Article Index

 

Isusova obiteljska loza

Biblija pokazuje kako se razvijalo Adamova loza.

"Ovo je knjiga o životu Adamovu (…) rodio mu se sin njemu sličan, na sliku njegovu i dao mu je ime Šet. A nakon što mu se rodio Šet (…) rodilo mu se još sinova i kćeri." (1.Mo 5:1-4)

Kad je dobio sinove, njegova žena Eva je rekla da je dobila Kaina i Seta uz pomoć Jehove koji joj je dao sinove (1.Mo 4:1, 25). U biti, Jehova, umjesto da direktno stvara sebi sinove zemaljske, on ih stvara preko Adama.

Adam je tako imao u svojoj lozi ‘sina’ preko kojeg se vodila jedna istaknuta loza koju možemo pratiti u Bibliji. No, imao je i drugu djecu, ‘sinove i kćeri’ preko kojih je došao u postojanje ostatka svijeta. Tako su svi ljudi svojim tjelesnim rođenjem ušli u veliku Adamovu obitelj koja je trebala biti Božja obitelj na zemlji. Među njima je bio i Isus čija se loza prati preko Šeta. U toj lozi su u svakom koljenu po jedan član obitelji bili nositelji Adamove loze do Krista tako da preko njih možemo pratiti liniju sve do Isusa (Mt 1:1-17; Lk 3:23-38). Iako je Isus potjecao od Adama, njegova se loza trebala odvojiti od Adama kako bi Bog preko njega stvorio novu obitelj. Na koji način? 

Isusovu lozu možemo pratiti sve do danas iako on nije imao tjelesnu djecu. Isus je kao drugi Božji sin – ‘drugi Adam’ - imao prednost da ima svoju lozu koja dolazi u postojanje, ne tjelesnim nego duhovnim rođenjem. Watchtower tvrdi da u Isusovu lozu ulaze ograničeni broj izabranih koji će s njim vladati u Božjem kraljevstvu. Međutim, to ne može biti točno (vidi Iv 15:1-6). Naime, kad svi pravi kršćani ne bi bili podvrgnuti duhovnom rođenju tada Kristova loza ne bi imala zemaljsko potomstvo koje bi trebalo naslijediti Božje kraljevstvo. Zato treba prihvatiti činjenicu da Isusova loza do danas broji na milijune Božje djece od kojih su mnogi umrli prije i poslije Isusovog uskrsnuća. Među njima se u prvom nasljednom redu nalaze istaknuti vjerni muževi, a poslije njih i drugi Božji sinovi kao ‘prvenci’ ili kao nositelji Kristove loze. Od njih je do danas poteklo mnoštvo pravednika. Tako je duhovnim rođenjem po vjeri obnovio duhovni narod, ‘Izrael’. Iz tog naroda se uzimaju prvenci kao nosioci Kristove loze. Oni se mogu nazivati ‘prvorođenci’ jer imaju prednost da budu duhovni očevi svim članovima Božje univerzalne skupštine, dok njihova duhovna braća i sestre prihvaćaju njihovu istaknutu ulogu (He 12:23; 1.Ti 5:17; 5.Mo 21:17).

Naime, ‘prvorođenci’ su u duhovnom pogledu stariji od ostale braće, te se ta riječ odnosi na starije muževe kao upravitelje Božjeg naroda. Zato duhovno rođenje uključuje svu Božju djecu, kako duhovne prvence ili istaknute ‘sinove’ tako i ostalu djecu, ‘sinove i kćeri’. Svi smo mi rođeni kao ‘Božja djeca’ nakon što je sjeme dobre vijesti usađeno u naše srce (1.Pe 1:23). Svojim krštenjem nismo postali članovi neke kršćanske zajednice nego smo postali članovi jedne velike Božje obitelji te nam korijeni sežu sve do dvanaest apostola koji su potekli od Krista, a Krist od Jehove.

Isus je jedini čovjek koji se može nazvati Božji jedinorođeni Sin. Samo je On potekao direktno od Jehove po obećanju, kao što je samo Izak potekao po obećanju od svog oca Abrahama. Ako se i za Izaka kaže da je Abrahamovo dijete kao i za sve Izraelce koji su potekli preko Izaka, onda su i Izak i Izraelci ‘djeca’ Abrahamova i njegovo ‘potomstvo’. Iako su Izraelci potekli indirektno preko Izaka, ipak se može reći da su i Izak i Izraelci ‘braća’ po Abrahamu jer im je jedan otac. Izak ih može zvati svojom djecom i svojom braćom. U tom smislu trebamo promatrati izraze ‘djeca’ i ‘braća’ i kod Isusove loze.

Nije ništa neobično da je Isus kao Božji sin, a ujedno i Otac svih koji vjeruju, nazvao svoje vjerne sluge ‘braćom’. On ih je nazvao braćom po Abrahamu jer je i sam potekao iz te loze koju je Jehova odabrao (Ml 2:10). Npr. kad je Jakov usvojio svoje unuke Efraima i Manasiju oni su zauzeli isti položaj kao i njihov otac Josip, te su postali ravnopravni nasljednici kao Josipova braća (1.Mo 48:5,6). Poput Davida i Isus je mogao reći Židovima:

"Vi ste moja braća, vi ste kost moja i meso moje." (2.Sa 19:12)

U tom periodu su svi Židovi bili njegova tjelesna braća jer su potjecali od jednoga Oca, Abrahama. Izraelcima je bilo rečeno:

"Proroka iz tvoje sredine, od braće tvoje (…) podignut će ti Jehova Bog tvoj." (5.Mo 17:15; 18:15)

Isus je uzet između svoje židovske braće da u svemu bude prvi. Između te braće po tijelu on je sebi odvojio vjerne članove Izraelske nacije. Budući da potječu od jednoga Oca, Isus ih se nije stidio i u tom duhovnom smislu zvati ‘braća’ (He 2:11; Mt 28:10; Iz 9:6). On se nakon uskrsnuća uzdigao iznad svoje duhovne braće i postao njihov ‘kralj i svećenik’, a oni preko njega bivaju rođeni u Božjoj obitelji kao Božja djeca i sinovi (1.Pe 1:3). Stoga se svi koje vodi Božji duh mogu smatrati Božjom djecom.

Kao što Bog preko Adama stvorio ‘sina’ na Adamovu sliku, tako je i preko Isusa, ‘drugog Adama’ svetim dugom rodio ‘sinove’ koji su trebali biti oblikovani po Isusovoj ‘slici’. Kao što, iz gornjeg citata, nije samo Šet rođen na Adamovu sliku, nego i ostala Adamova djeca – ‘sinovi i kćeri’, tako i svi mi, rođeni u Isusovoj lozi, postajemo njegova, a ujedno i Božja djeca – ‘sinovi i kćeri’. Neki od te djece se uzimaju za prvence tj. prvorođene ‘sinove’, dok svi drugi sačinjavaju ostalu djecu. Nakon što smo podvrgnuti rođenju svetim duhom mi se moramo dati oblikovati po ‘slici’ Isusa Krista. Govoreći o židovskim kršćanima Pavle kaže

"… one kojima je prvo poklonio pažnju, njih je [Bog] unaprijed odredio da budu oblikovani po slici njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom." (Ri 8:29; 11:2)

Ovo oblikovanje se najprije mora desiti u duhovnom smislu, a kasnije i u tjelesnom po slici Isusa Krista. Isus je prvorođenac iz mrtvih, tj. prvi koji je uskrsnuo u svom tijelu oslobođenom smrti, tako da će sva njegova djeca na isti način biti oblikovani po njemu time što će u tijelu pobijediti smrt i živjeti kao besmrtna stvorenja svog novog oca – posljednjeg Adama (1.Ko 15:45). Da bi ovo mogli bolje razumjeti trebamo razmotriti sve Isusove proročanske uloge koje su dovele su toga da se preko njega broji duhovna loza Božjeg naroda Izrael. Budući da je jedinorođeni ‘Sin Božji’, on je preuzeo ulogu Abrahamovog sina Izaka (Iv 1:14,18).

Izak je sebe spremno prinio na žrtvenik prije nego je imao djecu. No, on tada nije umro jer je Jehova u zamjenu za njega dao da se žrtvuje ovan. Jehova je time pokazao da je samo otkupio jedinorođenog Izaka od smrti koji je tim činom postao njegov tj. Božji sin. No, Izak nije mogao biti onaj čovjek koji je trebao biti žrtva za grijehe. Taj drugi čovjek je mogao biti samo netko tko je unaprijed bio određen za tu ulogu. Trebao je biti rođen kao Božji sin Adam kojega je Bog osobno stvorio od praha zemaljskoga u utrobi njegove majke što je dodatno potvrđeno kad je Isusa Bog pomazao i time rodio svojim svetim duhom. On je bio otkupljen od Adamove smrti i postavljen na Adamovo mjesto s izgledom da ima život u sebi po kojem je mogao zbog poslušnosti priječi iz smrtnog stanja u besmrtno bez da je morao umrijeti, ali je za sve nas pretrpio žrtvenu smrt i bio proglašen Božjim sinom (Ri 1:4).

Onog dana kada je Izak trebao umrijeti na žrtveniku, njegov je još nerođeni sin, koji je bio u njegovim bedrima, trebao teoretski nastaviti tamo gdje je Izak stao, kako bi se ostvarilo Božje obećanje o rođenju velikog naroda. No, to je učinjeno tako što je Izak umro samo simbolično, ali je ipak nastavio fizički živjeti kako bi preko njega, rođenjem Jakova, potekla Abrahamova loza. To je u praksi učinjeno s Isusom. On se 29. g.n.e. nakon krštenja u vodi rodio i pomazao svetim duhom čime ga je Bog prihvatio kao svojega ‘jedinorođenog’ sina. Njegovo krštenje je bilo krštenje u smrt. On je tog dana ujedno umro za sebe i svoj dotadašnji život, a uskrsnuo kao Božji sin. Njegova uloga Izaka prestala onog trenutka kad je bio ubijen (Mt 3:16,17; He 1:1-5). No kad je uskrsnuo, tada ga je Bog ujedno učinio i ‘prvorođencem’ umjesto Adama (kao Jakova umjesto Ezava). Isus je ujedno zamijenio Jakova - prvorođenog sina ‘Izraela’ (Ps 89:27; He 1:6).  Za Izrael je Jehova davno prije rekao:

"Izrael (Jakov) je sin moj prvorođeni." (2.Mo 4:22; Jr 31:9)

No, ‘Izrael’ je prezreo to svoje pravo prvog sina, ali ga je na kraju zadržao po Isusu i malom ostatku vjernih Židova koji su sačinjavali novi narod Izrael. Kao što se Jakov silno želio na sebe preuzeti prava i odgovornosti prvog sina prerušivši se u Ezavovu odjeću i omotavši ruke i vrat jarećom kožom kako bi pojavom i na dodir bio sličan Ezavu, tako je i Isus koji nije bio grešan, na sebe preuzeo tu ulogu Sina a ujedno i grijehe svijeta kako bi bio sličan Adamu (prvom sinu) i sinovima kraljevstva (1.Mo 25:25,26; 27:15,16; Mt 8:11,12; Iv 1:29; Ri 8:3; He 2:14,17; Flp 2:7,8). Svojom vjernom službom je zavrijedio da se bude ‘drugi Adam’ preko kojega će nastati pravedno čovječanstvo.

Ova proročanska paralela je također vezana uz proroka Izaiju i njegova dva sina. Izaija je dobio dva sina koji su imali proročansko značenje. Prvi je bio Emanuel, čije ime znači "s nama je Bog" (Iz 7:14; Mt 1:23). On predočava Isusa – većeg Jakova. Drugi Izaijin sin ima proročanski naziv "Pohitati na grabež. Brz na plijen", što opisuje Ezava koji je bio putujući lovac (Iz 8:3; 1.Mo 25:27; 27:3).

Taj naziv odgovara i Levitskim svećenicima - ‘sinovima kraljevstva’ - koji su prezreli svoje prvorodstvo. Od njih je kasnije nastala samozvana svećenička klasa čiji su poglavari "obilazili more i kopno da bi jednog čovjeka [ulovili i] obratili na svoju vjeru", misleći da će time udovoljiti svom Bogu, dok su ujedno tražili Božji blagoslov time što su ‘istraživali Pisma misleći da će pomoću njih imati vječni život’ (Mt 23:15; Iv 5:39). No, oni koji su se pokazali nevjernima i koji su prezirali Božji zakon su izgubili pravo da se preko njih ostvari obećanje koje je Jehova dao Abrahamu i njegovom potomstvu. Kad su izgubili blagoslov, suprotstavili su se glavnom Abrahamovom potomku Isusu i njegovoj djeci (malom ostatku) koju mu je Jehova dao.

Isus Krist je od svog pozvanja igrao dvije uloge. Igrao je ulogu Izaka - ‘jedinorođenca’ koji se spremno dao žrtvovati (Mt 21:5). No, svojim je rođenjem od žene istovremeno igrao i ulogu Jakova – prvorođenca koji je zavrijedio svoje prvorodstvo. Jednom je prilikom Jakov usnio slijedeći san:

"Na zemlji su stajale ljestve što su vrhom dopirale do neba, i anđeli Božji po njima su se penjali i spuštali. A nad njima je stajao Jehova, koji je rekao: ‘… Preko tebe i potomstva tvojega blagoslovit će se svi narodi na zemlji…’" (1.Mo 28:3,12-14)

Ovi anđeli su se spuštali na zemlju kako bi omogućili da se ostvari savez koji je Jehova sklopio s Jakovom. Na isti način će Isus kao ‘sin čovječji’ uz Jehovinu pomoć i pomoć Božjih anđela ostvariti Božje obećanje o blagoslovima kojim će se ‘preko njega i njegovog potomstva blagosloviti svi narodi na zemlji’. Stoga je Isus jednom rekao židovskim svećeničkim glavarima:

"Zaista, zaista, kažem vam, vidjet će te nebo otvoreno i anđele Božje kako uzlaze i silaze k sinu čovječjem." (Iv 1:51)

Ovim je Isus prorekao vrijeme kada će kao kralj doći na zemlju te da će svoju vlast provoditi po svoj zemlji uz suradnju izabranih ljudi i anđela. On će biti prisutan na zemlji tako da će anđeli s neba ‘silaziti k Sinu čovječjem’. Ukoliko će po svojoj funkciji morati uzlaziti na nebo (Svetinju nad svetinjama), onda će i anđeli koji će na zemlji obavljati svoju službu zajedno s knezovima i svećenicima ‘uzlaziti k njemu’. Tako će se kroz Isusovo vrijeme kraljevanja “ponovo sastaviti u Kristu – ono što je na nebesima i ono što je na zemlji“ (Ef 1:10). Nebeska i zemaljska stvorenja će biti ujedinjena u jednu univerzalnu Božju obitelj.

Anđeli su odigrali još jednu ulogu u životu patrijarha Jakova. Jakov je kasnije, nakon što se nakratko odvojio od žena i svojih 11 sinova, pokazao veliku ustrajnost boreći se s utjelovljenim Božjim anđelom. Tražeći od njega blagoslov dobio je novo ime ‘Izrael’ što znači – ‘onaj koji se ustrajno bori s Bogom’ (1.Mo 32:22-24,28). Jakov je dobio prednost da postane otac Božjeg izabranog naroda pa se u Bibliji često koristi izraz ‘dom Jakovljev’ (Iz 29:22; Am 3:13). Jakovljev dom je preko Judinog i Levijevog plemena izvršavao ulogu kralja i svećenika. Na sličan način je Isus u svojoj ustrajnoj borbi za blagoslov čovječanstva dobio novo ime i to vjerojatno nakon što je s njim posljednje večeri na Maslinskoj gori ostalo 11 vjernih apostola. Nakon što se odvojio od njih, on je u molitvi sa svojim Ocem proživljavao tešku borbu. O tome čitamo:

"Tada mu se ukazao anđeo s neba i jačao ga. A kad je zapao u tešku duševnu patnju, molio se još usrdnije. Znoj mu je postao kao kapi krvi koje su padale na zemlju." (Lk 22:39-44)

Ostajući ustrajan do smrti, Isus je zavrijedio novo ime. To je "ime koje je iznad svakog drugog imena" (Flp 2:9). Ono je uključivalo ulogu koju je nakon svog uskrsnuća morao preuzeti kao Otac duhovnog Izraela koje je došlo u postojanje duhovnim rođenjem 33. g.n.e na Praznik Duhova (1.Iv 2:29). Njegovo novo ime uključuje ulogu ‘kralja’ i ‘velikog svećenika’ koji će upravljati svojim domom preko vjernih izabranika (Iv 18:36,37; Heb 5:5; 6:20).

Isusova uloga Jakova vezana je za stvaranje (obnovu) Božjeg naroda preko njegovih 12 apostola koji su preuzeli ulogu 12 Izraelovih sinova. Samim tim su Isusovih dvanaest apostola postali djeca obećanja – djeca od kojih će nastati velik narod ‘Izrael’, preko kojega će se blagosloviti svi narodi na zemlji. Iako je Isus potekao između svoje židovske ‘braće’, on je ujedno potekao iz čovječanstva. Židovi su samo dobili prednost da budu prvine između svih naroda. Stoga je Isus na praznik Duhova rodio ‘svetim duhom’ svoje prve sinove među kojima su apostoli postali duhovni očevi ostalim vjernicima. Među imenovanim vjernim muževima koji predstavljaju skupštinu prvorođenaca, Isus uz već izabrane apostole nastavlja birati ostale koje postavlja za svoje upravitelje. Preko njih Isus je ispunjavao ulogu ‘Oca’ cijele duhovne nacije ‘Izrael’ koja je svoj novi početak imala 33. g.n.e. prilikom posvećenja Kristove skupštine (1.Ko 4:15; Iz 9:6; 1.Iv 2:29). Tada su se ‘velikom mnoštvu’ Božje djece, pridruživali mnogi vjernici iz svih naroda.

Ako ovu povijesnu dramu gledamo kako se odvija u više razina onda Isusa vidimo gdje kao ‘jedinorođeni’ ispunjava ulogu Izaka, a kao ‘prvorođeni’ ispunjava ulogu Jakova koji je dobio pravo prvorođenca (Ri 8:29). Tako je Isus u ovoj drami odigrao dvije proročanske uloge. Kao što smo mogli zapaziti Isus je ulogu Izaka odigrao prilikom krštenja i pomazanja. Tada se poput Izaka dobrovoljno stavio na smrt kako bi položio svoje tijelo na oltar, ali nije umro zauvijek nego je uskrsnuo u ulozi Jakova. Nakon duhovne borbe, uskrsnuća i uzašašća je preko svojih dvanaest apostola postao otac nove nacije ‘Izraela Božjeg’. Tako je preko njega Jehova (veći Abraham) postao Otac svima koji su dobili prednost da se zovu ‘Božja djeca’. Izraelci su tako bili u prvom nasljednom redu. Svi smo mi kao ‘druge ovce’ iz drugih naroda došli u postojanje preko njih.

Mi iz drugih naroda smo ubrojeni u Božju obitelj preko Isusa Krista, apostola i židovskih kršćana koji su bili prvi izabrani i pozvani u skladu s Božjim naumom. Sagledavanje svih ovih proročanskih slika i događaja nam pomaže razumjeti da su članovi Božjeg naroda, a time i Božje obitelji, svi ljudi koji svojom vjerom stječu pravo da se rode u Kristovoj obiteljskoj lozi. To nam pomaže razumjeti još neke detalje koji postoje u Božjoj obitelji, a tiču se Kristove braće.