Article Index

 

Božja djeca

Božji sinovi i Božja djeca – su pojmovi koji na različite načine ukazuju na sve članove Božje skupštine na zemlji – ‘Izrael Božji’ (Dj 15:36). Da bi to bolje razumjeli, vratimo se na drevni Izrael koji je potekao od Abrahamove loze. Oni su bili izabrani za posebnu svrhu pa se Jehova prema njima ophodio na poseban način. Budući da je Jehova otkupio Abrahama i postao Tvorac Izraela, onda je cijeli narod mogao smatrati svojim narodom ili svojim sinovima kao što im je rečeno:

“Vi ste sinovi Jehove, Boga svojega.“ (5.Mo 14:1; Iz 29:22; 43:1)

Za sve njih se koristi zajednički naziv “sin“ jer je Jehova rekao Mojsiju:

“A ti reci faraonu: ‘Ovako kaže Jehova: “Izrael je sin moj prvorođeni.“ (2.Mo 4:22)

Izraz “prvorođeni“ se odnosi na položaj prvenstva kojeg je Jehova dao tom narodu u odnosu na druge narode (usporedi Ps 89:27). Prema tome, pojam ‘sin’ (jedn.) ili ‘sinovi’ (množ.) je opći pojam za tjelesne i duhovne Izraelce, a srodno tome u Bibliji se za njih koriste i drugi izrazi kao što su ‘sinovi i kćeri’ te ‘djeca’. (Iz 54:1 usporedi s Gal 4:27; Rim 8:14 usporedi s Rim 8:16)

David je npr. bio jedan od djece tj. sinova Izraelovih koji je potekao od Abrahamovog potomstva. Njega je Jehova izabrao da bude prorok i kralj (1.Lje 17:7; Dj 2:29,30). On je uzet između sinova Izraelovih i svoje Izraelske braće kao što je rekao Jehova: "Nekoga od braće svoje postavi za kralja nad sobom" (5.Mo 17:15). David u ulozi kralja predočava Isusa kojeg je Jehova ‘uzeo [između njegove braće] da bude vođa Božjem narodu Izraelu’ (1.Lje 17:7). Isusa se zato naziva "sinom Davidovim" (Mt 21:9). Taj izraz ukazuje da je Isus potekao iz Davidove loze kao njegov nasljednik. Isus nije potekao direktno od Davida, nego indirektno preko njegove loze (Mt 1:17).

Izraelce se naziva ‘Jakovljevim sinovima’ što također ukazuje da su svi oni zajedno s Isusom potekli iz Jakovljeve loze. Kad se za Izraelce i za Isusa kaže da su ‘potomstvo’ i ‘djeca Abrahamova’, to samo govori da su potekla od Abrahama preko Izaka, Jakova i jednoga od Jakovljevih sinova (usporedi 2.Mo 3:6,15). U tom proširenom smislu trebamo promatrati izraze ‘otac’, ‘sinovi’ i ‘djeca’. Na isti način se ti izrazi koriste u kršćanskim grčkim spisima. Pavle je citirao iz hebrejskih spisa u kojima je Jehova rekao:

"Prebivat ću među njima i biti među njima i bit ću Bog njihov, a oni će biti narod moj."

To je povezao sa drugim Božjim porukama:

"Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se (…) i ja ću vas primiti. (...) I bit ću vam otac, a vi će te mi biti sinovi i kćeri, kaže Jehova, Svemogući." (2.Ko 6:16-18)

Budući da je riječ o Božjoj skupštini vjernika, onda se na njih i na sve prave kršćane može gledati kao na ‘Božju djecu’. Ako nam je jedan Otac, mi smo "braća" po Kristu i zato se oslovljavamo na način koji pokazuje da smo svi bez razlike djeca Božja (Mt 23:8). Među nama se nalaze duhovno zreli muževi koji nas vode i poučavaju. Tako stariji muževi u skupštini nisu samo Božja ‘djeca’ nego i Božji istaknuti ‘sinovi’. Bog je dao proročanstvo koje se trebalo ispuniti na Božjem narodu nakon duhovne obnove. Preko proroka Hošea je rekao:

"Sinova Izraelovih bit će  kao pijeska morskoga što se ne može izmjeriti niti izbrojiti. I na mjestu gdje im se nekad govorilo: ‘Vi niste moj narod’, bit će nazvani ‘Sinovima Boga živoga." (Ho 1:10)

Izraz ‘sinovi’ je pojam koji se u Bibliji koristi, ne samo za muškarce, nego za sve ‘sinove i kćeri’. Tako su i žene ubrojene u zajednički naziv ‘sinovi’ jer su sinovi Izraelovi predstavljali cjelokupni Božji narod. Riječ je o velikom mnoštvu vjernih Izraelaca ‘koje se ne može izbrojiti’ jer im broj očito nije ograničen. Vjerni Izraelci su kroz povijest dobili prednost da među prvima postanu ‘sinovima Boga živoga’. Njima su se kasnije pridružili mnoštva ljudi iz drugih naroda koji su pokazali vjeru u Boga i Krista. Stoga se pojam ‘Božji sinovi’ u kršćanskim grčkim spisima po istom modelu koristi za sve vjernike, a ne samo na neku izdvojenu klasu kršćana koji bi imali prednost vladati s Isusom u njegovom kraljevstvu.

Kao što su svi Izraelovi ‘sinovi’ bili Božja djeca, a ne samo ljudi koji su učestvovali u svećeničkoj i kraljevskoj službi, tako se ti izrazi mogu na isti način koristi za cijeli Božji narod koji prihvaća Isusa za svog kralja, a ne samo za neku istaknutu klasu vjernih ljudi (Mt 5:9). Budući da je Izrael kao narod nazvan ‘Božji sin’ onda se i danas na sve članove skupštine Božjeg naroda može koristit taj zajednički izraz ‘sin’, a u skladu s tim i izraz ‘Božji sinovi’ (2.Mo 4:22).

Muževi koji zastupaju Boga i Krista pred vjernicima su prvi ‘sinovi’ po statusu pa će mnogi među njima imati status prvenaca ili prvih nasljednika zemlje Božjeg kraljevstva. Također će nositi odgovornost za svu Božju djecu – ‘sinove i kćeri’ koji će postati nasljednici kraljevstva (Ga 3:26,27). To nam daje razumjeti i sam apostol Ivan koji je o tome najviše pisao. Kad čitamo Ivanove poslanice u kojima se on obraća ‘Božjoj djeci’, tada možemo osjetiti kako su njegove riječi upućene svima nama kao kršćanima, a ne samo onima koje Watchtower smatra 'nebeskom klasom'. Mnogim Jehovinim svjedocima koji čitaju te Ivanove riječi, Božji duh svjedoči da su oni ta Božja djeca, ali im um to odbija prihvatiti jer su (krivo) poučeni kako su te riječi upućene navodnim pomazanicima, a ne cijeloj zajednici kršćana. Pogledajmo što kaže apostol Ivan:

"Djeca Božja i djeca Đavolova poznaju se po ovome: tko god ne hodi u pravednosti, ne potječe od Boga, a tako ni onaj tko ne ljubi brata svojega." (…) "Vi potječete od Boga, dječice, i pobijedili ste te ljude [iz svijeta], jer onaj koji je uz vas veći je od onoga koji je uz svijet. Oni potječu od svijeta (…) Mi potječemo od Boga." (1.Iv 3:10; 4:4-6)

Ivan u ovoj poslanici povezuje gornju izjavu sa svojim evanđeljem gdje citira Isusa koji je rekao onima koji su od svijeta slijedeće:

"Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca (…) Tko je od Boga (Oca), sluša što Bog govori (jer je Božje dijete). Zato vi ne slušate, jer niste od Boga." (Iv 8:44-47)

Što nam govori Božji duh dok čitamo ove riječi? Da li sebe slobodno možemo smatrati Božjom djecom ili nam se odmah upali crvena lampica koja kaže: "Ne, preko publikacija Watchtowera su mi rekli da se to ne odnosi na mene, nego samo na pomazanike koji će vladati s Isusom". Da li nas to zbunjuje?

Trebamo imati na umu da je svoje poslanice Ivan pisao nakon knjige Otkrivenje u kojoj je spomenuo dvije grupe ljudi. U jednu grupu ubraja 144000 izdvojenih iz svakog plemena Izraela, a u drugoj spominje veliko mnoštvo iz svih naroda (Ot 7:4,9). On je znao da to mnoštvo predstavlja sve vjerne Božje sluge sakupljene iz svih naroda. Čak je u njegovo vrijeme to sakupljanje imalo svjetske razmjere jer se dobra vijest tada “propovijedala među svim stvorenjima pod nebom“ (Mt 28:19; Kol 1:23). Koliko je pravih kršćana već bilo sakupljeno po svijetu u prvom stoljeću, to Ivan nije mogao znati, ali je znao da je riječ o velikom broju. Zato se podrazumijeva da se Ivan u svom pismu obraća njima, a ne nekoj malobrojnoj grupici. U svojim poslanicama nije ni pokušao napraviti razliku kojom bi jedne nazvao Božjom djecom, a druge ne. U svim skupštinama su svi oni svoje zajedništvo s Kristom i Bogom dokazivali i potvrđivali učešćem u uzimanju kruha i vina na obilježavanju Gospodinove večere.

S druge strane 144000 vjernih osoba koje je Ivan vidio u viziji, a koji su bili izdvojeni iz svih Izraelskih plemena, mogu predstavljati Božje sluge koje će Bog izdvojiti iz Izraela (Sina) Božjeg. Da li će biti izdvojeni samo iz vjernog dijela tjelesnog Izraela ili će u taj broj biti pribrojeni i neki koji su se pricijepili na 12 ogranaka Izraelove 'masline', to ne možemo sa sigurnošću znati. U svakom slučaju, ukoliko je riječ o doslovnom broju, njih će Bog izdvojiti i posvetiti za posebnu ulogu. Oni su kao pojedinci sastavni dio Božjeg univerzalnog naroda. Izraelci su bili prvi pozvani te su se “prvi pouzdali u Krista“, a zajedno sa ostalim ljudima iz svih naroda koji su im se pridružili čine “Božje vlasništvo“ (Ef 1:8-14; Jk 1:1, 18). Abraham je preko Izaka i Jakova, te 12 plemena Izraelovih trebao postati otac svih naroda, pa je moguće da su svi narodi asimilirani u 12 plemena poput prozelita. Izrael je kao Božja posebna svojina imao tu prednost da ih Bog upotrijebi kao prvine Kristove skupštine sazidane na temelju apostola i proroka (Ef 2:20). Moguće je da ih upotrijebi i kao temelje Božjeg kraljevstva na zemlji u koji će ući 144000 izabranih Izraelaca koji bi na zemlji predstavljali Novi Jeruzalem. Druga solucija je da je riječ o ljudima iz Izraela i ostalih naroda koji su im se pridružili. No, to ćemo vidjeti kad se proročanstvo ispuni.

Činjenica je da su Izraelci Božja posebna svojina i da ih Bog nije potpuno odbacio. Zadržao je sebi ostatak vjernih i od njih stvorio novi narod. Izraelci bi kao prvina među stvorenjima, mogli dobiti novu ulogu među narodima jer će i Jeruzalem kao uprava Božjeg kraljevstva, kojeg Ivan vidi u viziji, biti sazidan na temeljima od 12 apostola koji su tjelesni Izraelci, dok će na dvanaest vrata biti imena 12 plemena sinova Izraelovih kroz koja će ulaziti ljudi iz svih naroda, svaki na svoja vrata (Ot 21:10-14,25,26; Iz 60:11). Ulaskom kroz točno određena vrata, oni na neki način prihvaćaju biti dio tog plemena u koji će biti asimilirani i blagoslovljeni.

Upravo vizija o 12 vrata na kojima su upisana imena 12 plemena Izraelovih, a kroz koja ulaze svi narodi, govori u prilog činjenici da će svi narodi biti podređeni Izraelu i grupirani unutar 12 Izraelovih plemena. Takva podjela je vjerojatno već prisutna od postanka svijeta, samo što je Bog tu činjenicu nama objavio kroz proročanske slike i događaje opisane u Bibliji. Bez obzira što su se ljudi kroz povijest organizirali na razna plemena i narode, Bog je oduvijek imao svoj narod u kojeg su bili pozvani svi. Izrael je pozvan prvi i poslužio kao temelj i model Božjeg naroda koji će naslijediti zemlju. Stoga svi pripadnici Božjeg naroda jesu ujedno i članovi Božje obitelji.