Article Index

ISUSOV DOLAZAK  (3. dio)


Pitanja: Kakvu ulogu ima Mihael pri Isusovom povratku na zemlju? Da li su Isus i arhanđeo Mihael jedna te ista osoba? Tko je Mihael i kakve zadatke je izvršavao na zemlji? Da li je Mihael jedini arhanđeo ili jedan od nekoliko arhanđela? Kako možemo iz Biblije saznati kako je organizirana i kako funkcionira anđeoska vojska pod vodstvom arhanđela? Kako će anđeli objaviti svijetu da je Isus stigao na zemlju? Da li je Isus postavljen da upravlja nebeskom organizacijom ili zemaljskom?


"Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje." (Matej 25:31)

Biblija kaže da će Isus doći sa svojim svetim anđelima. S druge strane u njoj čitamo o jednom visokopozicioniranom anđelu koji se zove Mihael. No, Watchtower tvrdi da su Isus Krist i arhanđeo Mihael jedna te ista osoba. Naime, ona tvrdi da postoji samo jedan arhanđeo – Mihael, odnosno da je to, nitko drugi do Isus Krist na svom nebeskom položaju prije inkarnacije u čovjeka i poslije uznesenja na nebo. Knjiga ‘Raspravljanje’ (WT) u vezi te tvrdnje donosi neke zaključke:

“Ime arhanđela Mihaela javlja se svega pet puta u Bibliji. Veličanstvena duhovna osoba koja nosi to ime opisana je kao “jedan od prvih Knezova”, “veliki knez koji štiti sinove [Danijelovog] naroda” i “arhanđeo” (Da 10:13; 12:1; Juda 9). Ime Mihael znači “tko je kao Bog?” To ime očigledno opisuje Mihaela kao osobu koja predvodi u zastupanju Jehove kao Vrhovnog Vladara i u uništavanju Božjih neprijatelja. U 1. Solunjanima 4:16 zapovijed Isusa Krista da počne uskrsnuće opisana je kaoglas arhanđela”, a u Judi 9 piše da se arhanđeo zove Mihael. Da li bi bilo prikladno Isusov zapovjednički poziv usporediti s pozivom nekoga tko ima niži položaj od njega? Dakle, razumno je zaključiti da je arhanđeo Mihael zapravo Isus Krist. (Zanimljivo je da se izraz “arhanđeo” u Bibliji nikad ne javlja u množini, što ukazuje na to da postoji samo jedan arhanđeo.). U Otkrivenju 12:7-12 stoji da su Mihael i njegovi anđeli ratovali protiv Sotone te zbacili njega i njegove zle anđele s neba. Taj se događaj opisuje u povezanosti s postavljanjem Krista za Kralja. Isusa se kasnije opisuje kako vodi nebeske vojske u rat protiv naroda ovoga svijeta (Otkr. 19:11-16). Nije li logično zaključiti da će upravo Isus poduzeti korake i protiv onoga kojeg je opisao kao “vladara ovog svijeta”, Sotone Đavla? (Ivan 12:31). U Danijelu 12:1 govori se da će “Mihael ustati” kako bi izvršio presudu i to se povezuje s “vremenom tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena”. Te riječi opisuju ono što će doživjeti narodi kad Krist bude izvršio osudu nad njima. Sve navedeno ukazuje na to da se Božji Sin zvao Mihael prije nego što je došao na Zemlju te da nakon svog povratka na nebo kao proslavljeni duhovni Sin Božji i dalje nosi to ime.“ (str. 129,130)

Ovdje se iznose nekoliko tvrdnji zbog kojih se Isusa izjednačava s Mihaelom:

  • zato što je Mihael ‘veliki knez’ - ‘arhanđeo’
  • zato što se izraz ‘arhanđeo’ u Bibliji ne nalazi u množini nego u jednini
  • zato što se Isusov glas dovodi u vezu s ‘glasom arhanđela’
  • zato što se izraz ‘Mihael i njegovi anđeli’ podudara s izrazom ‘Isus i njegovi anđeli’
  • zato što Mihael ‘štiti i pomaže Božji narod’
  • zato što Mihael ‘ratuje protiv Sotone’
  • zato što Mihael ‘ustaje u vrijeme tjeskobe kada će se izvršiti presuda nad svijetom’

Da li je iz gore spomenutih Biblijskih izvještaja očigledno, razumno i logično zaključiti da su Isus i Mihael ista osoba? Možda na prvi pogled izgleda da se sve ovo može uzeti kao potvrda tog zaključka. No, poznato je da neke kršćanske zajednice tvrde i uče da su Isus i Jehova Bog jedna te ista osoba i to na temelju biblijskih stavaka u kojima se za oboje koriste slični izrazi i gdje piše da Isus vrši djela koja se pripisuju samo Bogu. Tako na primjer Biblija kaže da je Jehova Spasitelj i da nema drugog Spasitelja osim Njega (vidi Iz 43:11; 45:21). Onda čitamo da je Isus Spasitelj svijeta (Lk 2:11; 1.Iv 4:14). Zatim čitamo da je Jehova Svetac i Otkupitelj (Iz 30:15; 41:14; 54:5). To isto se kaže za Isusa (Mk 1:24; Dj 3:14; 1.Pet 1:18,19; Ot 5:9). U Bibliji čitamo da je Jehova Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, a to isto se kaže i za Isusa (1.Tim 6:15; Ot 19:16). Pred Jehovom će se pokloniti svako koljeno, ali i pred Isusom (Iz 45:23; Flp 2:10). No, kad se sagleda kontekst i smisao nekih riječi koje prave razliku između Jehove Boga i Isusa Krista, onda nikako ne možemo tvrditi da je riječ o jednoj te istoj osobi i to su predstavnici Watchtowera razlučili kako bi zastupali istinu o Bogu i njegovom pomazaniku (Kristu). Zašto to nisu razlučili kad je u pitanju istina o Isusu i anđelu Mihaelu za koje i dalje tvrde da su jedna te ista osoba?

Uzmimo sada Bibliju i razmotrimo što je istina i to je s jednog sasvim drugog ugla koji je logičniji jer nam daje uvid u to tko je zapravo arhanđeo Mihael. Knjiga 'Posljednji Adam' iznosi dovoljno biblijskih i drugih argumenata koje dokazuju da Isus nije postojao prije svog rođenja, pa samim tim otpada tvrdnja da je on arhanđeo Mihael koji je postojao prije Isusa. Isus i Mihael su dva različita bića, a budući da će po nadahnutim riječima apostola Pavla 'Bog suditi svijetu preko čovjeka Isusa', a ne preko Mihaela, onda će Mihael očito pomagati Isusu u ostvarivanju Božjeg nauma sa zemljom i ljudima (Dj 17:31). Zato ćemo ovdje malo pobliže objasniti sve u vezi Mihaela i nebeskih tajni koje su sakrivene od ljudskih očiju, a koje možemo dokučiti povezujući ih sa nekim zemaljskim stvarima koje su u prošlosti imale nebesku dimenziju.

Riječ ‘arhanđeo’ znači ‘predvoditelj anđela’. Ta se riječ nalazi samo u Kršćanskim grčkim spisima gdje u grčkom jeziku prefiks ‘arh’ znači ‘vlast’, i može se odnositi na anđela koji je ‘prvi’ ili ‘glavni’. Korijen grčke riječi ‘άρχ’ (‘vlast’) se nalazi u izrazu  ‘vrhovništva’, ‘poglavarstva’ (άρχαί); u izrazu ‘poglavar’ (άρχηγός); u izrazu ‘vladar’ (άρχόντω), i u izrazu ‘arhanđeo’, (άρχάγγελος). Tako se izraz ‘arhanđeo’ dovodi u vezu sa ‘vlastima’ i  ‘poglavarstvima’ jer je on ‘vladar ili poglavar anđela’, a preko njih upravlja nižim oblicima vlasti.

Jedini ‘arhanđeo’ kojega Biblija spominje po imenu je ‘Mihael’. U Hebrejskim spisima se za njega spominju drugi izrazi koji imaju slično značenje, naime ‘prvi knez’, ‘veliki knez’ i ‘najviši knez’. To su nazivi i titule za njega kao visoko povlaštenog anđela koji prevodi jednu veliku vojsku anđela, kako bi mogao sprovoditi Božju volju s obzirom na stvari koje su se odnosile na Božji narod Izrael (Ot 12:7,8; Da 10:13; 12:1; Ju 9). Budući da se u Bibliji ne spominju drugi arhanđeli onda neki misle da je anđeo Mihael jedan i jedini arhanđeo. No da li je takav zaključak na mjestu? U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji:

”Moguće je da postoji samo jedan vrhovni anđeo i/ili manja grupa arhanđela (obično četiri ili sedam njih). Prema djelu The Imperial Bible-Dictionary, Mihael je ”ime jednog nadljudskog bića o kojem, općenito uzevši, postoje dva različita mišljenja; jedno da je on Gospodin Isus Krist, Sin Božji, i drugo da je on jedan od takozvanih sedam arhanđela“. Prema židovskoj predaji postoji sedam arhanđela, a to su Gabriel, Jeremiel, Mihael, Raguel, Rafael, Sariel i Uriel. Za razliku od njih, u islamu vjeruju da postoje četiri arhanđela — Đebrail, Mihail, Izrail i Israfil. U katoličkoj religiji također vjeruju da postoje četiri arhanđela: Mihael, Gabrijel, Rafael i Urijel”

Biblija spominje samo jednog arhanđela po imenu, ali to ne znači da ih nema više. Vidjet ćemo da Biblija ipak krije argumente koji dokazuju da Mihael nije jedan i jedini arhanđeo koji predvodi nebesku vojsku anđela.


Nebeska vojska


Biblija nam daje jednu sliku nebeske organizacije u kojem oko Božjeg prijestolja stoje velike i manje formacije anđela koje su savršeno ustrojeni u jednu zajedničku veliku vojsku. Tako su neki proroci u viziji vidjeli nebo sa milijunima anđela kako stoje pred Božjim prijestoljem:

"Rijeka ognjena tekla je i izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim...“ (Danijel 7:10; usporedi Ot 5:11).

Ovdje se ne vidi neka druga osoba uz Boga koja je iznad svih tih anđela. Izraz ‘tisuću tisuća’ nam govori da postoje najmanje tisuću a moguće i više tisuća formacija koje broje po tisuću anđela, a izraz ‘deset tisuća po deset tisuća’ ukazuje da su te manje formacije od tisuću anđela grupirane u veće formacije od deset tisuća anđela. Izraz ‘mirijade’ u Otkrivenju 5:11 je istovjetan broju 10 000 anđela, a ‘mirjade mirjada’ može ukazivati na sto milijuna anđela. Rječnici hebrejskog i grčkog jezika pokazuju da hebrejska odnosno grčka riječ koja doslovno znači “mirijada; deset tisuća” može značiti i “velika količina”, “golemi broj”, “bezbrojno mnoštvo”, (Rudolf Amerl, Hebrejsko-hrvatski rječnik; Rudolf Amerl, Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta). Biblija nam ne donosi točan broj tih manjih i većih formacija tako da se ne zna ni točan broj anđela. Budući da su te formacije organizirane sa svrhom da svaka od njih ima svoj određeni zadatak, onda svaka od njih pripada jednoj određenoj vojsci koju predvode knezovi različitog ranga.

Tako na nebu ne postoji jedna ‘vojska’ anđela sa jednim velikim knezom nego više njih. Iz tog razloga Bog, a ne neki anđeo, nosi titulu ”Jehova nad vojskama“ (množ.), zbog svog položaja Vrhovnog Zapovjednika nad svakom od tih pojedinačnih vojski koju predvode anđeoski knezovi (2.Sa 6:2). No, sve te vojske sačinjavaju jednu veliku vojsku – ‘Božju vojsku’ anđela (Ps 103:21; 148:2). Pojam 'vojska' nas asocira na oružanu grupu ratnika, ali u ovom kontekstu je riječ o onima koji upravljaju ljudskim stvorenjima radi održavanja mira s Bogom, a to je očito potrebno jer smo upoznati s činjenicom da i među anđelima može biti onih koji mogu pogriješiti, a kamo li ne među onima nad kojima su oni postavljeni. Oni nemaju sofisticirano oružje nego su osposobljeni da upravljaju prirodnim zakonima i silama nad kojima su dobili moć pa ih se smatra “moćnim anđelima“ (Ps 104:4; Heb 1:7; 2.Sol 1:7).

Zbog njihove ogromne brojnosti je sasvim razumljivo da pomislimo kako oni ne postoje samo radi naše civilizacije nego da svaka civilizacija ima svoje anđele. Osim toga, da je po Adamu nastalo savršeno čovječanstvo, iz njega bi bili izdvojeni ljudi koji bi upravljali našom civilizacijom. Njih bi predvodio Adam, prvorođeni sin Božji, koji je od samog početka bio u direktnom kontaktu sa Bogom. Bog bi nam svoju riječ prenosio preko Adama i drugih zemaljskih glasnika tako da nam ne bi bili potrebni vanzemaljski ili nebeski glasnici (anđeli). Kad u tom svjetlu promatramo anđele, onda bi mogli ustvrditi da su i oni potekli iz svojih civilizacija i da njihov broj ovisi o tome koliko je takvih civilizacija nastalo prije stvaranja čovjeka na zemlji. Zbog krizne situacije koju je prouzročio Adam svojom postupkom, Bog je odredio da jedna grupa izabranih anđela iz druge civilizacije nadgledavaju grešno čovječanstvo. (o ovoj diskutabilnoj temi će biti riječi u 14. svesku, a posebno u 21. svesku kojega još uvijek držim u tajnosti).

Izraz ‘anđeo’ znači ‘glasnik’, a to je priroda njihovog zadatka, a ne priroda njihovog postojanja. U Bibliji se taj izraz uglavnom koristi za nebeska (vanzemaljska) stvorenja koja su na zemlju dolazila u svom prirodnom ljudskom obličju iako su to mogli prikrivati kako ih se ne bi vidjelo. No kad se hebrejska riječ ‘mal’ákh’ i grčka riječ ‘ánggelos’ odnosi na zemaljskog čovjeka, onda ih prevodioci prevode sa riječju ‘glasnik’, kako bi se razlučilo da nije riječ o nebeskom glasniku nego zemaljskom (Mal 3:1; Ot 1:20). Čovjek je  stvoren na Božju slavu tako da i on svojim postojanjem na neki način može oglašavati Božju slavu i biti njegov glasnik (grč. ‘ánggelos’) (5.Mo 26:19; Ps 19:1; 96:3). Isus je bio najveći od svih zemaljskih glasnika jer je on ‘odraz Božje slave i točna slika njegova bića te sve podržava moćnom riječi’ i nakon uskrsnuća ‘sjedi s desna Veličanstvu na visinama’. Iako je čovjek trebao od samog početka imati svoju nebesku slavu kao besmrtno biće, to je postalo moguće tek sa Isusom, prvim čovjekom koji je nakon uskrsnuća i uzašašća ‘postao toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovih imena’ (He 1:1-3).

Čovjek je po prirodi postojanja za sada niže biće od nebeskih anđela jer je smrtan, ali je zato ime (autoritet) “Božji Sin -Prvorođenac“ koje je Isus dobio, iznad njihovog jer je to ime uključivalo one ovlasti koje ti anđeli nisu mogli dobiti jer se preko njih nije mogao temeljiti i ostvariti Božji naum sa čovjekom. Jedino je jedan istaknuti čovjek mogao postati Božji ‘Prvorođenac’, a time i poglavar ('Gospodar') kojemu se trebaju ‘pokloniti svi anđeli’ kako bi mu iskazali dolično poštovanje, čak i oni anđeli koji zauzimaju najviši položaj služenja i upravljanja nebeskom organizacijom (He 1:5,6,13,14; Ot 5:8). Isus ne upravlja nad nebeskim anđelima, jer je on čovjek i “vladar kraljeva zemaljskih“. Stoga nije određen da vlada nad cijelom nebeskom organizacijom anđela nego je samo dobio mjesto vlasti iznad vrhovništva, vlasti, sile i uprave onih anđela i ljudi čije je mjesto upravljanja vezano uz sadašnji i budući zemaljski svjetski poredak (vidi Ef 1:20,21; Ot 14:1,3).

Bog je Isusu dao da nosi veliko ime u povezanosti sa stvarima neba i zemlje jer je po njemu bilo moguće pomiriti nebo i zemlju. Samim tim je Isus dobio i ovlaštenje da predvodi, ne sve nego najmanje jednu grupu anđela koja je određena za postavljenje i uređenje Božjeg kraljevstva na zemlji, s tim da je Mihael u sastavu tih anđela kao njihov arhanđeo. Zajedno s tim nebeskim anđelima će biti i 144000 izabranih ljudi sa zemlje koji će služiti kao glasnici (anđeli) Božjeg kraljevstva. Oni se s pravom mogu izjednačiti s nebeskim anđelima jer njihova služba svećenika u ljudskom kraljevstvu podrazumijeva da je riječ o anđelima (glasnicima) “Jehove nad vojskama“ (vidi Mal 2:7; Hagej 1:13; Ot 5:9).

Mihael je vjerojatno bio onaj anđeo koji je do Isusove smrti i uskrsnuća bio u službi Božjoj sa svojim anđelima kako bi u Božjem narodu Izrael omogućio stvaranje svih okolnosti koje su dovele do Isusovog rođenja, a koji je od Isusovog uzašašća podređen Isusu sve dok Isus sa svojim anđelima, nakon punine vremena, ne preda svoje kraljevstvo Bogu - suverenu svemira. To podrazumijeva da će Isus imati status arhanđela za vrijeme svog kraljevanja i nakon toga, ali to ne znači da je on Mihael.

Da bi ustvrdili kakvu je ulogu imao Mihael u Božjoj nebeskoj vojsci, trebamo uzeti u obzir svaku napisanu riječ, misao i cjelokupni kontekst. Osim toga pisci onog vremena su opisivali i uspoređivali ‘nebesku vojsku’ sa načinom kako je Bog organizirao svoj narod Izrael i vojsku koju su predvodili Izraelski kraljevi, njihovi knezovi i vojni zapovjednici. Zato se moramo upoznati sa onim što nam je dano na uvid kroz Božju riječ Bibliju.

Trebamo uzeti u obzir vrijeme u kojem su pisci i njihovi suvremenici razumjeli pojedine izraze u vezi sa onim osobama koji su bili nosioci vlasti, kako u narodu, tako i u vojsci. Ukoliko su te izraze koristili i za nebeske anđele onda moramo iz njihove perspektive promatrati nebesku vojsku i anđele-knezove koji su je predvodili. Naime, Židovi su daleko prije pojave Isusa Krista znali za Mihaela koji je bio knez Božje vojske. Oni u njemu nisu vidjeli Mesiju koji će sići s neba i inkarnirati se kako bi se rodio kao čovjek. No, kasnije pod utjecajem helenizma su neki židovski i nežidovski kršćani u Mihaelu pokušali vidjeli nebeskog Krista koji je preuzeo Isusovo tijelo (tijelo čovjeka) i napustio ga prilikom smrti. Takvo gledište je doprinijelo da su neke kršćanske grupe Isusa u potpunosti poistovjetili s Mihaelom ili nekim drugim anđelom, pa čak i sa Bogom tako da mu se oduzela ona prirodna ljudskost i zamijenila s nebeskom prirodom postojanja.

Grčka riječ ‘arh’ – ‘vlast’ se koristi uz titule ljudi i anđela koji provode vlast što je donekle slično hebrejskoj riječi ‘sar’, koja se prevodi s ’knez‘, ‘vladar’ i ‘poglavar’, a koja je srodna s glagolom koji znači ‘provoditi vlast’. Osim što ‘knez’ ukazuju na kraljevog sina ili neku osobu kraljevskog ranga, ta se riječ odnosi i na nekog upravitelja, poglavara ili vođu u Izraelu koji je bio postavljen od strane kralja da upravlja narodom, plemenom, grupom ili vojskom. Zajednički naziv za sve poglavare je bio ‘stariji čovjek’ ili ‘starješina’, a koristio se čak i za nebeska bića (1.Kra 8:1; Jš 23:2; Ot 4:4). Poglavara ili knezova je moglo biti više, ovisno o veličini naroda i vojske. Takvo ustrojstvo u Izraelu se temeljilo na Božjem ustrojstvu kojeg je u samom početku proveo preko Mojsija.

Mojsije je po Božjem nalogu organizirao narod i vojsku po plemenima. Svako pleme je imalo svoju vojsku i svog glavnog poglavara. U Izraelu je bilo 12 najviših poglavara koji su bili ‘plemenski knezovi’ i koji su predvodili vojsku svog plemena (2.Mo 18:21,25; 4.Mo 1:44-46; 7:2; 31:48,49; vidi Mih 3:1,9). Oni su se još nazivali ‘Poglavari svih poglavara’ (4.Mo 3:32). U prijevodu to bi bilo kao da kažemo ‘Knez svih knezova’ ili ‘najviši knez’, a njih je bilo 12.

Kao što je nebeska (vanzemaljska) vojska imala manje i veće formacije koje su predvodili mnogi knezovi, tako je bilo i sa Izraelskom vojskom koju su predvodili mnogi knezovi tj. zapovjednici četa  - ‘tisućnici, stotnici, pedesetnici i desetnici’, a koji su bili pod zapovjedništvom prvog poglavara – glavnog plemenskog kneza. Iz te perspektive bi trebali promatrati i nebesku vojsku anđela i one najviše knezove - ‘poglavare svih poglavara’ koji predvode te nebeske vojske. Jedan takav primjer imamo zapisan u knjizi Sudija kada su jedanaest plemena ustali protiv plemena Benjaminovog. Tada su se ‘svi sinovi Izraelovi (11 plemena) sakupili kao jedan pred Jehovom (kraljem) u Mipsi. I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih (11 glavara) zauzeli su svoje mjesto na skupu naroda pravoga Boga kojeg je bilo 400000 pješaka naoružanih mačem’ (Su 20:1,2).

Prema ovom izvještaju cijelu vojsku su vodili  jedanaest (11) prvih poglavara ili najviših knezova, a ne jedan kralj, jer nije bilo kralja u Izraelu. Jehova Bog je bio njihov kralj, a za tu ulogu Bog još nije podigao čovjeka koji bi bio njegov zastupnik u toj ulozi. Zanimljivo je da je svaka od tih jedanaest vojski bila podijeljena u formacije od stotine, tisuće i deset tisuća vojnika (Su 20:10). Kad su trebali krenuti u bitku, onda su tražili savjet od Boga. Bog im je vjerojatno preko anđela Mihaela kao Vrhovnog zapovjednika rekao: "Juda neka krene prvi“ nakon čega su se ‘svrstali u bojne redove’ (Su 20:18-20). To što je vojska Judinog plemena krenula prva, nije značilo da je poglavar (knez) te vojske bio veći od ostalih deset poglavara koji su predvodili svoje vojske. On je sa svojom vojskom samo išao ispred drugih poglavara i njihovih vojski vjerojatno zato što je to pleme stotinama godina ranije već određeno da predvodi u iskazivanju Božjeg suvereniteta (1.Mo 49:10). Nasuprot njih je Benjaminovu vojsku od 26000 pješaka vodio također plemenski poglavar koji se usudio suprotstaviti daleko brojnijoj vojsci. Zanimljivo je da je čak u dva prva pokušaja odbio napade i svojom taktikom porazio napadače dok Bog (ili njegov zastupnik Mihael) nije potvrdio da će treći napad biti uspješan.

Možda nam ova slika donekle opisuje kako se Sotona sa svojim knezovima i svojom vojskom anđela odvojio od Božje vojske koja je mnogo brojnija i sada spremno čeka napad kojeg će predvoditi Mihael sa svojom velikom vojskom anđela. Kao što se prije svrstavanja u bojne redove može odrediti koja će vojska ići prva u formaciji, tako je moguće da je vojska koju predvodi veliki knez Mihael određena da ide prva jer joj je dano da predvodi u iskazivanju Božjeg suvereniteta nad Izraelom i nad cijelom zemljom. To je očito u skladu sa značenjem imena Mihael - “tko je kao Bog” čime se opisuje Mihaela kao anđela koji predvodi u zastupanju Jehove kao Vrhovnog Vladara pred svim narodima. Budući da je Isus dobio najveće ime s kojim će vladati Zemljom, onda će Mihael i njegovi anđeli u njegovo ime i s njim na čelu povesti rat protiv Sotone što će biti istovjetno kao da sam Isus vodi taj rat sa svojim anđelima.

Isusa se često uspoređuje sa kraljem Davidom. David je također morao imati nevidljivu zaštitu i pomoć anđela koje je predvodio arhanđeo Mihael. Osim toga, Isus je rođen da bude kralj iz Davidove loze pa on sada stoji na mjestu svog praoca Davida tako da je i arhanđeo Mihael sada u njegovoj službi kao što je bio u Davidovoj. Zato je važno ovo gore navedeno vojno ustrojstvo uzeti u obzir jer je i David kao kralj predvodio veliku vojsku u mnogim ratovima, dok je neke ratove prepustio da ih vode njegovi najviši vojni zapovjednici.

U izvještaju 1.Ljetopisa12:22, možemo čitati da je još u vrijeme kralja Saula ‘Davidova vojska postala velika kao vojska Božja’. Izraz ‘kao vojska Božja’ nam govori da su pisci Biblije u Davidovoj vojsci vidjeli sličnosti sa organizacijom nebeske vojske. Budući da je David bio Božji pomazanik onda se i njegovu vojsku moglo smatrati ‘Božjom vojskom’ pa se izraz ‘Jehova nad vojskama’ koristio i za Jehovinu vrhovnu ulogu nad Izraelskom vojskom koju je On preko svojih nebeskih i zemaljskih zastupnika, tj. preko arhanđela Miaela i kralja Davida, predvodio u mnogim ratovima (2.Sa 5:10; 7:26). Bog će uskoro i preko Isusa (većeg Davida), predvoditi u ratu ‘koji će se zbiti na veliki dan Boga Svemogućega’ (Ot 16:14). Zato ćemo tu Božju nebesku vojsku, koju će uz arhanđela Mihaela predvodi kralj Isus, usporediti sa vojskom koju je predvodio kralj David, također uz arhanđela Mihaela koji je određen da pomaže Božjem narodu (Da 12:1).

Davidova vojska je bila organizirana po plemenima po ustrojstvu kojeg je Bog proveo u vrijeme Mojsija. Svako pleme je imalo svoju vojsku i svog glavnog zapovjednika. Uzmimo za primjer Benjaminovo pleme koje se među prvima pridružilo Davidu. U toj vojsci:

“Ezer je bio glavni (prvi), Obadija drugi, Elijab treći, Mišmana četvrti, Jeremija peti, Ataj šesti, Eliel sedmi, Johanan osmi, Elzabad deveti, Jeremija deseti i Makbanaj jedanaesti. Bili su to sinovi Gadovi, vojni zapovjednici.“ (1.Lje 12:9-14)

Budući da ‘arhanđeo’ znači predvoditelj anđela onda je Ezer imao sličnu ulogu jer je bio predvoditelj jedne vojske. Bio je glavni tj. prvi (grč. 'arh') kao i arhanđeo Mihael. Međutim, Ezer nije bio jedini predvoditelj u Davidovoj vojsci. I ostala plemena su imala vojske koje su također predvodili ‘glavni ili prvi zapovjednici’. ‘Oni su ujedno bili ‘vođe’ svoje vojske, a pod njihovim zapovjedništvom su bili niži zapovjednici – stotnici. Svi su oni sa svojim vojskama bili pod zapovjedništvom Vrhovnog zapovjednika – pomazanog kralja Davida (većeg Krista) koji je stekao “veliko ime“ te su ga se bojali svi narodi (2.Sa 7:9; 1.Lj 14:2,17). Ono što trebamo zapaziti je činjenica da je jedna velika vojska mogla imati nekoliko ‘glavnih’ ili ‘prvih’ vojskovođa koji su predvodili svoje vojne formacije. Zašto to ističemo? Zato što Watctower kategorički tvrdi da na nebu može biti samo jedan glavni anđeo jer samo jedan može biti prvi. Tako u  Stražarskoj kuli  od 1.2.1991. str 17. st. 9 piše:

"Prefiks “arh“, što znači “glavni“ ili ”prvi“, pokazuje da postoji samo jedan arhanđeo.“

Čudno je da oni koji tumače Bibliju ne daju nikakvu mogućnost da postoje više ‘prvih anđela’ iako vidimo da Biblija dopušta tu mogućnost. Čak i u crkvenoj hijerarhiji postoje više nadbiskupa (grč. ρχεπίσκοπος, riječ složena od arché "prvi“ i episkopos "nadglednik“) koji se nalaze na čelu svojih nadbiskupija kao što je David imao nekoliko ‘glavnih’ zapovjednika koji su predvodili svoje vojske. Tako i Bog u svojoj nebeskoj vojsci može imati nekoliko glavnih ili prvih anđela tj. arhanđela koji predvode svoje vojske. Kad se oko Davida formirala cijela vojska i narod on je prema izvještaju "vijećao sa tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama“ tj. "plemenskim knezovima“ (1.Lje 13:1; 28:1). 

Plemenski knezovi nisu bili zapovjednici vojski, nego vođe naroda, a iz naroda su se izdvajali muškarci sposobni za vojsku među kojima su se birali zapovjednici rodova i četa. Iako su plemenski knezovi i glavni vojni zapovjednici bili ‘vođe’ to ne znači da ih se moglo uspoređivati sa kraljem Davidom koji je bio Vrhovni ‘vođa’, za kojega je Jehova rekao:

“Ti ćeš biti pastir narodu mojemu Izraelu i ti ćeš biti vođa Izraelu’“ (2.Sa 5:2).

Zato su 12 plemenskih vođa tj. ‘svi starješine Izraelove postavili Davida za kralja’ ili glavnog vođu - kralja (2.Sa 5:3). Izraz ‘vođa’ se očito može koristiti, ne samo za kralja, nego i za plemenske knezove i za najviše zapovjednike. Tako imamo i izvan zemlje prve anđele ili arhanđele koji predvode različite rodove i vojske anđela. U tom dijelu neba (univerzuma) oni predvode svoje vojske anđela dok ostali Božji službenici (kerubi i serafi) učestvuju u službama raspoređenim oko Božjeg prijestolja u nebeskom gradu i nebeskom hramu. 

Isus će u svojem kraljevstvu, poput Davida biti Vrhovni pastir i vođa. Na zemlji neće imati fizičku vojsku koja bi ratovala ili nametala suverenost, nego će tu ulogu imati izabrani anđeli s neba i zemlje. Isusu su nakon njegovog proslavljenja ‘podložni anđeli, vlasti i sile’ preko kojih će uspostaviti mir na zemlji (Mt 13:41; 16:27; 24:31; 1.Pe 3:22). Mnoštvo anđela u univerzumu imaju svoje arhanđele, a budući da će neki od njih biti u službi Isusa Krista i njegovog kraljevstva na zemlji, onda će samo oni biti podložni njemu dok ne preda svoje kraljevstvo Jehovi Bogu. Samim tim, Isus će prije nego dođe na zemlju preuzeti vodstvo nad izabranom grupom anđela koju će predvoditi arhanđeo Mihael. Tako se izraz "Mihael i anđeli njegovi“ preklapa sa izrazom ‘Isus i njegovi anđeli’ (Ot 12:7; 2.So 1:7). To ne znači da su Mihael i Isus jedna te ista osoba, ili da su oni istog ranga sa jednakim ovlastima. Ne, ti izrazi govore da postoji jedna skupina anđela koje predvode njihovi vođe – jedan je nebeski  (vanzemaljski) arhanđeo, a drugi je zemaljski, onaj kojemu je Bog dao da vodi tu istu izabranu grupu anđela za potrebe svojeg kraljevstva na zemlji. S obzirom da je i on predvoditelj svoje zemaljske skupine anđela onda se i njega može smatrati arhanđelom.

Napomena: Na sličan način se izraz 'Bog i njegovi anđeli' (sva vojska nebeska" 2.Lje 18:18) nikako ne može poistovjetiti s izrazom 'Mihael i njegovi anđeli', niti s izrazom 'Isus i njegovi anđeli' niti bi se na sličnostima u izražavanju trebala stvoriti ideja da je riječ o jednoj te istoj osobi.

Ako se za Isusa može reći da je ‘vođa’, onda se i za one anđele koji predvode svoje pojedinačne rodove i vojske može koristiti taj izraz, što je srodno izrazu ‘vladar’ ili ‘poglavar’. Tako je Jošui jedan anđeo, (vjerojatno Mihael) rekao za sebe da je ‘poglavar’ tj. ‘knez (vođa) Jehovine vojske’ (Jš 5:14,15). To nije značilo da je bio vođa svih anđela nego samo onih anđela koji su bili pod njegovim zapovjedništvom, a svi zajedno su bili u službi Jošue kojeg je Jehova postavio za vođu svog naroda. U to vrijeme se za anđela koji je predvodio nebesku vojsku u hebrejskom jeziku koristio izraz ‘sar’ koji se prevodio sa ‘knez’, ‘poglavar’ i ‘vođa’, a njih je očito moglo biti više. Iako te riječi imaju isto značenje treba ih se promatrati u kontekstu jer se mogu odnositi i na ovlasti koje ima kralj. Osim toga, u Bibliji postoji slika u kojoj vidimo ‘Jehovu i svu vojsku nebesku koja mu stoji s desna i s lijeva’, ali to ne znači da je Jehova jedan od arhanđela nego njihov Bog (2.Lje 18:18). Bog nije morao osobno biti uključen u sve aktivnosti svakog pojedinog roda anđela, pa je razumljivo da je arhanđeo Mihael bio uvijek na raspolaganju Božjem narodu i pojedincima. Isus je tako mogao dozvati ‘dvanaest legija anđela’ koje je predvodio jedan od arhanđela (Mt 26:53).

U skladu sa gornjim informacijama se može napraviti slijedeći usporedni prikaz Božje nebeske i zemaljske vojske u kojoj vidimo da je prvi čovjek na Zemlji - David, prvorođeni sin Božji - slika univerzalnog nebeskog ustrojstva. Na isti način će Davidov potomak - Isus, sin Božji - imati zapovjedništvo nad izabranim anđelima koji će djelovati kao ustrojena vojska čime će se pridružiti Božjoj univerzalnoj vojsci koja će upravljati cijelim univerzumom.

Isus je, kao što sam već spomenuo, mogao u pomoć pozvati ‘dvanaest legija anđela’ (Mt 26:53). Legija je naziv koji se koristio za najveću formaciju rimske vojske. Rimska vojska se sastojala od više desetaka legija koje su pokrivale mnoge provincije cijelog Rimskog carstva. Jedna legiju je u Rimskoj vojsci sačinjavalo deset kohorti, a broj vojnika u kohorti je varirao od 480 do 600 pa je o tome ovisila i veličina jedne legije čiji bi najveći broj bio 6000 vojnika. Moguće je da je Isus imao na umu jednu vojnu formaciju sastavljenu od dvanaest legija. Budući da se jedna veća legija sastojala od deset kohorti (10 x 600 vojnika) koje su imale 6000 vojnika, onda je dvanaest legija u rimskoj vojsci odgovaralo broju od 72 000 vojnika (12 x 6000 vojnika).

U nebeskoj vojsci bi taj broj bio nešto veći jer smo vidjeli da su anđeli grupirani u najmanje formacije od 1000 anđela. Legija od deset takvih kohorti bi iznosila 10000 anđela (10 x 1000 anđela; grč. mirjada), pa bi 12 legija sačinjavalo 120000 anđela (12 x 10000 anđela).  No, ovaj se broj zasniva samo na pretpostavci.  Kao što možemo vidjeti iz slijedeće usporedbe prikazane na donjem grafikonu, nebeska vojska anđela je poput zemaljske podijeljena na više manjih vojski koju predvode ‘glavni ili prvi knezovi’ – poglavari rodova, a pod zapovjedništvom tih ‘prvih knezova’ su niži knezovi koji predvode veće i manje formacije anđela.

U Rimskoj vojsci je moglo biti više ‘generala’ (‘Dux’ - vođa). Svaki od njih je zapovijedao dvjema ili više legija, što bi odgovaralo ulozi arhanđela koji je bio vođa nekoliko legija. Svakom legijom bi zapovijedao ‘komandant’, (legatus legions) što odgovara ulogama ostalih knezova u nebeskoj vojsci koji su predvodili manje formacije unutar jedne legije. Tako je Isus izrazom ‘dvanaest legija anđela’ želio ukazati samo na jednu veliku moćnu vojnu formaciju koja mu je stajala na raspolaganju, s tim da dvanaest legija očito ne predstavljaju cjelokupnu Božju vojsku. Ovih dvanaest legija je samo jedna od mnogih vojski, a svaku od njih je morao predvoditi najviši knez. Tko je onda predvodio jednu ovakvu vojsku anđela koju je Isus mogao dozvati?

Tu vojsku je očito predvodio jedan glavni anđeo ili arhanđeo, a možda upravo arhanđeo Mihael koji je bio vojskovođa jedne tako velike vojske koja je imala točno određene zadatke u povezanosti sa Božjim narodom na zemlji i ratovima protiv najvišeg kneza Sotone i njegove vojske anđela-demona koji su bili pod zapovjedništvom nižih demonskih knezova. Ovaj broj vojske od 120000 anđela nije ni približno broju ‘mirijade mirijada’ tj. sto milijuna anđela, pa je sasvim razumljivo da na nebu postoje stotine vojski sa svojim legijama koje predvode njihovi arhanđeli. Oni su vođe ili najviši knezovi tj. oni koji predvode svoje vojske pod zapovjedništvom Boga. Možemo ih usporediti sa generalima u jednoj državnoj vojsci koji su pod zapovjedništvom kralja ili predsjednika. Svi ostali zapovjednici u toj vojsci mogu biti podijeljeni na niže knezove koji predvode manje formacije. Ti niži knezovi (zapovjednici - nazovimo ih komandanti) se ne mogu zvati ‘veliki knezovi’ ili ‘najviši knezovi’ pa samim tim se Mihael ne dovodi u vezu sa njima. Oni su pod njegovim zapovjedništvom ili zapovjedništvom ostalih arhanđela. Mihaela stoga trebamo dovoditi u vezu sa ostalim velikim knezovima jer je on jedan od njih, odnosno jedan od ‘najviših knezova’. Pogledajmo kako bi izgledala vojska anđela od dvanaest legija koju bi predvodio arhanđeo Mihael:

Ova formacija nas podsjeća na ustrojstvo koje je trebalo biti uspostavljeno na zemlji u Isusovom kraljevstvu. U gornjem prvom redu vidimo Mihaela sa svojih  prvih 12 knezova, pa nije čudno što je Isus svojih 12 apostola kao prve knezove ostavio da upravljaju nad 12 plemena Izraelovih (Lk 22:30). U knjizi Otkrivenja vidimo da je iz svih plemena izdvojeno po 12000 službenika (ukupno 144000) što je 24000 više nego u prikazanoj slici, pa bi taj višak ulazio u broj službenika hrama i kraljevog doma koji bi bili grupirani u 24 reda po 1000, kao što je i David u 24 reda postavio po 12 muzičara koji su se trebali baviti svetom glazbom, a sa njima i tisuće drugih koji u služili kralju (1.Ljet 25 pogl.; 27:1-15).

Isusova vojska službenika Božjeg kraljevstva bi poslije završetka njegove vlasti trebala zauzimati ravnopravan status unutar Božje vojske koja će zajedno sa ostalim vojskama upravljati cijelim univerzumom, ali svaka na svom galaktičnom i planetarnom području. Kao što Bog nije zemlju stvorio kao pustinju nego kao obitavalište za život, tako je uredio i naš kosmos u kojem vjerojatno postoje i druge civilizacije za koje još uvijek ne možemo znati ništa, osim što možemo samo pretpostaviti da su anđeli kosmosa ništa drugo nego službenici Božji koji su (poput Isusovih službenika) izdvojeni iz svojih civilizacija (usporedi Iz 45:18). Oni se razlikuju od višeg reda anđela (serafa i keruba) koji imaju drugačiju prirodu postojanja. 

Niti jedan arhanđeo nema autoritet da vlada nad cjelokupnim stvarstvom nego samo nad dodijeljenom planetom i regijom. Ukoliko imaju zadatak da upravljaju stvarima neba (univerzuma) ili da predvode u obožavanju, onda su njihove dužnosti podijeljene na niže knezove koji svoju funkciju dijele sa drugim anđelima istog položaja. Najveći knez očito ne mora biti samo jedan anđeo, ali može biti glavni ili prvi među jednakima. Koliko ima arhanđela to za sada ne možemo znati, osim što znamo da je jedan od njih sa svojim službenicima postavljen da brine za Božji narod na našoj planeti i tu će vjerojatno biti dok Isus ne preda Bogu svoju krunu.  


Mihael - jedan od najviših knezova


Anđeo Mihael nosi titule – ‘arhanđeo’ i ‘veliki knez’. Jednom je čak rečeno da je "…Mihael jedan od najviših knezova" ili ‘jedan od prvih knezova’ (doslovni prijevod s hebrejskog jezika: ‘jedan od poglavara koji su prvi’) (Da 10:13). U knjizi "Što Biblija uči“ na str. 218 stoji:

"Izraz ”arhanđeo“ u Bibliji se pojavljuje isključivo u jednini, a nikada u množini. To pokazuje da postoji samo jedan takav anđeo.“

Da li je ovo točan zaključak? Točno je da se izraz ‘arhanđeo’ u dva jedina biblijska citata grčkih spisa spominje samo u jednini. No, to ne znači da je na osnovu samo ta dva citata moguće zaključiti da postoji samo jedan arhanđeo jer pisci Grčkog dijela Biblije nisu ni imali priliku da arhanđela Mihaela spomenu u kontekstu množine. Međutim drugi pisci tog vremena poput Ireneja (130 - 200. g.n.e) su izraz ‘arhanđeo’ koristili u množini. (Irenej protiv krivovjerja, knjiga III, pogl. 8 i pogl. 30). Iako se taj izraz u Bibliji ne spominje izravno u množini ipak se on neizravno nalazi zapisan u Hebrejskom dijelu Biblije. Naime, u tom dijelu Biblije se za Mihaela ne koristi izraz arhanđeo ili prvi anđeo, nego veliki knez tj. prvi knez.

  • Mihael, arhanđeo (prvi ili glavni anđeo)           (Grčki spisi - Juda 9)
  • Mihael, veliki knez (prvi ili glavni knez)           (Hebrejski spisi - Danijel 12:1)

Kad bi hebrejski izraz ‘veliki (prvi, glavni) knez’ preveli sa ‘veliki (prvi, glavni) anđeo’ onda bi se moglo reći da Biblija ipak spominje taj izraz u množini jer se za Mihaela kaže da je ‘jedan od prvih knezova’, (množ.), a kad to prevedemo s izrazom ‘jedan od prvih arhanđela’ (množ.- ‘arhanđela’), onda vidimo da on nije jedan i jedini prvi arhanđeo. Očito Biblija neizravno spominje više arhanđela. Osim toga, zna se da su u to vrijeme Židovi na grčkom jeziku koristili izraz ‘arhanđeo’ u množini. Biblijski pisci to nisu pokušavali opovrgnuti iako su znali da se u židovskoj predaji spominju imena više arhanđela. Oni su navedeni u Henokovoj knjizi koja je napisana između 100 i 300 g. pr. Krista, pa u njoj možemo vidjeti da piše:

"A anđeo Mihael, jedan od arhanđela, uhvatio mi je desnicu i podigao me..." (Henok 71:3)

Zato trebamo uzeti u obzir da postoje i drugi arhanđeli koji u svojim dodijeljenim vojskama imaju taj isti najviši položaj. Pogledajmo kako neki prevodioci prevode ovu rečenicu iz Danijelove knjige:

  • "... Mihael, jedan od Prinčeva iz prvog reda“                    (Tomislav Dratar)
  • "... Mihael, jedan od prvih Knezova“                                (Jeruzalemska Biblija)
  • "... Mihael, jedan od najviših knezova anđela"                  (Ivan Šarić)

Kad ne bi bilo ove izjave da je Mihael "jedan od najviših knezova" onda bi se moglo špekulirati o tome da li je riječ o jednom arhanđelu. No, upravo ova misao je dovoljno jasna i otklanja svaku sumnju u to tko je Mihael i što je najvažnije, ona pobija tvrdnju da su Mihael i Isus jedna osoba. Pogledajmo nekoliko primjera iz Biblije koji pokazuju da izraz ‘jedan od’ uključuje više osoba istog ranga ili istog položaja:

  • ‘jedan od poglavara’                  (Iv 3:1)                           jedan od nekoliko
  • ‘jedan od knezova’                    (Da 11:5)                        jedan od četiri
  • ‘jedan od svećenika’                 (2.Kr 17:28)                   jedan od nekoliko
  • ‘jedan od levita’                         (1.Lje 9:31)                    jedan od nekoliko
  • ‘jedan od slugu’                         (2.Kr 3:11)                      jedan od nekoliko
  • ‘jedan od proroka’                     (Mt 16:14)                      jedan od nekoliko
  • ‘jedan od apostola’                    (Mt 26:14)                      jedan od dvanaestorice
  • ‘jedan od učenika’                     (Mk 13:1)                       jedan od dvanaestorice
  • ‘jedan od starješina’                  (Ot 5:5)                           jedan od dvadeset i četiri
  • ‘jedan od serafa’                         (Iz 6:6)                            jedan od nekoliko
  • ‘jedan od keruba’                       (Ot 6:1)                           jedan od četiri bića
  • ‘jedan od anđela’                        (Ot 17:1)                        jedan od sedam anđela
  • ‘jedan od najviših knezova’     (Da 10:13)                     jedan od nekoliko

Ovi primjeri nam pokazuju da je anđeo Mihael bio samo ‘jedan od najviših knezova’, kao što je anđeo koji je bio poslan proroku Izaiji bio ‘jedan od serafa’ (Iz 6:6). Naime, kad se u Bibliji spominje "jedan od serafa", "jedan od starješina" i "jedan od apostola“, "jedan od proroka", itd. onda se ne može govoriti da postoji samo jedan seraf, jedan apostol, jedan starješina ili samo jedan prorok. Oni sa samo izdvojeni iz grupe koja broji više serafa, više apostola, više starješina ili više proroka. Tako nam Biblija pomoću izraza ‘jedan od’ pobija tvrdnju da postoji samo jedan ‘arhanđeo’. Odnosno, Mihael je samo jedan od više arhanđela ili velikih knezova koji predvode Božju vojsku anđela podijeljenu u više velikih formacija. Da bi se arhanđela Mihaela dovelo u vezu sa Isusom, u časopisu ‘Probudite se’ (od  8.2.2002. na str. 17). stoji:

"Korištenje određenog člana u originalnom grčkom tekstu u Judi 9 ukazuje na to da se ta titula odnosi isključivo na Mihaela. Iz tog je razloga logično zaključiti da je Jehova Bog samo jednom nebeskom stvorenju povjerio potpuni autoritet nad svim drugim anđelima.“ 

No, da li ovakav zaključak može biti mjerodavan? Pogledajmo što kaže Biblija.

  •  Grčki             Μιχαήλ δ άρχάγγελος   (određen član ‘δ’)
  •  Engleski        Michael the archangel   (određen član ‘the’)
  •  Hrvatski        Mihael, (taj) arhanđeo    (određen član ‘taj’ se ne koristi u hrvatskom pravopisu)

Imenica ‘arhanđeo’ uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na točno određenu osobu. Na primjer, kad se u Bibliji spomene Sotona, onda se misli na točno određenu osobu. Kad se spomene Bog, onda se misli na Jehovu, a kad se spomene Krist, onda se zna da je riječ o Isusu Kristu. No, to ne mora uvijek biti pravilo. Npr, kad se spomene ‘Gospodin’, onda moramo nagađati da li je pisac mislio na Jehovu ili Isusa, a to se može vidjeti tek iz konteksta. Pavao za Isusa koristi naziv Gospodin (Kyrios), kojeg se koristi i za Jehovu Boga (Ri 10:9,12,13; 1.Pe 2:3; 1.Ko 8:6; 2.Ti 4:8). Time su Isusa dovodili u vezu s gospodstvom kojeg ima nad njima kao što ga nad njima ima i Jehova (Ps 135:5). Tako možemo čitati u Ivanovom evanđelju:

"Toma mu je nato rekao: “(δ) Gospodin moj i (δ) Bog moj!” (Iv 20:28)

Apostol Toma i apostol Ivan kao pisac koji je koristio određeni član (δ) nisu s time dali do znanja da se titule ‘Gospodin’ i ‘Bog’ mogu odnositi isključivo na jednu osobu. Te titule se moglo koristiti za više osoba a ne isključivo na jednu, tako da korištenje određenog člana ne znači da se ta titula odnosi isključivo na Jehovu ili isključivo na Isusa, nego na ‘jednu od’ tih osoba, a posebno na osobu koju se u tom tekstu želi istaknuti u tom svojstvu.  Na primjer, u vezi nekih titula možemo čitati u jednom stavku sljedeće:

“A kad je (δstotnik koji je stajao nasuprot njemu vidio što se zbilo kad je izdahnuo, rekao je: “Ovaj je (δ) čovjek zaista bio Sin Božji!” (Mk 15:39)

Ovdje vidimo da se određeni član (δ) koristi ispred dvije različite titule, za titulu ‘stotnik’ (‘centurion’), i za titulu ‘Sin Božji’. Ovaj stotnik je kao Rimljanin poznavao činjenicu po kojoj su rimski carevi prema rimskoj mitologiji nosili titulu ‘Sin Božji’. Prema tome, kad je stotnik za Isusa rekao da je on zaista ‘Sin Božji’ on ga je svrstao među najviše ljude kojima pripada jedna takva titula, tako da korištenje određenog člana (δ) ispred imenice ‘Sin Božji’ ne mora ukazivati da se ta titula treba odnositi isključivo na jednu osobu, nego prije svega na osobu o kojoj je riječ u toj opisanoj situaciji. Isto tako se može reći za tog vojnika koji je bio stotnik. Stotnik je zapovjedni čin kojeg su imali mnogi zapovjednici u Rimskoj vojsci, a ne jedna osoba. Iako se ovdje ne koristi ime stotnika, pisac je mislio na točno određenu osobu koja je bila prisutna na Isusovom pogubljenju pa je zato i korišten određen član (δ) ispred imenice ‘stotnik’. Drugi ‘stotnici’ nisu bili prisutni prilikom Isusovog pogubljenja ali su postojali u rimskoj vojsci. 

Način na koji se određeni član koristio uz izraz ‘Sin Božji’, može se koristiti i uz izraz ‘arhanđeo’:

  • Mt 26:63                  Skraćeno:               “Isus, (δSin Božji!” 
  • Mk 15:39                 Puna izjava:           “Ovaj je (δ) čovjek Isus, Sin Božji!”
  • Juda 9                     Skraćeno:               “Mihael, (δarhanđeo
  • (xxxxxx)                  Puna izjava:           “Ovaj je (δ) anđeo Mihael, arhanđeo

Kad analiziramo ove izjave, onda vidimo da se one ne mogu koristiti kako bi se tvrdilo da se titule ‘Sin Božji’ i ‘arhanđeo’ isključivo odnose na samo jednu osobu.  Prema tome, kad se uz imenicu ‘arhanđeo’ u povezanosti sa anđelom Mihaelom koristi određeni član, onda se želi istaknuti da se od svih anđela jedino Mihael sporio sa Sotonom oko Mojsijevog tijela. Iako je Mihael arhanđeo, on samo nosi titulu koju mogu nositi i drugi anđeli istog ranga. No budući da se njega dovodi u vezu sa točno određenom ulogom i situacijom onda se u grčkom tekstu, ispred titule koju nosi koristi određen član kako bi se ukazalo na njegov pravi identitet.

Pravi identitet se ne krije samo u imenu jer više osoba mogu nositi isto ime (primjer: Isus, Jakov, Juda itd.), niti se pravi identitet krije u tituli koju mogu nositi više različitih osoba. (primjer: Prorok, Sin Božji, Gospodin, Kralj, Bog itd.). S druge strane, budući da se ime Mihael u Hebrejskim spisima dovodi u vezu s najmanje pet različitih ljudi, učenik Juda je morao uz ime ‘Mihael’ dodati imenicu ‘arhanđeo’ kako bi ga se dovelo u vezi sa točno određenom osobom tj. nebeskim anđelom, a ne smrtnim čovjekom. Zato Juda nije rekao da se ‘Mihael’ (neodređeno), ili ‘arhanđeo’ (neodređeno),  ili ‘jedan od arhanđela’ (neodređeno), sporio sa Sotonom, nego je naglasio ime i titulu tog anđela o kojem se u židovskoj predaji već nešto znalo.

Pisac je korištenjem imena anđela i pojma ‘arhanđeo’ trebalo izdvojiti Mihaela od bilo koje druge osobe sa sličnim imenom ili sličnom funkcijom. S druge strane, da je postojao samo jedan ‘arhanđeo’, učenik Juda (Isusov polubrat) nije ni morao spomenuti njegovo ime jer bi se podrazumijevalo o kome je riječ. Da je on vjerovao da postoji samo jedan arhanđeo po imenu Mihael i da je riječ o Isusu Kristu, on bi nam dao do znanja tu činjenicu, jer se ona kao takva nije mogla tek tako prihvatiti, pogotovo zato što su mnogi Židovi u to vrijeme prema predaji vjerovali da postoji sedam arhanđela, među kojima je bio i Mihael. Zato je bilo važno da Juda spomene, ne samo titulu tog anđela nego i njegovo ime, čime ga se odvaja od drugih arhanđela čija se imena nisu mogla povezati s ovim spomenutim događajem. Da su u to vrijeme židovski kršćani Isusa smatrali arhanđelom, onda bi ga zbog svoje predaje o više arhanđela izjednačili sa jednim od njih. Međutim, Juda u svojoj kratkoj poslanici na nekoliko mjesta spominje Isusa kao Krista i kao Gospodina, ali ne i kao arhanđela, tako da čitatelj njegove poslanice uopće ne može steći dojam da je on kod spominjanja arhanđela Mihaela mislio na Isusa i da je vjerovao u takvo što.

Trebamo uzeti u obzir da za vrijeme svog života na zemlji Isus sebe nije nikad dovodio u vezi s tim anđelom, niti su apostoli ikad o tome raspravljali ili tvrdili takvo što. Tek kasnije se u nekim judeo-kršćanskim krugovima javljala tendencija da se Isusa poistovjeti s tim arhanđelom. (vidi knjigu 'Posljednji Adam')

Onima koji pokušavaju Mihaela izjednačiti s Isusom, ne ide u prilog izjava iz Danijela 10:13, gdje se kaže da je on samo ‘jedan od najviših knezova’ pa iznose svoje mišljenje kako bi se trebala prevesti i protumačiti ta izjava. Oni smatraju da se izrazom ‘jedan od’ misli na ‘prvog od’ najviših knezova pa prevode taj dio ‘prvi od prvih knezova’ ili ‘prvi od velikih knezova’. Neki u takvom prijevodu žele reći da je Mihael prvi među jednakima, dok drugi tvrde da je on jedan i jedini najviši knez kojemu su podređeni svi ostali knezovi. Tako u Prijevodu Young's Literal Translation stoji:

"first of the chief heads“ - "prvi od glavnih poglavara“

Budući da doslovan prijevod hebrejskog teksta glasi:

‘jedan od poglavara koji su prvi’,

... onda se iz ovakve konstrukcije ne može izvesti izraz: "prvi od glavnih poglavara“ niti se može tvrditi da postoji samo jedan glavni poglavar ili jedan arhanđeo (Da 10:13).

U hrvatskom rječniku se za vojne poglavare koristi izraz časnik. U jednoj vojsci glavni časnici mogu biti samo generali koji zapovijedaju složenim vojnim postrojbama i pojedinim granama vojske. Među časnicima može postojati razlika u stupnjevanju tako da samo jedan od njih može imati najviši vojni čin u svakoj pojedinoj postrojbi. Komandiri, kapetani, satnici, brigadiri, stotnici, desetari se ne smatraju ‘glavnim časnicima’ ili ‘najvišim časnicima’. Tako i Mihael nije jedan od časnika, nego ‘jedan od glavnih časnika’ ili ‘jedan od glavnih poglavara’. Stoga se izraz ‘prvi od glavnih poglavara’ u tom kontekstu može opet odnositi samo na jednog od najviših časnika – generala.

Čak i kad bi rekli da je Mihael ‘prvi od najviših časnika’ onda bi u kontekstu onoga to znamo, to moglo značiti da je od svih arhanđela samo on dobio najviše ovlasti za područje zemlje dok se ne pojavi drugi Adam. U tom smislu je on prvi među jednakima, a ne jedini najviši poglavar vojske. Teoretski je kralj ‘prvi od glavnih poglavara’. No, da je ovdje mišljeno na ‘kralja’ onda bi se ta titula kao takva i koristila, a ne titula ‘najviši poglavar’, koju mogu nositi više glavnih poglavara. Titula ‘kralj’ podrazumijeva najviši položaj dok izraz ‘jedan od poglavara koji su prvi’, daje mjesta tituli koja je niža od kralja jer su Mihael i drugi arhanđeli sa svojim vojskama podložni Jehovi – kralju i Vrhovnom zapovjedniku. Kao što smo rekli, zbog prirode zadatka koji je povjeren samo jednom od arhanđela, Mihael može biti samo prvi među jednakima. Budući da će Isus dobiti autoritet kralja koji će ujedno predvoditi svoje izabrane anđele, onda je razumljivo da će imati viši autoritet od svih anđela u toj razini vlasti. No, kad preda svoju vlast Bogu, tada će i on biti samo "jedan od najviših knezova" kao i Mihael.

Vidjeli smo da je u Izraelu prvi od glavnih poglavara bio zapovjednik Judinog plemena jer je išao prvi ispred ostalih plemenskih vojski koje su predvodili drugi zapovjednici istog ranga. No pred bitku bi se svih ‘dvanaest’ vođa (najviših poglavara) sa svojim vojskama rasporedilo u bojne redove tako da nitko od njih nije mogao biti veći od drugih. Kad je David napravio popis ‘poglavara rodova vojske’ koje su po skupinama od 24000 svakog mjeseca služili kralju onda je nad svakom od dvanaest skupina postavio jednog ‘glavnog poglavara’ ili ‘vođu’ koji su jednom godišnje upravljali poslovima oko vojske. Samo jedan je od njih iz Judinog plemena mogao biti ‘prvi’ po redu čija je skupina služila svakog prvog mjeseca u godini. Međutim, iz te prve skupine je izdvojen ‘poglavar zapovjednika svih skupina’ koji je nadgledavao svih dvanaest poglavara i njihove skupine tokom cijele godine (1.Lje 27:1-4; 28:11-13). On je u tim poslovima služenja kralju u mirno vrijeme bio glavni ili ‘prvi od glavnih poglavara’, dok je Joab, također iz Judinog plemena bio ‘zapovjednik kraljeve vojske’ tako da je on samo u slučaju rata bio ‘prvi od glavnih poglavara’ a ne jedan i jedini najviši poglavar (1.Lje 27:34).

Osim ovih vojnih poslova postojali su i državni poslovi naroda u kojima su služili ‘plemenski poglavari’ ili ‘knezovi Izraelovi’. Oni su bili ‘poglavari svih poglavara’, ili ‘glavni poglavari’ a upravljali su narodom po svojim plemenima. Iznad njih je bio kralj. Tako je u Izraelu u različitim svojstvima služilo više ‘poglavara svih poglavara’ koji su bili odmah do kralja. Za Davida se nikad nije govorilo da je ‘poglavar svih poglavara’ iako se to podrazumijevalo. Uz njegovo se ime koristi samo titula ‘kralj’ što je bilo dovoljno da ga se prikaže kao najvišeg Poglavara. Kad se za Davida kaže da je ‘poglavar’ onda je to podrazumijevalo njegovu najvišu funkciju ‘kralja’ (vidi Ez 37:24,25). Izraz ‘prvi’ je suvišan da bi ga se prikazalo kao većeg od ostalih poglavara. S druge strane, da je Mihael imao ulogu ‘kralja’ svih anđela onda bi se koristio taj izraz ili neka druga srodna jedinstvena titula pa ga nitko ne bi smatrao jednim od najviših poglavara.

Ovakvo gledanje na stvari je mogao imati svaki Izraelac pa je važno iz njihove perspektive gledati na pojedine izraze koje su oni koristili u vrijeme pisanja Biblije, a koje su istovremeno koristili i za zemaljsku i za nebesku Božju vojsku. Čak i izraz ‘kralj’ se nije uvijek koristio za vrhovnog vladara nego za više vladara istog ranga koji su upravljali dodijeljenim provincijama unutar jednog većeg carstva. U vezi titule ‘tetrarha Heroda’ U fusnoti za Mateja 14:1 stoji slijedeće objašnjenje:

"Tetrarh je titula vladara koji je u Rimskom Carstvu vladao nad četvrtinom provincije ili kao jedan od četiri vladara u provinciji. Nazivalo ga se i kraljem (Mt 14:9; Mk 6:14).“

Tetrarh (Tetra – četiri; arh – vladar) je bio vladar ili kralj jedne četvrtine provincije. Samim tim, on je bio ‘jedan od najviših knezova’, a bilo ih je četiri koji su vladali provincijom. Svaki je imao svoju vojsku. Kad se Mihaela spominje kao ‘jednog od velikih knezova’ onda to ima isto značenje po kojem Mihael ima vlast samo nad svojim anđelima, a ne nad cijelom Božjom vojskom.

Redni broj ‘prvi’ ne mora značiti da samo jedna osoba može biti ‘prva’. Tako su svi “Davidovi sinovi bili prvi do kralja“ (1.Lj 18:17; usporedi Mt 18:1,4; 20:27; Mk 9:35; Lk 13:30). Davidovi sinovi su bili prvi knezovi, a svaki od njih ‘jedan od prvih knezova’. Zato oni koji prevode izraz ‘jedan od najviših knezova’ sa izrazom ‘prvi od glavnih poglavara’ ne mogu na takav način dokazati da je Mihael jedan i jedini najviši arhanđeo i onda ga još povezati sa Isusom Kristom. Osim toga, u hebrejskom pismu brojevi nisu imali znakove nego su se pisali riječima ili je svako slovo kao i u kombinaciji sa drugim slovima tvorilo neki broj. U našem pismu brojevi imaju vlastite znakove, a mogu se izraziti riječima. Kad bi izjavu ‘jedan od najviših knezova’ napisali brojevima i slovima onda bi ona izgledala ovako:

  • "1  od najviših knezova"              jedan - broj 1 bez točke - količina
  • "1. od najviših knezova"              prvi -   broj 1 sa točkom – poredak

Ovdje bi se u hrvatskom pravopisu moglo pogriješiti ukoliko bi se kod prepisivanja zanemarila točka uz broj. Umjesto ‘prvi’ ispalo bi ‘jedan’ i obrnuto tako da bi se promijenio smisao navedene izjave. Međutim u hebrejskom pismu tu nije moglo doći do greške. Hebrejski ‘achd’ (דחא) glasi ‘jedan’ i u hebrejskim spisima se uvijek koristi u smislu količine. Hebrejski izraz ‘rashnim’ glasi ‘prvi’ i označava redni broj i taj se izraz ovdje ne koristi za Mihaela. U Bibliji nema niti jednog primjera da se hebrejskim izrazom ‘achd’ – ‘jedan’ misli na redni broj koji bi označavao ‘prvog’ po redu ili veličini nego uvijek na ‘jednog’ koji pripada određenoj grupi. Tako Mihael po kontekstu ostaje ‘jedan od velikih knezova’, a ne jedan i jedini najveći knez – arhanđeo. Uz naslov biblijske knjige Hošea stoji fusnota koja kaže:

"Hošea je prvi od 12 “Malih proroka” (od Hošee do Malahije) čija su proročanstva Židovi svrstavali u jednu knjigu, koju su nazivali “Dvanaestorica”

Iako se ovdje koristi redni broj ‘prvi’ ali on ništa ne mijenja na stvari jer se Hošeu ne smatra većim od ostalih malih proroka nego samo prvim po redu koji se nalazi u Bibliji. Za Ivana Krstitelja se zbog njegove uloge pripremanja puta Isusu Kristu kaže da je bio najveći prorok od svih proroka (Lk 1:15; Mt 11:11). Tako i Mihael može zbog svoje uloge na zemlji biti najveći poglavar od svih poglavara koji služe kao arhanđeli. I on će u svojoj ulozi pripremiti put Isusu Kristu koji će nakon najveće bitke zauzeti vlast nad cijelom zemljom.

Da je ‘anđeo’ koji se obratilo Danijelu imao na umu da je Mihael jedan i jedini najviši knez onda bi se tako i izjasnio. Međutim, kad je rekao za njega: ‘Mihael, najviši knez’, kao što piše u Danijelu 12:1, to još uvijek ne može biti dokaz jedinstvenog položaja, kao što to može ali ne mora značiti ni izraz ‘Knez nad knezovima’ (Da 8:25). Kada bi izraz ‘najviši knez’ bio jedinstven, tada bi izraz ‘jedan od’ bio sasvim suvišan i nepotreban, a upravo taj izraz ne dozvoljava da se Mihaela smatra jedinim arhanđelom niti da ga se identificira sa Isusom koji nije istaknuti anđeo nego istaknuti čovjek koji je na jedno određeno vrijeme dobio poglavarstvo nad njima.

U knjizi proroka Danijela 10:13 i 12:1, postoje dva različita izraza u vezi Mihaela koji se nadopunjuju:

  • Mihael – ‘veliki knez’ - ‘arhanđeo’    (titula koju ima u svojoj grupi anđela koju predvodi)
  • Mihael – ‘jedan od velikih knezova’ (titula koju dijeli sa drugim najvišim knezovima istog ranga)

Ova dva različita izraza su korištena svaki u svom kontekstu. Prvi je korišten da anđela Mihaela prikaže kao velikog kneza svoje vojske, a drugi da ga dovede u vezu sa ostalim velikim knezovima istog položaja u cjelokupnoj Božjoj vojsci. Ako je titula ‘veliki knez’ jedinstvena onda bi se ona trebala kao takva pojaviti u oba stavka. No, budući da je prema prvom izvještaju (10:13) Mihael samo ‘jedan od najviših knezova’, onda nam se u drugom izvještaju (12:1) samo naglašava ta njegova titula ‘veliki knez’ koju uz njega očito nose i drugi visoko rangirani anđeli. Zato se za Mihaela ne koristi neki jedinstveni izraz kojim bi ga se prikazalo kao jednog i jedinog najvećeg anđela, vođu ili kralja svih anđela, nego izraz koji ga se povezuje s ‘jednim od najviših knezova’ s kojima dijeli isti najviši položaj u našem kozmosu. Prema tome, arhanđeo Mihael ne predvodi sve vojske anđela nego samo ‘jednu od’ mnogih.

Može se pretpostaviti da nisu svi anđeli raspoređeni u vojno ustrojstvo nego da su po primjeru teokratskog uređenja na Izraelu raspoređeni u različite rodove i službe. Naime, Izrael je u vrijeme Davida i Salamunovog hrama bio slika Božje univerzalne teokracije, a to se može vidjeti i u opisima neba u vizijama koje je dobio apostol Ivan. Tako se u jednoj viziji imamo slijedeći opis:

"Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri prijestolja, a na tim prijestoljima sjedili su dvadeset i četiri starješine obučeni u bijele haljine, sa zlatnim krunama na glavi. (...). I pogledao sam i začuo glas mnogih anđela koji su bili oko prijestolja, bića i (24) starješina. Bilo ih je na mirijade mirijada i tisuće tisuća“ (Ot 4:4; 5:11).

Iza ovih starješina se nalaze skupine anđela, pa bi mogli pomisliti da su oni njihovi predvoditelji - arhanđeli. Međutim, ove vojske anđela su podijeljeni u formacije, a budući da knezovi predvode manje, a arhanđeli veće formacije, onda svi oni zajedno dolaze pred vijeće starješina koji sjede na svojim prijestoljima. Ove starješine imaju krune koje označavaju njihovu vlast, – što upućuje da se radi o ‘poglavarima‘ koji predstavljaju Božje univerzalno kraljevstvo u cijelom univerzumu (Ot 4:8).

Watchtower pokušava ove starješine poistovjetiti sa 144000 ljudi koji će sa Kristom vladati kao kraljevi s neba. No samo jedan stavak iz knjige Otkrivenja to pobija jer Ivan u viziji vidi 144000 gdje stoje pred 24 starješine i pjevaju novu pjesmu. Ivan očito vidi dvije različite grupe osoba, zemaljsku i nebesku, a ne jednu, tako da ovi starješine imaju svoje jedinstveno mjesto na nebu koje se razlikuje od uloge koju će imati 144000 otkupljenih ljudi na zemlji, koji će također biti anđeli (glasnici) Božjeg kraljevstva pod vodstvom Isusa Krista (Ot 14:1-3).

Pojam ‘anđelo’ je zajednički naziv za sve Božje službenike na nebu i zemlji, dok su kerubi i serafi dva različita roda anđela koje služe uz prijestolja na svim razinama vlasti. Među ‘kerubima’ postoje oni koji zauzimaju najviši položaj služenja i takve se u Bibliji prikazuje sa ‘šest krila’ i naziva 'serafima' (Iz 6:2; Ot 4:8; usporedi Ez 1:6; 2.Lje 3:11). Iako se u gornjoj viziji ne spominju bića sa četiri i sa dva krila oni se spominju u hebrejskim spisima, što ukazuje na njihovu nižu poziciju u teokratskom uređenju neba (univerzuma).

Među najvišim anđelima su 24 starješine koji stoje i sjede oko Jehovinog prijestolja. Krune na njihovim glavama ih označava za najviše poglavare i među njima nema onoga koji je viši od drugih. Njihove krune predstavljaju zajedničku vlast koju su dobili nad cijelim univerzumom. Postoje indicije po kojima možemo 24 starješine poistovjetiti sa Božjim prvim sinovima jer sudjeluju u svećeničkim službama (poput svećeničkih poglavara u Izraelu). Njihova služba uključuje dvojnu ulogu, ulogu kralja i svećenika (poput Melkizedeka - kralja i velikog svećenika Salema), po čemu svoju ulogu preslikavaju na arhanđele koji tu ulogu mogu imati samo među ljudima. Takvu ulogu će imati i Isus. (više o tome je opisano u 14. svesku) 

Ovako bi se Božja vlast preko prvih Poglavara te keruba i serafa prenosila na svaku planetu u univerzumu koju bi predvodio po jedan istaknuti Božji sin kao što je to Isus, drugi Adam. Svaka planeta bi imala svoje anđele i prvog istaknutog Sina, predvodnika svojih anđela. Među prvim sinovima je i Mihael. Za ostale znamo da postoje, ali im Biblija ne otkriva imena, osim što spominje anđela Gabrijela, ali bez indicija o njegovoj poziciji među drugim službenicima iako bi ga mogli gledati kao jednog od 24 starješine ili kao jednog kneza iz Mihaelove vojske.

Da bi mogli sebi predočiti kako funkcionira univerzum nad kojim je Bog postavio svoje službenike moramo imati u mislima nekoliko činjenica o anđelima:

  • postoje nosioci vlasti na više razina s kojima surađuju serafi i kerubi
  • stotine milijuna anđela služe pod poglavarima na više razina vlasti
  • anđeli su prenosioci i tvorci Božje riječi koji su u toj službi bili i prije stvaranja čovjeka na našoj planeti
  • Bog iz naroda izdvaja izabrane ljude i postavlja ih u službu proroka, kraljeva i svećenika koji također služe u svojstvu anđela
  • anđeli su službenici koji moraju održavati savršeno funkcioniranje ljudskog društva

Na osnovu ovih činjenica možemo predočiti sliku Božjeg univerzalnog kraljevstva kojim Bog upravlja preko svojih službenika:

  • Bog – nadgledava cijeli univerzum preko četiri serafa sa šest krila koja stoje oko njegovog prijestolja.
    • s četiri serafa Bog je mogao cijeli univerzum podijeliiti na četiri velika područja nadgledavanja.
  • 24 starješine - prvi Poglavari - U svakoj od 4 zone su po 6 prijestolja što bi moglo stvoriti 24 manje zone nad kojima starješine preuzimaju odgovornost, svaki na svom užem području djelovanja
    • Svaki od njih surađuje sa 4 keruba s četiri krila koji služe uz njihova prijestolja
  • Arhanđeli - predvode svoje vojske s kojima mogu nadgledavati i upravljaju ljudskim bićima radi savršenog funkcioniranja čovječanstva .
    • po nekoj logici bi s njima surađivali po četiri kerubi s dva krila
      • Anđeli - grupirani u manje i veće formacije u sastavu 12 legija koje predvodi 12 knezova
      • Narodi - imaju svrsishodan zadatak da vladaju zemljom tj. nad biljnim i životinjskim svijetom.

Kako bi cijeli univerzum odražavao svetost, Bog je stvorio serafe koji paze na duhovnu čistoću svih razumnih stvorenja na svim razinama postojanja. Zato nije neobično da u vizijama Otkrivenja vidimo anđele – serafe koji obavljaju svećeničke službe slične onima koje su u Izraelu bile dane svećeničkim poglavarima. Isus je postao kralj i svećenički poglavar, a ujedno i predvoditelj svojih izabranih anđela tako da se sada nalazi “daleko iznad svakog vrhovništva, vlasti, sile i uprave“ ‘ovog i budućeg (zemaljskog) poretka’ ali ne i iznad cjelokupne nebeske organizacije, jer je on samo “Vladar (knez) kraljeva zemaljskih“ (Kol 1:16; Ef 1:20,21; Ot 1:5). On je dobio ovlasti nad zemljom i Božjim narodom u povezanosti sa privremenom ulogom koja je dana arhanđelu Mihaelu kao pomoćniku u ostvarivanju Božje volje na zemlji tako da se njihove uloge preklapaju. 

Mihael je dobio prednost da zastupa Boga pred Izraelcima. On je taj koji je bio privremeno postavljen za 'kneza Izraela' pa je pomagao Mojsiju da izvede Izraelce iz Egipta kroz pustinju sve do obećane zemlje (2.Mo 14:19; 23:20,21). Budući da on u svojoj vojsci ima više i niže knezove koji predvode veće i manje formacije, onda je umjesto sebe mogao poslati i neke od njih da prenesu poruke Božjim slugama na zemlji. Tako se on ili netko od njegovih knezova mogao ukazati Jošui prije zauzimanja Obećane zemlje. Naime Jošua je vidio "jednog čovjeka sa isukanim mačem u ruci“ koji je za sebe rekao da je "knez vojske Jehovine" (Jš 5:13). Jednog od knezova je prije toga vidio Bileam dok su Izraelci prolazili pustinjom. Kasnije je i kralj David vidio jednog od njih (1.Lje 21:16; 4.Mo 22.31).

Sa sigurnošću možemo reći da je jedan od nižih knezova iz Mihaelove vojske bio poslan proroku Danijelu u Babilon, ali nije mogao doći do njega jer mu je na put stao knez Perzije sa svojim anđelima. Knez Perzije je dokaz da su na zemlji djelovali anđeli koji su upravljali carstvima koja su bila u rukama najvišeg kneza ovog svijeta. S obzirom da je prije svega došao da se bori s knezom Perzije, onda je on predvodio manju formaciju anđela. Tek nakon dvadeset i jedan dan mu je pritekao u pomoć Mihael, knez Izraela, koji je vjerojatno došao sa više legija i tu je ostao kako bi pomogao svojem podređenom knezu srušiti vlast kneza Perzije (Dan 10:5,11-13,20,21).

Mihael je bio postavljen da se sa svojim knezovima i anđelima suprotstavlja knezu ovog svijeta koji je izgubio svoj prvobitni položaj pa je zato uloga arhanđela Mihaela posebno istaknuta u Bibliji. Naime, knez ovog svijeta je prije gubitka svog visokog položaja bio jedan od Božjih istaknutih službenika koji je bio određen da nadgledava čovječanstvo. Moguće je da je bio kerub. Naime, neki u opisu Tirskog kralja vide Sotonu koji je navodno bio "pomazani kerub, zaštitnik", ali je to teško dokazati jer je tu slikovitim rječnikom, opisan kralj Tira koji je zaslužio osudu zbog svoje oholosti i uzdizanja do Boga (Ez 28:1-19). Takvu oholost je pokazao i kralj Babilona koji je opisan kao jutarnja zvijezda i kao svjetlonoša ili lucifer (Iz 14:12-14). Sve su to izrazi koji su opisivali istaknutu poziciju nekih ljudi pred Bogom, a koja je odgovarala poziciji njegovog univerzuma (neba) u kojem su posebno mjesto imali serafi i kerubi te starješine i arhanđeli (vidi 14. svezak). Ukoliko je Sotona bio kerub, onda je bio u razini keruba sa četiri krila koji su surađivali s jednim od 24 poglavara (vladara). Pod njegovim vodstvom su trebali nadgledavati ljude, s tim da je takav kerub trebao služiti interesima Božjeg zemaljskog sina. On je bio među kerubima koji su bili odgovorni da se Božja volja ostvari na zemlji i da stvore sve preduvjete za uvođenje uprave Božjeg kraljevstva s izabranim ljudima koji bi upravljali ljudskim društvom na svim razinama. Stoga je imao prednost da prati razvoj čovječanstva koje je trebalo poteći od Božjeg sina Adama, do trenutka kada je među savršenim ljudima Bog mogao odvojiti Adama i njegove sinove u službu anđela (glasnika Božjeg kraljevstva na zemlji). Tada bi taj kerub zajedno sa drugim kerubima pod svojim poglavarom nadgledavao zemlju koja je dana Adamu na upravljanje.

Budući da je Bog odredio da Adam, koji je potekao od zemlje vlada zemljom i ljudima, a da mu kerubi samo u tome pomažu, onda je taj kerub vjerojatno želio drugačije urediti tu upravu nad ljudima na način da on upravlja Adamom, a preko njega i ljudskim društvom. Da bi to postigao, nije se želio suprotstaviti Bogu, nego samo stvoriti situaciju u kojoj će Adam izgubiti Božje povjerenje zbog čega bi Bog prepustio Adama i ljude u njegove ruke. Međutim, nije računao da se to neće svidjeti Bogu, pa je doveden u poziciju Božjeg i ljudskog protivnika ili sotone (hebr. satan – protivnik)

Kad je napustio svoj časni položaj, na njegovo je mjesto Jehova postavio drugog keruba, a budući da su Adamovi potomci osuđeni živjeti odvojeno od vječnog života, onda je bilo potrebno nad zemljom privremeno postaviti arhanđela Mihaela dok se ne pojavi drugi Adam sa svojom teokratskom strukturom Božjih službenika (anđela). Tako je Mihael dobio posebnu časnu ulogu da upravlja stvarima na zemlji. On je označen kao ‘zaštitnik’ jer je rečeno da pomaže i ‘štiti sinove Božjeg naroda’  (Da 12:1 St).

Nakon svog pada taj kerub - Sotona - je zadržao svoju poziciju koja očito nije bila potpuno jasna anđelima na nižoj razini postojanja. Kao kerub je mogao obilaziti druga područja u zoni u kojoj su služili Mihael i drugi arhanđeli sa svojim anđelima i kerubima, pa je lako moguće da je na neki svoj način uspio pridobiti neke od njih kojima je želio dati veće ovlasti i stvoriti svoje kraljevstvo na zemlji. Sve njih je organizirao u svoju upravu i vojsku s kojom upravlja i vlada cijelim svijetom. No, on kao vladar ovog svjetskog poretka najvjerojatnije upravlja s onom svjetskom silom preko koje može vršiti snažan utjecaj na mnoga svjetska zbivanja, dok je kerubima dao da kao knezovi sa svojim anđelima upravljaju manjim narodima. Zato možemo pretpostaviti da je ‘knez Perzijskog kraljevstva’ bio jedan od tih njegovi knezova koji je vladao tim područjem. Kad je Grčka svjetska sila trebala preuzeti dominaciju svijetom onda je bilo rečeno da će doći ‘knez Grčke’. To je očito trebao biti drugi knez koji je već upravljao tim područjem. Ostali knezovi su upravljali drugim narodima, a nad svima njima Sotona.

Zato je Jehova nad svojim ‘narodom’ Izrael postavio kneza Mihaela koji ga je trebao ‘štititi’ od neprijateljskih sila i naroda kojima su upravljali Sotona i njegovi anđeli (Da 12:1 St; 1.Lje 21:1; Lk 4:5-7). Nakon formiranja duhovnog naroda Izrael, koji se sastojao od kršćana iz svih naroda, a koji su se pridružili pravim Izraelcima, Mihael je nastavio sa svojom zaštitničkom ulogom, jer je on od tada branio sve njih koji su pristupili gori Sion i ‘desecima tisuća anđela’ (Heb 12:22). Ovaj spomenuti broj od ‘desetak tisuća’ (nekoliko legija) je daleko manji od stotinu milijuna anđela koji se spominju u drugim izvještajima, što je u skladu sa činjenicom da je ovdje riječ samo o jednoj posebnoj grupi ‘izabranih anđela’ koje također spominje Pavle, a koje predvodi samo jedan od izabranih arhanđela koji je postavljen za tu službu (Ot 5:11; 1.Ti 5:21). Vjerojatno se zbog toga u Bibliji spominje ime tog velikog kneza Mihaela koji sa svojim anđelima predvodi u tom jedinstvenom zadatku na Zemlji.

Arhanđeo Mihael je imao aktivnu ulogu u mnogim zbivanjima na zemlji, a posebno kad su u pitanju bile svjetske sile koje su svojom dominacijom nad mnogim narodima prkosile Bogu i Božjem narodu (1.Mo 1:28; He 2:5-9). U Danijelovom opisu se mogao vidjeti i jedan bezimeni anđeo koji je silazio na zemlju kako bi utjecao na smjenu svjetskih vlasti. I konteksta se može vidjeti da je riječ o anđelu Gabrijelu. On je vjerojatno bio poglavar koji je bio viši od Mihaela, a ako ne, onda je bio niži knez u toj vojsci u kojoj je predvodio jednu manju formaciju anđela sa kojima je prenosio Božju riječ i oduzimao vlast pojedinim knezovima koji su vladali narodima na području svete zemlje. Taj anđeo je proroku Danijelu rekao da je “ustao kako bi bio snaga i utvrda“ tadašnjem kralju Dariju Medijancu, koji je vladao Medo-Perzijskom svjetskom silom, ali da će se uskoro boriti protiv kneza Perzije kako bi oslabio njegovo carstvo i omogućio knezu Grčke da preuzme svjetsku vlast.

U međuvremenu je knez (Sotonin anđeo) Perzije pokušavao preuzeti situaciju pod svoju kontrolu tako da je sa svojom vojskom anđela onemogućavao pristup Gabrijelu jer piše:

“… ali gle; Mihael, jedan od najviših knezova – kaže on - došao mi je u pomoć. A ja sam ostao tamo kod kraljeva perzijskih.” (Da 10:13; 11:1)

On je tu ostao do određenog vremena kako bi utjecao na tijek zbivanja na tom području s ciljem da se Božja riječ i zapovijed vrati Bogu ispunjena u skladu sa proročanstvima. To nam govori da je on sa svojim anđelima nadgledavao zbivanja na tom području i da mu je Mihael pomagao u mnogim zadacima, a posebno kad je trebalo na tom području rušiti svjetske vladare kojima je Bog odredio kraj.

Anđeo je izraz koji se odnosi na sva nebeska bića. To što se sva nebeska stvorenja zovu anđeli (glasnici) ne znači da svi oni prenose poruke izabranim ljudima na zemlji. Oni su glasnici jer svojim djelovanjem objavljuju Božju suverenost i slavu. Neki to objavljuju bez riječi jer izvršavaju zadatke u kojima se očituju sva Božja svojstva – ljubav, moć, pravednost i dobrota. Kad je u pitanju prenošenje Božjih proročanskih poruka ljudima onda taj zadatak očito ima samo anđeo Gabrijel (vidi Su 13:6,7; Lk 1:19,26,27; 2:9-14). Mihael je glasnik Božje pravednosti na način da svojim močnim djelovanjem poručuje "tko je kao Bog“, što je i značenje njegovog imena. Prorok Elizej je jednom tražio od Boga da otvori oči njegovom sluzi koji je vidio viziju vojske anđela ‘s puno vatrenih kola’ koji su onesposobili Sirijsku vojsku čime su pokazali da se zemaljske sile ne mogu boriti protiv Boga i nadvladati Božji narod (2.Kr 6:15-17).

Svrgavanje kneza Perzijskog i Grčkog se već odigralo u povijesti, ali onaj konačni će se odigrati uskoro, kada će zadnja svjetska sila, koja vuče krojene iz Rimske imperije, biti uništena u ratu od Harmagedona. Za Mihaela se proriče da će on predvoditi u svrgavanju Sotone i uništavanje njegovog cjelokupnog kraljevstva, što će prethoditi uspostavljanju Božjeg kraljevstva na zemlji u rukama Isusa Krista, gdje će najvjerojatnije arhanđeo Mihael sa svojim anđelima biti postavljen umjesto Sotone i njegovih anđela, dok će Isus sa svojim anđelima preuzeti vlast nad Izraelom i svim ostalim narodima. Nakon 1000 godina, Isus će Bogu predati svoju krunu, nakon čega će ostati na onoj poziciji koju je od samog početka trebao imati Adam. U tom slučaju više neće biti potrebna služba Mihaela jer će Isus kao arhanđeo sa svojim anđelima zauzeti svoje mjesto upravljanja ljudskim društvom koje će pripadati Božjoj univerzalnoj obitelji. 

Isus je već pokazao ljudima da ima pomoć Božjih anđela koji su mu služili dok je on propovijedao i činio silna djela u Božje ime. Kad je istjerivao demone i pokazao da ima vlast nad njima onda su mu se neki od demona suprotstavili pa su mu rekli:

“Što mi imamo s tobom, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?” (vidi Mt 8:29)

Time su željeli dati do znanja Isusu, Sinu Božjem, da još nije došlo njegovo vrijeme kraljevanja nad svim ljudima, nego da sada može imati vlast samo nad svojim sljedbenicima. Oni su svoju silu zloupotrebljavali nad pojedinim ljudima koje su oni mučili, znajući da oni još neće biti mučeni (tj. onesposobljeni) sve dok je njihov knez Sotona vladar ovog svijeta, pa su Isusu prigovorili što dira u njih i njihovu slobodu koju imaju po nalogu svog vladara. Ljude su često mučili pojedini demoni i njih se moglo otjerati uz pomoć Božjeg duha. Kad je u pitanju Božji duh, onda moramo imati u mislima da su anđeli s većim ovlastima stajali iza onoga što se pripisivalo Božjem duhu. Oni su koristili božansku moćnu silu koja im je dana da čine čuda i istjerivaju demone.

Prema tome, iza istjerivanja demona i čuda liječenja su stajali pojedini moćni anđeli (knezovi), a ne samo neka nevidljiva neosobna sila koja je išla direktno od Jehove. Sve što se treba pripisati svetom duhu treba pripisati tim anđelima koji imaju dopuštenje od Boga da koriste svoje dane ovlasti i moći u izvršenju nekih zadataka, pa tako i tih čuda koje su demonstrirale Jehovinu moć. Isus Krist se također koristio tim anđelima koji su ga služili, među kojima je bio i sam Mihael. Naime, iza svih njegovih čuda liječenja i istjerivanja demona su stajali moćni anđeli koji su bili u neposrednoj blizini kao nevidljivi izvršioci tih djela, a koristili su se Božjim svetim duhom. Moguće je da su bili u blizini događaja ali su onemogućili ljudima da ih vide, ili su se tu nalazili, a da nitko nije mogao znati da su oni anđeli nego stranci. Neki su čak ugostili te nebeske anđele, a da nisu to znali (vidi Heb 13:2). Suprotno njima demonski anđeli preko svojih zemaljskih slugu također čine čuda koja mogu biti toliko velika da bi mogla prevariti i Božje sluge misleći da iza tih njihovih čuda stoji Bog.

Isus je ta čuda koja je činio pripisivao Bogu a ne anđelima. No anđeli su samo sluge i izvršioci Božjih naloga i posrednici Božje sile kojom je Bog činio moćna djela. To možemo znati po tome što sveti duh ne može biti u jednom trenutku djelotvoran a u drugom ne. Njegova djelotvornost ovisi o anđelima koji su u nekim situacijama mogli biti djelotvorni u borbi protiv demona, a u drugima nisu bili uspješni jer se nisu mogli suprotstaviti anđelima-demonima koji su bili brojniji i jači od njih. U Bibliji su spomenuti primjeri nekih napada demona na ljude koji su bili vezani uz vrlo jake demonske knezove i njihove legije, a koje se moglo otjerati samo uz pomoć molitve. Čak ni apostoli, koji su imali uspjeha u istjerivanju pojedinih demona u Isusovo ime, nisu u datoj situaciji mogli zapovijedati tim mnoštvima demonima i natjerati ih da odu. Zašto?

Kad je Isus dao vlast apostolima da liječe i istjeruju demone onda im je omogućio da to čine uz pomoć nekog anđela koji je stajao uz njih i demonstrirao svoju moć. No takav jedan anđeo se očito nije mogao suprotstaviti tim legijama demona (Mk 9:38; vidi Lk 8:26-34). Sjetimo se da ni anđeo Gabrijel nije imao moć da nadvlada kneza Penzije koji je iza sebe imao brojniji silu sve dok mu nije došao u pomoć Mihael sa svojim legijama anđela. Kad to uzmemo u obzir onda ćemo znati zbog čega je tom prilikom sveti duh zakazao, odnosno zašto apostoli nisu bili uspješni u istjerivanju demona.

Isus je imao tu veliku moć jer je iza sebe imao moćnog arhanđela i njegove legije anđela. Neki anđeli su ga stalno pratili dok je bio na zemlji u opasnosti, što je u skladu sa ranije poznatom činjenicom da ‘oko Božjih slugu stoje utaboreni anđeli (množ.) Jehovini’ (Ps 34:7). Njemu nije služio jedan anđeo nego mnogi jer u izvještaju piše da su mu nakon pomazanja i prvih kušnji “došli anđeli (množ.) i počeli mu služiti“ (Mt 4:11; Lk 22:43). Da, oni su mu od tog trenutka počeli služiti jer su stajali iza svih onih nadnaravnih događaja koji su se pripisivali Isusu. Zato je on mogao učiniti ono što je apostolima bilo teško jer su se njemu iz tog razloga svi demoni morali pokoravali. Apostoli su, kako Isus kaže, trebali u toj situaciji koristiti molitvu (Mk 9:28,29). Zašto molitvu? Molitva je bila potrebna jer apostoli nisu iza sebe imali arhanđela i njegove vojske, nego samo jednog anđela koji im je služio, a koji osobno nije bio u mogućnosti nadvladati legije demona. Koristeći se molitvom, apostoli su trebali preko tog anđela koji im je služio, dozvati od Boga druge anđele u pomoć, a koji su mogli doći samo pod vodstvom svog arhanđela. Molitvom bi se omogućilo da Jehova dozvoli svom najvišem knezu da sa svojim legijama ode u borbu i otjera demonskog kneza i njegovu vojsku sa tog područja. Znači, trebalo je Jehovino odobrenje kojom se dozivalo u pomoć vojske koje bi brojem i snagom bile jače od demonskih legija anđela.

Upravo to se desilo kad je spomenuti anđeo Gabijel trebao pomoć Mihaela da dođe do proroka Danijela. Nakon što je objasnio Danijelu svrhu svoga dolaska, rekao mu je na kraju:

“…a sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije. I kad  odem, gle, doći će knez Grčki. No reći ću ti što je zapisano u knjizi istine, i znaj da nema nikoga tko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaela, kneza vašega” (Da 10:20,21).

Ovdje je više nego očito da je knez Mihael bio vojskovođa koji je sa svojom vojskom ‘pomagao’ svom poglavaru Gabrijelu koji nije uvijek mogao diplomatskim putem riješiti i ispuniti svoj zadatak na zemlji. Tako bi njih dvojica zajedno rušili postojeći svjetski poredak kako bi omogućili novoj političkoj vlasti da preuzme svjetsku političku scenu s ciljem da se u potpunosti ispuni Božja riječ. To je u skladu s Jehovinim pravom da ljudsko kraljevstvo daje kome hoće i da obara one koji mu se suprotstavljaju (Da 4:25,37). Budući da će oni sudjelovati u ratu od Harmagedona, kako bi učinili kraj ovom svjetskom poretku i omogućili Isusu da preuzme vlast nad zemljom, onda nije neobično da se Isusova uloga isprepliće s ulogom arhanđela Mihaela čija je vojska anđela ujedno i njegova jer će je Krist koristiti kroz cijelo svoje vrijeme vladanja sve dok ne preda svom Ocu vlast nad zemljom (Ot 12:7-9). Zar se tako nije borio i David. Iako je on bio kralj, njegovu je vojsku vodio vojskovođa Joab u borbi protiv mnogih neprijatelja. Kad se David borio protiv svojih neprijatelja, onda su mu u tome pomagali njegovi glavni zapovjednici. I njegova se uloga često ispreplitala sa glavnim zapovjednikom Joabom koji je vodio mnoge njegove ratove (vidi 2.Sa 2:29-32; 1.Lje 19:14). 


Arhanđeo Mihael i Isus


Zašto Biblija i njeni pisci nigdje ne tvrde da je Mihael zapravo Isus? Naime, apostol Ivan u Mihaelu ne prepoznaje Isusa, već anđela koji ima vlast da izvršava točno određene zadatke. Čak ni učenik Juda nijednom riječju ne povezuje Isusa sa arhanđelom Mihaelom, očito zato što je taj visoko pozicionirani anđeo imao svoje mjesto u Božjoj službi. Neki smatraju da je Hermas – jedan od apostolskih otaca iz drugog stoljeća - u opisima arhanđela Mihaela vidio Isusa iako čak ni on to nije nigdje izjavio.

U svojoj knjizi Early Christian Doctrines, J. N. D. Kelly piše o gledištu Hermasa obzirom na Sina Božjeg:

”U brojnim odlomcima čitamo o anđelu koji je nadmoćan šestorici anđela koji čine Božji unutarnji savjet, i koji se redovito opisuje kao ’najdostojniji‘, ’sveti‘ i ’slavni‘. Tom anđelu dano je ime Mihael, i teško je izbjeći zaključak da je Hermas u njemu vidio Sina Božjeg i da ga je izjednačio sa arhanđelom Mihaelom.“ (Stražarska kula,  1.2.1992. str.22)

Ovaj komentator smatra da je Hermas u Mihaelu vidio Sina Božjeg. Zato nije neobično da istaknuti članovi Watchtowera također pokušavaju podupirati taj zaključak iako ima dovoljno dokaza da Mihael zapravo nije Isus. No, Hermas nikad to nije tvrdio jer je Mihaela očito smatrao jednim od sedmorice arhanđela (prema židovskoj predaji) koji je bio istaknutiji od ostale šestorice. I za Isusa i za anđele koji predvode svoje vojske se koristi izraz ‘knez’ (vidi Jš 5:13; Iz 6:9). No Isus je knez samo nad zemaljskim poretkom stvari, a ne nad nebeskim tako da on nije nebeski (vanzemaljski) arhanđeo nego zemaljski kralj kojemu je Bog dao svoju vlast i moć nad narodima koju će provoditi sa svojim anđelima (Da 4:17; Ot 1:5; 2:26,27).

Isusa se u nekim vizijama vidi u nebeskoj slavi koju su biblijski pisci izjednačavali sa slavnim obličjem moćnih anđela, ali to ne znači da se Isusa može poistovjetiti sa tim anđelima. To je samo vizija koja u slikama i simbolima prikazuje moć i autoritet pojedinih anđela i samog Isusa koji je dobio slavno neraspadljivo tijelo i autoritet (ime). Silaskom na zemlju anđeo se pred čovjekom pojavljuje u svom ljudskom obličju, a kad želi istaknuti svoju moć i autoritet onda se pojavljuje u preobraženom obliku u kojem se vide simboli slave, a to su posebna odjeća te jaka svjetlost u raznim bojama, te snažni i gromki glas. Tako se i Isus kao ljudsko biće pred apostolima preobrazio kako bi im ukazao na slavu koju će imati prilikom uspostavljanja Božjeg kraljevstva. Zato nije neobično da privremenim odlaskom na nebo Isus u takvim vizijama poprima uzvišeni lik koji je sličan slavnom liku moćnog anđela. Svi Božji službenici moraju biti potpuno sveti, zbog čega se u vizijama ta svetost najbolje predočava kroz potpuno bijelu boju odjeće, kose, te kroz snagu i boju glasa i sjajnost lica koja je odraz Božje prisutnosti. Čak i kad se Božji službenik ili glasnik ne nalazi blizu Boga, on može na svom licu kao i Mojsije odražavati svjetlost zbog prisutnosti Božje slave. Isus je odlaskom na nebo došao u prisutnost samog Boga. Dana mu je slava i čast koju najbolje opisuju vizije koje su nam dane kroz knjigu Otkrivenje. Zato nije neobično to ga se vidi kao neko moćno nebesko biće.

Prema onome što smo do sada mogli istražiti, Mihael je mogao biti istaknutiji od ostalih knezova istog ranga jer je kroz cijelu povijest predvodio u posebnim zadacima na zemlji i zato što je on ‘izabran’ da pomaže Isusu u ključnim zbivanjima koji će dovesti do uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji. Apostol Pavle čak spominje da postoje ‘izabrani anđeli’ među kojima su Mihael i Gabrijel najistaknutiji (1.Ti 5:21). Bog preko njih drži pod kontrolom sve događaje na zemlji.

Uloga arhanđela Mihaela je da u pojedinim situacijama brani i čuva Božje sluge od političkih i drugih ljudskih institucija koje Sotona organizira protiv Božje djece. Sa svojim legijama anđela vodi taktičku borbu protiv Sotone i njegovih anđela (Da 10:21; 12:1). Svaka akcija koja se u Bibliji dovodi u vezu sa nadnaravnim događajima u kojima su učestvovali anđeli se može pripisati Mihaelu koji je na zemlji provodio Božju volju. Budući da je svaki poduhvat tog arhanđela ujedno i poduhvat kojeg Jehova poduzima preko njega, onda se može reći da su ratovi koje je Mihael poduzimao bili Božji ratovi.

Kad čitamo izvještaj o tome kako je jedan anđeo pobio 185000 asirskih vojnika, onda je vjerojatno riječ o Mihaelu. Iako se spominje jedan anđeo, to ne znači da je Mihael sam učestvovao u tom uništavanju asirske vojske. Npr. kad je Isusa opkolila mnogo manja četa naoružanih ljudi, nije svojim apostolima rekao da može pozvati jednog moćnog anđela nego legije anđela. Kad u izvještaju o ratovima čitamo da je npr. ‘David svojom rukom savladao neprijateljske vojske’, da je "udario na Filistejce i pokorio ih“, te da je "pobio dvadeset i dvije tisuće Sirijaca“, i slično, onda znamo da ih on nije sam pobio nego njegova vojska kojom je on zapovijedao (1.Lj 14:10,11; 18:1,5,12). Takav način izvještavanja je čest u Bibliji, pa možemo čitati da je Bog poslao anđela koji je u Izraelu pobio sedamdeset tisuća ljudi, nakon čega mu je rekao da ‘povuće svoju ruku’ (1.Lje 21:14-16: vidi 5.Mo 33:2). Ta ‘ruka’ je mogla upravljati združenom ‘četom anđela’ koji pod vodstvom svog vojskovođe ‘nose nevolju’ (Ps 78:49; 2.Mo 13:3; 14:30; 16:3; 17:11). Iako tako moćan i istaknut, anđeo Mihael nije imao ovlaštenje da sudi Sotoni. Učenik Juda piše da se on

"nije usudio osuditi [Sotonu] pogrdnim riječima, nego je rekao [Sotoni]: "Neka te Jehova prekori" (Jd 9)

Mihael je kao arhanđeo imao manje ovlasti od keruba a budući da je Sotona najvjerojatnije bio kerub, onda Mihael nije imao ovlasti da sudi nekome koji je po autoritetu veći od njega sve dok mu Bog dopušta vlast nad svijetom. Jednom drugom prilikom je jedan Božji anđeo stao u obranu Jošue poglavara svećeničkog. Sotona je optuživao tog svećenika pa je ‘anđeo’ (možda upravo Mihael koji stoji u obrani Božjeg naroda) rekao Sotoni:

“Jehova neka te prekori, Sotono! …” (Za 3:1,2)

Nekoga ‘prekoriti’ i ‘osuditi pogrdnim riječima’ znači donijeti sud o nekome koji zaslužuje da ga se ukori riječima kojima se izražava prijeki sud. Riječi prijekora mogu biti one moralno ponižavajuće riječi kojima se slikovito opisuje nekoga tko je nečastan u Božjim očima i zaslužuje osudu. Jehova ima pravo da donosi taj sud, a ne anđeli. Zato je učenik Juda prikazao Mihaela kao anđela koji nije imao te ovlasti da Sotonu ‘naziva pogrdnim riječima’ osude. Nije ga mogao nazvati ni ‘zmijom’ ni ‘lašcem’ ni ‘ubojicom’ ni bilo kojim drugim pogrdnim izrazima koji u sebi nose Božju osudu. Čak i po tome se može vidjeti razlika između njega i Isusa Krista jer je Isus osudio Sotonu upravo tim pogrdnim riječima prijekora. Zato se postavlja logično pitanje: Ako se Mihael kao nebesko biće nije usudio da iznosi sud nad otpalim anđelima i Sotonom, kako to da je Isus mogao imati takve ovlasti nad njima kad je kao čovjek po prirodi postojanja bio ‘manji od anđela’? (He 2:9). Isus je nakon pomazanja dobio ovlasti veće od svih anđela jer je i sam rekao:

"Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu“ (Iv 5:22)

To što je dobio i ovlaštenje da osuđuje čak i Sotonu i njegove zastupnike samo pokazuje da je u središtu svih zbivanja bio čovjek na ovoj našoj planeti. Zato je čovjek, koji je lukavom igrom Sotone izgubio svoje pravo mjesto u Božjem naumu, u liku Isusa Krista dobio toliku vlast nad Sotonom da ga je mogao osuditi, ne samo svojim riječima nego i svojim djelima odanosti Bogu. To znači da Jehova ne sudi nikome na zemlji bez onoga koga je postavio za svog zemaljskog Sina kome je povjerio suđenje, niti Sin sudi bez suglasnosti svog Oca koji i dalje ima pravo dati potvrdu svega onoga što Sin čini u njegovo ime. Unatoč saznanju da je Otac sav sud povjerio svom zemaljskom Sinu, anđeli u vezi Sotone stvari prepuštaju Jehovi, glavnom sucu, a Bog svom Sinu, jer je riječ o stvarima koja se odnose na čovjeka i zemlju. Čak i anđeli koji su se ogriješili o zemaljske stvari potpadaju pod sud čovjeka jer će izabrani ljudi s najvećim čovjekom Isusom suditi tim nebeskim anđelima (1.Ko 6:3). Isus je to ovlaštenje dobio nakon što ga je Bog pomazao za svog Sina, u skladu sa proročanskim psalmom koji kaže:

“Kazat ću odredbu Jehovinu, on mi je rekao: “Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj“ (Ps 2:7)

Nitko od nebeskih (vanzemaljskih) anđela (sinova Božjih) nije mogao dobiti počasno mjesto prvorođenca. To mjesto je Sotona pokušao oduzeti Adamu kako bi on vladao nad čovjekom, ali je Bog zametnuo neprijateljstvo između njega i čovjeka, kako bi jedan drugi čovjek mogao dobiti one ovlasti koje su po zakonu pripadale Sinu prvorođencu.

U Bibliji izraz ‘prvorođenac’ se ne mora nužno odnositi na onoga koji je prvi doveden u postojanje, nego na onoga koji po određenim pravednim zakonima i zahtjevima treba zauzimati to mjesto kako bi Bog s njim sproveo svoj naum. Iako u 1. stoljeću nije postavljen da sudi Sotoni i ljudima, jer se još nalazimo u vremenu Božje milosti, Isus se ipak ‘usudio pogrdnim riječima’ izricati sud u smislu prijekora protiv Sotone i njegovih zemaljskih zastupnika. Sotonu je nazvao ‘lašcem i ubojicom’ čime ga je okrivio za sve zlo koje sa sobom povlači osudu i smrt. Farizeje i književnike je nazvao ‘licemjerima’, ‘slijepim vođama’, ‘budalama’, ‘grabežljivcima’, ‘okrečenim grobovima punih mrtvačkih kostiju i svake nečistoće’ i ‘zmijskim leglom’ te je i njih osuđivao na ‘gehenu’ govoreći im da će ‘umrijeti u svojim grijesima’ (Iv 8:44; Mt 23:13-33). Heroda, podmuklog, lukavog i zlog vladara Galileje je nazvao “lisica”. Tim pogrdnim izrazom je izrekao sud protiv njega (Lk 13:32). Nekoliko godina kasnije jedan je anđeo ubio tog Heroda kojeg je Isus nazvao tim pogrdnim izrazom (Dj 12.23). Prema tome, Isusovo korištenje pogrdnih izraza za Sotonu je u sebi sadržavao presudu koja ga čeka od Jehove Boga.

Biblija nigdje ne spominje da je bilo koji anđeo uzeo sebi za pravo da na takav način prekori Sotonu ili nekog čovjeka jer očito nisu dobili takve ovlasti. Zanimljivo je da apostol Petar, kad govori o ostalim anđelima koristi iste misli i izraze kao i učenik Juda koji spominje anđela Mihaela. On govori o tome kako se nebeski anđeli odnose prema lažnim prorocima i učiteljima te onima koji preziru Božji autoritet. Pogledajmo što Petar kaže:

"…dok anđeli (množ.) iako su po snazi i moći veći od njih (istaknutih ljudi), iz poštovanja prema Jehovi njih (koji su za osudu) ne optužuju pogrdnim riječima" (2.Pe 2:11)

Pod izraz ‘anđeli’ Petar podrazumijeva sve anđele pa tako i arhanđela Mihaela koji se također, iz poštivanja prema Jehovi, nije usudio nikoga od istaknutih ljudi optužiti pogrdnim riječima jer su oni na vlasti zbog Božjeg dopuštenja. 

Prije nego je Isus pomazan na mjesto kralja i suca, Bog je na nebu imao vijeće najviših anđela, serafa i keruba koji sudjeluju u sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Kad je u pitanju zakonodavna vlast onda je moguće da njoj pripadaju kerubi koji su prikazani sa četiri lica, a koji mogu služiti kao savjetodavno tijelo jer stavljaju na vagu četiri glavne Božje osobine koje su važne kod donošenja svih Božjih zakona i presuda u trenucima kad nebeski ‘Sud zasjeda’ (Ot 4:6-8; Ez 1:5,10; Da 7:26). Prije nego Isus postane kralj Božjeg kraljevstva na zemlji, na nebu će se sastati sudsko vijeće koje će donijeti odluku o kraju svih ljudskih vladavina i postavljenju Isusa na njihovo mjesto vlasti. Nakon što vojske anđela pod vodstvom arhanđela Mihaela poraze Sotonu i njegove zastupnike Isus će biti pozvan pred Jehovu da primi vlast nad Zemljom. Nakon toga će Isus imati glavnu ulogu u svim zbivanjima, dok će glavni izvršilac svega biti njegov knez Mihael sa svojim anđelima koji su samim time i Isusovi anđeli.


Uloga Mihaela prilikom Isusovog dolaska


U Danijelu 12:1 stoji da će u vrijeme kada ‘ustane Mihael’ biti
 
"vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena".
 
To odgovara onome što će doživjeti narodi neposredno prije nego Krist preuzme vlast nad svim narodima. Naime u Mateju 24:21 se kaže da će u to vrijeme
 
"biti velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta do sad",
 
a u Luci 21:25 se kaže da će biti u to vrijeme
 
"narode na zemlji obuzeti tjeskoba i osjećaj nemoći (…) jer će se sile nebeske uzdrmati".
 
Da li to dokazuje da su Isus i Mihael jedna te ista osoba? Iz svega onoga što smo do sada istražili je lako zaključiti da nije riječ o jednoj osobi. Iako je riječ o istom događaju, mi u njemu možemo i dalje vidjeti dvije različite osobe.

Čak su i apostoli u Danijelovom proročanstvu mogli shvatiti da će Mihael sa svojom vojskom pratiti Isusov povratak na zemlju.  Kad su Židovi Isusu uzvikivali da je ‘kralj Izraelov’ oni ga ni tada a ni kasnije nisu dovodili u vezu sa arhanđelom Mihaelom za kojega su znali da je on njihov ‘knez’ - anđeo zaštitnik (Da 10:21; Iv 1:49;12:13). Apostoli nisu nikad pokušavali učiti Židove da u Mihaelu vide Isusa. Kad Biblija prikazuje Mihaela kao izvršioca Božjih presuda, onda moramo znati da iza toga stoji Isus Krist kao imenovano kralj i sudac. David je također bio, ne samo kralj i sudac, nego i ratnik koji je predvodio odlučujuće bitke. I on je u svojoj vojsci imao glavnog zapovjednika koji je vodio njegove ratove i koji je svojim pobjedama proširio njegovu vlast (2.Sa 8:15; vidi 1.Lje 18:1,5,12-17). Mogli bi slobodno reći da je David imao u službi i Mihaela i njegove anđele koji su djelovali i skladu sa svojim ovlastima. 

Rani kršćani su mogli razumjeti da će Mihael biti poslan sa određenim zadatkom kojim treba pripremiti put za konačnu bitku koja će dovesti Isusa na vlast. Riječ je o jednom velikom događaju koji će se na kraju ovog poretka odigrati u nekoliko etapa. Zato ne treba Mihaela poistovjetiti sa Isusom samo zato što ih se u dva različita proročanstva vidi da stoje iza istih događaja u isto vrijeme. Da bi to razumjeli sjetimo se izvještaja iz Isusove zemaljske službe.

Luka izvještava da je "stotnik" kao vojni zapovjednik poslao Isusu "židovske starješine" kako bi ga zamolili da dođe i ozdravi njegovog roba (Lk 7:2,3). Međutim, evanđelist Matej kaže da je Isusu došao sam "stotnik" (Mt 8:5,6). Da li se ta dva izvještaja protuslovna? Ne. Točno je da su Isusu došli židovski starješine i to u ime stotnika. To je u očima Mateja bilo kao da je došao sam stotnik. Tako je i u slučaju kralja Isusa i arhanđela Mihaela. Iako Isus dolazi na zemlju da bi preuzeo vlast nakon Harmagedona, on u biti po Božjem nalogu šalje svoje vojske anđela koje predvodi arhanđeo Mihael. Kad anđeo kaže Danijelu da će ‘Mihael ustati’, onda ga dovodi u vezu sa njegovom vojskom s kojom će biti poslan da izvojuje konačnu pobjedu nad Sotonom i njegovim zemaljskim poretkom (usporedi Ps 76:9; 1.Lje 21:1).

U knjizi Otkrivenje vidimo četiri jahača apokalipse. Svaki od njih dobiva po jedan zadatak, a time i ovlaštenje da prouzroči na zemlji određeno stanje koje će prethoditi Božjem ratu. Iako su prikazani u jednini, ti jahači imaju svoje vojske anđela koje će prouzročiti izbijanju velike nevolje na zemlji. Bog je u prošlosti često slao "čete anđela koji nevolju nose“ (Ps 78:49). I ovaj put će ih poslati pod zapovjedništvom četiri kneza. Svaki od njih je predvodnik svoje čete. Konji na kojima jašu su simbol brzog prijevoznog ratnog sredstva pa se ne bi trebali čuditi nepoznatim letećim objektima s kojima raspolažu i demonski anđeli.

Za prvog jahača se kaže da će mu se ‘dati kruna’ ili ‘vjenac’ (Ot 6:2). O čemu je riječ? Prvi jahač ima poseban zadatak i ‘ustaje’ prvi kako bi prije velike nevolje izvršio svoj zadatak. Naime, kao što piše, tek nakon što ‘ustane Mihael, veliki knez, koji stoji pomažući sinovima Božjeg naroda, nastaje vrijeme tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena’. Ustajanje Mihaela je povezano dobivenim ovlastima koja će biti povezana sa spasenjem Božjeg naroda jer proročanstvo u nastavku kaže da ‘će se u to vrijeme izbaviti Božji narod’ što se u Bibliji dovodi u vezu sa konačnom pobjedom nad Sotoninim carstvom. Zato se za prvog jahača kaže da će ‘krenuti u konačnu pobjedu’ (Da 12:1; Ot 6:2). Sjetimo se da je prije slao svoje knezove i pomagao im da se bore protiv knezova koji su vladali narodima i carstvima. Sada će izaći sa svim svojim knezovima i cijelom svojom vojskom. Kad taj jahač dobiva krunu onda s njom dobiva jednu posebnu vlast ali samo nad Zemljom. Naime, kao što smo do sada mogli razabrati, nakon njegove pobjede Isus će sa svojim zastupnicima zauzeti vlast na zemlji, dok će taj arhanđeo zauzeti mjesto koje je bilo dano Sotoni (Lk 4:5,6). Stoga će Mihailo svrgnuti Sotonu i njegove anđele i sa svojim anđelima zauzeti njegovo mjesto na tom nebu. To će biti njegova konačna pobjeda.

Da bi se prije izbijanja velike nevolje i rata od Harmagedona spasio Božji narod, najprije treba organizirati anđeosku zaštitu. Zato će prije konačnog rata ‘ustati Mihael’ koji će u to vrijeme tjeskobe ‘pomagati sinovima Božjeg naroda’ kako bi ih ‘izbavio’ iz nevolje što je u skladu sa činjenicom da ‘oko Božjih slugu stoje utaboreni anđeli Jehovini’ (Da 12:1,2; Ps 34:7). To nas podsjeća na proročanstvo u kojem se kaže da će Isus ‘poslati svoje anđele da sakupe izabrane njegove’ (Mt 24:30,31). Budući da je Mihael kao knez oduvijek imao aktivnu ulogu oko Božjeg naroda, onda se podrazumijeva da će Isus s Božjim nalogom poslati Mihaela da sa tom odabranom vojskom anđela izvrši taj zadatak. Samim tim su to i Isuovi anđeli. Biblija prikazuje Isusa kao onoga koji će nakon pada Sotone voditi završni rat protiv kraljeva zemaljskih. On je taj koji predvodi mnoge "vojske“ anđela" (Mt 16:27; Ot 19:14). Ove ‘vojske’ mogu biti legije u sastavu jedne velike formacije koju će predvoditi arhanđeo Mihael, ili će Mihael (poput Joaba u Davidovoj vojsci) vjerojatno zapovijedati i drugim vojskama koje će predvoditi drugi arhanđeli. Te ‘vojske’ su organizirane u formacije koje će svaka na svom području pokriti cijelu zemlju ili sve ‘četiri strane svijeta’ (Ot 7:1; Mt 24:31). Prema tome, Mihael ustaje u vrijeme tjeskobe da brani Božji narod, ali ne u ulozi Isusa Krista, nego pod njegovim zapovjedništvom. On je kao zaštitnik Božjeg naroda u prošlosti često pobjeđivao Božje neprijatelje kako bi omogućio zaštitu Božjeg naroda i mesijanske loze koja je dovela do rođenja Isusa i njegovo preuzimanje uloge Mesije, a uskoro će izvrši ‘konačnu pobjedu’ koja će dovesti do Isusovog silaska na zemlju i preuzimanje vlasti nad svim narodima. Tada će se pod njegovom zaštitom ‘izbaviti svatko tko se nađe zapisan u knjizi’ (Da 12:1). U svakom slučaju Isusov dolazak na zemlju će biti popraćen s anđeoskom pratnjom i nebeskim fenomenima.

Zaključili smo da se Isusova uloga kao kralja i vrhovnog zapovjednika isprepliće sa ulogom Mihaela velikog kneza. Zbog toga trebamo razlikovati kneza Mihaela od Sina čovječjeg kojega je u jednoj ranijoj viziji Danijel vidio da od Boga prima kraljevsku vlast (Da 7:13,14). Iako se u Danijelovoj viziji vidi da anđeli dovode Isusa do Jehove koji mu daje krunu nakon uništenja zemaljskog političkog poretka, u knjizi Otkrivenje vidimo Isusa u viziji, gdje prije dobivanja te krune predvodi vojske anđela (pod zapovjedništvom Mihaela) u konačnoj bitki koja će se odvijati na zemlji zbog Jeruzalema. I David je slično tome bio pomazan za kralja, ali je predvodio svoju vojsku prije nego je dobio krunu da vlada nad cijelim Izraelom (1.Sa 18:16; 2.Sa 2:17). Tu kraljevsku vlast ‘Krist’ dobiva nakon što na zemlji bude uništeno svjetsko političko carstvo koje će biti u rukama zadnje političke sile ili 'zvijeri'. Time što je ‘na glavi imao mnoge krune (dijademe)’ nam govori da će dobiti od Boga vlast i autoritet nad svim narodima i vladarima koje će pokoriti pod svoje noge. S tim ovlaštenjem će biti poslan od Boga da sa izabranim anđelima siđe na zemlju i otkloni sve prepreke i stvori sve preduvjete da počne vladati kao kralj. Sve vlasti će mu se morati pokoriti (Ot 19:12; Ps 110:2). Zato je kruna koja će ga dovesti u vezu sa preuzimanjem vlasti nad svom zemljom upravo ona koju će dobiti tek nakon pobjede u ratu protiv zvijeri. Nakon te pobjede Isusa će anđeli dovesti pred Jehovu koji će mu predati tu kraljevsku krunu na 1000 godina (Da 7:12-14). Danijel opisuje što zatim slijedi:

"U to će se vrijeme (pod vodstvom Mihaela) narod tvoj izbaviti, svatko tko se nađe zapisan u knjizi. A mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se..." (Da 12:1,2)

Vidimo da se uloga Mihaela vjerojatno nastavlja i poslije Isusovog ustoličenja na zemlji i to u vezi sa uskrsnućem ljudi. Da li će čin uskrsavanja vršiti osobno Isus Krist ili će u tome imati i anđele kao svoje posrednike? To pitanje je na mjestu jer neki misle da će Isus osobno svojim glasom pozivati sve umrle da se vrate u život, a budući da se u Bibliji spominje da će zbog tog zadatka ‘sići s glasom arhanđela’ onda ga zbog toga smatraju arhanđelom. Da li takav zaključak može biti logičan ako se uzme u obzir cjelokupni biblijski tekst i način izražavanja. Pogledajmo i razmotrimo to u svjetlu Biblije.


Isus dolazi s glasom arhanđela


U izdanju časopisa Probudite se  od 8.2.2002 na str 17. stoji:
 
"Premda u Bibliji ne postoji nijedan redak u kojem se konkretno ukazuje na to da je arhanđeo Mihael sam Isus, postoji jedan redak u kojem se Isusa povezuje s ulogom arhanđela. U svom pismu Solunjanima apostol Pavao je prorekao: ”Sam [će] Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s arhanđelovim glasom i s Božjom trubom, i oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom ustat će najprije“ (1. Solunjanima 4:16). U ovom retku Isus je opisan kao onaj koji je već preuzeo vlast kao Božji Mesijanski Kralj. On govori ”arhanđelovim glasom“. Zapazite i to da ima moć uskrsavati mrtve. Dok je kao čovjek bio na Zemlji, Isus je izvršio nekoliko uskrsnuća. U tim je prilikama poziv umrlima uputio zapovjedničkim glasom. Na primjer, kada je uskrsavao sina udovice iz grada Naina, rekao je: ”Mladiću, tebi kažem: Ustani!“ (Luka 7:14, 15). Kasnije, neposredno prije nego što je uskrsnuo svog prijatelja Lazara, Isus je ”povikao (...) jakim glasom: ’Lazare, izađi!‘“ (Ivan 11:43). Međutim, u ovim je prilikama Isusov glas bio glas savršenog čovjeka. Nakon što je i sam uskrsnut, Isus je kao duhovno stvorenje uzvišen na ”viši položaj“ na nebu (Filipljanima 2:9). Budući da više nije čovjek, Isus ima glas arhanđela. Stoga je Isus ovaj put, kada je Božja truba obznanila poziv ’onima koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom‘ da se podignu u nebo, ’zapovjednički poziv‘ izdao ”s arhanđelovim glasom“. Logično je zaključiti da samo arhanđeo može uputiti poziv ”arhanđelovim glasom“.

Da li ovo tumačenje može biti točno? Ako smo na temelju Biblije mogli jasno razumjeti da Isus i Mihael nisu jedna osoba, onda nam Biblija vjerojatno može pomoći da razumijemo zašto se Isusa povezuje s glasom arhanđela. Iako se ovdje želi koristiti logika kako bi se zaključilo da je Isus svoj zapovjednički poziv izdao s arhanđelovim glasom, treba vidjeti da li taj glas kojeg je Pavle u viziji čuo bio Isusov ili glas jednog arhanđela koji ga prati sa svojom vojskom. Primijetit ćemo da u gornjem objašnjenju stoji da će ‘Božja truba obznaniti poziv’. Pitanje je da li će Isus obznaniti taj poziv s Božjom trubom u svojim rukama ili će ta truba biti u rukama jednog ili više anđela koji će ga pratiti pri tom zadatku. Da bi to mogli objasniti moramo uzeti u obzir da je ono što je Pavle opisao u kratkim crtama identično nekim opširnim događajima opisanim u Bibliji.

Kad Biblija spominje ‘Božji glas’, onda se ne misli na ton i boju Božjeg glasa kojeg ljudi ne mogu čuti, ali ga mogu predočiti ili usporediti sa glasom grmljavine iza kojeg stoje anđeli koji su direktno prenosili Božje riječi kao da ih je izgovarao sam Bog (vidi Su 2:1,2). Tako je anđeo kao Božji zastupnik sebe predstavio kao Boga jer je rekao Mojsiju: “Ja sam Bog...“; tako da je pisac u toj situaciji kad se Mojsijem obraćao anđelu napisao: “A Mojsije je rekao pravom Bogu...“, a kad je anđeo trebao reći nešto Mojsiju, onda je napisao: “Tada je Bog rekao Mojsiju...“ (Ps 29:3; vidi 2.Mo 3:2,6,15; 19:19,20; 5.Mo 4:33). Židovi su iz ovakvih događaja mogli zaključiti i znati da je nemoguće direktno čuti Božji glas pa su u situaciji kad se Isus pred narodom obratio Bogu čuli da je “došao glas s neba“ koji je bio sličan grmljavini te su rekli: “Anđeo mu govori“ (Iv 12:28,29). Božji ‘glas’ koji se često spominje u Bibliji predstavlja skup izgovorenih riječi ili zapovjedi koje su ljudi mogli čuti preko Božjih glasnika. Čuti Božji ‘glas’ nije uvijek značilo čuti glas anđela koji je zvučao poput grmljavine, nego je značilo čuti i poslušati Božje zapovjedi koje su prenosili anđeli i ljudi, usmeno ili pismeno. Zato je bilo rečeno za neke osobe da su "poslušali glas Božji“ iako nikad nisu čuli boju tog glasa (usporedi 1.Mo 22:18; 2. Mo 19:5).

Kad ovdje spominjemo boju Božjeg glasa koji je dolazio od anđela onda su Božji sluge ili cijeli narod mogli taj glas čuti na razne načine ili kao umirujući glas sličan ljudskoj boji glasa ili kao ‘jaki glas’, kao zastrašujući ‘glas trube i grmljavine’. (2.Mo 19:16; 2.Pe 1:17,18;Iv 12:28,29). Pročitajmo 2. Mojsijevu 19:16-19, da vidimo kako su to doživjeli i vidjeli Izraelci:

Trećeg su dana

  1. zagrmjeli gromovi i zasijevale munje …
  2. začuo se gromki zvuk roga [trube]…
  3. Mojsije je tada izveo narod iz tabora u susret pravome Bogu...
  4. Mojsije je govorio, a pravi mu je Bog jakim glasom odgovarao“

Kad su Izraelci čuli taj jaki glas, onda je Mojsije napisao:

"Te je zapovijedi na gori izgovorio Jehova jakim glasom svoj zajednici.“ (5.Mo 5:22)

Također je rekao:

"Jehova vam je progovorio iz vatre. Čuli ste zvuk riječi, ali lika niste vidjeli — samo se glas čuo." (5.Mo 4:12)

Čiji je to bio glas - Božji ili glas Božjeg anđela? I tko je stajao iza zvuka gromova i truba? Nećemo pogriješiti kada kažemo da Jehova stoji iz svega toga. No, Biblija daje uvid da je glas keruba “poput grmljavine“ i da su nekim anđelima dane Božje “trube“ (Ez 10:7;Ot 6:1; 8:2). To znači da su očito njegovi anđeli prouzročili da se čuje zvuk grmljavine i glas trube. Ovaj “jaki glas“ je pripadao anđelu koji je u toj situaciji demonstrirao Jehovinu moć koja je kod Izraelaca trebala izazvati strahopoštovanje prema Jehovi. Anđeo je došao s Jehovinim 'glasom', odnosno s Božjom 'porukom', a Bog je tom prilikom došao pred narod, ali ne osobno nego s glasom anđela koji je izgovarao njegove riječi i čiji su ‘zvuk riječi’ ljudi mogli čuti. Izraelci su mogli razumjeti da to što je Jehova došao s glasom anđela ne može značiti da je Bog anđeosko biće. Isto pravilo važi i za Isusa koji će doći s arhanđelovim glasom.

Biblijskom načinom izražavanja bi se moglo reći da je na goru Sinaj Bog sišao s jakim glasom, ili kako bi Pavle napisao, s glasom jednog od keruba. Zašto s glasom keruba? Zato što su kerubi spominju u situacijama kad Bog govori. Naime kad se Jehova u nekim opisima vidi da dolazi ‘na krilima vjetra’, on u biti dolazi ‘na krilima keruba’. A kad se spominje da ‘govori’ iz vihora i vatre, onda se to povezuje sa kerubima koji su predočeni sa vjetrom i vatrom, što znači da u Njegovo ime govori kerub. ‘Glas keruba’ je apostolu Ivanu zvučao ‘poput grmljavine’, a Izraelci su Jehovin glas usporedili s zvukom ‘grmljavine’ (vidi 2.Mo 19:18; Ps 18:10; 104:3; 2.Sa 22:11; Job 38:1; Ez 9:3; 10:3-5; Ot 6:1). Ako je Jehova mogao sići na goru Sinaj s glasom keruba, onda i Isus može sići na zemlju s glasom nekog arhanđela.

U Bibliji često čitamo o "Jehovinom glasu" iako zvuk i boja tog glasa nije njegova. Pogledajmo:

"Kao junak Jehova će izaći. Kao ratnik podjarit će žar svoj. Povikat će, ispustit će poklik ratni, moćniji od neprijatelja svojih.” (Iz 42:13)

"Jehova će s visine kao lav riknuti, iz svetog prebivališta svojega pustit će glas svoj…” (Jr 25:30; Ho 11:10;  Joel 3:16)

Tko je stajao iza tog ratnog pokliča i vike koja je opisana kao Božji glas? Odgovor nalazimo u Joelovom proročanstvu u kojem stoji:

"Zapušite u rog na Sionu i oglasite se poklikom ratnim (...). Jehova će pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer je tabor njegov vrlo velik. Moćan je on koji izvršava riječ svoju..." (Jl 2:1,11)

U ova dva opisa primjećujemo kako se Jehovin glas i njegov ratni poklik pripisuju ljudima, tj. vojnim zapovjednicima, trubačima i vojnicima. Osim toga, kad se opisuje da Jehova izlazi kao junak, onda to podrazumijeva da opis ne uključuje njega nego prije svega njegovog zemaljskog kralja i njegovu zemaljsku vojsku koju on šalje u akciju pod zaštitom anđela. Isto je sa vizijom Isusa koju opisuje Pavle, a u kojoj imamo sve elemente kao i u opisu Jehove.

Kad se čuje zvuk roga ili trube, te ratni poklič, to je trebalo izgledati kao da Jehova pušta svoj glas. Kad Jehova izdaje zapovijed za akciju kojom pokreće vojsku zemaljskih konjanika onda tu zapovijed u biti izdaje kralj svojem glavnom zapovjedniku. On jakim glasom izdaje naredbu koja se prenosi još jačim glasom roga ili trube nakon čega se cijela vojska pridružuje svojim ratnim poklikom. Jehova je glavni izvršitelj jer izvršava svoju namjeru. Međutim, krajnji izvršitelji su oni preko kojih pušta svoj glas, preko kojih izdaje naredbe, preko kojih pušta ratni poklič, preko kojih oglašava trubni poziv, saziva vojsku i okuplja narod, vraća zarobljeni narod i sudi sve narode. Budući da je to Božji rat, onda se može ta situacija opisati tako što Jehova dolazi s zvukom trube i ratnim poklikom iako iza tih zvučnih efekata stoji netko drugi.

Da li je pogrešno Božji glas izjednačiti sa ratnim pokličem zemaljske vojske. Ne. Tako nije ni pogrešno Isusov glas izjednačiti s glasom njegovih anđela. Da li se onda može kategorički tvrditi da će Isus osobno povikati zapovjednim glasom, s glasom arhanđela i da će se oglasiti Božjom trubom?  Ne. Kao što Jehova pušta svoj glas preko svojih podređenih slugu (anđela), tako će i Isus pustiti svoj glas preko anđela koji su mu podređeni (Ps 104:4). Svi ti trubni zvukovi i jaki glasovi se čuju u povezanosti s Isusovim dolaskom i akcijom koju će poduzeti na zemlji u pratnji svojih anđela. Suvišno bi bilo reći da je Jehova na goru Sinaj sišao s Božjim glasom jer se podrazumijeva da je On Bog i da je to njegov glas. Ako je to bio izričito njegov glas onda bi se reklo da je sišao sa svojim glasom. No on nije sišao sa svojim glasom nego s jakim glasom kojim su se oglasili njegovi anđeli. Isto tako je nelogično reći da će Isus doći s Kristovim ili Gospodinovim glasom jer se podrazumijeva da On nosi te titule.

Prema tome, ako se tvrdi da je Isus arhanđeo onda bi bilo sasvim suvišno reći da će on sići s arhanđelovim glasom. Prije bi se moglo reći da će sići sa svojim glasom jer njegovo ime Isus Krist samo po sebi podrazumijeva najviši položaj kojeg ima. No sasvim je jasno da titula arhanđeo nije najviši položaj kojeg Isus može imati. U biti, on je zapovjednik izabrani anđela, pa bi ga mogli smatrati arhanđelom, ali njegove ovlasti su veće jer će na 1000 godina biti kralj. Zato u to vrijeme neće nositi autoritet arhanđela koja bi ga sasvim sigurno dovela u niži položaj jer bi kao arhanđeo biti samo jedan od najviših knezova s kojima bi dijelio isti autoritet. S obzirom da će imati veći autoritet, onda je sasvim u redu reći da će Isus sići s glasom arhanđela jer neće sići sam nego u pratnji svojih anđela koje će predvoditi arhanđeo Mihael. Tek nakon što preda Bogu svoju krunu će nositi autoritet arhanđela čime prestaje služba Mihaela koju je privremeno dobio nad zemljom. Glas arhanđela nije boja Isusovog glasa nego sredstvo preko kojega objavljuje i provodi svoju namjeru. Zato je potrebno svaku misao uklopiti u njen širi kontekst i s drugim biblijskim stavcima kao što to pokazuje slijedeći primjer:

  • Isus će doći “sa svojim anđelima“     (2.So 1:7)      sa anđelima - vojskom
  • Isus će sići  ”s glasom arhanđela”    (1.So 4:16)     sa arhanđelom – zapovjednikom anđela

Budući da je arhanđeo Isusov podređeni anđeo onda se podrazumijeva da će Isus sići sa glasom svog arhanđela. Grčki rečenični prijedlog "en“ (s; sa) može označavati nečiju svojinu kao što je izraz "s (mojim, svojim, njegovim) glasom“. No, kad se uz prijedlog ‘s’ (sa) za taj ‘glas’ ne koriste te posvojne zamjenice koje bi taj glas pripisale Isusu, onda je sasvim upitno tvrditi da je riječ o Isusovom glasu. U 1.Solunjanima 4:17 se prijedlog ‘en’ (s; sa) koristi tri puta:

Isus silazi,

  • sa zapovjednim pozivom          
  • s glasom arhanđela                 
  • s Božjom trubom                     

Ovakav način izražavanja može služiti da se s malo riječi kaže puno toga, a u povezanosti sa svim onim što nam je već poznato, budući da su te riječi i slike uzete iz same Biblije koja nam daje pozadinu svih tih opisa. Zato u ovom uzastopnom nabrajanju različitih aktivnosti možemo vidjeti da Isus ne dolazi sam nego u pratnji svojih anđela koje predvodi arhanđeo i čije aktivnosti prate njegov svečani dolazak i akcije koje će on poduzimati na zemlji u korist ljudi. To što Isus dolazi s glasom arhanđela preko kojeg će oglasiti svoju naredbu možemo bolje razumjeti kad razmotrimo da će Isus Krist tom prilikom doći i s Božjom trubom.

Kad Ivan opisuje boju i zvuk Isusovog glasa onda ga uspoređuje sa zvukom trube i hukom mnogih voda (Ot 1:10,15). Takva boj glasa se pripisuje moćnim anđelima (Ot 4:1; 6:1). No, Božja truba koja se ovdje spominje nije Isusov glas nego zvuk kojeg proizvodi glazbeni instrument. Pogledajmo što Ivan vidi u jednoj viziji:

"I vidio sam sedam anđela koji stoje pred Bogom. I dano im je sedam truba." (Ot 8:2)

Kad anđeli stoje pred Bogom, onda oni stoje i pred Kristom. Te trube koje su im dane su ‘Božje trube’. Iako ih ima sedam, one u zajedničkom nazivu predstavljaju jedinstvenu ‘Božju trubu’. Trube se daju anđelima, a ne Kristu tako da u vizijama Otkrivenja možemo vidjeti samo anđele sa trubama a nikada Krista. Zato, kad se kaže da Isus silazi s ‘Božjom trubom’, njega u biti prati anđeo ili više njih kojima su dane trube. Isto je tako i s ‘glasom’ koji će pratiti Krista. Taj glas očito neće biti njegov nego glas jednog od arhanđela koji će ga pratiti. Zašto tako možemo zaključiti? Prije svega, nemoguće je zamisliti da će Isus vladati zemljom i upravljati ljudskim zbivanjima bez pratnje nebeskih i zemaljskih anđela jer je riječ o ogromnom zadatku koji će uključivati i uskrsavanje mnogih umrlih ljudi. Na sličan način će Isus prije Harmagedona...

"poslati anđele (množ.) svoje uz glasan zvuk trube i oni će sakupiti izabrane njegove s četiri strane svijeta." (Mt 24:31; usporedi 1.Lj 13:1-5)

Kao što izraz ‘uz glasan zvuk trube’ ukazuje da će vojsku anđela pratiti anđeo ili više njih koji će nositi trube, tako i izraz ‘s Božjom trubom’ ukazuje da će Isusovu akciju dolaska i uskrsavanja pratiti anđeo ili više njih koji će proizvoditi zvuk trube. Isus će tada samo poslati anđele u akciju ili zadatak tako što će im izdati zapovijed. No on osobno neće sakupljati izabrane. Budući da svaku vojsku anđela mora predvoditi jedan moćni anđeo ili veliki knez, onda će Isus svoju naredbu prenijeti preko jednog arhanđela koji će na Isusov znak koristiti svoj jaki glas kao poziv. Taj poziv će se nadaleko objaviti preko zvuka trube njegovih anđela (vidi Suci 3:26-28; 6:34).

Za ilustraciju se sjetimo da je jednom ‘David skupio sav Izrael’, ali ne osobno nego preko svojih ‘glasnika koje je poslao po cijelom Izraelu’ (1.Lje 13:1-5). Osim toga Izraelski je ‘kralj imao zapovjednike i trubače’ (2.Kr 11:14). Kralj je osobno mogao dati izričitu naredbu kojom bi pozvao vojsku ili ‘sazivao narod’ na određeni zadatak. On nije osobno išao i jakim glasom vikao i govorio cijelom kraljevstvu ili cijeloj vojsci koja se nalazila na području njegovog kraljevstva, nego je izdao ‘zapovjednički poziv’ kojeg je svima njima uputio preko svojih glasnika. On se tako koristio glasom glasnogovornika koji je taj zapovjedni poziv u njegovo ime prenio i oglasilo knezovima koji su imali vlast da je provedu. Da bi tu zapovijed mogli čuti svi kojima je upućena, onda su knezovi sazvali svoje trubače. Kad su narod ili vojska čuli zvuk trube onda su mogli s pravom reći da su čuli ‘kraljev glas’ i ‘izvršili njegovu zapovijed’ (vidi 4.Mo 10:1-10; 1.Sa 13:3,4; Jš 6:4,5,10,16; 1.Ko 14:8; Jš 22:2).

Isus prilikom silaska na zemlju ne treba koristiti svoj glas nego glas prvog zapovjednika tj. glas arhanđela. Isusov je samo ‘zapovjednički poziv’ koji u tom redoslijedu ide najprije, a njega neće čuti svi ljudi (Ps 91:11). Naime kad Isus svojim pozivom pokrene akciju, onda se prema viziji koju je Pavle očito vidio, čuje ‘glas arhanđela’ koji taj poziv prosljeđuje svojim jakim glasom, što će biti znak trubačima da glasnim trubnim zvukom pokrenu akciju. Zato Pavle u jednoj drugoj prilici ponovno ukazuje na tu ‘trubu’ kada spominje uskrsnuće pravednika koje će se odvijati

"na zvuk posljednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi (živi) ćemo se preobraziti“ (1.Ko 15:52)

Iako će u svemu tome svoje zadatke imati Isusovi anđeli, ipak je sve to Pavle pripisao samom Isusu jer će On stajati iza svega toga. Vidjeli smo primjer Davida gdje se za njega kaže da je sakupio sav Izrael, iako znamo da je to učinio preko svojih glasnika. Tako se i Isusu može pripisati da će on u posljednji dan uskrsnuti sve ljude iako u tom zadatku mogu biti uključeni izabrani anđeli (Iv 6:44). Zato je Pavle Isusu pripisao ne samo njegov ‘zapovjednički poziv’ nego i ‘glas arhanđela’ i ‘oglašavanje Božjom trubom’, što je sve trebalo biti povezano s anđelima i njihovim dodijeljenim ulogama koje će imati u vremenu njegove osobne prisutnosti na zemlji.

Zapovjedni poziv može biti prenesen s glasom arhanđela, a taj glas može biti nadaleko i široko prenesen i popraćen sa zvukom Božje trube. Glas anđela može varirati, ovisno o tome da li prenosi poruku ili zapovijeda anđelima. Kad prenosi poruku anđeo govori razgovornim stilom. No, kad anđeo koji predvodi, objavljuje akciju ili prenosi dobivenu naredbu velikom mnoštvu anđela, onda on koristi jaki glas čije se značenje može nadaleko prenijeti glasnim zvukom trube. Naime truba može dati jasan poziv koji zamjenjuje značenje neke riječi (1.Ko 14:8). Zvuk trube može biti istovjetan značenju neke zapovijedi ili naredbe samo što je mnogo glasniji i jači. Zato ‘glas arhanđela’ može biti još više naglašen odgovarajućim zvukom trube.

Isusovu akciju uskrsavanja će pratiti zvuk trube, a samim tim i glas arhanđela koji će se vjerojatno moći čuti kao što su ga čuli i Izraelci kod gore Sinaj. Zato, kad se kaže da će ‘Isus sići s glasom arhanđela i s Božjom trubom’ on će u biti sići sa svojim anđelima koji će ga pratiti. ‘Arhanđeo će ‘jakim glasom’ uz ‘glasan zvuk trube’ prenijeti njegov ‘zapovjedni poziv’. Sjetimo se da je Jehova preko Mojsija pozvao narod pred goru Sinaj. Jehova je u biti izdao zapovjedni poziv, a Mojsije je svojim glasom pozvao starješine a preko njih i sav narod pred Jehovu. Prema tome, kad bi zapovjedni poziv odvojili od zvuka trube, a zvuk trube odvojili od glasa arhanđela kao tri različita zvučna efekta, onda bi taj jaki glas kojeg je Pavle čuo opet mogli pripisati arhanđelu koji će u Isusovo ime podići svoj glas. Tako bi Isusov ‘zapovjednički poziv’ bio prvi zvuk kojeg bi popratili slijedeća dva zvučna efekta – jaki glas arhanđela i glasan zvuk trube. Razmotrimo jedan sličan primjer.

David je na kraju svog života pozvao svoje svećenika i proroke i dao im zapovijed da postave Salamuna za kralja. Rekao im je:

“A vi zapušite u rog i recite (jakim glasom): ‘Živio kralj Salamun!’ Potom se popnite ovamo za njim, a on neka dođe i sjedne na prijestolje moje. On će kraljevati umjesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.” (...)“ (1.Kr 1:32-43). 

David je ovdje koristio svoj glas samo kao zapovijed određenim imenovanim ljudima, ali nije koristio jačinu svog glasa niti je osobno trubio u rog da bi pred cijelim narodom osobno objavio važnu vijest. On je u biti s jakom glasom svećenika i uz njihov glasni zvuk trube dao svima do znanja da je ‘postavio svog sina Salamuna za kralja’. Tako će i Jehova učiniti kad Isusu preda kraljevstvo nad cijelim svijetom. U vezi tog događaja Ivan piše što je čuo i vidio:

“I sedmi je anđeo zatrubio. I na nebu su se začuli jaki glasovi: “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu...“ (...) “I začuo sam jak glas na nebu kako govori: “Sada je nastalo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast Krista njegova...!“ (Ot 11:15; 12:10)

Iako to ne vidimo u viziji, ali se može pretpostaviti da su anđeli uvijek zatrubili u trube na zapovjedni poziv upućen od Jehove.

Kad Pavle kaže da će Isus sići sa ‘zapovjednim pozivom’ onda se može protumačiti da je taj poziv upućen umrlima koji će čuti njegov glas i zatim izaći iz grobova. No, u gornjem tumačenju smo vidjeli da će Isus morati prije svega izdati zapovjedni poziv svojim anđelima koji će izvršiti njegovu zapovijed. Zato se postavlja pitanje: 'Da li je moguće zamisliti da će Isus osobno provoditi uskrsnuće svakog pojedinog čovjeka ili će to prepustiti svojim anđelima pod zapovjedništvom jednog od arhanđela? Da li će Isus zapovjedničkim glasom sam pozivati umrle da izađu iz svojih grobova ili će on samo izdati ‘zapovjedni poziv’ po kojem će to vršiti njegovi nebeski zastupnici – anđeli? 

Netko bi mogao reći da samo Isus Krist ima pravo zapovjednim glasom pozivati umrle da ustanu iz svojih grobova i da zato treba glas arhanđela pripisati njemu. Vjerojatno se takav zaključak zasniva na Isusovim riječima kad je rekao za onog koji bude privučen njemu: "ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan“, a za sve ostale da "dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći, oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće suda“ (Iv 5:28,29, biC-2; 6:44). Uzmimo u obzir da je Bog više puta rekao da je on učinio određene stvari na zemlji iako su ih u stvarnosti učinili njegovi anđeli ili ljudi u njegovo ime.

Ne bi trebali biti dogmatični i misliti da će Isus morati osobno prisustvovati kod uskrsnuća svakog pojedinog čovjeka na zemlji tj. da će svakom umrlom čovjeku zapovjednim glasom reći: "izađi“ ili "ustani“ kao što je to rekao kad je uskrsao Lazara i jednog mladića (Iv 11:43; Lk 7:14,15). To neće biti potrebno jer znamo da je Bog u prošlosti preko svojih zemaljskih slugu uskrsavao mrtve i vršio ozdravljenja. To što je čovjek umjesto Boga uskrsavao mrtve nije umanjilo činjenicu što je Bog izvor života, niti će takvo što umanjiti činjenicu da je Jehova ‘dao svom Sinu da ima život u sebi’ (Iv 5:26). U svakom slučaju Isus će stajati iza svakog uskrsnuća i zato je mogao reći "ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan“. No, uskrsavanje može provoditi preko svojih nebeskih pa čak i zemaljskih anđela.

Pavle je također kao čovjek jakim zapovjedničkim glasom vršio čuda ozdravljenja, a mogao je i uskrsavati. Razmotrimo taj izvještaj:

“A u Listri je bio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe, koji nikada nije hodao. Taj je čovjek sjedio i slušao Pavla kako govori. A on je pogledao u njega i vidjevši da ima vjeru i da može biti izliječen, rekao je jakim glasom: “Ustani, uspravi se na noge!” I on je skočio i počeo hodati“ (Dj 14:8-10)

Već smo na jednom primjeru zaključili da su iza nadnaravnih čuda i uskrsnuća stajali anđeli koji su uz Božje ovlaštenje koristili životnu silu svetog duha da čine takva čuda preko ljudi. Čak su se i prilikom Isusovog uskrsnuća na mjestu gdje se to odigralo nalazili anđeli koji su se ukazali ženama (Lk 24:23). Tako će iza čina uskrsnuća kojeg će najvjerojatnije provoditi izabrani ljudi stajati anđeli, a iza anđela sam Isus Krist koji će zapovjediti anđelima da u njegovo ime uskrsavaju ljude. Čiji će onda glas čuti ljudi koji uskrsnu – Isusov glas ili glas njegovih zastupnika? Uzmimo u obzir da je Isus rekao da će:

mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji poslušaju, živjet će“ (Iv 5:25)

Mrtav čovjek ne može čuti Kristov glas, ali živi ljudi i oni koji uskrsnu mogu ‘čuti’ i mogu ‘poslušati’ Kristov glas. Stoga Isus ovdje nije govorio o doslovnim mrtvacima, nego o duhovnim tj. onima koji još u sebi nemaju zalog vječnog života. S ovim što je rekao on očito nije mislio da će svaki čovjek osobno ‘čuti’ njegov glas prilikom objavljivanja dobre vijesti, nego da će čuti njegov glas u smislu njegovih riječi koje će doći do njih preko njegovih zastupnika koji će im objaviti dobru vijest o kraljevstvu. Njegov glas će biti dio Božjeg zakona kojeg će se trebati slušati i po njemu živjeti. Vidjeli smo da su i Izraelci trebali ‘čuti i poslušati Božji glas’, ali ne tako da osobno čuju boju Božjeg glasa nego njegove riječi koje su mogli čuti od Mojsija, a koje su kasnije zapisane u Bibliji (usporedi 1.Mo 22:18; 2.Mo 19:5). Osim toga, kad je Bog izdao ‘zapovijed’ kojom je pozvao Izraelce da ga slušaju, njegovu je zapovijed prenosio jedan anđeo, a također i Mojsije, tako da su na taj način svi oni čuli Božji glas.

Možemo slobodno reći da Isus neće osobno uputiti zapovjedni poziv svakom umrlom čovjeku da izađe iz groba jer mrtvi ne mogu čuti. No svi će uskrsnuli imati priliku čuti i poslušati Kristov glas kako bi nakon uskrsnuća mogli živjeti vječno. Zato ova vizija u vezi Isusovog silaska povezanog s uskrsnućem vjerojatno ne opisuje ono što će ljudi čuti i vidjeti, nego ono što će čuti anđeli kojima će Isus zapovjediti da krenu u svoj zadatak. Glasove koje je čuo Pavle su samo dio vizije u kojoj se opisuje ono što ljudi na zemlji ne mogu vidjeti i čuti, kao što je slučaj sa vizijama koje je mogao vidjeti i čuti samo Ivan. U tim vizijama se čuju razni glasovi koje ljudi na zemlji nikad neće čuti, ali će možda čuti nadnaravne zvukove slične grmljavini i vidjeti nadnaravne pojave, znajući da iza onoga što se dešava na zemlji stoji sam Isus uz pratnju svojih anđela. Stoga, ono što je Pavle čuo u viziji su glasovi i zvukovi koji su popratili Isusov dolazak i akciju uskrsavanja.  

U Ezehijelovoj viziji se vide nebeska kola kojima upravlja Božja slava, a kerubi su sastavni dio kola. Ono što je Ezehijel čuo je bio lepet krila njihovih koji je zvučao ‘poput huke voda velikih, poput glasa Svemogućeg, poput buke, poput graje u taboru’ (Ez 1:24). Tako će i Isusova slava biti istovremeno vidljiva na cijeloj zemlji jer će biti provedena preko vojne mašinerije anđela. Svugdje će se moći čuti i vidjeti nadnaravni događaji povezani s njegovim dolaskom.

Sve ovo što smo istražili je više nego dovoljan razlog da nitko ne može kategorički zastupati teoriju da su Isus i Mihael jedna te ista osoba. Sada kada smo stavili neke stvari na svoje mjesto možemo razumjeti da su arhanđeli očito visoko pozicionirani anđeli koji služe kao prvi i najviši knezovi. Iako su oni po prirodi postojanja sinovi Božji, kao i Isus (drugi Adam) nitko od njih nije dobio čast da zamijeni Adama kako bi imao najveći autoritet nad svom zemljom. Oni samo služe Bogu kao visoko povlaštena stvorenja koja zastupaju Jehovinu slavu i suverenost u cijelom univerzumu. Da bi to moli moraju surađivati s visoko povlaštenim anđelima - oglavarima, kerubima i serafima - koji služe u samoj upravi nebeskog grada kojeg možemo vidjeti zahvaljujući onim to nam je otkriveno u Bibliji.