Biblija sadrži svjedočanstva pravnih procesa koja su vođena protiv Isusa, Stjepana i Pavla. Iako su neka od njih bila sakrivena od javnosti ipak smo dobili uvid u to što je tko rekao i kako je sve završilo. Također imamo uvid u optužbe koje su neki od trojice starješina iznosila protiv Joba kao i njegovu obranu. Međutim u zajednici Jehovinih svjedoka nitko ne može imati uvid u činjenice i razloge zbog kojih se protiv pojedinaca podiže optužnica na temelju koje ih se isključuje iz zajednice. Od ostalih se članova traži da prihvate i poštuju odluku pravnog odbora i da ne dovode u pitanje njihovu pravednost. No, prema izvještajima iz Biblije, činjenice bi trebale biti poznate svima od kojih se traži da se prema prijestupniku odnose u skladu s biblijskim načelima. Stoga uzimam tu slobodu da pravni proces vođen u tajnosti protiv mene iznesem u javnost kao svjedočanstvo iz kojeg svatko može donijeti svoj sud na temelju svih dostupnih činjenica i argumenata. Želim da javnost vidi na kojim temeljima starješine zajednice kojoj pripadam zasnivaju svoju optužnicu i presudu, a na kojim temeljima ja iznosim svoju obranu. U ovom dijelu iznosim sva tri procesa koja su međusobno povezana. 

 


Kratka biografija jednog pravnog slučaja

 

U svojoj potrazi za biblijskom 'istinom' potpuno sam se posvetio neovisnom istraživanju Biblije koju sam koristio kako bi vidio da li moja uvjerenja i služba koju sam vršio u svojoj zajednici imaju svoju potvrdu u Bibliji. Tako su nastale dvije knjige: "Tajne nebeskog kraljevstva" i "Evanđelizacija po Watchtoweru". Nekoliko godina sam neka svoja nova saznanja slao u podružnicu i s njima upoznao skupštinske starješine s ciljem da pokušam stvoriti liniju komunikacije sa vodstvom svoje Zajednice, kako bi zajedno surađivali na unapređivanju 'istine'. No umjesto dvosmjerne komunikacije oni su bili prisiljeni protiv mene primijeniti srednjovjekovno institucionalno pravilo exkomunikacije. Budući da u mojim malo drugačijim gledištima o biblijskim učenjima i evanđelizaciji nisu našli ništa što bi odstupalo od Biblije, oni su me na neki način trpjeli nekoliko godina, ali kad su saznali da sam o svojim razmišljanjima razgovarao s drugima formirali su pravni odbor i izopćili me jer su smatrali da se nisam spreman potpuno podložiti učenjima vodećeg tijela koje zahtijeva da se o takvim novim gledištima šuti, pa makar ona bila istinita. 

Izopćenje me nije pokolebalo jer sam se mogao poistovjetiti sa mnogima koji su kroz cijelu kršćansku povijest bili odbacivani od vjerskih poglavara koji su pod pravilom očuvanja doktrinarnog jedinstva išli protiv svoje braće misleći da time služe Bogu. Ja sam im oprostio jer sam uvidio da u najboljoj namjeri iz neznanja griješe protiv nekih biblijskih načela, a time i protiv svog brata. U kojoj mjeri griješe protiv Boga, to neka Bog prosudi. 

Nakon izopćenja sam istražio i uvidio koliko su stavovi Zajednice protivni biblijskim načelima, te sam napisao knjigu: "Pred istražnim sudom 'Watchtowera' - istinom protiv istine". Knjigu sam predao u ruke onima koji su me izopćili na prvom tajnom saslušanju kako bi vidjeli ono što nisu mogli vidjeti iz svoje perspektive. U toj knjizi sam im predočio činjenice i argumente koji dokazuju da me nisu sudili u ime Boga iako su koristili njegovu riječ što je bilo zloupotreba Božje riječi kako bi se provodila ljudska i institucionalna pravila. Iznio sam oštru i opravdanu kritiku prema cijeloj strukturi starješina zbog određenih pravila i postupaka koja nemaju temelj u Bibliji nego u institucijama kršćanstva protiv kojih je i sama Zajednica iznosila svoju kritiku, čime je nesvjesno osudila i samu sebe jer se drži istih pravila. Zato sam im ovom knjigom želio otvoriti oči kako se ne bi ponovo doveli u tu situaciju da griješe iz neznanja. No neke je stereotipe i predrasude teško mijenjati pa su tu grešku ponovili nakon par godina jer nisu mogli tek tako priječi preko moje izjave da se pravi kršćani i pripadnici Božjeg naroda pojedinačno nalaze u svim kršćanskim zajednicama i da naša zajednica još uvijek nije oslobođena krivog učenja o Kristu. Da sam to izjavio samo jednom starješini s kojim se može otvoreno razgovarati, do sazivanja pravnog odbora ne bi došlo. No, kako sam to izjavio pred svima koji moraju podržavati grupni koncept razmišljanja a ne svoj, onda je dovoljno da jednome od njih bude pogođen ego povezano s uvjerenjem o nadmoćnosti vlastite zajednice i njenih učenja. Stoga bi toleriranje moje izjave nekome od njih bilo kao i slaganje s njom pred drugim starješinama pa je morao poduzeti korak kojim bi sa sebe skinuo odgovornost, bojeći se da bi mogla biti narušena njegova lojalnost organizaciji koju vodi istaknuti čovjek. To je poput nacionalizma. Nacionalizam može biti pozitivan osjećaj pripadnosti vlastitom narodu, ali pretjerani osjećaj vodi do uzdizanja i propovijedanje nacionalne isključivosti, pa svako tolerantnije i razumno gledište može nekome predstavljati izdaju vlastitog naroda i njenih ideala iza kojih stoji istaknuti čovjek i njegova ideologija. Stoga takvi nameću i pribjegavaju netolerantnim metodama isključenja kako bi zadržali svoju ideologiju lojalnosti naciji koja je za njih važnija od bilo koje druge lojalnosti.

Ovaj put sam se morao malo bolje pripremiti. Nisam imao nikoga tko bi me zastupao pa sam se kao sam svoj odvjetnik trebao izboriti za svoja kršćanska prava pred njima kao tužiteljima. Žalosno je to što mi nisu dali nekog brata kojega bi potpuno upoznao sa svojim slučajem i koji bi me mogao zastupati pred tužiteljima kao branitelj bez da kompromitira svoj stav. Ovako je ispalo po narodnoj uzrečici: "kadija te tuži, kadija ti sudi", po kojoj je tužiteljstvo u puno većoj prednosti od optuženika kojemu su uskraćena određena prava. Takav sudski koncept, u kojem je tužitelj ujedno i sudac je uvela katolička inkvizicija. Zato sam im dao na znanje da imam sačuvane transkripte sa prošlog procesa jer sam snimao tajna saslušanja kao dokaz svega onoga što je rečeno s obje strane i da bi javnost, koja tada nije bila prisutna, sada mogla vidjeti pravu sliku izopćenja koje nema biblijsku potvrdu. Napisao sam im i nekoliko pisama s dokazima kako je njihov način tajnog saslušanja protivan biblijskim načelima i praksi koja je bila prisutna u prošlosti Božjeg naroda. (vidi ISW 2 "Pravna procedura"). Naravno, oni kao lokalni starješine nisu tu ništa mogli promijeniti pa su morali i ovu pravnu stvar rješavati iza zatvorenih vrata. Odazvao sam se na saslušanje misleći da će me samo formalno saslušati i da ću im moći ukazati da se moje izjave ne mogu osuditi. Međutim, nisu mi htjeli dati za pravo nego su isticali svoje gledište po kojoj je nemoguće ljude drugih zajednica smatrati pravim kršćanima. Tvrdili su da sa takvim gledištem 'Jehovini svjedoci' više ne bi imali razloga propovijedati kršćanima drugih zajednica ukoliko bi i oni mogli biti spašeni unutar svoje zajednice. No ja sam im rekao da bi se trebalo prestati propovijedati zbog jednog njihovog načela kojeg uporno zastupaju. Naime, budući da tvrde da bi se svaki kršćanin po biblijskom načelu trebao potpuno podrediti vodstvu svoje zajednice po pitanju doktrinarnog učenja, onda bi Svjedoci trebali prestati propovijedati kršćanima drugih zajednica koji bi po tom istom načelu također trebali bespogovorno slušati samo ono što im govori njihov vjerski autoritet, a time i odbaciti svakoga tko im pokušava propovijedati i donositi drugačiju nauku. Ali ako to nije biblijsko načelo, onda ga ne bi trebali meni nametati i po njemu mi dokazivati krivicu. U tom sukobu gledišta, u kojem mi ni ovaj put nisu mogli dokazati da griješim, njihova riječ je po autoritetu ipak bila jača tako da su ponovo donijeli odluku o izopćenju jer su samo tako mogli pokazati da je za njih važnije potpuno se pokoravati čovjeku koji je iznad njih nego li priznati moje pravo na slobodu govora i mišljenja. Vjerojatno su me htjeli kazniti zbog mog kritičkog stava prema njima i što se još uvijek ne pokoravam vodstvu zajednice u punoj mjeri bez obzira što poštujem njihov autoritet.

Nakon izopćenja sam napisao žalbu sa biblijskim i drugim argumentima koja mi daju za pravo da zadržim svoje gledište i svoj stav kojeg nisu smjeli osuditi (vidi ISW 2 "Žalba"). Žalbu je razmatrao pravni i prizivni odbor nakon čega je trebalo biti novo saslušanje. No, prije nego je sazvano saslušanje tražio sam od njih da im iznesem sve dokaze koje idu meni u prilog. Tako sam im iz svoje knjige "Tajne nebeskog kraljevstva" dao na uvid dva sveska: "Gospodinov upravitelj" i "Posljednji Adam", u kojima sam iznio svoje opravdano neslaganje sa gledištima Zajednice po pitanju identiteta Isusa Krista i identiteta njegovog upravitelja. Time sam želio dati do znanja da zabrana iznošenja drugačijih gledišta ima smisao samo onda ako su ta gledišta pogrešna, ali ako su točna, onda se tom zabranom ide protiv istine, a samim tim i protiv Boga i njegove Riječi. Napisao sam im i neka pisma sa dodatnim argumentima koja su trebala služiti u moju obranu. Iznio sam na vidjelo biblijske kriterije i načela o kojima oni nikad nisu razmišljali, a koja sam podigao toliko visoko da su trebali poništiti pravovaljanost izopćenja na spomenutoj osnovi. Kroz sve to sam želio da oni uvaže moju relativnu podložnost autoriteti čovjeka i biblijska načela koja bi uvijek trebala biti iznad bilo kojeg institucionalnog pravila ili postavke. Sve te dopise i njihova pisma sam čuvao pod ključem, a sada ih ovdje iznosim kao dokaz protiv stavova i postavki ove i bilo koje kršćanske institucije koje svjesno ili nesvjesno krše biblijska načela samo kako bi po svojim mjerilima i kriterijima upravljali vjernicima. Kad su sve to razmotrili pozvali su me na saslušanje, u kojem su najviše isticali moj stav prema njima i vodećem tijelu kojeg sam iznio u knjizi "Pred istražnim sudom...". No ja sam opet iznosio neke objektivne činjenice koje su opravdavale sve ono što sam napisao. Nakon saslušanja su ponovo vijećali ali odluku nisu mogli donijeti jer su morali još razmisliti o svim mojim argumentima. Tada su vjerojatno shvatili da izopćenjem ne mogu ništa postići i da bi ono bilo protivno razumu. Nakon nekoliko mjeseci su me opet sazvali i rekli da poništavaju odluku pravnog odbora. Odluku nisu previše komentirali iako je ona zahtijevala da mi objasne gdje je pravni odbor načinio proceduralnu pogrešku. Sve se svelo na to da su mi rekli kako imam pravo istraživati Bibliju i imati svoje gledište ali da ga trebam zadržati samo za sebe. Čak me nisu ni ukorili, osim što su mi rekli da u buduće svoja gledišta ne iznosim ni starješinama, jer su i oni samo ljudi koji bi mogli podleći drugačijim gledištima koja ne zastupa Zajednica. Pitanje je da li takve zabrane potječu od čovjeka ili Boga i koga treba više slušati.

Imam razloga da vjerujem kako je razotkrivanje krivih stavova i postavki, a koja sam predočio pisanim putem, bio razlog što su u ovom drugom procesu ukinuli odluku o izopćenju koju su prije toga donijeli. Takva odluka je bila presedan jer im nije zasmetalo čak ni moje gledište po kojem se Vodeće tijelo - najviši autoritet Zajednice - ne može smatrati jedinim Gospodinovim upraviteljem kao ni moje gledište da oni već više od sto godina objavljuju 'drugačijeg Isusa'. Da su ta moja gledišta mogli dokazati kao kriva ili lažna učenja onda bi me imali pravo izopćiti kao krivovjerca ili onoga koji zastupa lažna učenja, jer Biblija jasno kaže da se treba kloniti takvog čovjeka. Očito to nisu mogli ničim dokazati jer sam biblijsku 'istinu' uzdigao iznad institucionalne 'istine'. Upravo suprotno, dokazao sam da su moja gledišta u potpunom suglasju sa biblijskim učenjem, što se ne može reći za neka učenja raznih kršćanskih zajednica među kojima je i ona kojoj pripadam. Na kraju su svojom odlukom i izjavom, a da toga vjerojatno nisu bili svjesni, poništili i odluku prvog procesa koji je potpuno zanemario moju obranu i žalbu.

Iako sam tada bio oslobođen bilo kakvih daljnjih optužbi za krivovjerstvo ili otpadništvo, ova stvar nije bila završena jer po svijetu postoje slični primjeri moje 'braće' koji također nailaze na nerazumijevanje i izopćavanje zbog svog istraživanja Biblije. Sve ovo je nepoznato mnogima koji me poznaju, a koji nemaju pravu sliku o svemu ovome jer se boje o tome razgovarati. Izgleda da se mora šutjeti o svemu onome što narušava stvorenu sliku Zajednice kako se ne bi izgubio osjećaj sigurnosti koju ona daje. Tako su u prošlosti i pripadnici Izraelskog naroda isticali lijepu sliku o sebi što ih je spriječilo da vide i ono što su trebali mijenjati. No, proroci, među kojima je bio i Isus su otvoreno govorili o pravom stanju kojeg je trebalo reformirati i greškama koje je trebalo ispraviti. Sada je također vrijeme da neke stvari izađu na vidjelo, kako se povijesne greške ne bi uvijek iznova ponavljale na štetu iskrenih ljubitelja Biblije.

Iz onoga što se dešavalo u mom slučaju se mogu izvući važne pouke koje bi trebale utjecati na promjenu stavova neke Zajednice prema pojedincima koji u svojoj slobodi govora ne dovode u pitanje temelje vjere nego samo ona učenja, gledišta i pravila koja su izašla iz biblijskih okvira. Zbog toga knjigu "Pred istražnim sudom 'Watchtowera' - istinom protiv istine", dajem na uvid svima onima kojima bi ona nešto značila, jer nema ništa tajno što se neće u svoje vrijeme otkriti i doći na vidjelo, a sve sa svrhom da se razotkriju, ne samo pogrešna učenja i gledišta nego i pogrešni stavovi koji stalno narušavaju jedinstvo duha među kršćanima. Takvo razotkrivanje ima za cilj učiti na greškama koje neki predvodnici i upravitelji Božje kuće još uvijek zanemaruju dok se hvale sa mnogim postignućima koja vjerojatno imaju neku svoju vrijednost pred Bogom i ljudima, ali je pitanje da li će kršenjem biblijskih načela, kako bi provodili svoja pravila, izgubiti svoja prva mjesta, jer "mnogi koji su prvi" - rekao je Isus - "bit će posljednji, a posljednji prvi" (Matej 19:30). Također je rekao: "Sretni ste kad vas ljudi mrze i kad vas izopćuju i vrijeđaju i ozloglašuju ime vaše zbog Sina čovječjega" (Lk 6:22).

 


Napomena: Nakon što sam u ožujku 2016. godine otvorio svoju web stranicu i izdao knjigu "Posljednji Adam" u kojoj iznosim sakrivene i nove činjenice o Isusu - Sinu čovječjem, što je bilo protivno njihovoj zabrani, protiv mene je pokrenut treći proces koji je završen ponovnim izopćenjem. Taj proces je još jednom pokazao i potvrdio koliko su mjerila i pravila vjerske institucije bezvrijedna i nepravedna kada ih se izloži biblijskim argumentima i činjenicama (vidi ISW 3). No, netko mora proći kroz njihov 'istražni sud' kako bi se sve to razotkrilo i prezentiralo svima koji bi to trebali vidjeti.


 

"A ja nimalo ne marim za to kakav biste sud mogli donijeti o meni vi ili neki ljudski sud. Ni ja ne donosim sud o samome sebi. Naime, ni zbog čega ne osjećam grižnju savjesti. Ali to ne dokazuje da sam pravedan, nego je Gospodin onaj koji sudi o meni. Stoga ni o čemu nemojte suditi prije nego za to dođe vrijeme, dok ne dođe Gospodin, koji će iznijeti na vidjelo ono što je skriveno u tami i obznaniti namjere srca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga."

 (1. Korinćanima 4:3-5)