Article Index

Nebeska vojska


Biblija nam daje jednu sliku nebeske organizacije u kojem oko Božjeg prijestolja stoje velike i manje formacije anđela koje su savršeno ustrojeni u jednu zajedničku veliku vojsku. Tako su neki proroci u viziji vidjeli nebo sa milijunima anđela kako stoje pred Božjim prijestoljem:

"Rijeka ognjena tekla je i izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajalo je pred njim...“ (Danijel 7:10; usporedi Ot 5:11).

Ovdje se ne vidi neka druga osoba uz Boga koja je iznad svih tih anđela. Izraz ‘tisuću tisuća’ nam govori da postoje najmanje tisuću a moguće i više tisuća formacija koje broje po tisuću anđela, a izraz ‘deset tisuća po deset tisuća’ ukazuje da su te manje formacije od tisuću anđela grupirane u veće formacije od deset tisuća anđela. Izraz ‘mirijade’ u Otkrivenju 5:11 je istovjetan broju 10 000 anđela, a ‘mirjade mirjada’ može ukazivati na sto milijuna anđela. Rječnici hebrejskog i grčkog jezika pokazuju da hebrejska odnosno grčka riječ koja doslovno znači “mirijada; deset tisuća” može značiti i “velika količina”, “golemi broj”, “bezbrojno mnoštvo”, (Rudolf Amerl, Hebrejsko-hrvatski rječnik; Rudolf Amerl, Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta). Biblija nam ne donosi točan broj tih manjih i većih formacija tako da se ne zna ni točan broj anđela. Budući da su te formacije organizirane sa svrhom da svaka od njih ima svoj određeni zadatak, onda svaka od njih pripada jednoj određenoj vojsci koju predvode knezovi različitog ranga.

Tako na nebu ne postoji jedna ‘vojska’ anđela sa jednim velikim knezom nego više njih. Iz tog razloga Bog, a ne neki anđeo, nosi titulu ”Jehova nad vojskama“ (množ.), zbog svog položaja Vrhovnog Zapovjednika nad svakom od tih pojedinačnih vojski koju predvode anđeoski knezovi (2.Sa 6:2). No, sve te vojske sačinjavaju jednu veliku vojsku – ‘Božju vojsku’ anđela (Ps 103:21; 148:2). Pojam 'vojska' nas asocira na oružanu grupu ratnika, ali u ovom kontekstu je riječ o onima koji upravljaju ljudskim stvorenjima radi održavanja mira s Bogom, a to je očito potrebno jer smo upoznati s činjenicom da i među anđelima može biti onih koji mogu pogriješiti, a kamo li ne među onima nad kojima su oni postavljeni. Oni nemaju sofisticirano oružje nego su osposobljeni da upravljaju prirodnim zakonima i silama nad kojima su dobili moć pa ih se smatra “moćnim anđelima“ (Ps 104:4; Heb 1:7; 2.Sol 1:7).

Zbog njihove ogromne brojnosti je sasvim razumljivo da pomislimo kako oni ne postoje samo radi naše civilizacije nego da svaka civilizacija ima svoje anđele. Osim toga, da je po Adamu nastalo savršeno čovječanstvo, iz njega bi bili izdvojeni ljudi koji bi upravljali našom civilizacijom. Njih bi predvodio Adam, prvorođeni sin Božji, koji je od samog početka bio u direktnom kontaktu sa Bogom. Bog bi nam svoju riječ prenosio preko Adama i drugih zemaljskih glasnika tako da nam ne bi bili potrebni vanzemaljski ili nebeski glasnici (anđeli). Kad u tom svjetlu promatramo anđele, onda bi mogli ustvrditi da su i oni potekli iz svojih civilizacija i da njihov broj ovisi o tome koliko je takvih civilizacija nastalo prije stvaranja čovjeka na zemlji. Zbog krizne situacije koju je prouzročio Adam svojom postupkom, Bog je odredio da jedna grupa izabranih anđela iz druge civilizacije nadgledavaju grešno čovječanstvo. (o ovoj diskutabilnoj temi će biti riječi u 14. svesku, a posebno u 21. svesku kojega još uvijek držim u tajnosti).

Izraz ‘anđeo’ znači ‘glasnik’, a to je priroda njihovog zadatka, a ne priroda njihovog postojanja. U Bibliji se taj izraz uglavnom koristi za nebeska (vanzemaljska) stvorenja koja su na zemlju dolazila u svom prirodnom ljudskom obličju iako su to mogli prikrivati kako ih se ne bi vidjelo. No kad se hebrejska riječ ‘mal’ákh’ i grčka riječ ‘ánggelos’ odnosi na zemaljskog čovjeka, onda ih prevodioci prevode sa riječju ‘glasnik’, kako bi se razlučilo da nije riječ o nebeskom glasniku nego zemaljskom (Mal 3:1; Ot 1:20). Čovjek je  stvoren na Božju slavu tako da i on svojim postojanjem na neki način može oglašavati Božju slavu i biti njegov glasnik (grč. ‘ánggelos’) (5.Mo 26:19; Ps 19:1; 96:3). Isus je bio najveći od svih zemaljskih glasnika jer je on ‘odraz Božje slave i točna slika njegova bića te sve podržava moćnom riječi’ i nakon uskrsnuća ‘sjedi s desna Veličanstvu na visinama’. Iako je čovjek trebao od samog početka imati svoju nebesku slavu kao besmrtno biće, to je postalo moguće tek sa Isusom, prvim čovjekom koji je nakon uskrsnuća i uzašašća ‘postao toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovih imena’ (He 1:1-3).

Čovjek je po prirodi postojanja za sada niže biće od nebeskih anđela jer je smrtan, ali je zato ime (autoritet) “Božji Sin -Prvorođenac“ koje je Isus dobio, iznad njihovog jer je to ime uključivalo one ovlasti koje ti anđeli nisu mogli dobiti jer se preko njih nije mogao temeljiti i ostvariti Božji naum sa čovjekom. Jedino je jedan istaknuti čovjek mogao postati Božji ‘Prvorođenac’, a time i poglavar ('Gospodar') kojemu se trebaju ‘pokloniti svi anđeli’ kako bi mu iskazali dolično poštovanje, čak i oni anđeli koji zauzimaju najviši položaj služenja i upravljanja nebeskom organizacijom (He 1:5,6,13,14; Ot 5:8). Isus ne upravlja nad nebeskim anđelima, jer je on čovjek i “vladar kraljeva zemaljskih“. Stoga nije određen da vlada nad cijelom nebeskom organizacijom anđela nego je samo dobio mjesto vlasti iznad vrhovništva, vlasti, sile i uprave onih anđela i ljudi čije je mjesto upravljanja vezano uz sadašnji i budući zemaljski svjetski poredak (vidi Ef 1:20,21; Ot 14:1,3).

Bog je Isusu dao da nosi veliko ime u povezanosti sa stvarima neba i zemlje jer je po njemu bilo moguće pomiriti nebo i zemlju. Samim tim je Isus dobio i ovlaštenje da predvodi, ne sve nego najmanje jednu grupu anđela koja je određena za postavljenje i uređenje Božjeg kraljevstva na zemlji, s tim da je Mihael u sastavu tih anđela kao njihov arhanđeo. Zajedno s tim nebeskim anđelima će biti i 144000 izabranih ljudi sa zemlje koji će služiti kao glasnici (anđeli) Božjeg kraljevstva. Oni se s pravom mogu izjednačiti s nebeskim anđelima jer njihova služba svećenika u ljudskom kraljevstvu podrazumijeva da je riječ o anđelima (glasnicima) “Jehove nad vojskama“ (vidi Mal 2:7; Hagej 1:13; Ot 5:9).

Mihael je vjerojatno bio onaj anđeo koji je do Isusove smrti i uskrsnuća bio u službi Božjoj sa svojim anđelima kako bi u Božjem narodu Izrael omogućio stvaranje svih okolnosti koje su dovele do Isusovog rođenja, a koji je od Isusovog uzašašća podređen Isusu sve dok Isus sa svojim anđelima, nakon punine vremena, ne preda svoje kraljevstvo Bogu - suverenu svemira. To podrazumijeva da će Isus imati status arhanđela za vrijeme svog kraljevanja i nakon toga, ali to ne znači da je on Mihael.

Da bi ustvrdili kakvu je ulogu imao Mihael u Božjoj nebeskoj vojsci, trebamo uzeti u obzir svaku napisanu riječ, misao i cjelokupni kontekst. Osim toga pisci onog vremena su opisivali i uspoređivali ‘nebesku vojsku’ sa načinom kako je Bog organizirao svoj narod Izrael i vojsku koju su predvodili Izraelski kraljevi, njihovi knezovi i vojni zapovjednici. Zato se moramo upoznati sa onim što nam je dano na uvid kroz Božju riječ Bibliju.

Trebamo uzeti u obzir vrijeme u kojem su pisci i njihovi suvremenici razumjeli pojedine izraze u vezi sa onim osobama koji su bili nosioci vlasti, kako u narodu, tako i u vojsci. Ukoliko su te izraze koristili i za nebeske anđele onda moramo iz njihove perspektive promatrati nebesku vojsku i anđele-knezove koji su je predvodili. Naime, Židovi su daleko prije pojave Isusa Krista znali za Mihaela koji je bio knez Božje vojske. Oni u njemu nisu vidjeli Mesiju koji će sići s neba i inkarnirati se kako bi se rodio kao čovjek. No, kasnije pod utjecajem helenizma su neki židovski i nežidovski kršćani u Mihaelu pokušali vidjeli nebeskog Krista koji je preuzeo Isusovo tijelo (tijelo čovjeka) i napustio ga prilikom smrti. Takvo gledište je doprinijelo da su neke kršćanske grupe Isusa u potpunosti poistovjetili s Mihaelom ili nekim drugim anđelom, pa čak i sa Bogom tako da mu se oduzela ona prirodna ljudskost i zamijenila s nebeskom prirodom postojanja.

Grčka riječ ‘arh’ – ‘vlast’ se koristi uz titule ljudi i anđela koji provode vlast što je donekle slično hebrejskoj riječi ‘sar’, koja se prevodi s ’knez‘, ‘vladar’ i ‘poglavar’, a koja je srodna s glagolom koji znači ‘provoditi vlast’. Osim što ‘knez’ ukazuju na kraljevog sina ili neku osobu kraljevskog ranga, ta se riječ odnosi i na nekog upravitelja, poglavara ili vođu u Izraelu koji je bio postavljen od strane kralja da upravlja narodom, plemenom, grupom ili vojskom. Zajednički naziv za sve poglavare je bio ‘stariji čovjek’ ili ‘starješina’, a koristio se čak i za nebeska bića (1.Kra 8:1; Jš 23:2; Ot 4:4). Poglavara ili knezova je moglo biti više, ovisno o veličini naroda i vojske. Takvo ustrojstvo u Izraelu se temeljilo na Božjem ustrojstvu kojeg je u samom početku proveo preko Mojsija.

Mojsije je po Božjem nalogu organizirao narod i vojsku po plemenima. Svako pleme je imalo svoju vojsku i svog glavnog poglavara. U Izraelu je bilo 12 najviših poglavara koji su bili ‘plemenski knezovi’ i koji su predvodili vojsku svog plemena (2.Mo 18:21,25; 4.Mo 1:44-46; 7:2; 31:48,49; vidi Mih 3:1,9). Oni su se još nazivali ‘Poglavari svih poglavara’ (4.Mo 3:32). U prijevodu to bi bilo kao da kažemo ‘Knez svih knezova’ ili ‘najviši knez’, a njih je bilo 12.

Kao što je nebeska (vanzemaljska) vojska imala manje i veće formacije koje su predvodili mnogi knezovi, tako je bilo i sa Izraelskom vojskom koju su predvodili mnogi knezovi tj. zapovjednici četa  - ‘tisućnici, stotnici, pedesetnici i desetnici’, a koji su bili pod zapovjedništvom prvog poglavara – glavnog plemenskog kneza. Iz te perspektive bi trebali promatrati i nebesku vojsku anđela i one najviše knezove - ‘poglavare svih poglavara’ koji predvode te nebeske vojske. Jedan takav primjer imamo zapisan u knjizi Sudija kada su jedanaest plemena ustali protiv plemena Benjaminovog. Tada su se ‘svi sinovi Izraelovi (11 plemena) sakupili kao jedan pred Jehovom (kraljem) u Mipsi. I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih (11 glavara) zauzeli su svoje mjesto na skupu naroda pravoga Boga kojeg je bilo 400000 pješaka naoružanih mačem’ (Su 20:1,2).

Prema ovom izvještaju cijelu vojsku su vodili  jedanaest (11) prvih poglavara ili najviših knezova, a ne jedan kralj, jer nije bilo kralja u Izraelu. Jehova Bog je bio njihov kralj, a za tu ulogu Bog još nije podigao čovjeka koji bi bio njegov zastupnik u toj ulozi. Zanimljivo je da je svaka od tih jedanaest vojski bila podijeljena u formacije od stotine, tisuće i deset tisuća vojnika (Su 20:10). Kad su trebali krenuti u bitku, onda su tražili savjet od Boga. Bog im je vjerojatno preko anđela Mihaela kao Vrhovnog zapovjednika rekao: "Juda neka krene prvi“ nakon čega su se ‘svrstali u bojne redove’ (Su 20:18-20). To što je vojska Judinog plemena krenula prva, nije značilo da je poglavar (knez) te vojske bio veći od ostalih deset poglavara koji su predvodili svoje vojske. On je sa svojom vojskom samo išao ispred drugih poglavara i njihovih vojski vjerojatno zato što je to pleme stotinama godina ranije već određeno da predvodi u iskazivanju Božjeg suvereniteta (1.Mo 49:10). Nasuprot njih je Benjaminovu vojsku od 26000 pješaka vodio također plemenski poglavar koji se usudio suprotstaviti daleko brojnijoj vojsci. Zanimljivo je da je čak u dva prva pokušaja odbio napade i svojom taktikom porazio napadače dok Bog (ili njegov zastupnik Mihael) nije potvrdio da će treći napad biti uspješan.

Možda nam ova slika donekle opisuje kako se Sotona sa svojim knezovima i svojom vojskom anđela odvojio od Božje vojske koja je mnogo brojnija i sada spremno čeka napad kojeg će predvoditi Mihael sa svojom velikom vojskom anđela. Kao što se prije svrstavanja u bojne redove može odrediti koja će vojska ići prva u formaciji, tako je moguće da je vojska koju predvodi veliki knez Mihael određena da ide prva jer joj je dano da predvodi u iskazivanju Božjeg suvereniteta nad Izraelom i nad cijelom zemljom. To je očito u skladu sa značenjem imena Mihael - “tko je kao Bog” čime se opisuje Mihaela kao anđela koji predvodi u zastupanju Jehove kao Vrhovnog Vladara pred svim narodima. Budući da je Isus dobio najveće ime s kojim će vladati Zemljom, onda će Mihael i njegovi anđeli u njegovo ime i s njim na čelu povesti rat protiv Sotone što će biti istovjetno kao da sam Isus vodi taj rat sa svojim anđelima.

Isusa se često uspoređuje sa kraljem Davidom. David je također morao imati nevidljivu zaštitu i pomoć anđela koje je predvodio arhanđeo Mihael. Osim toga, Isus je rođen da bude kralj iz Davidove loze pa on sada stoji na mjestu svog praoca Davida tako da je i arhanđeo Mihael sada u njegovoj službi kao što je bio u Davidovoj. Zato je važno ovo gore navedeno vojno ustrojstvo uzeti u obzir jer je i David kao kralj predvodio veliku vojsku u mnogim ratovima, dok je neke ratove prepustio da ih vode njegovi najviši vojni zapovjednici.

U izvještaju 1.Ljetopisa12:22, možemo čitati da je još u vrijeme kralja Saula ‘Davidova vojska postala velika kao vojska Božja’. Izraz ‘kao vojska Božja’ nam govori da su pisci Biblije u Davidovoj vojsci vidjeli sličnosti sa organizacijom nebeske vojske. Budući da je David bio Božji pomazanik onda se i njegovu vojsku moglo smatrati ‘Božjom vojskom’ pa se izraz ‘Jehova nad vojskama’ koristio i za Jehovinu vrhovnu ulogu nad Izraelskom vojskom koju je On preko svojih nebeskih i zemaljskih zastupnika, tj. preko arhanđela Miaela i kralja Davida, predvodio u mnogim ratovima (2.Sa 5:10; 7:26). Bog će uskoro i preko Isusa (većeg Davida), predvoditi u ratu ‘koji će se zbiti na veliki dan Boga Svemogućega’ (Ot 16:14). Zato ćemo tu Božju nebesku vojsku, koju će uz arhanđela Mihaela predvodi kralj Isus, usporediti sa vojskom koju je predvodio kralj David, također uz arhanđela Mihaela koji je određen da pomaže Božjem narodu (Da 12:1).

Davidova vojska je bila organizirana po plemenima po ustrojstvu kojeg je Bog proveo u vrijeme Mojsija. Svako pleme je imalo svoju vojsku i svog glavnog zapovjednika. Uzmimo za primjer Benjaminovo pleme koje se među prvima pridružilo Davidu. U toj vojsci:

“Ezer je bio glavni (prvi), Obadija drugi, Elijab treći, Mišmana četvrti, Jeremija peti, Ataj šesti, Eliel sedmi, Johanan osmi, Elzabad deveti, Jeremija deseti i Makbanaj jedanaesti. Bili su to sinovi Gadovi, vojni zapovjednici.“ (1.Lje 12:9-14)

Budući da ‘arhanđeo’ znači predvoditelj anđela onda je Ezer imao sličnu ulogu jer je bio predvoditelj jedne vojske. Bio je glavni tj. prvi (grč. 'arh') kao i arhanđeo Mihael. Međutim, Ezer nije bio jedini predvoditelj u Davidovoj vojsci. I ostala plemena su imala vojske koje su također predvodili ‘glavni ili prvi zapovjednici’. ‘Oni su ujedno bili ‘vođe’ svoje vojske, a pod njihovim zapovjedništvom su bili niži zapovjednici – stotnici. Svi su oni sa svojim vojskama bili pod zapovjedništvom Vrhovnog zapovjednika – pomazanog kralja Davida (većeg Krista) koji je stekao “veliko ime“ te su ga se bojali svi narodi (2.Sa 7:9; 1.Lj 14:2,17). Ono što trebamo zapaziti je činjenica da je jedna velika vojska mogla imati nekoliko ‘glavnih’ ili ‘prvih’ vojskovođa koji su predvodili svoje vojne formacije. Zašto to ističemo? Zato što Watctower kategorički tvrdi da na nebu može biti samo jedan glavni anđeo jer samo jedan može biti prvi. Tako u  Stražarskoj kuli  od 1.2.1991. str 17. st. 9 piše:

"Prefiks “arh“, što znači “glavni“ ili ”prvi“, pokazuje da postoji samo jedan arhanđeo.“

Čudno je da oni koji tumače Bibliju ne daju nikakvu mogućnost da postoje više ‘prvih anđela’ iako vidimo da Biblija dopušta tu mogućnost. Čak i u crkvenoj hijerarhiji postoje više nadbiskupa (grč. ρχεπίσκοπος, riječ složena od arché "prvi“ i episkopos "nadglednik“) koji se nalaze na čelu svojih nadbiskupija kao što je David imao nekoliko ‘glavnih’ zapovjednika koji su predvodili svoje vojske. Tako i Bog u svojoj nebeskoj vojsci može imati nekoliko glavnih ili prvih anđela tj. arhanđela koji predvode svoje vojske. Kad se oko Davida formirala cijela vojska i narod on je prema izvještaju "vijećao sa tisućnicima, stotnicima i sa svim vođama“ tj. "plemenskim knezovima“ (1.Lje 13:1; 28:1). 

Plemenski knezovi nisu bili zapovjednici vojski, nego vođe naroda, a iz naroda su se izdvajali muškarci sposobni za vojsku među kojima su se birali zapovjednici rodova i četa. Iako su plemenski knezovi i glavni vojni zapovjednici bili ‘vođe’ to ne znači da ih se moglo uspoređivati sa kraljem Davidom koji je bio Vrhovni ‘vođa’, za kojega je Jehova rekao:

“Ti ćeš biti pastir narodu mojemu Izraelu i ti ćeš biti vođa Izraelu’“ (2.Sa 5:2).

Zato su 12 plemenskih vođa tj. ‘svi starješine Izraelove postavili Davida za kralja’ ili glavnog vođu - kralja (2.Sa 5:3). Izraz ‘vođa’ se očito može koristiti, ne samo za kralja, nego i za plemenske knezove i za najviše zapovjednike. Tako imamo i izvan zemlje prve anđele ili arhanđele koji predvode različite rodove i vojske anđela. U tom dijelu neba (univerzuma) oni predvode svoje vojske anđela dok ostali Božji službenici (kerubi i serafi) učestvuju u službama raspoređenim oko Božjeg prijestolja u nebeskom gradu i nebeskom hramu. 

Isus će u svojem kraljevstvu, poput Davida biti Vrhovni pastir i vođa. Na zemlji neće imati fizičku vojsku koja bi ratovala ili nametala suverenost, nego će tu ulogu imati izabrani anđeli s neba i zemlje. Isusu su nakon njegovog proslavljenja ‘podložni anđeli, vlasti i sile’ preko kojih će uspostaviti mir na zemlji (Mt 13:41; 16:27; 24:31; 1.Pe 3:22). Mnoštvo anđela u univerzumu imaju svoje arhanđele, a budući da će neki od njih biti u službi Isusa Krista i njegovog kraljevstva na zemlji, onda će samo oni biti podložni njemu dok ne preda svoje kraljevstvo Jehovi Bogu. Samim tim, Isus će prije nego dođe na zemlju preuzeti vodstvo nad izabranom grupom anđela koju će predvoditi arhanđeo Mihael. Tako se izraz "Mihael i anđeli njegovi“ preklapa sa izrazom ‘Isus i njegovi anđeli’ (Ot 12:7; 2.So 1:7). To ne znači da su Mihael i Isus jedna te ista osoba, ili da su oni istog ranga sa jednakim ovlastima. Ne, ti izrazi govore da postoji jedna skupina anđela koje predvode njihovi vođe – jedan je nebeski  (vanzemaljski) arhanđeo, a drugi je zemaljski, onaj kojemu je Bog dao da vodi tu istu izabranu grupu anđela za potrebe svojeg kraljevstva na zemlji. S obzirom da je i on predvoditelj svoje zemaljske skupine anđela onda se i njega može smatrati arhanđelom.

Napomena: Na sličan način se izraz 'Bog i njegovi anđeli' (sva vojska nebeska" 2.Lje 18:18) nikako ne može poistovjetiti s izrazom 'Mihael i njegovi anđeli', niti s izrazom 'Isus i njegovi anđeli' niti bi se na sličnostima u izražavanju trebala stvoriti ideja da je riječ o jednoj te istoj osobi.

Ako se za Isusa može reći da je ‘vođa’, onda se i za one anđele koji predvode svoje pojedinačne rodove i vojske može koristiti taj izraz, što je srodno izrazu ‘vladar’ ili ‘poglavar’. Tako je Jošui jedan anđeo, (vjerojatno Mihael) rekao za sebe da je ‘poglavar’ tj. ‘knez (vođa) Jehovine vojske’ (Jš 5:14,15). To nije značilo da je bio vođa svih anđela nego samo onih anđela koji su bili pod njegovim zapovjedništvom, a svi zajedno su bili u službi Jošue kojeg je Jehova postavio za vođu svog naroda. U to vrijeme se za anđela koji je predvodio nebesku vojsku u hebrejskom jeziku koristio izraz ‘sar’ koji se prevodio sa ‘knez’, ‘poglavar’ i ‘vođa’, a njih je očito moglo biti više. Iako te riječi imaju isto značenje treba ih se promatrati u kontekstu jer se mogu odnositi i na ovlasti koje ima kralj. Osim toga, u Bibliji postoji slika u kojoj vidimo ‘Jehovu i svu vojsku nebesku koja mu stoji s desna i s lijeva’, ali to ne znači da je Jehova jedan od arhanđela nego njihov Bog (2.Lje 18:18). Bog nije morao osobno biti uključen u sve aktivnosti svakog pojedinog roda anđela, pa je razumljivo da je arhanđeo Mihael bio uvijek na raspolaganju Božjem narodu i pojedincima. Isus je tako mogao dozvati ‘dvanaest legija anđela’ koje je predvodio jedan od arhanđela (Mt 26:53).

U skladu sa gornjim informacijama se može napraviti slijedeći usporedni prikaz Božje nebeske i zemaljske vojske u kojoj vidimo da je prvi čovjek na Zemlji - David, prvorođeni sin Božji - slika univerzalnog nebeskog ustrojstva. Na isti način će Davidov potomak - Isus, sin Božji - imati zapovjedništvo nad izabranim anđelima koji će djelovati kao ustrojena vojska čime će se pridružiti Božjoj univerzalnoj vojsci koja će upravljati cijelim univerzumom.

Isus je, kao što sam već spomenuo, mogao u pomoć pozvati ‘dvanaest legija anđela’ (Mt 26:53). Legija je naziv koji se koristio za najveću formaciju rimske vojske. Rimska vojska se sastojala od više desetaka legija koje su pokrivale mnoge provincije cijelog Rimskog carstva. Jedna legiju je u Rimskoj vojsci sačinjavalo deset kohorti, a broj vojnika u kohorti je varirao od 480 do 600 pa je o tome ovisila i veličina jedne legije čiji bi najveći broj bio 6000 vojnika. Moguće je da je Isus imao na umu jednu vojnu formaciju sastavljenu od dvanaest legija. Budući da se jedna veća legija sastojala od deset kohorti (10 x 600 vojnika) koje su imale 6000 vojnika, onda je dvanaest legija u rimskoj vojsci odgovaralo broju od 72 000 vojnika (12 x 6000 vojnika).

U nebeskoj vojsci bi taj broj bio nešto veći jer smo vidjeli da su anđeli grupirani u najmanje formacije od 1000 anđela. Legija od deset takvih kohorti bi iznosila 10000 anđela (10 x 1000 anđela; grč. mirjada), pa bi 12 legija sačinjavalo 120000 anđela (12 x 10000 anđela).  No, ovaj se broj zasniva samo na pretpostavci.  Kao što možemo vidjeti iz slijedeće usporedbe prikazane na donjem grafikonu, nebeska vojska anđela je poput zemaljske podijeljena na više manjih vojski koju predvode ‘glavni ili prvi knezovi’ – poglavari rodova, a pod zapovjedništvom tih ‘prvih knezova’ su niži knezovi koji predvode veće i manje formacije anđela.

U Rimskoj vojsci je moglo biti više ‘generala’ (‘Dux’ - vođa). Svaki od njih je zapovijedao dvjema ili više legija, što bi odgovaralo ulozi arhanđela koji je bio vođa nekoliko legija. Svakom legijom bi zapovijedao ‘komandant’, (legatus legions) što odgovara ulogama ostalih knezova u nebeskoj vojsci koji su predvodili manje formacije unutar jedne legije. Tako je Isus izrazom ‘dvanaest legija anđela’ želio ukazati samo na jednu veliku moćnu vojnu formaciju koja mu je stajala na raspolaganju, s tim da dvanaest legija očito ne predstavljaju cjelokupnu Božju vojsku. Ovih dvanaest legija je samo jedna od mnogih vojski, a svaku od njih je morao predvoditi najviši knez. Tko je onda predvodio jednu ovakvu vojsku anđela koju je Isus mogao dozvati?

Tu vojsku je očito predvodio jedan glavni anđeo ili arhanđeo, a možda upravo arhanđeo Mihael koji je bio vojskovođa jedne tako velike vojske koja je imala točno određene zadatke u povezanosti sa Božjim narodom na zemlji i ratovima protiv najvišeg kneza Sotone i njegove vojske anđela-demona koji su bili pod zapovjedništvom nižih demonskih knezova. Ovaj broj vojske od 120000 anđela nije ni približno broju ‘mirijade mirijada’ tj. sto milijuna anđela, pa je sasvim razumljivo da na nebu postoje stotine vojski sa svojim legijama koje predvode njihovi arhanđeli. Oni su vođe ili najviši knezovi tj. oni koji predvode svoje vojske pod zapovjedništvom Boga. Možemo ih usporediti sa generalima u jednoj državnoj vojsci koji su pod zapovjedništvom kralja ili predsjednika. Svi ostali zapovjednici u toj vojsci mogu biti podijeljeni na niže knezove koji predvode manje formacije. Ti niži knezovi (zapovjednici - nazovimo ih komandanti) se ne mogu zvati ‘veliki knezovi’ ili ‘najviši knezovi’ pa samim tim se Mihael ne dovodi u vezu sa njima. Oni su pod njegovim zapovjedništvom ili zapovjedništvom ostalih arhanđela. Mihaela stoga trebamo dovoditi u vezu sa ostalim velikim knezovima jer je on jedan od njih, odnosno jedan od ‘najviših knezova’. Pogledajmo kako bi izgledala vojska anđela od dvanaest legija koju bi predvodio arhanđeo Mihael:

Ova formacija nas podsjeća na ustrojstvo koje je trebalo biti uspostavljeno na zemlji u Isusovom kraljevstvu. U gornjem prvom redu vidimo Mihaela sa svojih  prvih 12 knezova, pa nije čudno što je Isus svojih 12 apostola kao prve knezove ostavio da upravljaju nad 12 plemena Izraelovih (Lk 22:30). U knjizi Otkrivenja vidimo da je iz svih plemena izdvojeno po 12000 službenika (ukupno 144000) što je 24000 više nego u prikazanoj slici, pa bi taj višak ulazio u broj službenika hrama i kraljevog doma koji bi bili grupirani u 24 reda po 1000, kao što je i David u 24 reda postavio po 12 muzičara koji su se trebali baviti svetom glazbom, a sa njima i tisuće drugih koji u služili kralju (1.Ljet 25 pogl.; 27:1-15).

Isusova vojska službenika Božjeg kraljevstva bi poslije završetka njegove vlasti trebala zauzimati ravnopravan status unutar Božje vojske koja će zajedno sa ostalim vojskama upravljati cijelim univerzumom, ali svaka na svom galaktičnom i planetarnom području. Kao što Bog nije zemlju stvorio kao pustinju nego kao obitavalište za život, tako je uredio i naš kosmos u kojem vjerojatno postoje i druge civilizacije za koje još uvijek ne možemo znati ništa, osim što možemo samo pretpostaviti da su anđeli kosmosa ništa drugo nego službenici Božji koji su (poput Isusovih službenika) izdvojeni iz svojih civilizacija (usporedi Iz 45:18). Oni se razlikuju od višeg reda anđela (serafa i keruba) koji imaju drugačiju prirodu postojanja. 

Niti jedan arhanđeo nema autoritet da vlada nad cjelokupnim stvarstvom nego samo nad dodijeljenom planetom i regijom. Ukoliko imaju zadatak da upravljaju stvarima neba (univerzuma) ili da predvode u obožavanju, onda su njihove dužnosti podijeljene na niže knezove koji svoju funkciju dijele sa drugim anđelima istog položaja. Najveći knez očito ne mora biti samo jedan anđeo, ali može biti glavni ili prvi među jednakima. Koliko ima arhanđela to za sada ne možemo znati, osim što znamo da je jedan od njih sa svojim službenicima postavljen da brine za Božji narod na našoj planeti i tu će vjerojatno biti dok Isus ne preda Bogu svoju krunu.