Article Index

Zajedništvo u ‘beskvasnom kruhu’ 

Isus je za sebe rekao da je on “kruh života” po kojem će ljudima dati vječni život u periodu uskrsnuća (Iv 6:35). Međutim, taj kruh života nije usporedio sa ‘beskvasnim kruhom’ kojeg su zadnjeg dana njegovog života jeli na 'dan pripreme' nego s nebeskim kruhom ili ‘mānom’ koju su Izraelci dobivali tokom lutanja u pustinji. Tada im je ‘Bog dao da jedu kruh s neba’. U vezi toga im je Isus rekao:

“Otac moj daje [vam] pravi kruh s neba. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” (Iv 6:31-33)

Kada uzmemo u obzir sličnosti i razlike onda bi mogli reći kako ovaj kruh s neba ili nebeski kruh nije isto što i beskvasni kruh koji se jeo prilikom proslave Pashe i posljednje večere kada je Isus uzeo “beskvasni kruh” i rekao da ono ‘predstavlja njegovo tijelo’ (Mt 26:26). Taj beskvasni kruh su apostoli uzeli i jeli prije nego je Isus umro i uskrsnuo, odnosno prije nego je njegovo tijelo bilo oslobođeno raspadljivosti i smrti pa se u tome razlikuje od nebeskog kruha tj. māne. Ako je Isusovo tijelo bilo raspadljivo i smrtno, da li ga možemo usporediti s ‘beskvasnim kruhom’? Očito da možemo jer ‘beskvasni kruh’ nije predstavljao Isusovo tijelo koje je bilo oslobođeno raspadljivosti i smrti, nego smrtno tijelo bez grijeha. Naime, ono predstavlja raspadljivo i smrtno fizičko tijelo, ali u kojem nije bilo ‘kvasca’ u obliku osobnog grijeha.

Beskvasni kruh nastaje od pšeničnog brašna i vode, bez ikakvih drugih dodataka. Pšenica raste iz zemlje i vode tako da sadrži zemaljsku raspadljivu supstancu. Na isti način je i Isusovo tijelo kao i svako drugo nastalo od zemaljske raspadljive supstance. Kao što su Izraelci pripravili beskvasni kruh – “kruh nevoljnički” – u dan spasenja iz ropstva, Bog je tako na dan smrti svog prvorođenca pripravio Isusovo bezgrešno tijelo za spasenje svijeta koji trpi nevolju zbog ropstva smrti (Heb 10:5; 5.Mo 16:3). Što onda možemo reći o ‘beskvasnom kruhu’? O njemu čitamo:

“Takav kruh je prikladan jer ne sadrži kvasac, kojim se u Bibliji predstavlja iskvarenost ili grijeh. (...). Beskvasni kruh je prikladan simbol Isusovog ljudskog tijela, jer je bio ”lojalan, bezazlen, neokaljan, odvojen od grešnika” (Heb 7:26, NS).“ (Stražarska kula, 1.3.1990. str.17) 

Beskvasni kruh u sebi nema kvasac i simbolizira tijelo bez grijeha. Zato razmotrimo koju vrstu grijeha kvasac predstavlja. Naime, postoje tri oblika grijeha.

  • grijeh kao život u znaku smrti – odvojenost od vječnog života
  • grijeh u obliku nepravednih djela – učinjeni grijeh
  • grijeh u srcu – grešne misli i namjere

Apostol Pavle je svojoj braći rekao:

“Ne znate li da malo kvasca ukvasa cijelo tijesto? Odstranite stari kvasac da budete novo tijesto, jer trebate biti beskvasni [ili bez kvasca]. Jer Krist, naša pashalna žrtva već je žrtvovan. Zato svetkujmo blagdan, ali ne sa starim kvascem, niti sa kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.” (1.Ko 5:6-8)

Što zaključujemo iz ovih riječi? Vidimo da Pavle čak i kršćane kao smrtne ljude uspoređuje s ‘tijestom bez kvasca’ odnosno s ‘beskvasnim kruhom’, što znači da je Isusovo tijelo zaista bilo smrtno i time u potpunosti izjednačeno s ljudima jer za njega piše:.

“A budući da su ta ‘djeca’ ljudi od  krvi i mesa i [Krist] je [podijelio (s njima) isto stanje] da svojom smrću uništi onoga koji ima moć prouzročiti smrt. (...) Stoga je u svemu morao postati poput svoje “braće”, da bude milosrdan i vjeran kao veliki svećenik u službi Božjoj, kako bi prinio pomirbenu žrtvu za grijehe naroda.” (Heb 2:14,17)

Iz svega ovoga zapažamo da su kršćani koji još uvijek žive u svojim smrtnim tijelima uspoređeni sa beskvasnim kruhom kao i Isus. Kršćani trebaju biti tijesto bez kvasca, odnosno ‘beskvasni kruh’ kao i Isus. To znači da se po pitanju tijela nisu razlikovali od njega te su mogli u svom smrtnom tijelu biti očišćeni od grijeha i biti poput njega koji nije počinio grijeh. Njegovo je tijelo od rođenja do smrti bili potpuno izjednačeno sa ostalim ljudima. Bilo je smrtno i raspadljivo. Što onda predočava ‘tijesto bez kvasca’?

'Tijesto’ predstavlja ‘ljudsko tijelo’ u kojem postoji zalog vječnog života po kojem možemo imati zajedništvo s Bogom, ali takvo tijelo još uvijek grešno ili nesavršeno jer je podložno raspadljivosti i smrti.

‘Kvasac’ ne predočava raspadljivost i smrt s kojim se čovjek rađa, nego ‘vlastiti grijeh’. Taj grijeh Pavle povezuje sa zloćom i pokvarenošću. ‘Kvasac’ je u Bibliji uspoređen i s lažnim učenjem i licemjerstvom (Mt 16:12; Lk 12:1). Dok ljudsko tijelo sadrži taj kvasac, ono u sebi ne može sadržavati zalog života pa je osuđeno na smrtno stanje.

Prema tome tijesto bez kvasca predstavlja život ljudskih bića koji u svom tijelu nemaju snagu grijeha koje bi to tijelo činilo nepodobnim za zalog vječnog života. Isus se svojim krštenjem u vodi predstavio svom Ocu kao onaj koji želi vršiti njegovu volju, što je uključivalo svaku odvojenost od grijeha koji bi ga mogli uprljati. On je tim činom krštenja ujedno pokazao da je u vodi po Božjoj volji preuzeo na sebe grijehe svih ljudi koje je ponio u svom smrtnom tijelu (Lk 4:1; 3.Mo 16:21). Iako je živio u ‘grešnom tijelu’, on “nije grijeha počinio, niti se prijevara našla u ustima njegovim” (1.Pe 2:22; Iz 53:9). Kao sin čovječji imao je udjela u grešnom tj. smrtnom tijelu, ali “nije poznavao grijeh [kvasac]” što znači da nije imao udjela u grijehu koje onečišćuje tijelo (kruh). Po tom pitanju je bio ‘neokaljan’, i u duhu ‘savršen’ (Ri 6:12; 2.Ko 5:21; Heb 9:14; Jk 3:2). Nije bio rob grijeha pa u sebi nije imao ‘kvasca’ koje bi ovladalo njegovim smrtnim tijelom. Zato je njegovo tijelo, iako smrtno, predočeno s ‘beskvasnim kruhom’, što znači da je bilo ‘sveto’ neokaljano ili bezgrešno (Lk 1:35).

Isusovi učenici se krste u vodi, nakon čega nastoje biti bez kvasca ili ‘neokaljani’ (Ot 14:5). Tim činom krštenja svi mi dolazimo pred Boga s našim ‘beskvasnim kruhom iskrenosti i istine’. Time je, “naša stara osobnost (…) pribijena na stup, kako bi naše grešno tijelo (poput Isusovog) izgubilo vlast nad nama, da više ne robujemo grijehu” (Ri 6:2,6). Zato svi kršćani mogu imati udjela u uzimanju simbola beskvasnog kruha kako bi imali zajedništvo u Kristovom životu i žrtvi zajedništva.

“Zar čaša zahvalnosti za koju zahvaljujemo ne predstavlja zajedništvo u krvi Kristovoj? Zar kruh koji lomimo ne predstavlja zajedništvo u tijelu Kristovu? Budući da je jedan kruh, mi smo jedno tijelo, iako nas je mnogo, jer svi jedemo taj jedan kruh.” (1.Ko 10:16,17)

Kristova skupština je jedno ‘tijelo’ ili jedan ‘beskvasni kruh’, pa samim tim Isus poziva da svi oni koji pristupaju Bogu s ‘beskvasnim kruhom iskrenosti i istine’, svetkuju blagdan uzimanjem simbola kruha. Prvi kršćani su imali tu slobodu da pristupaju tom stolu duhovnog zajedništva pa su aktivno učestvovali u tome uzimajući kruh i vino, dokazujući time da su dostojni biti Kristovi. S tim činom nisu nikad dokazivali da pripadaju posebnoj klasi kršćana koja će vladati nad nižom klasom kršćana, niti su učili da će se nakon njih pojaviti ta niža klasa koja neće biti dostojna sjediti s njima za istim stolom zajedništva. To samo dokazuje da prednost uzimanja simbola kruha i vina nikad nije bila dana samo onima koji bi se smatrali dostojnima da ih Isus postavi na prijestolja u njegovom kraljevstvu, nego je dana svim vjernim kršćanima za koje je Isus umro, a koji se smatraju dostojnima da kroz svoju vjeru u njega budu dio njegovog ‘tijela’, preko koga postaju Božja djeca. Oni tada u svom životu prihvaćaju, ne samo Kristov život pod Božjim zakonom, nego i otkupninu kao odgovarajuću cijenu koju je Isus platio za njih kako bi ih otkupio od grijeha i poniženog stanja tijela koji završava smrću.

Dok Isus ne dođe mi bi trebali živjeti beskvasnim životom i kao takvi to javno obznanjivati uzimanjem beskvasnog kruha kojim objavljujemo svoje zajedništvo s (beskvasnim) Kristom i (beskvasnim) kršćanima. Do tada svi mi koji smo takoreći beskvasni možemo slobodno pristupati stolu zajedništva i uzimanjem kruha i vina dokazivati sebi i drugima da smo dostojni.

“Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodinovu objavljujete, dok on ne dođe.” (1.Ko 11:26)

No, kad on uskoro dođe onda ćemo uzimanjem nebeskog kruha ili ‘māne’ u povezanosti sa “novim vinom” objavljivati Gospodinov život (Mt 26:29). To je u skladu s riječima:

"Jer ako smo, dok smo još bili neprijatelji, bili pomireni s Bogom smrću njegova Sina, koliko li ćemo više sada, kad smo pomireni, biti spašeni njegovim životom." (Rim 5:10)

Za sada još uvijek nismo oslobođeni stanja smrti pa ne možemo konzumirati ‘mānu’ i ‘novo vino’ koji simboliziraju vječni i neraspadljivi život, jer je Isus obećao da će tu duhovnu hranu dati vjernim ljudima tek u svom kraljevstvu rekavši:

“Onome tko pobijedi dat ću od skrivene māne.” (Ot 2:17)

Kad on dođe i oslobodi nas stanja smrti i raspadljivosti onda će nam dati da njemu u spomen jedemo od skrivene māne koja predstavlja njegovo tijelo, ali i njihovo tijelo oslobođeno stanja raspadljivosti i smrti.