Article Index

Kad je održana 'Posljednja večera'

Iz gornjeg razmatranja smo vidjeli da se Bladan beskvasnih kruhova održavao od 15. do 21. nisana, a da je 14. nisan bio dan priprme za prvi dan tog blagdana kad se nakon zalaska sunca blagovala pashalna večera. Zato nas zanima kad je Isus sa svojim učenicima jeo posljednju večeru. Razmotrimo što kažu izvještaji iz evanđelja.

Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova (uoči 15.nisana) učenici su pristupili Isusu i upitali ga: “Gdje želiš da ti pripremimo da jedeš pashalnu žrtvu?” (Matej 26:17)

Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se po običaju žrtvovala (jela) pashalna žrtva, upitali su ga učenici njegovi: “Gdje želiš jesti pashalnu žrtvu, da odemo i pripremimo ti?” (Mako 14:12)

Došao je dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati (jesti) pashalnu žrtvu. I Isus je poslao Petra i Ivana i rekao im: “Idite i pripremite nam pashalnu žrtvu da jedemo!” (Luka 22:7,8)

Prvi dan beskvasnih kruhova je bio uvečer 15. nisana. Zato se prema ovom izvještaju radi o 14-tom danu, ‘danu pripreme’ jer se pripreme za blagdan nisu radile iza zalaska sunca kad je započeo 15. nisan, nego neposredno prije zalaska sunca, odnosno dok je još uvijek trajao 14. nisan. Tog su jutra Židovi mogli reći da je došao dan beskvasnih kruhova jer je tog istog dana uvečer (u suton) trebalo pripremiti pashalnu večeru. Budući da je ‘dan’ beskvasnih kruhova započinjao tog istog dana pripreme, ali tek uvečer nakon zalaska sunca onda je taj dan s 14. na 15. nisan za Židove bio prvi dan beskvasnih kruhova.

  • dan pripreme - 14. nisan; uoči Pashe
  • nakon zalaska sunca počinje Blagdana beskvasnih kruhova (15 - 21. nisana)

Kad bi se oslanjali na izvještaj iz spomenuta tri evanđelja, onda bi mogli tvrditi da je Isus jeo pashalnu žrtvu 15. nisana i ubijen sutradan na sam Blagdan beskvasnih kruhova ili Pashe, a uskrsao slijedeći dan prije jutra 16. nisana. U tom slučaju bi on bio u grobu manje od pola dana. Očito nešto nije u redu s  tekstom iz ovih evanđelja jer remete stvarnu kronologiju događaja. Zašto je nastao taj problem i kako ga riješiti vidjet ćemo u nastavku.

Za razliku od ove trojice evanđelista, Ivan Isusovu večeru pomjera dan ranije, uvečer na početak 14. nisana kada se nije jela pashalna žrtva, pa on u svom izvještaju niti ne spominje da je Isus tom prilikom blagovao pashalnu večeru. On spominje samo večeru.

“Pred Pashu … Za vrijeme večere ...” (Ivan 13:1,2)

Ova Isusova posljednja večera je bila pred Pashu odnosno noć ranije. Evo nekoliko navoda koji potvrđuju da je ova večera bila dan prije Pashe / Blagdana beskvasnih kruhova. Naime, nakon te večere Isus otpušta Judu koji odlazi van.

“Budući da je Juda imao kutiju za novac, neki su mislili da mu je Isus rekao: “Kupi što nam treba za blagdan...“ (Ivan 13:29)

Očito blagdan još nije počeo, jer da je počeo, onda Juda ne bi niti mogao kupovati jer je to bilo zabranjeno na blagdan i Šabat tako da se tu radi o posljednjoj večeri između 13. i 14. nisana. Nakon te večere Isus biva uhapšen, pa slijedi jutro tog istog 14. nisana:

“Tada su odveli Isusa od Kajfe u upraviteljevu palaču. Bilo je rano ujutro (14. nisan). A oni nisu ušli u upraviteljevu palaču da se ne bi onečistili, već da bi (uveče tog dana) mogli jesti pashalnu žrtvu.“ (Ivan 18:28)

Ovdje vidimo da Pasha još nije počela, što znači da su se ovi događaji odigrali na dan pripreme prije pashalne večere. Zato Ivan ne spominje Isusovu pashalnu večeru jer bi to bilo kontradiktorno. To potvrđuje i slijedeći citat:

“Čuvši te riječi, Pilat je izveo Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Kameni pločnik, a na hebrejskom Gabata. A bio je dan pashalne pripreme, (14. nisan) oko šestog sata. I rekao je Židovima: “Evo vašega kralja!” (Ivan 19:13,14)

Po ovome se suđenje i kasnije razapinjanje odigralo “pred Pashu”, odnosno 14. nisana u dan pashalne pripreme. Isus tako umire u vrijeme kad se klalo pashalno janje i uskrsava treći dan 16. nisana što odgovara stvarnim činjenicama.

Zašto su onda ostala trojica evanđelista prema gore navedenim stavcima spomenuli pashalnu večeru, a nakon nje i obrok na sjenčanje Isusove žrtve kad se to ne podudara, ne samo s Ivanovim izvještajem nego čak ni s njihovim vlastitim izvještajem kojeg su opisali u nastavku?

Postoji samo jedan način da to riješimo. U tome će nam pomoći Matejevo izvješće u kojem se krije rješenje zagonetke. Slijedi kratka analiza teksta u kojem se nalazi dio koji je ubačen i koji se ne može uklopiti u ostatak teksta.

Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova (14-ti dan uoči 15.nisana) učenici su pristupili Isusu i upitali ga: “Gdje želiš da ti pripremimo da jedeš pashalnu žrtvu? On je odgovorio: “Idite u grad k tome i tome i recite mu: ‘Učitelj kaže: “Moje je vrijeme blizu. Proslavit ću Pashu s učenicima svojim u domu tvojemu.” I učenici su učinili kako im je Isus zapovjedio i pripremili su sve za Pashu.” (Matej 26:17-19)

Ovdje vidimo da se na prvi dan beskvasnih kruhova (15.nisan) nakon zalaska sunca jela ‘pashalne žrtva’ koja se trebala pripremati uoči zalaska 14. nisana. Po ovom izvještaju je onda i Isusova posljednja večera bila 15. nisana što ne odgovara činjenicama.

Budući da ovaj dio teksta ne slijedi kronologiju koja ga u nastavku opisa pobija, onda je očito da je taj tekst (26:17-19) ubačen. Naime ovaj dio teksta opisuje trenutak kad je trebao započeti Blagdan i pashalna večera. Međutim, u nastavku (stavci 20 -75) se vidi da se pashalna večera uopće nije jela tom prilikom jer je Pasha trebala uslijediti tek slijedeću noć kad Isus više nije bio živ. Znači, umro je neposredno prije nego se jela pashalna žrtva. To je očito dokaz da je navedeni tekst ubačen. Zašto? Očito postoji razlog.

Naime ono što slijedi u stavcima 20 - 75 je stvarni opis događaja vezanih za večeru koja uopće nije bila pashalna večera prvog dana beskvasnih kruhova, nego Isusova ‘posljednja večera’ sa apostolima u kojima je koristio kruh i vino kao simbole svojeg tijela i krvi. Ova posebna večera se odigravala 14. nisana nakon zalaska sunca, odnosno 24 sata prije Pashe tako da . Isusa su nakon te večere tu istu noć uhvatili i doveli pred Sudbeno vijeće (Matej 26:20-75). Tek sutradan nastupa dan pripreme za prvi dan beskvasnih kruhova ili Pashu tako da se taj dio teksta potpuno slaže s Ivanovim opisom. Pogledajmo dokaze. Matej u nastavku navodi što se sve odigravalo nakon Isusovog hapšenje.

  • Matej 27 poglavlje (pogledaj sadržaj):

Ujutro slijedećeg dana 14. nisana, nakon sudbenog vijećanja, Isusa dovode Pilatu. U međuvremenu Juda to jutro vraća novac svećenicima kojim oni kupuju polje što dokazuje da još uvijek nije počeo Blagdan jer se na blagdan ne smije ništa kupovati ni prodavati (Matej 27:1-10). Tog dana po običaju je upravitelj namjeravao pustiti za blagdan jednog zatvorenika. Da bi taj običaj imao smisla onda se zatvorenika puštalo tog dana uoči Pashe kako bi sa svojom obitelji i svojim narodom prvog dana blagdana blagovao pashalnu večeru (27:15). Nakon Pilatove presude Isusa razapinju oko 6-tog sata (12 sati) a umire oko 9-tog sata (15 sati) te ga predvečer polažu u grob. Znači Isus je umro na dan pripreme 14. nisana prije početka Blagdana beskvasnih kruhova tj. prije Pashe. Da je to točno vidimo u nastavku opisa u kojem čitamo:

“Sutradan, a to je bilo dan nakon dana pripreme,* skupili su se glavari svećenički i farizeji pred Pilatom govoreći… da se grob osigura do trećeg dana… ” (Matej 27:62-64)

    • Fusnota - Pripremom su nazivali dan prije šabata. Toga su dana Židovi pripremali hranu za šabat i obavljali poslove koje nisu mogli odgoditi za kasnije (NW prijevod).

Dan nakon dana pripreme je 15. nisan što znači da je Isus umro 14. nisana na dan pripreme tako da on sa svojim učenicima nije jeo pashalnu žrtvu. Čelnici Wathtowera su ovdje zanemarili da je ova priprema bila šestog dana u tjednu te da je Blagdan padao na sedmi dan čime je taj dan bio veliki ili dvostruki šabat. To znači da se tog dana vršila priprema za šabat i za Blagdan.  Međutim Watchtower to nije naveo u fusnoti za Ivana 19:14 (NW) u kojoj piše:

    • Fusnota - “Priprema” je ovdje naziv za dan koji je prethodio početku sedmodnevnog blagdana beskvasnih kruhova. Usporedi bilješku za Mt 27:62.

Watchtower je u svom prijevodu povezao tu ‘pripremu’ iz Ivanovog izvještaja sa onom koju spominje Matej, čime nesvjesno podupiru činjenici da je Isus umro na dan pripreme pred blagdan Pashe.

Ukoliko je 14. nisan (šesti dan tjedna) bio blagdan Pashe kako oni tvrde, onda taj dan ne bi bio dan pripreme za blagdan Beskvasnih kruhova, niti bi se smjelo na blagdan pripremati za šabat, tako da bi se u tom slučaju 13-tog nisana trebalo pripremati i za blagdan 14. i za sedmodnevni Blagdan od 15-21. nisana. Po toj verziji bi Isus umro na kraju 13. nisana koji bi bio dan pripreme, što opet ne odgovara stvarnim činjenicama. Prema tome, Isus je umro šestog dana u tjednu na dan pripreme 14. nisana pred veliki sabat kao što piše:

“A bio je dan pripreme. Da tijela ne bi ostala na stupu na sabat - jer je dan tog sabata bio velik.” (Ivan 19:31)

To se slaže sa gore navedenim izvještajem Mateja koji je napisao da su “dan nakon dana pripreme”, odnosno ujutro na prvi dan Blagdana došli farizeji kod Pilata tražiti da se osigura Isusov grob.

Ako smo dobro pratili Matejevo izvješće, vidimo da je Isus ubijen i stavljen u grob na dan pripreme prije Blagdana u vrijeme kad su Židovi pripremali pashalno janje. On nije ubijen na blagdan tj. na “dan nakon dana pripreme”. Zato su glavari svećenički htjeli izbjeći blagdan kako se narod ne bi pobunio te su na prijevaru Isusa uhvatili i održali brzo suđenje prije blagdana (Matej 26:3-5).

Zašto je onda Matej ubacio tekst po kojem njegovi učenici na dan pripreme pripremaju pashalnu večeru ako je u nastavku svog izvještaja naveo da je bio razapet i umro prije Pashe? Naime, da je Isus slavio Pashu bio bi živ nekoliko sati nakon opisane smrti što nema smisla.

Isti obrazac je prisutan kod Marka i Luke, tako da samo Ivan ne ubacuje taj dio o pashalnoj večeri koja se očito odigrala godinu dana ranije. To je ono što mnoge navodi da prigovaraju piscima Biblije zbog njihovih navodnih razlika i kontradiktornosti. Iako se na prvi pogled uočava razlika između Ivanovog izvještaja i izvještaja ostale trojice, oni se ipak u potpunosti slažu u ključnom detalju. Do tog sam zaključka došao jer sva četvorica kažu da je Isus umro na dan pripreme. Usporedimo te tekstove:

Matej: “I Josip je uzeo tijelo, umotao ga u čisto platno i položio ga u svoj novi grob koji je bio isklesao u stijeni.… Sutradan, a to je bilo dan nakon dana pripreme, skupili su se glavari svećenički i farizeji pred Pilatom govoreći… da se grob osigura do trećeg dana…” (Matej 27:59-64)

Marko: “A kako je već bilo kasno poslijepodne, a usto i dan pripreme, to jest dan prije šabata (velikog dana), došao je Josip iz Arimateje, ugledan član Vijeća, koji je i sam čekao kraljevstvo Božje. Odvažio se ući k Pilatu i zatražiti Isusovo tijelo.” (Marko 15:42,43)

Luka: “I skinuo ga je, umotao u fino platno i položio u grob isklesan u stijeni, u koji još nitko nije bio položen. A bio je dan pripreme i bližila se večer, početak šabata (velikog dana).” (Luka 23:53,54)

Ivan: “Budući da je Židovima bio dan pripreme, a grob je bio blizu, ondje su položili Isusa.” (Ivan 19:42)

Sad nam je sve jasno. Nema kontradiktornosti ni razlika. Kad se zna da je Isus umro na dan pripreme 14. nisana, onda je jasno da sa svojim učenicima nije blagovao pashalnu večeru tako da ubačeni tekst kod trojice pisaca (Matej, Marko i Luka) treba zanemariti u kronološkom smislu. Markovo evanđelje je bilo najstarije pa su Matej i Luka vjerojatno preuzeli njegov opis. Zašto su onda u svoj izvještaj ubacili pashalnu večeru ako svi tvrde da je umro prije toga?

Razlog može biti taj što je Isus u tri i pol godine svoje službe blagovao tri pashalne večere, vjerojatno sa svojim apostolima, ali se nijedna od njih ne spominje. Samo je Ivan napisao da je (godinu dana ranije) bio “blizu židovski Blagdan Pashe’ (Ivan 6:4). Odmah nakon toga on u istom poglavlju iznosi poznate Isusove riječi:

“A kruh koji ću ja dati tijelo je moje koje ću dati za život svijeta.” (Ivan 6:51b)

“... ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.” (Ivan 6:53)

Ovakva misao je mogla biti iznesena samo ako je imao u vidu pashalno janje tako da je znakovito što je gornje riječi spomenuo godinu dana ranije neposredno prije te ranije Pashe. Pretpostavljam da je Isus na tadašnjoj Pashi usporedio pashalno janje sa sobom, a također i kruh i vino sa svojim tijelom i krvlju.

Budući da je znao da neće ovaj put blagovati Pashu sa svojim učenicima, on je na toj posljednjoj večeri samo predočio kruh i vino kao tijelo i krv janjeta koje je predočavalo njega, a kojeg su na sutrašnji dan Židovi trebali žrtvovati. Moguće je da je Isus kruh i vino nazvao 'pashalnom žrtvom' jer je Luka zapisao:

“Kad je došlo vrijeme, smjestio se za stol, a s njim i apostoli.  I rekao im je: “Žarko sam želio jesti ovu pashalnu žrtvu s vama prije svojih patnji. Jer kažem vam, neću je ponovno jesti dok se u kraljevstvu Božjem ne ispuni sve što ona predstavlja.” (Luka 22:14-16)

Što će to Isus ponovo jesti kad dođe? Da li će ponovno žrtvovati janje ili će jesti kruh i vino koje će ispuniti ono što ti simboli kao žrtva predstavljaju? Odgovor se nalazi u pitanju jer je janje ispunilo svrhu u trenutku kad je Isus žrtvovan u suton 14. nisana, tako da će jesti upravo ono što je tada želio jesti sa svojim učenicima na posljednjoj večeri. Tu vidimo razlog povezivanja te posljednje večere sa pashalnom večerom koja se trebala održati slijedećeg dana.

Kako bi povezali Isusa sa tom pashalnom žrtvom koja je u tom trenutku predočavala Isusa, svi su osim Ivana posljednju večeru povezali sa sutrašnjim prvim danom beskvasnih kruhova ili Pashom, vjerojatno unoseći detalje sa prošlogodišnje Pashe. No, umjesto da su na sutrašnji dan pripremali pashalno janje, Isus je bio to 'Janje' koje se čuvalo do 14-tog dana. U suton ili predvečerje tog dana 14-tog nisana Isus umire u vrijeme žrtvovanja pashalnog janjeta tako da njegovi bliski učenici uopće nisu tu večer na 15-ti nisan slavili Pashu nego su tugovali. Ovdje bi bilo dobro sjetiti se da židovski rabini suton (vrijeme između dvije večeri) računaju od 9. sata koje pada u vrijeme iza 15. sati, baš u vrijeme Isusove smrti. 

Cilj evanđelja nije kronologija svakog događaja nego duhovno značenje i vrijednost svega onoga što je Isus govorio i činio, pa bi trebali razumjeti razlog zašto se jedan događaj povezuje s drugim. Takvih primjera povezivanja nekog događaja s drugim ili ubacivanja nekih Isusovih riječi u kontekst drugih izjava ima još.

Primjer: Isusova izjava o 'vjernom i razboritom robu' koja je u cijelosti iznesena i zapisana u evanđelju po Luci 12:42-48, je izrečena puno prije nego je Isus dva dana prije smrti govorio apostolima o znakovima kraja. Međutim, Matej je tu izjavu djelomično ubacio u Isusovo izlaganje o znakovima kraja samo zato što je s ona u sebi nosila poantu o budnosti, tako da su stavci iz Mateja 24:45-51 ubačeni u taj tekst o znakovima kraja. Isto tako, da bi se istakla poanta o tome da je Isus bio to 'pashalno janje' je korištena prethodna pashalna večera i ubačena u kontekst posljednje večere. Točno je da je Isus htio sa svojim učenicima blagovati tu Pashu, ali je znao da to neće biti moguće pa je na toj posljednjoj večeri objasnio značenje svoje pashalne žrtve u kojoj će on biti to 'Janje' koje se sutradan trebalo žrtvovati. Zato je koristio samo kruh i vino, a ne i janje koje nije ni bilo zgotovljeno na toj posljednjoj večeri.

Do danas su se mnogi istraživači biblijskih tekstova suočili s navodnim kontradiktornim opisima Isusove posljednje večere te su zaključili da tekstovi jednostavno ne idu jedno s drugim i da se ne zna tko je u pravu, Ivan ili ostala trojica evanđelista. Ostavljeno je čitaocima da procjene što tekst govori o značenju pashalne žrtve. Watchtower je čak to pokušao riješiti tako što je 14. nisan proglasio Blagdanom, pa je pashalnu večeru prebacio na početak tog dana, a dan pripreme na 13. nisan u suton, što odudara od stvarnosti i stvara još veću zbunjenost. No, u ovom razmatranju smo ipak uspjeli riješiti stoljetnu dilemu i vidjeli da nema kontardiktornosti. To je pravi smisao istraživanja i kontekstuanog razumijevanja Biblije. 

  • Rezime:

14. nisan - dan pripreme za Pashu

  • Gospodinova posljednja večera (nakon zalaska sunca)
  • sutradan na kraju 14-tog dana u suton se žrtvuje janje za Pashu
  • Isus je u to isto vrijeme kao pashalno janje položio svoj život

15. nisan - Pasha; Blagdan beskvasnih kruhova 

  • pashalna večera (nakon zalaska sunca)
  • prvi dan, svečani zbor, sjećanje na izlazak iz ropstva

16. nisan - Isusovo uskrsnuće