Article Index

DODATAK

PITANJE: Da li su Isusovi učenici Isusa poznavali kao čovjeka koji se rodio u grešnom tijelu?

O ovom pitanju je bilo riječi u temi 'Posljednji Adam'. No postoji još jedna izjava koja potvrđuje činjenicu da je Isus živio u tijelu opterećeno Adamovim grijehom. Apostol Pavle je jednom prilikom to neizravno potvrdio rekavši:

“Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po tijelu. Ako smo Krista i poznavali po tijelu, sada ga tako više ne poznajemo.“ (2.Ko 5:16)

Što znači da više “nikoga ne poznajemo po tijelu“? Da bi to mogli razumjeti moramo uzeti u obzir kontekst. Pavle ovdje ne govori o svim ljudima nego samo o onima koji su u zajedništvu sa Kristom (st. 17). Poznavati nekoga po tijelu znači poznavati ga kao osobu koja “u ovom tijelu uzdiše“ jer je u ropstvu grijeha i smrti (st. 2,4; usporedi Ri 8:22). Samo ljude koji nisu oslobođeni tog stanja možemo poznavati po (takvom) smrtnom tijelu. Iz konteksta se može razumjeti da je i Isus bio u tom grešnom tijelu i da su ga njegovi učenici “poznavali po tijelu“ koje je bilo smrtno. No, od kada je Isus u svom tijelu pobijedio smrt i uskrsnuo u život vječni, onda ga više ne poznajemo kao smrtnog čovjeka nego kao prvog čovjeka nad kojim smrt više nije imala vlast (Dj 2:24,31,32; 4:2). Isus je prvi čovjek koji je oživio u besmrtnom tijelu i zato ga više ne poznajemo po tijelu, odnosno više ga ne poznajemo po grešnom i smrtnom tijelu.

Budući da je on umro u zamjenu za sve druge ljude Pavle zaključuje da su tim činom “svi umrli“ (st. 14). Ako su umrli u zajedništvu s Kristom onda ih više ne trebamo poznavati po grešnom i smrtnom tijelu u kojem su rođeni, nego kao 'nova stvorenja'.

“Ono što je staro (grešno i smrtno tijelo) prošlo je, i gle, novo je nastalo.“ (st. 17)

Kad netko svojim krštenjem u Krista umire i ne živi više za sebe, onda se na njega može gledati kao na novo stvorenje, kao nekoga koji je već pobijedio smrt i uskrsnuo u tijelu koje je oslobođeno smrti poput Isusa (Ri 6:13). Naravno, to će biti potvrđeno kad stanemo “pred Kristovu sudačku stolicu, da svatko dobije plaću za ono što je u tijelu zaslužio, po onome što je učinio, bilo dobro bilo zlo“. (st. 10). Do tada su oni umrli s Kristom pa u sebi nose jamstvo ili zalog života koji je “skriven“ u njima (Kol 3:3).

Za razliku od onih koji su oslobođeni smrtne osude i koje više ne poznajemo po tom smrtnom tijelu, svi ostali koji nisu u zajedništvu sa Kristom i dalje nose u svom tijelu smrtnu osudu. Kristovom smrću su i oni umrli, ali ne mogu oživjeti kao nova stvorenja, tako da će ono što je staro, a to je grešno tijelo, uskrsnuti s njima prilikom uskrsnuća nepravednih. Bit će i dalje stara stvorenja koju će se poznavati po tijelu u kojem će i dalje nositi osudu. U tom smislu se može razumjeti da je Pavle rekao:

“Zato mi odsad, (od kad je Isus umro za sve), nikoga (tko je u zajedništvu sa Kristom) ne poznajemo po tijelu (u kojem nosi smrtnu osudu jer je Isus umro za njega). Ako smo Krista i poznavali po (smrtnom) tijelu, sada ga tako više ne poznajemo (jer je u svom ljudskom tijelu pobijedio smrt i nama dao dokaz neraspadljivog vječnog života kojemu se i mi nadamo).“