Article Index

Kada se održavala Pasha

Razmotrimo što piše u odredbama koje je Bog dao Izraelcima u vezi Pashe. U knjizi ‘Izlazak’ stoji napisano:

“… u suton (uvečer; sumrak) četrnaestoga dana u mjesecu Pasha je u čast Jehovi.“

Petnaestoga dana toga mjeseca Blagdan je beskvasnih kruhova u čast Jehovi. Sedam dana jedite beskvasne kruhove. Prvoga dana (15.nisna) neka vam bude sveti zbor. Nemojte raditi nikakva teškog posla. Sedam dana (od 15-21.nisana) prinosite Jehovi žrtvu paljenu. Sedmoga dana (21.nisana) neka bude sveti zbor. Nemojte raditi nikakva teškog posla.’” (3.Mojsijeva 23:5-8)

Ovdje se spominju dva dana (14. i 15. nisan). Budući da je Blagdan beskvasnih kruhova počeo 15. nisana i trajao sedam dana do 21. nisana, onda je:

  • 15. nisan - 1.dan blagdana
  • 21. nisan - 7.dan blagdana

Ako je prvi dan blagdana počinjao 15-tog nisana, zašto se onda spominje 14. nisan i kako je on vezan za ovaj Blagdan? Pogledajmo što nam o tom danu piše u Bibliji:

“Neka sinovi Izraelovi pripreme pashalnu žrtvu u propisano vrijeme. Pripremite je u propisano vrijeme, u suton četrnaestoga dana ovoga mjeseca.“ (4.Mojsijeva 9:2,3)

“Tako je Mojsije rekao sinovima Izraelovim da pripreme pashalnu žrtvu. I pripremili su pashalnu žrtvu u Sinajskoj pustinji, prvoga mjeseca, u suton četrnaestoga dana u mjesecu.“ (4.Mojsijeva 19:4,5)

Ovdje se spominje 'priprema pashalne žrtve' u suton 14-tog dana. Trebamo najprije odrediti koji dio dana se odnosi na suton. Što o tome kaže Watchtower:

U koje se vrijeme 14. nisana trebalo zaklati pashalno janje? Neki prijevodi Biblije navode da se janje moralo zaklati “između dvije večeri”, to jest “kad se spusti suton” ili “u predvečerje”. Dakle, to je trebalo učiniti nakon zalaska sunca, ali prije nego što je nastupila potpuna tama (2. Mojs. 12:6). (Stražarska kula, 15.6.2014.str.22)

Da li je ovo gledište ispravno? Ako je 'suton' označavao vrijeme nakon zalaska sunca koji je označavao početak 14-tog dana onda su Jehovini svjedoci u pravu. Međutim, pojam 'suton' se koristi za kraj navedenog dana, u ovom slučaju na kraj 14. nisana kad je sunce blizu svog zalaska. Također se i izraz 'predvečerje' ili vrijeme prije večeri odnosi na dio tog dana 'između dvije večeri', odnosno na dio dana između večeri s kojom je započeo 14. nisan i večeri s kojom započinje 15. nisan. Taj dio dana je vrijeme između izlaska i zalaska sunca 14. nisana, tj. između dvije večeri. Budući da je po židovskom računanju dan započinjao zalaskom sunca, onda je ovaj suton povezivao kraj 14-tog i početak 15-tog dana. Evo kako bi to izgledalo u vrijeme ravnodnevnice:

  • ... i bi večer (početak noći)
  • ... i bi jutro (početak dana)

 

  • suton - zalazak, dan ide svom kraju (predvečerje)

Kad netko govori o 'sutonu života', onda misli na završni dio života, na stadij prije kraja ili početak kraja, a ne na početak života. Tako i 'predvečerje' ukazuje na vrijeme prije same večeri koja nastupa sa zalaskom sunca, u ovom slučaju prije pashalne večere. To znači da je 14. dan bio samo dan pripreme. Naime Pashu (beskvasni kruh, zelje i pashalno janje) je trebalo pripremiti u predvečerje ili 'suton četrnaestog dana', odnosno na kraju 14. nisana, a večera se jela nakon zalaska sunca tj. u večer 15. nisana kada započinje prvi dan 'Blagdana beskvasnih kruhova'. 

Iako su pokušali ‘suton’ ili ‘predvečerje’ staviti na početak 14-tog dana, čelnici Watchtowera su sami sebe demantirali kad su objasnili podjelu dana i noći prema židovskom računanju pa u vezi toga čitamo:

U hebrejskim knjigama Biblije za pojedine se dijelove dana upotrebljavaju uobičajeni izrazi kao što su “jutro”, “podne” i “predvečerje” (1. Mojsijeva 24:11; 5. Mojsijeva 28:29; 1. Kraljevima 18:26). Hebreji su noć (od 18 sati do jutra oko 6 sati) dijelili na tri straže od kojih je svaka trajala otprilike četiri sata, no kasnije su prešli na grčku i rimsku podjelu noći na četiri straže. (Stražarska kula, 1.5.2011. str.15)

    • Dan - (od 6 do 18 sati) jutro - podne - predvečerje (suton)
    • Noć - (od 18 do 6 sati) tri / četiri straže

Prema tome, kad je rečeno da pashalnu večeru pripreme u "suton četrnaestog dana" onda se to odnosilo na kraj 14-tog dana kada je nakon zalaska sunca počeo 15. nisan - 1. dan blagdana Pashe. Da li ovo potvrđuju i ostali izvještaji? Pogledajmo:

“Desetoga dana ovoga mjeseca neka svaki od vas uzme janje za svoj dom, po jedno janje na dom. (…) Čuvajte ga do (sutona) četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a onda neka ga sav zbor zajednice izraelske zakolje u suton. Neka jedu meso te noći (nakon sutona - početak 15. nisan). Neka ga jedu pečenog na vatri, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. (…) Jedite ga žurno! To je pashalna žrtva Jehovi. “ (2.Mojsijeva 12:3-11)

Prema ovom izvještaju janje se čuvalo od 10-tog do 14-tog dana. Što o tome piše Watchtower:

Desetoga dana trebali su uzeti jednogodišnje muško janje ili jare bez mane, a četrnaestoga dana trebali su ga zaklati. Te su večeri trebali uzeti krv ubijene životinje i njome poškropiti oba dovratnika i nadvratnik ulaznih vrata. Potom su trebali ostati u kući i jesti pečeno meso, ali životinji nisu smjeli slomiti nijednu kost. (Sve Pismo, str. 22, odl 16)

Watchtower ovdje zaobilazi činjenicu da se janje čuvalo ‘do 14-tog dana’ tako da dani čuvanja janjeta uključuju i cijeli 14-ti dan. Točno je da se janje zaklalo 14-tog dana, ali ne na početku nego na kraju tog dana u 'suton' prije početka 15. nisana.

Židovi nisu imali imena za dane u tjednu nego su ih označavala rednim brojevima. Sedmi dan su zvali ‘šabat’ (počinak, odmor, mirovanje). Tako su zvali i dane blagdana jer se ni tada nije smjelo raditi. To su bili dani odmora. Kad kažemo da su Židovi radili svoje poslove od prvog do šestog dana u tjednu, onda to uključuje i cijeli šesti dan. Nakon što završe svoje poslove do šestog dana, oni se na kraju tog šestog dana pripremaju za šabat koji počinje nakon zalaska sunca. Ponekad i prvi dan Blagdana pada na šabat pa bi to bio ‘veliki dan’ ili veliki (dvostruki) šabat.

Ovu misao u vezi pripremanja zadnjeg radnog dana tj. šestog dana za šabat spominjem jer se i Pasha pripremala zadnji dan čuvanja, odnosno 14-tog dana prije završetka tog dana kako bi bila spremna za sedmodnevni Blagdan koji je započeo nakon zalaska sunca s 14. na 15. nisan. Pogledajmo kako se to savršeno uklapa u nastavak opisa:

“I proći ću zemljom egipatskom te noći (15.nisan) i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, (…). I taj dan (15.nisan) neka vam bude za spomen i slavite ga kao blagdan u čast Jehovi iz naraštaja u naraštaj. Slavite ga po trajnoj odredbi.  Sedam dana jedite beskvasni kruh.“ (2.Mojsijeva 12:12-15)

Ovdje vidimo povezanost Pashe s 'Blagdanom beskvasnih kruhova'. Beskvasne kruhove je trebalo jesti sedam dana, a ne osam, tako da je blagdan započeo s pashalnom večerom prvog dana, odnosno u noći 15-tog nisana. Te noći u ponoć je nastupila smrt prvorođenaca. Ono što zapažamo je žurba vezana za tu noć. Zašto žurba:

“Tako je u ponoć (15.nisana) Jehova pogubio sve prvorođence u zemlji egipatskoj (...) I faraon je ustao usred noći, on i sve sluge njegove i svi Egipćani, i nastala je velika vika među Egipćanima,  jer nije bilo kuće u kojoj nije bilo mrtvaca. Još u noći pozvao je Mojsija i Arona, te im rekao: “Ustajte, odlazite od naroda mojeg, i vi i svi sinovi Izraelovi! Idite, služite Jehovi kako ste tražili! (...) Egipćani su počeli navaljivati na narod da što prije  ode iz zemlje, i govorili su: “Inače ćemo svi pomrijeti!” (...) I sinovi Izraelovi otišli su (ujutro) iz Ramezesa prema Sukotu.(...) Od tijesta što su ga ponijeli iz Egipta ispekli su beskvasne pogače. Tijesto se nije bilo ukvasalo jer su ih tjerali iz Egipta, pa se nisu mogli dulje zadržavati i tako nisu sebi pripremili hranu za put.” (2.Mojsijeva 12:29-39)

Iz ovog izvještaja možemo saznati da su se Izaelci spremali za izlazak iz Egipta tokom noći 15-tog nisana nakon što je anđeo Božji pobio sve prvorođence. Zato je Bog zapovjedio:

“I taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga kao Blagdan u čast Jehovi iz naraštaja u naraštaj. Slavite ga po trajnoj odredbi.  Sedam dana jedite beskvasni kruh.“ (2.Mojsijeva 12:14)

Koji je onda dan trebao biti na spomen i u čast Jehovi - 14. ili 15. nisan? Pogledajmo drugi izvještaj koji kaže:

Petnaestoga dana toga mjeseca (15.nisana) Blagdan je beskvasnih kruhova (Pasha) u čast Jehovi. Sedam dana jedite beskvasne kruhove.“ (3.Mojsijeva 23:6)

“Držite Blagdan beskvasnih kruhova (Pashu), jer je to dan (15.nisan) u koji ću izvesti čete vaše iz zemlje egipatske. Držite taj dan iz naraštaja u naraštaj.“ (2.Mojsijeva 12:17)

“To je noć koju treba svetkovati Jehovi jer ih je izveo iz zemlje egipatske. Jehovi trebaju svetkovati tu noć (15. nisan) svi sinovi Izraelovi iz naraštaja u naraštaj." (2.Mojsijeva 12:42)

Kad povežemo sve izvještaje vidimo da je 15-ti dan bio u čast Jehovi, dok je suton 14-tog dana izvršeno žrtvovanje u čast Jehovi, jer piše: “To je pashalna žrtva Jehovi“ (3.Mojsijeva 23:6; 2.Mojsijeva 12:11). Prema tome, suton četrnaestog dana je ujedno početak 15-tog nisana. Što o svemu ovome čitamo u izdanju Watchtowera:

“… U kući nisu smjeli imati kvasca, a trebali su jesti žurno, obučeni i spremni za put…“ (Sve Pismo, str. 22. odl. 16)

Što zapažamo? Ako su Izraelci jeli pashalno janje onu noć neposredno prije smrti prvorođenaca i bili spremni za put, onda su izašli odmah sutradan ujutro 15-tig dana i to u žurbi. Međutim, ukoliko su pashalnu večeru blagovali sve na početku 14-tog nisana, onda tu nešto ne štima u računici Watchtowera jer vidimo da su trebali kao spomen na izbavljenje slaviti noć 15-tog dana koja se vezivala uz suton 14-tog dana i pashalnu žrtvu.

Naime, ako su trebali slaviti tu noć 15-tog nisana onda su iz Egipta izašli tek ujutro 15-tog nisana, što znači da su po računici Watchtowera Pashu klali s 13-tog na 14-ti nisan, jeli je tu večer 14-tog dana nakon čega su tu noć mogli prespavati, dočekati jutro, pa ponovno dočekati noć 15-tog dana, kad je počeo Blagdan beskvasnih kruhova, te prespavati i tu noć, te krenuti tek tada ujutro iz Egipta. Gdje je tu žurba, ako su već prvu noć bili spremni za odlazak? Izvještaj potvrđuje da uopće nisu spavali ni oni ni Egipćani koji su ih tjerali da odmah odu, a Izraelci u žurbi nisu ni mogli spremiti sebi hranu za put. Sve to dokazuje da je janje zaklano predvečer ili u suton na kraju 14-tog dana, dana pripreme, a jelo se noću prvog dana beskvasnih kruhova koji je započeo nakon zalaska sunca 15-tog nisana. Zato piše da je upravo taj petnaesti dan trebao biti spomen u čast Jehovi.

“Drži mjesec abib (nisan) i slavi Pashu u čast Jehovi, Bogu svojemu, jer te u mjesecu abibu Jehova, Bog tvoj, izveo noću iz Egipta. I prinesi pashalnu žrtvu Jehovi, Bogu svojemu…  Ništa s kvascem nemoj s njom jesti. Sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh nevoljnički, jer ste u žurbi izašli iz zemlje egipatske, da se sve dane života svojega sjećate dana kad ste izašli iz zemlje egipatske.” (5.Mojsijeva 16:1-3)

“Krenuli su iz Ramezesa u prvome mjesecu, petnaestoga dana prvoga mjeseca. Odmah sutradan poslije Pashe izašli su sinovi Izraelovi uzdignutih pesnica pred očima svih Egipćana.” (4.Mojsijeva 33:3)

Ovdje vidimo da ih je izveo ‘onu noć’ kad su nakon Pashe (pashalne žrtve) ubijeni prvorođenci. Tu prvu noć su jeli beskvasni kruh jer su u žurbi izašli iz Egipta.


14. nisan - dan pripreme za blagdan

  • zadnji dan čuvanja janjeta
  • u suton ili predvečerje tog dana se klalo janje i uklanjalo kvasac

15. nisan (1.dan Blagdana beskvasni kruhova)

  • večer (početak novog dana) jela se pashalna večera s beskvasnim kruhom
  • ponoć (vrhunac noći) smrt prvorođenaca
  • jutro (kraj noći) izlazak iz Egipta

Očito se 14-ti dan nije slavio kao Blagdan jer je to bio samo dan pripreme Pashe u kojem je na kraju dana izvršeno žrtvovanje janjeta u čast Jehovi. Pogledajmo što kaže Wathtower koji se oslanja na izjavu 'sutradan poslije Pashe':

Pasha im je trebala služiti za ‘spomen’, bio je to blagdan koji se trebao iz naraštaja u naraštaj slaviti u čast Jehovi. Nakon Pashe trebali su držati sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova. (Sve Pismo, str. 22, odl 16)

Po ovoj izjavi je Pasha bio poseban dan i blagdan prije blagdana što se ne podudara s kontekstom. Izraz ‘sutradan poslije Pashe’ je očito navelo Watchtower da cijeli 14-ti nisan proglasi danom Pashe, što ne može biti točno jer bi to značilo da su tu noć 14. nisana izašli iz Egipta, a ne noću 15-tog nisana. Izraz ‘sutradan’ se odnosi na završetak te noći i početak novog ‘dana’ koji je započinjao ujutro nakon ponovnog izlaska sunca (vidi Matej 27:62). Iako su jeli pashu uvečer 15. nisana, oni su sutradan u jutro tog istog dana izašli iz Egipta.

Ima još nešto što je krivo protumačeno i zbog čega Jehovini svjedoci misle da je 14. nisana bio Blagdan. Razmotrimo slijedeću izjavu:

“Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa sve do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasni kruh. Sedam dana ne smije biti ukvasanoga tijesta u kućama vašim, …”

Što znači “od večeri četrnaestog dana“? Da li se misli na ‘večer’ kojim je započinjao taj dan ili na ‘večer’ kojom je završavao taj dan? Uzmimo u obzir da je blagdan trajao sedam dana u kojima se u kućama nije smjelo nalaziti ukvasalo tijesto. No, kad bi računali od večeri 14. dana kojim je započinjao 14. nisan do večeri 21. dana onda je to punih osam dana, a ne sedam. Očito se večer 14-tog dana odnosi na kraj ili suton 14-tog nisana i početak 15. nisana tako da je ta večer bila prva večer s kojom se jelo beskvasni kruh.

Sjetimo se da ‘suton’ 14-tog dana obuhvaća vrijeme ‘između dvije večeri’. Prva večer završava ujutro nakon izlaska sunca 14. nisana, a druga večer je početak slijedećeg dana 15. nisana koji počinje nakon zalaska sunca tako da je suton bio između te dvije večeri. Suton je počinjao neposredno prije zalaska sunca i najavljivao je kraj tog dana. Budući da je suton ili predvečerje najavljivao i početak večeri moglo ga se smatrati dijelom te večeri.

Da bi opravdali obilježavanje Pashe početkom 14-tog nisana čelnici Watchtowera su ustvrdili da je ovdje riječ o ‘večeri’ kojom je započeo taj dan. Međutim, sam stavak to demantira jer se tu spominje da jedu beskvasni kruh sedam dana i da u to vrijeme ne bi smjeli imati ukvasanog tijesta. Ako tih sedam dana završava s ‘večeri 21. dana’ onda se izraz ‘večer’ 14-tog dana odnosi na dio večeri s kojom završava taj dan, u ovom slučaju na suton ili predvečerje s kojom završava 14-ti a počinje 15-ti nisan, tako da sedma večer završava 21. dana. 

Sedam dana počinju s 15. nisanom nakon zalaska sunca, a završavaju 21. nisana sa zalaskom sunca tj.

    • od večeri 14. dana (od sutona14. dana tj. od početka večeri 15. nisana)
    • do večeri 21. dana (uključuje večer 21. dana tj. do kraja 21. nisana)

ukupno 7 večeri i 7 dana (Pasha – Blagdan beskvasnih kruhova)

Sve biblijske činjenice pokazuju da je 14-tog nisana u suton bila samo priprema Pashe. Taj dan je imao veze s Pashom ali se tog dana nije jela niti obilježavala. Kad je 14. dan završavao, janje je bilo zaklano u suton (predvečer). Tek tada je uklonjen kvasac, tako da je Blagdan beskvasnih kruhova trajalo od ‘večeri 14. dana (početak 15. nisana) do večeri 21. dana, s tim da se nakon završetka te zadnje večeri, nakon izlaska sunca pa sve do kraja tog dana trebao održati sveti zbor s kojim je završen sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova ili Pasha.

Pogledajmo kako treba čitati ove riječi:

Od večeri (nakon sutona) četrnaestoga dana (kraj 14. nisana; počinje 15. nisan – 1. dan beskvasnih kruhova) prvoga mjeseca pa sve do večeri dvadeset prvoga dana (početak i kraj 21. nisana) toga mjeseca jedite beskvasni kruh. Sedam dana ne smije biti ukvasanoga tijesta u kućama vašim, …

Treba razlikovati izraz '14-ti dan' i 14. nisan'. Naime 14-ti dan je vremenski termin koji je uključivao vrijeme dnevne aktivnosti tako da je taj dan uključivao i početak večeri 15-tog nisana. To nam potvrđuje i jedan primjer vezan za dan kad je Isus uskrsnuo.

“A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidje, da je kamen odvaljen od groba.” (Ivan 20:1)

Isus je uskrsnuo u prvi dan tjedna 16. nisana. Gore opisani događaj se zbio rano ujutro 16. nisana tokom noći. Noć je trajala od 18 sati nakon zalaska sunca do 6 sati ujutro kad je sunce izlazilo. Iako je 'večer' 16. nisana završila tog jutra, mi čitamo da je taj dan imao još jednu 'večer'. Pogledajmo što se zbilo uvečer tog istog dana:

“A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, premda su zbog straha od Židova vrata bila zaključana ondje gdje su bili učenici, Isus je došao i stao na sredinu te im rekao: “Mir vama!” (Ivan 20:19)

Što zapažamo? Isus je uskrsao tokom noći ili večeri prije nego je svanulo, a tog istog dana uvečer je došao svojim učenicima. Očito se moglo reći da je dan imao dvije večeri. Jedna večer je nastupila nakon zalaska sunca i trajala je do jutra kad je sunce izašlo. Druga večer je počinjala sa zalaskom sunca, točnije u suton ili predvečerje i uključivala je prvi dio večeri novog dana. To je zato što je zimi večer nastupala ranije, a ljeti kasnije. Najranije je nastupala zimi oko 16.30h, a najkasnije ljeti oko 20.30h, tako da je ta večer još uvijek pripadala tom danu iako se sa zalaskom sunca računao novi dan. Zato čitamo da je Isus došao uvečer tog istog prvog dana tjedna ili uvečer 16/17. nisana. To je bio 16-ti dan u mjesecu koji je uključivao kraj tj. suton ili predvečerje tog istog 16-tog dana i prvi dio večeri s kojim je već započeo 17-ti nisan. 

Prema tome, kad stoji da se pashalno janje trebalo čuvati do 14. dana i pripremiti uvečer tog istog 14. dana, onda je riječ o završetku tog istog dana ili predvečerju s kojim je započeo 15. nisan. Pogledajmo usporedbu:

  • 16. nisan (uveče tog 16. dana) Isus je ušao u kuću / počinje 17.nisan
  • 14. nisan (uveče tog 14. dana) kad se pripremalo janje / počinje 15. nisan kad se jela pashalna večera

Razmotrim još jednu važnu činjenicu. Bog je striktno zapovjedio da se janje smije jesti samo s beskvasnim kruhom jer smo čitali:

“Neka (janje) jedu pečenog na vatri, s beskvasnim kruhom i gorkim biljem.“

Da bi se mogli pridržavati ove zapovijedi, Bog je naredio:

Prvoga dana (15.nisan) uklonite ukvasano tijesto iz kuća svojih, jer tko bi god jeo što s kvascem, od prvoga (15. nisan) do sedmoga dana (21. nisan), ta duša neka se pogubi i tako ukloni iz Izraela. Prvoga dana (15. nisan) održite sveti zbor, a i sedmoga dana (21. nisan) održite sveti zbor. (…).

Iz izvještaja 3. Mojsijeve 23:5-8, smo vidjeli da se prvi dan odnosio na 15. nisan. Kvasac se nije smio nalaziti u kući tek od tog prvog dana Blagdana. Tek kad se uklonilo ukvasano tijesto kojega su do tada imali u kući, mogli su jesti pashalno janje s beskvasnim kruhom. Nema smisla tvrditi da se pashalno janje jelo s beskvasni kruhom uvečer na početku 14-tog dana kad se tražilo da se takvo tijesto ukloni tek s 15-tim nisanom kojim je započeo prvi dan beskvasnih kruhova. Osim toga, sveti zbor ili svečani sastanak je trebalo održati tog prvog dana (15-tog nisana), a ne dan prije tako da 14. dan nije uključen u samu svečanost Pashe, nego samo u zadnji dan čuvanja janjeta i pripremu.

Sve se ove činjenice podudaraju sa onim što je napisao Luka, naime da se tih sedam dana ‘Blagdana beskvasnih kruhova’ nazivalo još i ‘Pasha’ koja se jela u noći tog prvog dana s kojim je započela svečanost u čast Jehovi koji ih je izveo iz ropstva. Tog istog dana, vjerojatno sutradan negdje između jutra i predvečerja je trebao biti održan sveti zbor na kojem su slavili taj dan izlaska. U povodu tog događaja je kasnije zapovjeđeno da se to slavi svake godine:

5.Mojsijeva 16:1-8 – upute

“Drži mjesec abib (nisan) i slavi Pashu u čast Jehovi, Bogu svojemu, jer te u mjesecu abibu Jehova, Bog tvoj, izveo noću iz Egipta.  I prinesi pashalnu žrtvu Jehovi, Bogu svojemu, (…)

Ništa s kvascem nemoj s njom jesti. Sedam dana jedi beskvasni kruh (od 15-21. nisana), kruh nevoljnički, jer ste u žurbi (15. nisana) izašli iz zemlje egipatske, da se sve dane života svojega sjećate dana (15. nisana) kad ste izašli iz zemlje egipatske.

Neka se sedam dana (od 15-21. nisan) kod tebe ne vidi ukvasano tijesto na cijelom području tvojemu, i ništa od mesa što ćeš žrtvovati uvečer prvoga dana (15. nisan, večer nakon zalaska sunca) neka ne ostane preko noći do jutra. (...) ondje prinesi pashalnu žrtvu uvečer kad zađe sunce, u vrijeme kad si izašao iz Egipta (15. nisan)...”

Primijetili smo da se ‘večer prvog dana’ beskvasnih kruhova (15.nisan) kad je trebalo prinjeti pashalnu žrtvu i jesti žrtvovano meso povezuje s ‘večeri četrnaestog dana’ kad je trebalo pripremiti i klati janje, jer je zapovjeđeno:

“Neka sinovi Izraelovi pripreme pashalnu žrtvu u propisano vrijeme. Pripremite je u propisano vrijeme, u suton četrnaestoga dana ovoga mjeseca.“ (4.Mojsijeva 9:2,3)

  • večer (suton) 14. dana se klalo janje (priprema pashe)
  • večer 1.dana blagdana (15.nisan) se jelo žrtvovano meso (žrtveni prinos)
  • večer 14. dana  << suton >>  večer 1.dana blagdana
    • suton (vrijeme između dvije večeri)

Zaključak: kad god se u Bibliji u vezi Pashe spominje četrnaest dan ili izraz ‘uvečer četrnaestog dana’ onda se misli na završetak tog dana, a ne na početak (4.Moj 9:3,5; 28:16; Još 5:10; Ezra 6:19). Sad kad smo dodatno potvrditi da se Pasha pripremala 14-tog i slavila 15-tog nisana tj. na 1. dan Blagdana beskvasnih kruhova, zanima nas kad je Isus imao posljednju večeru sa svojim učenicima, 14. ili 15. nisana?