Article Index

Malo stado

'Malo stado' kao pojam nije bio nepoznat Isusovim učenicima. Isus taj pojam nije trebao objašnjavati jer je imalo svoju paralelu u Pismima. Zato su ga njegovi učenici mogli razumjeti u kontekstu svega što je govorio o Izraelu i Židovskom sistemu koji je trebao doživjeti duhovnu reformu. S druge strane, sasvim je pogrešno ‘malo stado’ prikazivati kao članove nebeske klase u koju se broje židovski i nežidovski kršćani jer u vezi toga ne postoji nikakav biblijski dokaz. 
 
Hebrejska pisma često govore o Izraelcima kao o ‘ovcama’ ili Božjem stadu koje se nalazilo u ‘torovima’. O Jehovi se govori kao o ‘pastiru’. Bog je također odvojio od ‘ovaca’ pojedine muževe koje je postavljao da budu ‘pastiri’ njegovog stada (Ps 23:1; Jr 13:17; 23:1,3; 50:6). Treba uzeti u obzir da je u vrijeme Isusove službe na zemlji židovski narod bio ‘rasijan kao ovce bez pastira’ (Mt 9:36). Biblijska proročanstva su unaprijed govorila o takvoj situaciji. Prorok Ezehijel u vezi toga piše: 

"Teško pastirima Izraelovim, koji pasu sami sebe! Ne trebaju li pastiri pasti stado? Najbolje meso jedete i vunom se odijevate (…) a stado ne pasete. Slabe ne jačate, bolesne ne liječite, ranjene ne povijate, odlutale ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego grubo i okrutno gospodarite njima…" (Eze 34:2-4)

Jehova je unaprijed rekao što će poduzeti kako bi sakupio svoje stado: 

"Kao što se onaj koji pase stado pobrine za ovce svoje kad ih nađe rasijane, tako ću se ja pobrinuti za ovce svoje (…) i dovest ću ih u zemlju njihovu (…) ovčinjak će im biti na visokim gorama Izraelovim (…) Izgubljenu ću potražiti i odlutale ću dovesti natrag, ranjene ću poviti i bolesne ojačati; a ugojene i jake zatrt ću - past ću ih sudom pravednim (…) Podignut ću im jednog pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida. On će ih pasti. On će im biti pastir." (Eze 34:12-16,23)

Ivan Krstitelj je trebao ‘mnoge od Izraelovih sinova obratit Jehovi, Bogu njihovom’, "da pripremi Jehovi narod spreman" (Lk 1:16,17). On nije pripremao Izrael za uništenje, već za njegovu novu ulogu koja je trebala biti dana malom i vjernom ostatku koji se pokazao kao ‘spreman narod’. Zato je oko sebe sakupljao pojedince iz židovskog naroda koji su se svojim krštenjem u znak pokajanja u duhovnom pogledu odvojili od ostalih pripadnika Izraelske nacije, pogotovo od onih ugojenih i jakih ovaca koje je trebalo zatrti jer su ‘pasli na najboljem pašnjaku a ostatak su paše gazili nogama; pili su bistru vodu, a preostalu su mutili nogama’ (Ez 34:18,19). Takve zle ovce su bile "neobrezana srca" i zato ih je trebalo istjerati iz ‘tora’ i odvojiti od onih ‘ovaca’ koje je Jehova mislio ostaviti u svom ‘toru’ kako bi od njih ponovno učinio narod za svoje ime (Jr 9:26; Eze 34:20-22). Postojeći Božji ‘tor’ je bio raspušten, a ovce izvan njega su bile bez svog pastira. Zato je taj ‘tor’ trebalo očistiti i pripremiti kako bi se u njega mogao dovesti natrag vjerni ostatak Izraela. Ivan Krstitelj je započeo s tim zadatkom. Ivan je svima govorio: 

"Ja vas krstim vodom; ali dolazi onaj koji je jači od mene (…) On će vas krstiti svetim duhom i vatrom. U ruci ima vijaču da očisti gumno svoje i da skupi pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti vatrom neugasivom." (Lk 3:16,17)

Samim tim što je Isus trebao ‘očistiti svoje gumno’ govori nam da je on zadržao pravo nad Božjim izabranim narodom Izrael kojeg nije trebalo potpuno odbaciti nego samo pročistiti. Slično tome, nije trebalo graditi neki novi ‘tor’, nego je postojeći ‘tor’ trebalo samo očistiti i iz njega izbaciti one ‘ovce’ koje se nisu pokajale. Svi oni koji su se krstili u vodi u znak pokajanja su kao odvojena grupa činili ‘spreman narod’, narod čija su srca bila obrezana (Lk 3:3,7-9; 5.Mo 30:2,6; Jr 4:4). Isus je nakon svog krštenja skupljao svoje učenike kao ‘pšenicu’ i odvajao ih od ‘pljeve’ (Iv 3:22). To je kasnije učinjeno krštenjem duhom tako da su samo takvi svojim pokajanjem i krštenjem duhom predstavljali očišćeni dio Božjeg naroda Izrael.

Izrael je kao Božji narod ostao i dalje postojati. Još jednom ponavljam - Bog ga nije namjeravao uništiti zbog nevjerne većine. Treba uzeti u obzir da je Isus poslan samo "izgubljenim ovcama doma Izraelovog" (Mt 2:6; 10:6; vidi Lk 19:10). Naime, kad je posjetio tirske i sidonske krajeve naišao je na ženu Feničanku koja je tražila od njega da izliječi njenu kćer. Isus je tada jasno pokazao da nije poslan ‘ovcama’ iz drugih naroda. Rekao je: 

"Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelovog." (Mt 15:21-24)

Čak je i svoje apostole uputio da propovijedaju samo ‘ovcama’ unutar židovskog ‘tora’, i da ‘ne idu neznabošcima’ tj. ‘ovcama’ iz drugih naroda (Mt 10:5,6). To jasno govori da je Isus za vrijeme svoje službe bio samo njihov pastir. Tako je on nakon Ivanove smrti nastavio dovoditi u Božji ‘tor’ ostale izgubljene ovce doma Izraelovog, te je ispunio proročanstva koja su govorila o njegovoj ulozi da te ‘rasijane ovce’ dovede u ‘jedan tor’ (Iv 11:49-52; vidi Jk 1:1,18). To je vidljivo iz njegove usporedbe o ‘toru’ kada je rekao: 

"Svi koji su došli prije mene lopovi su i pljačkaši; ali ovce ih nisu slušale." (Iv 10:8)

Isus je ovdje naglasio činjenicu da njegove ovce (prirodni Izraelci) nisu slušale lažne pastire koji su se predstavljali za izabrane vođe - Mesije. Ti pastiri su bili lopovi i pljačkaši jer su simbolično jeli najbolje meso i odijevali se vunom ovaca (vidi Ez.34:2-4). Budući da on spominje i one ovce koji su živjeli prije njegovog poslanja, onda on i njih smatra svojim ovcama. Budući da su 'ovce' koji nisu slušale lažne pastire bile uvijek u manjini onda i one spadaju u 'malo stado' kojima je pripremljeno kraljevstvo.

Nakon što je unutar Izraelske nacije izabrao apostole, Isus je sa njima započeo skupljati u Božji ‘tor’ pripadnike novog i očišćenog naroda. Koliko je ovaca poslušalo glas svog pastira i vratilo se Jehovi i pravom obožavanju? Riječ je o relativno malom broju pokajničkih Izraelaca koji se našao u reformiranom i očišćenom toru, spremni da im Jehova ‘dade kraljevstvo’. Taj ‘narod’ je u to vrijeme, čak kad bi se u njega ubrojili i vjerni pojedinci iz prošlosti, bio tako mal i nejak da ga je Isus s pravom nazvao "malo stado" (Lk 12:32; Mt 21:43). On je u očima Isusa i apostola zaista bio mali u odnosu na veliki broj onih Izraelaca koji ga nisu prihvatili za Mesiju zajedno sa onima iz prošlosti koji su bili neposlušni Božjem vodstvu (Ri 11:7). Prema tome, Isus tom prilikom nije govorio o malom i ograničenom broju ovaca koji će biti njegovi pomazani suvladari (kako to tumači Watchtower), niti su ga njegovi učenici mogli shvatiti na taj način. Takvo novovremeno i pogrešno gledište Jehovinih svjedoka se ne može uvrstiti i uklopiti u povijesnu pozadinu Biblijskog konteksta.