Article Index

PITANJE: Tko smije sudjelovati u obroku zajedništva za Božjim stolom?

Po pravilima i učenjima Watchtowera više od 99% članova treba odbiti uzeti simbole kruha i vina jer nisu u savezu s Bogom ni u savezu s Kristom. Jedan od razloga kojeg navode je navodno zapisan u stavku u kojem Isus svojim apostolima kaže: 

“Zato ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih“ (Lk 22:29,30).

  • 1.stalež - apostoli koji sjede na prijestoljima
  • 2.stalež - narod u okviru 12 plemena Izraelovih

Kao što se vidi iz Isusovih riječi njegovi apostoli imaju prednost, ne samo sjediti za njegovim stolom, nego i sjediti na prijestoljima. To su dvije različite prednosti. Naime, podrazumijeva se da njima kojima je dano da sjede na prijestoljima imaju i prednost sjediti za Isusovim stolom. Tu prednost im je Isus dao već kod uvođenja Gospodinove večere kada je zajedno s njima sjedio za stolom u obroku zajedništva gdje su kruh i vino predočavali njegovu žrtvu. Kao što su kruh i vino bili simboli Isusovog tijela i krvi, tako je i taj stol za kojim su sjedili simbolizirao Božji stol na kojem je pripremljen obrok zajedništva. Dok god Kristova žrtva bude aktualna, odnosno sve dok se svi dostojni ne okoriste tom žrtvom, ona će biti duhovni obrok koji će biti uvijek prisutan na tom Božjem stolu. Međutim, postavlja se pitanje:

Da li kršćani kojima nije dano da sjede na prijestoljima, također mogu sjediti s Kristom za Božjim stolom i sudjelovati u obroku zajedništva?

U Stražarskoj kuli od 15.2.2003. str. 16. u vezi toga stoji:

Jehova sudjeluje u tom obroku zajedništva jer ga je on omogućio. Isus predstavlja žrtvu, a pomazani kršćani su sudionici kad uzimaju kruh i vino. To što jedu za Jehovinim stolom pokazuje da su sudionici u miru s njim.“

Ova izjava može biti točna samo onda ako se pomazanim kršćanima smatraju svi oni koji su svojim krštenjem u Krista postali članovi Kristove skupštine koja je pomazana svetim Duhom 33. g.n.e. No, gornja izjava je netočna jer se temelji na uvjerenju da samo 144000 pozvanih sjedi za Jehovinim stolom, među kojima je i desetak tisuća članova koji su se pod kraj 19. stoljeća pa sve do danas počeli okupljati u zajednici koju predvode predsjednici i članovi vodečeg tijela društva Watchtower.

Kad saznamo kako je to bilo uređeno u 1. stoljeću, možemo zaključiti da su svi kršćani imali prednost biti sudionici u obroku zajedništva, i da nitko od njih nije sebe vidio na prijestoljima koja je Isus obećao apostolima.

Ako malo bolje razmotrimo ono što je Isus tom prilikom rekao svojim apostolima onda vidimo da on spominje “savez za kraljevstvo“. Kraljevstvo je Božja vladavina u rukama Isusa Krista u skladu sa savezom koji je Jehova sklopio sa njim da bude kralj tog kraljevstva. Da bi to kraljevstvo moglo ispuniti svoju svrhu trebalo je imati i druge sudionike, jedne koji će s Kristom vladati i upravljati i druge koji će se svim srcem podrediti zakonima te nove vladavine. Stoga je Isus trebao sklopiti savez za kraljevstvo sa svima njima. Budući da svi ljudi vjere mogu ući u to kraljevstvo onda je i savez koji je Isus sklopio s apostolima uključivao i sve druge ljude jer su svi pozvani da uđu u to kraljevstvo. Zato se u tom širem smislu zove “savez za kraljevstvo“ a ne u užem smislu “savez za vlast kraljevstva“.

Apostoli su pozvani da s Isusom sjede na prijestoljima, dok su svi drugi pozvani da sudjeluju u svim drugim aktivnostima i blagoslovima tog kraljevstva. Samim tim je i novi savez sastavni dio tog “savez za kraljevstvo“ utemeljenog na Isusovoj krvi. Zove se “novi“ jer je s Isusovom smrću ukinut postojeći savez i uspostavljen novi koji je postavio jedan novi temelj s kojim je omogućen punopravan pristup Bogu svim ljudima, a ne samo Izraelskom narodu. Kako bi svjedočili svoju vjeru u to da su sudionici tog novog saveza (u sklopu saveza za kraljevstvo), onda su svi kršćani po Isusovoj zapovijedi sudjelovali na obroku zajedništva s Kristom, uzimajući simbole kruha i vina sa Božjeg stola. Tu činjenicu je zajednica Jehovinih svjedoka protumačila na jedan svoj način, smatrajući da su samim tim što su uzimali simbole, svi tadašnji kršćani bili pozvani da s apostolima dijele onih dvanaest prijestolja i da sude onima koji će biti podanici Božjeg kraljevstva. Međutim, postavlja se jedno logično pitanje:

Kako je moguče da su židovski kršćani, u periodu dok se njima još nisu pridružili ljudi iz drugih naroda, svi odreda sebe vidjeti na 12 prijestolja koja je Isus obećao samo apostolima? Koga su onda smatrali drugim staležom?

Vratimo se mislima u prvo stoljeće, godinu dana nakon Isusove posljednje večere. Židovski kršćani u Jeruzalemu i Judeji su se tu večer 14. nisana okupili da obilježe spomen na Isusovu smrt. Svi koji su bili dostojni su na tom obroku zajedništva jeli kruh i pili vino koje je simboliziralo Isusa kao pashalno janje koje je bilo žrtvovano. Budući da su samo apostoli imali  poziv da sjednu na dvanaest prijestolja, onda je normalno da se pitamo da li su svi prisutni tom prilikom imali poziv da i oni sa apostolima sjede na prijestoljima ukoliko su samo takvi mogli sudjelovali u uzimanju kruha i vina?

Činjenica je da su, ne samo tada, nego i u svim narednim godišnjim proslavama svi zajedno jeli i pili na tom obroku zajedništva bez obzira što je svake godine rastao broj kršćana u Judeji, Samariji i po cijelom tadašnjem svijetu. Zar su mogli misliti da je Isus za sve koji se krštavaju pripremio toliko mnogo prijestolja, a da se nitko nije pitao koliko ih treba biti? Osim toga nitko, pa ni apostoli nisu imali potrebu voditi evidenciju po tom pitanju. Čak nisu ni znali za broj 144000 jer su mnogi umrli prije nego je taj broj saznao apostol Ivan. Sve to govori da su prvi kršćani uzimali simbole kruha i vina samo iz jednog razloga koji uopće nije bio vezan uz broj 144000 izabranih.

Prema Isusovim riječima zapisanim u Luci 22:29,30, apostoli su sebe smatrali pozvanima da sjednu na 12 prijestolja, dok su ostali židovski kršćani prilikom uzimanja simbola kruha i vina, sebe mogli vidjeti samo u okviru onih 12 plemena kojima će apostoli suditi, odnosno staležom podanika nad kojim će apostoli vladati. Apostoli su također sve ostale kršćane iz drugih naroda mogli smatrati podanicima i u tom pravcu su ih usmjeravali.

Prema tome, židovski kršćani su od samog pomazanja kršćanske skupštine, mogli sebe smatrati pozvanima da po Božjem obećanju naslijede kraljevstvo i vječni život na zemlji kao podanici kraljevstva. S tom nadom su sudjelovali u obroku zajedništva te uzimali kruh i vino na Gospodinovoj večeri. Kasnije su se s tom istom nadom na obroke zajedništva uključivali ljudi iz drugih naroda koji su povjerovali u Krista. Nema uopće smisla ni logike tvrditi da su svi oni odreda sebe vidjeli na prijestoljima, pogotovo jer su samo apostoli dobili takvu čast. 

Da su članovi Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka razlučili Isusove riječi iz Luke 22:29,30 i povezali ih sa cijelim kontekstom, onda bi razumjeli da su svi kršćani pozvani da sjede s njim i apostolima za Božjim stolom, ali da je Isus ujedno samo apostolima obećao, ne samo da sjede za tim stolom, nego da sjede i na prijestoljima koja su im unaprijed određena. Prije nego je Isus sjeo sa apostolima za taj simbolični stol na posljednjoj večeri, on je prije toga pozvao sve Židove da također dođu i budu njegovi uzvanici te da za tim stolom jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv (Iv 6:53,54). Mnogi Židovi nisu htjeli prihvatiti takvog Isusa za Mesiju pa im je Isus rekao:

“Ondje (vani) će te plakati i škrgutati zubima kad vidite Abrahama, Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van. I doći će ljudi s istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.“ (Lk 13:28,29)

Isus ovdje spominje Abrahama, Izaka i Jakova koji su živjeli prije nego je Isus uveo svoju Skupštinu u ‘novi savez’ koji je sastavni dio ‘saveza za kraljevstvo’. Ova trojica drevnih patrijarha predočavaju sve vjerne židovske očeve koji su živjeli prije sklapanja novog saveza, a Isus je umro i za njih. Međutim, Watchtower njih ne ubraja među izabrane koji će ‘sjediti za stolom’ i jesti obrok zajedništva skupa sa ostalima koji su pozvani jer su - kako kažu - živjeli i umrli prije nego je uveden novi savez. Međutim, takvo tumačenje nije točno. Treba samo obratiti pažnju jednoj drugoj sličnoj izjavi u kojoj stoji:

“A kažem vam da će mnogi s istoka i zapada doći i biti za stolom s Abrahamom i Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, dok će sinovi kraljevstva biti bačeni van u tamu.“ (Mt 8:11,12)

Kao što se vidi, ova trojica vjernih muževa će zajedno s apostolima i svim pravednicima biti u nebeskom, tj. Božjem kraljevstvu gdje će uživati u zajedništvu s Kristom i jesti za njegovim stolom. Međutim, Watchtower u obrani svoje ideje kaže da je ovdje riječ o alegorijskom izražavanju gdje ova trojica muževa ne predstavljaju očeve vjere nego da “predstavljaju pripremu Kraljevstva“ (vidi knjigu Najveći čovjek pogl. 36). Ako se Isus obraća Židovima i naziva ih “sinovima kraljevstva“, onda je jasno da je mislio na sve koji su se nalazili u savezu s Bogom, od Abrahama, Izaka i Jakova pa do svih njihovih potomaka koji su trebali živjeli nakon uvođenja novog saveza. Svi su oni postali “sinovi kraljevstva“ jer su ušli u savez s Bogom po Mojsiju, pa su ujedno trebali ući u savez za kraljevstvo koje im je bilo obećano po Kristu.

Kad je Isus rekao da će “sinovi kraljevstva biti bačeni van“, onda nije mislio na sve pripadnike Božjeg naroda, nego samo one nevjerničke ‘sinove’ koji se nisu ugledali na vjeru svojih otaca – odnosno nisu pokazali vjeru prvih sinova kraljevstva (Abrahama, Izaka i Jakova) s kojima je Jehova sklapao saveze. Uzmimo u obzir da su apostoli također bili 'sinovi kraljevstva', ali nisu bili izbačeni van nego su ostali u savezu s Bogom zajedno s drugim vjernim ostatkom Izraelaca koji su sačinjavali malo stado.

Osim toga, Isus spominje samo dvije strane - oni koji se nalaze vani i one koji se nalaze u Božjem tj. nebeskom kraljevstvu. Nigdje nije spominjao neku treću grupu koja će biti pozvana da budu promatrači koji će stajati sa strane ili oko stola dok izabrani budu sjedili za njegovim stolom i uživali u obroku zajedništva. No, Watchtower je svojim proizvoljnim tumačenjem stvorio tu treću grupu o kojoj Isus i apostoli nisu spomenuli niti jednu jedinu riječ. 

Kao što su za Isusa postojale samo dvije grupe – oni koji su za stolom u Božjem kraljevstvu i ostali koji su izvan Božjeg kraljevstva, tako u skladu s tim postoje samo oni koji imaju vječni život u sebi i ostali koji taj život nemaju. Oni koji su u prvom stoljeću pripadali prvoj grupi su to obznanjivali tako što su simbolično jeli tijelo Sina čovječjega i pili njegovu krv predočenu kruhom i vinom, ali tek od uspostave Gospodinove večere. U tu svrhu je obrok zajedništva uz uzimanje kruha i vina dobilo svoje mjesto na kršćanskim sastancima prvog stoljeća (Dj 2:42,46). Druga grupa je bila nedostojna sjediti za Kristovim stolom na obroku zajedništva i zato je oduvijek bila izvan dosega vječnog života, a time i učešća u uzimanju tog simboličnog kruha i vina. Među nedostojne su se ubrajali čak i kršćani koji su svojim postupcima omalovažavali vrijednost Kristovog tijela (1.Ko 11:27-31).

U apostolskim učenjima nije postojala neka treća grupa kršćana koja bi bila 'nedostojna' samo zato što gaje prirodnu nadu u vječni život na zemlji, jer bi time apostoli zabranili mnogima da sudjeluju u obroku zajedništva, budući da su se kršćani u prvom stoljeću samo nadali vječnom životu na zemlji (vidi svezak 2 i 3). Pravednike, koji će naslijediti Božje (nebesko) kraljevstvo Watchtower je podijelio na dvije grupe – na one koji će ići na nebo gdje će vladati s Kristom i one drugorazredne koji će ostati na Zemlji. Međutim, to nije točno jer mnogi biblijski stavci govore da će čak i apostoli uskrsnuti i živjeti na zemlji, a ne na nebu. Isus im je na to ukazao čak i na posljednjoj večeri kad je rekao:

“Ali kažem vam, odsada neću piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ga budem pio novoga s vama u kraljevstvu Oca svojega” (Mt 26:29).

Isus spominje “ovaj rod“ tj. ovaj zemaljski rod vinove loze od kojeg se spravlja vino. Međutim, Watchtower zanemaruje taj dio njegove izjave pa tvrdi:

“Isus nije želio reći da na nebu ima vina. No budući da vino ponekad predočava veselje, Isus je ukazivao na radosno vrijeme kada će u Kraljevstvu biti zajedno sa svojim uskrsnulim pomazanim sljedbenicima“ (Stražarska kula, 15.2.2008.str 30).

Po ovom tumačenju - gdje vino predočava radost - bi značilo da se Isus "odsada" do daljnjega neće veseliti sa svojim učenicima. To ne bi imalo smisla jer im je rekao da će biti s njima "sve dane do svršetka ovog poretka" (Mt 28:20). Još je rekao: 

“Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i doći ćemo k njemu i prebivati s njim." (Iv 14:23)

“Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima.“ (Mt 18:20)

Da li možemo zamisliti ovakvo duhovno zajedništvu u kojem Isus ne iskazuje radost i veselje. Očito ne. Isus u ovom periodu do svog dolaska ima često razloga da se raduje sa svojim učenicima, pogotovo kada (preko svojih unajmljenih pastira) nađe neku zalutalu ovcu jer je rekao: "Radujte se sa mnom, jer sam našao izgubljenu ovcu svoju!" (Lk 15:5,6; Mt 18:30). Prema tome, 'vino' o kojem Isus govori da će ga piti zajedno s apostolima je doslovno vino, a ne simbol veselja.

Watchtower svojim tumačenjem zanemaruje činjenicu da je Isus te večeri zadnji put prije svoje smrti pio vino “s ovog“ tj. sa zemaljskog roda vinove loze, i da je spominjući to vino očito mislio na doslovno vino koje će ponovno piti zajedno sa svojim apostolima nakon njegovog ponovnog dolaska i uspostave Božjeg kraljevstva na zemlji. Vjerojatno će tada uvesti novo obilježje jer će ti simboli kruha i vina dobiti jedno novo i potpunije značenje.

To vino koje su pili neposredno prije njegove smrt je predočavalo krv koje je Isus žrtvovao za ljude. Zato je Pavle rekao da na Gospodinovoj večeri “objavljujemo Isusovu smrt dok on ne dođe“ (1.Ko 11:26). No kad on dođe i uvede vječni život onda će simboli vječnog života biti objavljivani preko “živog kruha“ koje je sišlo s neba i tko god bude jeo taj kruh živjet će vječno (Iv 6:51a). Stoga će “novo vino“ vjerojatno predstavljati Isusov novi život u tijelu, ali ne ono tijelo koje je umrlo s činom žrtve, nego novo tijelo i neraspadljivu krv koja je s činom uskrsnuća oslobođena grijeha i smrti. Iako će biti uskrsnuće pravednih i nepravednih, podrazumijeva se da će simbole nebeskog kruha i novog vina moći simbolično jesti i piti samo pravednici, tj. samo oni koji dobiju vječni život jer će time 'objavljivati Isusov život' i živjeti u zajedništvu s Kristom koji im je rekao: "jer ja živim (vječnim životom), a i vi ćete živjeti" (Iv 14:19). Do tada svi mi uz beskvasni kruh pijemo (trebali bi piti) samo ono vino s kojim 'objavljujemo njegovu smrt' i umiremo u zajedništvu s Kristom.

Apostoli su razumjeli da je Isus govorio o doslovnom vinu pa nije ni čudno što su ga kasnije i pitali “hoće li sada (kad je uskrsno) obnovit kraljevstvo u Izraelu“. U ovom svom pitanju oni su spomenuli mjesto i vrijeme događanja. Isus ih nije ispravio po pitanju mjesta nego samo po pitanju vremena (Dj 1:6,7). Mjesto događanja je trebalo biti na zemlji pa su zato i očekivali njegov povratak na zemlju i to u ljudskom obličju jer je nakon uskrsnuća i dalje živio u svom ljudskom tijelu. To ujedno znači da se nisu nadali svom odlasku na nebo. No, to se ne uklapa u mnoga druga novovremena i službena tumačenja Watchtowera, pa se zanemaruju oni dijelovi Pisma i Isusove izjave koje ta njihova tumačenja dovode u pitanje. Oni radije mijenjaju smisao Isusovih riječi i misli nego da shvate njihovo prvo značenje unutar cijelog konteksta. Osim toga, sve duhovne riječi koje imaju poveznicu s nebom se pogrešno dovode u vezu s nebeskim životom kako bi se održala njihova ideja o dvije različite nade – nebeskoj i zemaljskoj.

Svakom kršćaninu, koji nije indoktriniran krivim tumačenjem je očito da je “stol zajedništva“ pripremljen za sve vjerne sluge koji su živjeli kroz cijelu povijest, a ne samo za neku posebnu grupu među njima. Isus ne ograničava taj broj pozvanih jer kaže da će “mnogi doći“. Zato se svi iskreni kršćani koji čitaju Kristove riječi osjećaju pozvanima da sjednu za stol i budu u zajedništvu s njim tako što nastavljaju praksu prvih kršćana koji su u tu svrhu blagovali kruh i vino i time obznanjivali Isusovu smrt kojom su otkupljeni i uvedeni u novi savez.

Biblija govori o nedostojnima tog zajedništva i vječnog života. To su oni koji zbog svoje nevjere ne mogu ući u taj savez ili su iz njega izbačeni. Niti jedan kršćanin ne želi sebe vidjeti vani nego unutra. Ako se ne mogu svi vidjeti na prijestoljima kao apostoli, ali se zato mogu vidjeti za Božjim stolom kao i prvi kršćani koji su svojim krštenjem “preneseni u Isusovo kraljevstvo“ u kojem je za sve njih pripremljen stol i obrok zajedništva (Kol 1:13). Biblija spominje samo jedan Jehovin stol, a on predočava naše zajedništvo s njim i s njegovim Sinom. Sve što je ponuđeno na tom stolu je ponuđeno svima koji su pozvani i dostojni. Kad je Isus uveo novu duhovnu hranu on ju je ponudio svima i dao mogućnost da tu hranu sebi predočimo kroz simbole kruha i vina. Ne postoji zapis o nekom drugom stolu rezerviranom samo za izabrane. Drugi stol kojeg se spominje je stol demona (1.Ko 10:21). Kako da se onda osjećamo dok čitam ove Isusove riječi:

“Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6:53,54)

Kako da prihvatimo naredbu Watchtowera (Zajednice) da uvijek iznova odbijamo sjesti za taj stol i uzeti taj simbolični kruh i vino? Dok s jedne strane Bog daje ljudima slobodu da izaberu put kojim mogu ići s Kristom i u zajedništvu s njim, Zajednica nam svojim tumačenjem brani direktan pristup Kristu, što je u suprotnosti s njegovim riječima:

“Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću otjerati...“ (Iv 6:37)

Za razliku od Krista, Watchtower je svojim tumačenjem otjerao mnoge iskrene vjernike kao nedostojne da sjede za tim Jehovinim stolom. Svakome kome je Isus dozvolio da u prenesenom smislu “jede njegovo tijelo i pije njegovu krv“ nitko ne može zabraniti da to u što vjeruje obznanjuje na vidljiv način uzimanjem kruha i vina. To je čin koji treba biti usklađen sa našom vjerom, a ne sa našom službom. To što je Isus obećao apostolima da će sjediti s njim na prijestolju se može smatrati samo većom čašću koju će dobiti u odnosu na sve ostale koji neće sjediti na prijestoljima nego samo za njegovim stolom. No Watchtower kaže:

"Ako nisi dobio čast da sjediš na prijestoljima, onda ne možeš dobiti čast da sjedneš za tim stolom na obroku zajedništva."

Međutim, to bi bilo neko novo evanđelje koje se nikad nije objavljivalo po apostolima niti je zapisano u Bibliji. Onaj tko je dodao svoje tumačenje i promijenio smisao evanđelja očito nije razumio te osnovne istine.