Article Index

Duhovno rođenje


S ovim gornjim objašnjenjem dovodimo u pitanje dosadašnje tumačenje duhovnog ‘rođenja’, za koje Watchtower tvrdi da pripada isključivo posebnoj klasi od 144000 izdvojenih osoba kao što piše:

“Ponovno je rođen onaj tko se “rodi od vode” (krsti u vodi) i “rodi od (...) duha”, čime postaje Božji sin i dobiva nadu da će biti dionik Božjeg Kraljevstva (Ivan 3:3-5). Takvo su rođenje iskusili Isus i 144000 onih koji su njegovi sunasljednici u nebeskom Kraljevstvu.“ (Raspravljanje, str. 256).

Kad dublje istražimo što je to duhovno ‘rođenje’, onda ćemo ponovno vidjeti da je ono povezano sa mnoštvom vjernih kršćana koji postaju članovi obnovljenog duhovnog naroda ‘Izraela’, a ne samo sa jednom manjom grupom izabranih. U prethodnom razmatranju smo vidjeli da se Petar obraća upravo njima – duhovnim Izraelcima koje je Bog ‘nanovo rodio’ (1.Pe 1:3-5). U nastavku on kaže:

Jer niste nanovo rođeni iz raspadljivog, nego iz neraspadljivog sjemena riječju živog i vječnog Boga (…) A ’riječ’ je ono što vam je objavljeno kao dobra vijest. (…) I kao novorođena djeca razvijte želju za čistim mlijekom riječi Božje, da biste hraneći se njime uzrasli do spasenja. (1.Pe 1:23,25; 2:2)

Apostol Petar je duhovno ‘rođenje’ ili krštenje duhom zaista povezao sa cjelokupnim velikim mnoštvom kršćana. On se u svojoj poslanici ne obraća samo jednoj grupi kršćana, nego svima.

Petar se obraća prije svega onim Židovskim kršćanima koji se nalaze izvan svoje matične domovine, od kojih su neki bili među velikim mnoštvom koji su se krstili na Pedesetnicu 33. godine. To se vidi po izrazu 'ponovno rođeni' jer su samo oni već jednom bili duhovno rođeni o prvom savezu. Zato se taj izraz ne koristi za ljude iz drugih naroda koji su prvi put duhovno 'rođeni' tek po novom svezu. Iz dosadašnjeg razmatranja smo već zaključili da su pripadnici nebrojenog mnoštva Židova bili prisutni u prvom stoljeću. Petar im je tada ukazao na činjenicu da su sada ‘nanovo rođeni’ tj. rođeni duhom po kojem su postali punopravni članovi Božjeg novog naroda – duhovnog ‘Izraela’. Njihovo tjelesno porijeklo više nema svoju isključivu svrhu.

U prijašnja vremena, svatko tko je rođen kao tjelesni Židov, automatski je svojim rođenjem bio kršten u Mojsija i postao pripadnik Božjeg izabranog naroda. Naime, bio je kršten dok je bio u bedrima svojih otaca koji su prošli kroz vodu Crvenog mora. To krštenje u Mojsija je povezano s duhovnim ‘rođenjem’ s kojim su postali pripadnici Božjeg pomazanog naroda. No sada im je omogućeno da se ‘nanovo rode’. Novo se rođenje desilo nakon što je u njihova srca posijano ‘neraspadljivo duhovno sjeme’ posredstvom ’riječi’ sadržane u dobroj vijesti koju je počeo objavljivati Isus Krist. Duhovno sjeme je došlo s neba posredstvom dobre vijesti i palo na srca pravdoljubivih Židova i nežidova. Tim vjernim kršćanima je ukazano da je njihovo ‘novo rođenje’ bilo potrebno kako bi u Isusovoj obiteljskoj lozi dobili obećano “nasljedstvo“ – vječni život pod Božjim Kraljevstvom – “koje je neraspadljivo, neokaljano i koje ne vene, a koje je za njih sačuvano na nebesima do posljednjeg vremenskog razdoblja“ (1.Pe 1:4). To se ne može dobiti nikakvim našim postignućima, kao što su pokajanje, obraćenje i krštenje u vodi. Time samo dolazimo Bogu kojemu se možemo potpuno predati. Kad mu se predamo, onda dozvoljavamo njemu da nas otkupi Kristovom krvlju i krsti svetim duhom kako bi nas rodio kao svoju djecu koja će naslijediti njegovo kraljevstvo. Ovo nam pomaže objasniti Isusove riječi:

Ako se tko ponovno ne rodi [od vode i duha], ne može vidjeti [ući u] kraljevstvo Božje. (Iv 3:3,5)

Budući da je Ivan Krstitelj propovijedao o ‘nebeskom kraljevstvu’ to nije značilo da je pozivao ljude za nebeski život kako bi na taj način ‘vidjeli’ ili ‘ušli u kraljevstvo Božje’, niti je u njih usađivao takvu nadu (vidi He 11:13). Ivan je bio pozvan u službu da pripremi Bogu spreman narod i da ih odvoji od pokvarenog naraštaja kako bi poslužili Bogu za ulogu za koju ih je odredio (Lk 1:16,17). Tako se njegovim djelovanjem i krštavanjem odvojio mali ostatak Židova kojeg je Isus nazvao ‘malo stado’ u kojem su se nalazili svi koji su putem vode umrli za sebe kako bi živjeli za Boga. Njih je Ivan pripremao da prihvate Mesiju. Oni su očekivali Božje kraljevstvo na zemlji i s tim povezane blagoslove, o čemu su Isus i svi njegovi prvi sljedbenici propovijedali.

Naime, Isus je nastavio propovijedati o tom istom ‘nebeskom kraljevstvu’ tako da nije ni on to kraljevstvo povezivao s životom na nebu nego s blagoslovima koje će ono s neba donijeti na Zemlju rekavši:

“Blago krotkima jer će naslijediti zemlju. (Mt 5:3)

Samo krotki će ‘vidjeti’ i ‘ući’ u Božje Kraljevstvo (Iv 3:3,5). Izraelci su posredstvom Zakona bili čuvani i odgajani kao Božja djeca. S pojavom Mesije došla je punina vremena da se preuzme puna odgovornost s obzirom na pripremu spasenja za sve narode u skladu s obećanjem dano Abrahamu. Tu odgovornost su mogli preuzeti samo osobe koje su se svojim pokajanjem vratile Bogu u predani odnos. Zato je preko Ivana Krstitelja uvedeno krštenje u vodi kojim se je osoba predstavila Jehovi kao ona koja se je pokajala i time bila spremna prihvatiti svoju ulogu kroz Božju pripremu spasenja koja dolazi svetim duhom preko Mesije kao spasitelja. Njihova spremnost da budu 'žrtva živa' je poslužila Bogu da duhovni dio Izraela kojeg je otkupio iz naroda iskoristi kao otkupnu vrijednost kojom je oslobodio Isusa iz Adamove smrti.

Krštenje u vodi je bilo povezano s pokajanjem ili umiranjem s obzirom na grijeh. Naime, Židovi su se u znak pokajanja spremno dali krstiti u vodi, jer je voda u njihovim mislima već imala svoju simboliku. Dajući se krstiti u vodi, oni su na simboličan način ulaskom i izlaskom iz vode obnovili svoje predanje Jehovi koje se desilo kad su njihovi praočevi pod vodstvom Mojsija prošli kroz vodu Crvenog mora i bili spašeni od sigurne smrti. Tada ih je Jehova otkupio jer su ostali na životu zahvaljujući njemu koji ih je oslobodio i spasio od ropstva i smrti.

Židovima koji su se krštenjem u vodi u znak pokajanja vratili u predani odnos s Bogom, a i svima drugima koji su željeli predati svoj život Bogu, Jehova je pripremio spasenje od ropstva grijeha i smrti preko Isusa Krista. Bog je prihvatio iskreno kajanje pojedinih Židova te ih je preko Isusa usmjeravao u pravcu vršenja njegove volje. Budući da su u Božjim očima još uvijek bili robovi grijeha, krštenje u vodi ih nije moglo spasiti. I dalje bi bili podložni Zakonu i prinašanjem žrtava u svoju korist. Zato su se trebali krstiti i u svetom duhu, kako bi se ponovno ‘rodili’ kao Božja djeca čiji su grijesi potpuno pokriveni Kristovom žrtvom (Mt 3:11; Dj 11:16-18). Apostol Ivan svjedoči o tome i kaže:

A onima [Židovima] koji su ga primili, dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime. Oni nisu rođeni od krvi ni od volje tjelesne ni od volje čovječje, nego od Boga. (Iv 1:11-13)

Znači ‘novo rođenje’ je dovelo do rađanja ‘novog stvorenja’. U vezi s tim apostol Pavle kaže:

Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po tijelu (…) ako je tko u zajedništvu sa Kristom, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i gle, novo je nastalo. (2.Ko 5:16,17; vidi Ri 6:11)

To ‘novo stvorenje’ je nastalo kršenjem svetim duhom. Od tada s pravom to ‘stvorenje’ očekuje da će biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje (Ri 8:19-21). Krštenje u vodi je u prenesenom smislu osobu usmrtilo u odnosu na prijašnji život koji je bio pod osudom. Pavle piše u vezi toga slijedeće: "…jer ste s njim pokopani u njegovom krštenju." Prije nego su prošli kroz vodu oni su već ‘umrli u odnosu na načela ovoga svijeta’ (Kol 2:12,20). Tim se činom krštenja zaključuje nečije pokajanje čime se započinje nov život. Isus se nije trebao pokajati jer je samo rođen u ‘grešnom tijelu’, ali se krstio kako bi izvršio volju svog nebeskog Oca (Ri 8:3; 2.Ko 5:21). On je ulaskom i izlaskom iz vode preuzeo na sebe grijehe svih onih koji se daju krstiti u vodi, u kojoj tim istim putem – putem vode - ostavljaju svoj grijeh u njoj (Iv 1:29). Time je

  • preuzeo njihovu smrt kojom su umrli kao žrtva Bogu
  • ustao iz vode kao onaj kojega je Bog otkupio od smrti
  • preuzeo grijeh svih ljudi
  • izvršio čin pokajanja za sve ljude

Samo oni koji se daju krstiti u vodi bivaju oslobođeni od svojih grijeha, tako da njihovo pokajanje koje je Isus izvršio u njihovo ime može biti pravovaljano nakon što pokažu vjeru u njega. Naime, preko njega dolazi oproštenje grijeha.

Odmah nakon što je izašao iz vode Isus je bio ‘rođen’ svetim duhom kao Božji jedinorođeni Sin (Mt 3:16,17). Isus je tako bio prvi čovjek koji je otkupljen od smrti te rođen u svetom duhu po kojemu je

  • dobio da ima 'život u sebi'.

No, bio je i jedini koji je rođen po obećanju kao jedinstveni potomak ljudskog roda preko kojega svi ljudi postaju 'nova stvorenja'.

Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu i da preko njega – uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu – pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima. (Kol 1:18-20)

Zato je on, u kome je prebivala punina duha, bio taj koji je bio postavljen da ‘preko njega’ svi Božji sluge najprije Izraelci a zatim i ostali narodi, budu kršteni u svetom duhu kako bi ih posvetio i postavio u službu kao predane članove novog duhovnog ‘Izraela’ (Iv 1:33). On je tako postao ‘otac’ nove duhovne nacije čiji su pripadnici rođeni preko njega (1.Iv 2:28,29).