Article Index

PITANJE: Zašto ne bi trebalo odbiti simbole kruha i vina kad nam se nude na obilježavanju Gospodinove večere?

Kad su ljudi postali svjesni da im je potreban otkupitelj koji će pokriti njihove grijehe, oni su ustvari svjesno ili nesvjesno zahtijevali njegovu žrtvu. Tražili su da on jednom zauvijek umre umjesto njih i da im pribavi izbavljenje. Isus u svoje točno određeno vrijeme dolazi i nudi svoje tijelo i krv, i pred ljude stavlja zahtjev – pijte moju krvi i jedite moje tijelo. Da li ćeš u simboličnom smislu piti njegovu krv i jesti njegovo tijelo?

Prije nego odgovorimo na to pitanje, zamislimo da život svih ljudi ovisi o vodi do koje ne mogu doći jer su fizički onemogućeni da prijeđu opasnu zonu. Postoji netko tko se ponudi da će riskirati svoj život i donijeti tu vodu života. Kad je donese trebali bi je piti svi kako bi izbjegli smrt. Iako ta voda predstavlja njegovu krv tj. život koji je riskirao za tebe, ti bi je trebao uzeti i piti, a ne je odbiti. No, postoje situacije kad netko ima razloga odbiti tu vodu. Uzmimo za primjer jedan događaj gdje je voda predstavljala krv. U knjizi 1.Ljetopisa stoji:

"Jednom su ta trojica od tridesetorice zapovjednika otišla do stijene k Davidu u pećinu adulamsku, a Filistejci su bili utaboreni u dolini refaimskoj. David je tada bio u svom skrovištu, a vojska filistejska bila je u to vrijeme u Betlehemu. I David je zaželio: “Da se barem mogu napiti vode iz nakapnice betlehemske što je kod gradskih vrata!” Nato su ona trojica prodrla u tabor filistejski, zahvatila vodu iz nakapnice betlehemske što je kod gradskih vrata te je donijela i dala Davidu. Ali David je nije htio piti, nego ju je izlio pred Jehovom. I rekao je: “Zbog Boga svojega ne bih nikada takvo što učinio! Zar da pijem krv ovih ljudi što su izložili opasnosti dušu svoju? Jer oni su dušu svoju izložili opasnosti da bi donijeli tu vodu.” I nije htio piti" (11:15-19).

David nije htio piti vodu za koju je rekao da predstavlja “krv“ onih koji su svoj život izložili opasnosti jer je zaključio da se oni nisu trebali žrtvovati za njega zbog njegove sebične želje. Međutim da je o toj vodi ovisio njegov život onda bi vjerojatno pio tu simboličnu “krv“ i cijenio bi taj njihov samopožrtvovni čin ljubavi i odanosti prema njemu. S druge strane ovi ljudi su bili svjesni i spremni da iz ljubavi prema kralju daju svoj život kako bi on dobio vodu čak i tada kad njegov život nije ovisio o njoj, jer je imao vode za svoje potrebe. To bi s još većim žarom učinili kad bi o toj vodi ovisio život kralja i ostalih vojnika jer su neki ljudi iz ljubavi prema drugima spremni žrtvovati svoj život i izlagati se smrtnim opasnostima. Očito bi ta voda u obje situacije predstavljala njihovu “krv“.

U ovoj drugoj situaciji bi donositelji vode bili sretni što su donijeli tu vodu života i ponudili bi je svima da je piju. Tražitelji vode života bili bi zahvalni onome tko je bio spreman izložiti svoj život da bi oni živjeli i pili bi tu vodu. Ne bi je odbili. Onaj tko bi je odbio umro bi od žeđi. Prema tome ako je netko dao svoj život za nas i ponudio nam vodu života koju je stekao svojom krvlju da li ćemo je odbiti jer predstavlja njegovu krv? Vjerojatno nećemo pogotovo ako nam je zapovjedio da je pijemo. No, neki Židovi su se sablaznili kad su čuli da trebaju piti njegovu krv pa su odbili piti vino u zajedništvu s kršćanskim Židovima. Oni koji su povjerovali u Krista su prihvatili put kojim su mogli postići vječni život i tu vjeru svjedočili uzimanjem vina koje je predstavljalo Isusovu krv (vodu života).  

Kad je Isus na posljednjoj večeri ponudio svojim učenicima vino koje predstavlja njegovu krv, oni je nisu odbili iako su do tada više puta tražili od Isusa da se ne izlaže smrtnoj opasnosti. Da se on bezrazložno izlagao opasnosti oni vjerojatno ne bi pili to vino. Ali kad su shvatili da je to izraz njegove ljubavi prema njima za koje daje svoj život i da je to u skladu sa Božjom voljom, onda su uzeli i pili vino koje je predočavalo njegovu krv. Budući da je Isus svoj život dao za sve koji vjeruju, onda bi svi vjernici mogli svoje cijenjenje pokazati tako što piju vino koje predstavlja njegovu krv. Oni koji odbiju mogu to učiniti samo ako bi kao i David zaključili da je ta Isusova gesta ljubavi bila nepotrebna jer naš život nije ovisio o tome, odnosno da je naša želja za vodom života bila samo stvar naše sebične želje. Postoje neki kultovi koji na simboličan način pokazuju da odbijaju prihvatiti Krista i njegovu žrtvu time što na svojim seansama odbijaju vino i kruh koji im se nudi. Iako Jehovini svjedoci svojim odbijanjem ne žele reći kako odbacuju Krista, oni ipak to nesvjesno čine jer odbacuju zajedništvo i novi savez s Kristom kojeg je on utemeljio na svojoj krvi.

Isus je znao da svi ljudi ovise o njemu i da će morati žrtvovati svoj život za njih pa je prije svoje smrti rekao svima koji su ga slušali:

“Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan, jer tijelo je moje prava hrana i krv je moja pravo piće. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ostaje u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s njim" (Iv 6:53-56).

Isus ovu izjavu nije rekao samo apostolima nego svima koji su ga slušali. Svi koji su željeli dobiti vječni život trebali su u duhovnom smislu piti Isusovu krv i jesti njegovo tijelo kao čin vjere u njega. No nitko od slušatelja, pa ni apostoli nisu to dobro razumjeli. Isus im je kasnije pomogao razjasniti tu simboliku time što je svoje tijelo i krv predočio kruhom i vinom pa čitamo:

"I uzeo je kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao im te rekao: “Ovo[kruh] predstavlja tijelo moje koje će se dati za vas. Činite ovo meni na spomen!” Tako je uzeo i čašu nakon što su večerali te rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas" (Lk 22:19,20).

Prema tome, ono što je Isus rekao, a što mnogi nisu odmah razumjeli, dobilo je svoje pravo značenje uvođenjem simbola kruha i vina. Samo onaj tko je pokazao vjeru u Krista morao je prihvatiti i njegovu žrtvu time što je simbolično jeo njegovo tijelo i pio njegovu krv. No, ta simbolika nije trebala ostati samo na riječima vjere pa je Isus uveo kruh i vino kojim je to na upečatljiv način i prikazao. Ti simboli su služili da se pred drugima svjedoči svoja vjera u Krista i njegovu žrtvu čime se ujedno potvrđuje zajedništvo s Kristom. Apostoli nisu mogli pomisliti da Isus svoj život daje samo za njih nego za sve ljude koji ga prihvate. To je razvidno kad on kaže da će svoj život “dati za život svijeta”, odnosno za "mnoge radi oproštenja grijeha!" (Iv 6:51; Mt 26:26-28; Mk14:22-24). Zato su kasnije svi kršćani a ne samo apostoli na zajedničkim okupljanjima uzimali kruh i vino i time davali javno svjedočenje da prihvaćaju Isusovu žrtvu. Svi oni za koje je Isus dao svoj život mogu uzeti ili odbiti kruh i vino koji simboliziraju Isusovo tijelo i krv. Što bi ti učinio?