Article Index

Zajedništvo s Kristom

Učenici Isusa Krista su od njegove posljednje večere trebali blagovati simbole kruha i vina kako bi tim činom uvijek iznova dokazivali sebi i drugima da imaju zajedništvo s Kristom u njegovoj smrti. Morali su dostojanstveno pristupati slavljenju Gospodinove večere, ali na način koji je uključivao sve one koji su ušli u ‘novi savez’ s Bogom preko Krista. Pasha i Spomen svečanost su svečane pripreme koje su dane samo Božjem izabranom narodu – Izraelu Božjem.

Izraelci nisu na Pashu pozivali strance u svojoj sredini kako bi promatrali dok oni jedu pashalno janje. Na isti način, ni prvi kršćani nisu pozivali nevjernike da s njima obilježe tu duhovnu gozbu. Ta svečanost je u svojoj suštini trebala okupljati samo zajednicu vjernih kršćana i nitko od njih nije trebao biti samo promatrač koji promatra kako drugi uzimaju kruh i vino. Zato se nikad nije trebalo ići za masovnošću na način da se na te proslave poziva velike mase ljudi i promatrača. Jehovini svjedoci to rade i nažalost tom prilikom iznose u javnost potpuno krive informacije čime obezvrijeđuju Isusove riječi i zapovjedi.

Kad se uzme u obzir kako se po Bibliji slavila Gospodinova večera, tada bi bilo prihvatljivo da se ta svečanost slavi u manjim grupama na koje su pozvani samo krštene osobe. To može biti cijela skupština ili manje grupe unutar skupštine. Kršćani su se okupljali na svojim tjednim sastancima, najvjerojatnije u jutarnjim satima na dan odmora kao što su bili sabat ili nedjelja. Obilježavanje Gospodinove večere je znalo pasti na neki drugi dan u tjednu, a budući da je taj događaj trebalo obilježiti nakon zalaska sunca, onda je bilo prikladno da se kršćani okupe u manjim grupama u domovima svoje braće. Pavle je u vezi toga savjetovao:

"Zato, braćo moja, kad se sastanete da jedete tu [Gospodinovu] večeru, pričekajte jedni druge." (1.Ko 11:33)

Kršćani su trebali pričekati ‘jedni druge’ odnosno svoju ostalu duhovnu braću koja su s njima tvorila zajedničku skupštinu ili onu grupu koja je gravitirala domu u kojem su se trebali sastati. Očito ih Pavle nije savjetovao da pričekaju promatrače ili one osobe koji nisu dio kršćanske skupštine, a pogotovo ne one grešnike s kojima nisu trebali jesti obrok zajedništva.

Kad su se kršćani sakupljali na toj godišnjoj proslavi samo su dostojni mogli uzimati simbole kruha i vina kao dokaz da su svi oni ‘jedno tijelo’ u Kristu. Skupština se kao jedno jedinstveno ‘tijelo’ treba sastojati od vjernih kršćana kao Kristovih udova koji su ‘dostojni vječnog života’. Kao takvi imaju prednost da slave Gospodinovu večeru u svojim ‘grešnim tijelima’ kao ‘beskvasnim kruhom iskrenosti i istine’. Starješine su zato trebale paziti da nitko tko je nedostojan ne uzima simbole. Prije toga je skupštinu trebalo očistiti od kvasca koje je moglo onečistiti cijelo tijesto. Oni koji su sebe smatrali nedostojnima jer su u sebi imali kvasca zloće i pokvarenosti su se trebali najprije pokajati kako bi bili dostojni zajedništva sa Kristom i svojom braćom u vjeri (1.Ko 5:6-8; Ga 5:9).

(Slijedeća dva podnaslova su uzeta iz knjige 'Posljednji Adam')