Article Index

Mihael - jedan od najviših knezova


Anđeo Mihael nosi titule – ‘arhanđeo’ i ‘veliki knez’. Jednom je čak rečeno da je "…Mihael jedan od najviših knezova" ili ‘jedan od prvih knezova’ (doslovni prijevod s hebrejskog jezika: ‘jedan od poglavara koji su prvi’) (Da 10:13). U knjizi "Što Biblija uči“ na str. 218 stoji:

"Izraz ”arhanđeo“ u Bibliji se pojavljuje isključivo u jednini, a nikada u množini. To pokazuje da postoji samo jedan takav anđeo.“

Da li je ovo točan zaključak? Točno je da se izraz ‘arhanđeo’ u dva jedina biblijska citata grčkih spisa spominje samo u jednini. No, to ne znači da je na osnovu samo ta dva citata moguće zaključiti da postoji samo jedan arhanđeo jer pisci Grčkog dijela Biblije nisu ni imali priliku da arhanđela Mihaela spomenu u kontekstu množine. Međutim drugi pisci tog vremena poput Ireneja (130 - 200. g.n.e) su izraz ‘arhanđeo’ koristili u množini. (Irenej protiv krivovjerja, knjiga III, pogl. 8 i pogl. 30). Iako se taj izraz u Bibliji ne spominje izravno u množini ipak se on neizravno nalazi zapisan u Hebrejskom dijelu Biblije. Naime, u tom dijelu Biblije se za Mihaela ne koristi izraz arhanđeo ili prvi anđeo, nego veliki knez tj. prvi knez.

  • Mihael, arhanđeo (prvi ili glavni anđeo)           (Grčki spisi - Juda 9)
  • Mihael, veliki knez (prvi ili glavni knez)           (Hebrejski spisi - Danijel 12:1)

Kad bi hebrejski izraz ‘veliki (prvi, glavni) knez’ preveli sa ‘veliki (prvi, glavni) anđeo’ onda bi se moglo reći da Biblija ipak spominje taj izraz u množini jer se za Mihaela kaže da je ‘jedan od prvih knezova’, (množ.), a kad to prevedemo s izrazom ‘jedan od prvih arhanđela’ (množ.- ‘arhanđela’), onda vidimo da on nije jedan i jedini prvi arhanđeo. Očito Biblija neizravno spominje više arhanđela. Osim toga, zna se da su u to vrijeme Židovi na grčkom jeziku koristili izraz ‘arhanđeo’ u množini. Biblijski pisci to nisu pokušavali opovrgnuti iako su znali da se u židovskoj predaji spominju imena više arhanđela. Oni su navedeni u Henokovoj knjizi koja je napisana između 100 i 300 g. pr. Krista, pa u njoj možemo vidjeti da piše:

"A anđeo Mihael, jedan od arhanđela, uhvatio mi je desnicu i podigao me..." (Henok 71:3)

Zato trebamo uzeti u obzir da postoje i drugi arhanđeli koji u svojim dodijeljenim vojskama imaju taj isti najviši položaj. Pogledajmo kako neki prevodioci prevode ovu rečenicu iz Danijelove knjige:

  • "... Mihael, jedan od Prinčeva iz prvog reda“                    (Tomislav Dratar)
  • "... Mihael, jedan od prvih Knezova“                                (Jeruzalemska Biblija)
  • "... Mihael, jedan od najviših knezova anđela"                  (Ivan Šarić)

Kad ne bi bilo ove izjave da je Mihael "jedan od najviših knezova" onda bi se moglo špekulirati o tome da li je riječ o jednom arhanđelu. No, upravo ova misao je dovoljno jasna i otklanja svaku sumnju u to tko je Mihael i što je najvažnije, ona pobija tvrdnju da su Mihael i Isus jedna osoba. Pogledajmo nekoliko primjera iz Biblije koji pokazuju da izraz ‘jedan od’ uključuje više osoba istog ranga ili istog položaja:

  • ‘jedan od poglavara’                  (Iv 3:1)                           jedan od nekoliko
  • ‘jedan od knezova’                    (Da 11:5)                        jedan od četiri
  • ‘jedan od svećenika’                 (2.Kr 17:28)                   jedan od nekoliko
  • ‘jedan od levita’                         (1.Lje 9:31)                    jedan od nekoliko
  • ‘jedan od slugu’                         (2.Kr 3:11)                      jedan od nekoliko
  • ‘jedan od proroka’                     (Mt 16:14)                      jedan od nekoliko
  • ‘jedan od apostola’                    (Mt 26:14)                      jedan od dvanaestorice
  • ‘jedan od učenika’                     (Mk 13:1)                       jedan od dvanaestorice
  • ‘jedan od starješina’                  (Ot 5:5)                           jedan od dvadeset i četiri
  • ‘jedan od serafa’                         (Iz 6:6)                            jedan od nekoliko
  • ‘jedan od keruba’                       (Ot 6:1)                           jedan od četiri bića
  • ‘jedan od anđela’                        (Ot 17:1)                        jedan od sedam anđela
  • ‘jedan od najviših knezova’     (Da 10:13)                     jedan od nekoliko

Ovi primjeri nam pokazuju da je anđeo Mihael bio samo ‘jedan od najviših knezova’, kao što je anđeo koji je bio poslan proroku Izaiji bio ‘jedan od serafa’ (Iz 6:6). Naime, kad se u Bibliji spominje "jedan od serafa", "jedan od starješina" i "jedan od apostola“, "jedan od proroka", itd. onda se ne može govoriti da postoji samo jedan seraf, jedan apostol, jedan starješina ili samo jedan prorok. Oni sa samo izdvojeni iz grupe koja broji više serafa, više apostola, više starješina ili više proroka. Tako nam Biblija pomoću izraza ‘jedan od’ pobija tvrdnju da postoji samo jedan ‘arhanđeo’. Odnosno, Mihael je samo jedan od više arhanđela ili velikih knezova koji predvode Božju vojsku anđela podijeljenu u više velikih formacija. Da bi se arhanđela Mihaela dovelo u vezu sa Isusom, u časopisu ‘Probudite se’ (od  8.2.2002. na str. 17). stoji:

"Korištenje određenog člana u originalnom grčkom tekstu u Judi 9 ukazuje na to da se ta titula odnosi isključivo na Mihaela. Iz tog je razloga logično zaključiti da je Jehova Bog samo jednom nebeskom stvorenju povjerio potpuni autoritet nad svim drugim anđelima.“ 

No, da li ovakav zaključak može biti mjerodavan? Pogledajmo što kaže Biblija.

  •  Grčki             Μιχαήλ δ άρχάγγελος   (određen član ‘δ’)
  •  Engleski        Michael the archangel   (određen član ‘the’)
  •  Hrvatski        Mihael, (taj) arhanđeo    (određen član ‘taj’ se ne koristi u hrvatskom pravopisu)

Imenica ‘arhanđeo’ uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na točno određenu osobu. Na primjer, kad se u Bibliji spomene Sotona, onda se misli na točno određenu osobu. Kad se spomene Bog, onda se misli na Jehovu, a kad se spomene Krist, onda se zna da je riječ o Isusu Kristu. No, to ne mora uvijek biti pravilo. Npr, kad se spomene ‘Gospodin’, onda moramo nagađati da li je pisac mislio na Jehovu ili Isusa, a to se može vidjeti tek iz konteksta. Pavao za Isusa koristi naziv Gospodin (Kyrios), kojeg se koristi i za Jehovu Boga (Ri 10:9,12,13; 1.Pe 2:3; 1.Ko 8:6; 2.Ti 4:8). Time su Isusa dovodili u vezu s gospodstvom kojeg ima nad njima kao što ga nad njima ima i Jehova (Ps 135:5). Tako možemo čitati u Ivanovom evanđelju:

"Toma mu je nato rekao: “(δ) Gospodin moj i (δ) Bog moj!” (Iv 20:28)

Apostol Toma i apostol Ivan kao pisac koji je koristio određeni član (δ) nisu s time dali do znanja da se titule ‘Gospodin’ i ‘Bog’ mogu odnositi isključivo na jednu osobu. Te titule se moglo koristiti za više osoba a ne isključivo na jednu, tako da korištenje određenog člana ne znači da se ta titula odnosi isključivo na Jehovu ili isključivo na Isusa, nego na ‘jednu od’ tih osoba, a posebno na osobu koju se u tom tekstu želi istaknuti u tom svojstvu.  Na primjer, u vezi nekih titula možemo čitati u jednom stavku sljedeće:

“A kad je (δstotnik koji je stajao nasuprot njemu vidio što se zbilo kad je izdahnuo, rekao je: “Ovaj je (δ) čovjek zaista bio Sin Božji!” (Mk 15:39)

Ovdje vidimo da se određeni član (δ) koristi ispred dvije različite titule, za titulu ‘stotnik’ (‘centurion’), i za titulu ‘Sin Božji’. Ovaj stotnik je kao Rimljanin poznavao činjenicu po kojoj su rimski carevi prema rimskoj mitologiji nosili titulu ‘Sin Božji’. Prema tome, kad je stotnik za Isusa rekao da je on zaista ‘Sin Božji’ on ga je svrstao među najviše ljude kojima pripada jedna takva titula, tako da korištenje određenog člana (δ) ispred imenice ‘Sin Božji’ ne mora ukazivati da se ta titula treba odnositi isključivo na jednu osobu, nego prije svega na osobu o kojoj je riječ u toj opisanoj situaciji. Isto tako se može reći za tog vojnika koji je bio stotnik. Stotnik je zapovjedni čin kojeg su imali mnogi zapovjednici u Rimskoj vojsci, a ne jedna osoba. Iako se ovdje ne koristi ime stotnika, pisac je mislio na točno određenu osobu koja je bila prisutna na Isusovom pogubljenju pa je zato i korišten određen član (δ) ispred imenice ‘stotnik’. Drugi ‘stotnici’ nisu bili prisutni prilikom Isusovog pogubljenja ali su postojali u rimskoj vojsci. 

Način na koji se određeni član koristio uz izraz ‘Sin Božji’, može se koristiti i uz izraz ‘arhanđeo’:

  • Mt 26:63                  Skraćeno:               “Isus, (δSin Božji!” 
  • Mk 15:39                 Puna izjava:           “Ovaj je (δ) čovjek Isus, Sin Božji!”
  • Juda 9                     Skraćeno:               “Mihael, (δarhanđeo
  • (xxxxxx)                  Puna izjava:           “Ovaj je (δ) anđeo Mihael, arhanđeo

Kad analiziramo ove izjave, onda vidimo da se one ne mogu koristiti kako bi se tvrdilo da se titule ‘Sin Božji’ i ‘arhanđeo’ isključivo odnose na samo jednu osobu.  Prema tome, kad se uz imenicu ‘arhanđeo’ u povezanosti sa anđelom Mihaelom koristi određeni član, onda se želi istaknuti da se od svih anđela jedino Mihael sporio sa Sotonom oko Mojsijevog tijela. Iako je Mihael arhanđeo, on samo nosi titulu koju mogu nositi i drugi anđeli istog ranga. No budući da se njega dovodi u vezu sa točno određenom ulogom i situacijom onda se u grčkom tekstu, ispred titule koju nosi koristi određen član kako bi se ukazalo na njegov pravi identitet.

Pravi identitet se ne krije samo u imenu jer više osoba mogu nositi isto ime (primjer: Isus, Jakov, Juda itd.), niti se pravi identitet krije u tituli koju mogu nositi više različitih osoba. (primjer: Prorok, Sin Božji, Gospodin, Kralj, Bog itd.). S druge strane, budući da se ime Mihael u Hebrejskim spisima dovodi u vezu s najmanje pet različitih ljudi, učenik Juda je morao uz ime ‘Mihael’ dodati imenicu ‘arhanđeo’ kako bi ga se dovelo u vezi sa točno određenom osobom tj. nebeskim anđelom, a ne smrtnim čovjekom. Zato Juda nije rekao da se ‘Mihael’ (neodređeno), ili ‘arhanđeo’ (neodređeno),  ili ‘jedan od arhanđela’ (neodređeno), sporio sa Sotonom, nego je naglasio ime i titulu tog anđela o kojem se u židovskoj predaji već nešto znalo.

Pisac je korištenjem imena anđela i pojma ‘arhanđeo’ trebalo izdvojiti Mihaela od bilo koje druge osobe sa sličnim imenom ili sličnom funkcijom. S druge strane, da je postojao samo jedan ‘arhanđeo’, učenik Juda (Isusov polubrat) nije ni morao spomenuti njegovo ime jer bi se podrazumijevalo o kome je riječ. Da je on vjerovao da postoji samo jedan arhanđeo po imenu Mihael i da je riječ o Isusu Kristu, on bi nam dao do znanja tu činjenicu, jer se ona kao takva nije mogla tek tako prihvatiti, pogotovo zato što su mnogi Židovi u to vrijeme prema predaji vjerovali da postoji sedam arhanđela, među kojima je bio i Mihael. Zato je bilo važno da Juda spomene, ne samo titulu tog anđela nego i njegovo ime, čime ga se odvaja od drugih arhanđela čija se imena nisu mogla povezati s ovim spomenutim događajem. Da su u to vrijeme židovski kršćani Isusa smatrali arhanđelom, onda bi ga zbog svoje predaje o više arhanđela izjednačili sa jednim od njih. Međutim, Juda u svojoj kratkoj poslanici na nekoliko mjesta spominje Isusa kao Krista i kao Gospodina, ali ne i kao arhanđela, tako da čitatelj njegove poslanice uopće ne može steći dojam da je on kod spominjanja arhanđela Mihaela mislio na Isusa i da je vjerovao u takvo što.

Trebamo uzeti u obzir da za vrijeme svog života na zemlji Isus sebe nije nikad dovodio u vezi s tim anđelom, niti su apostoli ikad o tome raspravljali ili tvrdili takvo što. Tek kasnije se u nekim judeo-kršćanskim krugovima javljala tendencija da se Isusa poistovjeti s tim arhanđelom. (vidi knjigu 'Posljednji Adam')

Onima koji pokušavaju Mihaela izjednačiti s Isusom, ne ide u prilog izjava iz Danijela 10:13, gdje se kaže da je on samo ‘jedan od najviših knezova’ pa iznose svoje mišljenje kako bi se trebala prevesti i protumačiti ta izjava. Oni smatraju da se izrazom ‘jedan od’ misli na ‘prvog od’ najviših knezova pa prevode taj dio ‘prvi od prvih knezova’ ili ‘prvi od velikih knezova’. Neki u takvom prijevodu žele reći da je Mihael prvi među jednakima, dok drugi tvrde da je on jedan i jedini najviši knez kojemu su podređeni svi ostali knezovi. Tako u Prijevodu Young's Literal Translation stoji:

"first of the chief heads“ - "prvi od glavnih poglavara“

Budući da doslovan prijevod hebrejskog teksta glasi:

‘jedan od poglavara koji su prvi’,

... onda se iz ovakve konstrukcije ne može izvesti izraz: "prvi od glavnih poglavara“ niti se može tvrditi da postoji samo jedan glavni poglavar ili jedan arhanđeo (Da 10:13).

U hrvatskom rječniku se za vojne poglavare koristi izraz časnik. U jednoj vojsci glavni časnici mogu biti samo generali koji zapovijedaju složenim vojnim postrojbama i pojedinim granama vojske. Među časnicima može postojati razlika u stupnjevanju tako da samo jedan od njih može imati najviši vojni čin u svakoj pojedinoj postrojbi. Komandiri, kapetani, satnici, brigadiri, stotnici, desetari se ne smatraju ‘glavnim časnicima’ ili ‘najvišim časnicima’. Tako i Mihael nije jedan od časnika, nego ‘jedan od glavnih časnika’ ili ‘jedan od glavnih poglavara’. Stoga se izraz ‘prvi od glavnih poglavara’ u tom kontekstu može opet odnositi samo na jednog od najviših časnika – generala.

Čak i kad bi rekli da je Mihael ‘prvi od najviših časnika’ onda bi u kontekstu onoga to znamo, to moglo značiti da je od svih arhanđela samo on dobio najviše ovlasti za područje zemlje dok se ne pojavi drugi Adam. U tom smislu je on prvi među jednakima, a ne jedini najviši poglavar vojske. Teoretski je kralj ‘prvi od glavnih poglavara’. No, da je ovdje mišljeno na ‘kralja’ onda bi se ta titula kao takva i koristila, a ne titula ‘najviši poglavar’, koju mogu nositi više glavnih poglavara. Titula ‘kralj’ podrazumijeva najviši položaj dok izraz ‘jedan od poglavara koji su prvi’, daje mjesta tituli koja je niža od kralja jer su Mihael i drugi arhanđeli sa svojim vojskama podložni Jehovi – kralju i Vrhovnom zapovjedniku. Kao što smo rekli, zbog prirode zadatka koji je povjeren samo jednom od arhanđela, Mihael može biti samo prvi među jednakima. Budući da će Isus dobiti autoritet kralja koji će ujedno predvoditi svoje izabrane anđele, onda je razumljivo da će imati viši autoritet od svih anđela u toj razini vlasti. No, kad preda svoju vlast Bogu, tada će i on biti samo "jedan od najviših knezova" kao i Mihael.

Vidjeli smo da je u Izraelu prvi od glavnih poglavara bio zapovjednik Judinog plemena jer je išao prvi ispred ostalih plemenskih vojski koje su predvodili drugi zapovjednici istog ranga. No pred bitku bi se svih ‘dvanaest’ vođa (najviših poglavara) sa svojim vojskama rasporedilo u bojne redove tako da nitko od njih nije mogao biti veći od drugih. Kad je David napravio popis ‘poglavara rodova vojske’ koje su po skupinama od 24000 svakog mjeseca služili kralju onda je nad svakom od dvanaest skupina postavio jednog ‘glavnog poglavara’ ili ‘vođu’ koji su jednom godišnje upravljali poslovima oko vojske. Samo jedan je od njih iz Judinog plemena mogao biti ‘prvi’ po redu čija je skupina služila svakog prvog mjeseca u godini. Međutim, iz te prve skupine je izdvojen ‘poglavar zapovjednika svih skupina’ koji je nadgledavao svih dvanaest poglavara i njihove skupine tokom cijele godine (1.Lje 27:1-4; 28:11-13). On je u tim poslovima služenja kralju u mirno vrijeme bio glavni ili ‘prvi od glavnih poglavara’, dok je Joab, također iz Judinog plemena bio ‘zapovjednik kraljeve vojske’ tako da je on samo u slučaju rata bio ‘prvi od glavnih poglavara’ a ne jedan i jedini najviši poglavar (1.Lje 27:34).

Osim ovih vojnih poslova postojali su i državni poslovi naroda u kojima su služili ‘plemenski poglavari’ ili ‘knezovi Izraelovi’. Oni su bili ‘poglavari svih poglavara’, ili ‘glavni poglavari’ a upravljali su narodom po svojim plemenima. Iznad njih je bio kralj. Tako je u Izraelu u različitim svojstvima služilo više ‘poglavara svih poglavara’ koji su bili odmah do kralja. Za Davida se nikad nije govorilo da je ‘poglavar svih poglavara’ iako se to podrazumijevalo. Uz njegovo se ime koristi samo titula ‘kralj’ što je bilo dovoljno da ga se prikaže kao najvišeg Poglavara. Kad se za Davida kaže da je ‘poglavar’ onda je to podrazumijevalo njegovu najvišu funkciju ‘kralja’ (vidi Ez 37:24,25). Izraz ‘prvi’ je suvišan da bi ga se prikazalo kao većeg od ostalih poglavara. S druge strane, da je Mihael imao ulogu ‘kralja’ svih anđela onda bi se koristio taj izraz ili neka druga srodna jedinstvena titula pa ga nitko ne bi smatrao jednim od najviših poglavara.

Ovakvo gledanje na stvari je mogao imati svaki Izraelac pa je važno iz njihove perspektive gledati na pojedine izraze koje su oni koristili u vrijeme pisanja Biblije, a koje su istovremeno koristili i za zemaljsku i za nebesku Božju vojsku. Čak i izraz ‘kralj’ se nije uvijek koristio za vrhovnog vladara nego za više vladara istog ranga koji su upravljali dodijeljenim provincijama unutar jednog većeg carstva. U vezi titule ‘tetrarha Heroda’ U fusnoti za Mateja 14:1 stoji slijedeće objašnjenje:

"Tetrarh je titula vladara koji je u Rimskom Carstvu vladao nad četvrtinom provincije ili kao jedan od četiri vladara u provinciji. Nazivalo ga se i kraljem (Mt 14:9; Mk 6:14).“

Tetrarh (Tetra – četiri; arh – vladar) je bio vladar ili kralj jedne četvrtine provincije. Samim tim, on je bio ‘jedan od najviših knezova’, a bilo ih je četiri koji su vladali provincijom. Svaki je imao svoju vojsku. Kad se Mihaela spominje kao ‘jednog od velikih knezova’ onda to ima isto značenje po kojem Mihael ima vlast samo nad svojim anđelima, a ne nad cijelom Božjom vojskom.

Redni broj ‘prvi’ ne mora značiti da samo jedna osoba može biti ‘prva’. Tako su svi “Davidovi sinovi bili prvi do kralja“ (1.Lj 18:17; usporedi Mt 18:1,4; 20:27; Mk 9:35; Lk 13:30). Davidovi sinovi su bili prvi knezovi, a svaki od njih ‘jedan od prvih knezova’. Zato oni koji prevode izraz ‘jedan od najviših knezova’ sa izrazom ‘prvi od glavnih poglavara’ ne mogu na takav način dokazati da je Mihael jedan i jedini najviši arhanđeo i onda ga još povezati sa Isusom Kristom. Osim toga, u hebrejskom pismu brojevi nisu imali znakove nego su se pisali riječima ili je svako slovo kao i u kombinaciji sa drugim slovima tvorilo neki broj. U našem pismu brojevi imaju vlastite znakove, a mogu se izraziti riječima. Kad bi izjavu ‘jedan od najviših knezova’ napisali brojevima i slovima onda bi ona izgledala ovako:

  • "1  od najviših knezova"              jedan - broj 1 bez točke - količina
  • "1. od najviših knezova"              prvi -   broj 1 sa točkom – poredak

Ovdje bi se u hrvatskom pravopisu moglo pogriješiti ukoliko bi se kod prepisivanja zanemarila točka uz broj. Umjesto ‘prvi’ ispalo bi ‘jedan’ i obrnuto tako da bi se promijenio smisao navedene izjave. Međutim u hebrejskom pismu tu nije moglo doći do greške. Hebrejski ‘achd’ (דחא) glasi ‘jedan’ i u hebrejskim spisima se uvijek koristi u smislu količine. Hebrejski izraz ‘rashnim’ glasi ‘prvi’ i označava redni broj i taj se izraz ovdje ne koristi za Mihaela. U Bibliji nema niti jednog primjera da se hebrejskim izrazom ‘achd’ – ‘jedan’ misli na redni broj koji bi označavao ‘prvog’ po redu ili veličini nego uvijek na ‘jednog’ koji pripada određenoj grupi. Tako Mihael po kontekstu ostaje ‘jedan od velikih knezova’, a ne jedan i jedini najveći knez – arhanđeo. Uz naslov biblijske knjige Hošea stoji fusnota koja kaže:

"Hošea je prvi od 12 “Malih proroka” (od Hošee do Malahije) čija su proročanstva Židovi svrstavali u jednu knjigu, koju su nazivali “Dvanaestorica”

Iako se ovdje koristi redni broj ‘prvi’ ali on ništa ne mijenja na stvari jer se Hošeu ne smatra većim od ostalih malih proroka nego samo prvim po redu koji se nalazi u Bibliji. Za Ivana Krstitelja se zbog njegove uloge pripremanja puta Isusu Kristu kaže da je bio najveći prorok od svih proroka (Lk 1:15; Mt 11:11). Tako i Mihael može zbog svoje uloge na zemlji biti najveći poglavar od svih poglavara koji služe kao arhanđeli. I on će u svojoj ulozi pripremiti put Isusu Kristu koji će nakon najveće bitke zauzeti vlast nad cijelom zemljom.

Da je ‘anđeo’ koji se obratilo Danijelu imao na umu da je Mihael jedan i jedini najviši knez onda bi se tako i izjasnio. Međutim, kad je rekao za njega: ‘Mihael, najviši knez’, kao što piše u Danijelu 12:1, to još uvijek ne može biti dokaz jedinstvenog položaja, kao što to može ali ne mora značiti ni izraz ‘Knez nad knezovima’ (Da 8:25). Kada bi izraz ‘najviši knez’ bio jedinstven, tada bi izraz ‘jedan od’ bio sasvim suvišan i nepotreban, a upravo taj izraz ne dozvoljava da se Mihaela smatra jedinim arhanđelom niti da ga se identificira sa Isusom koji nije istaknuti anđeo nego istaknuti čovjek koji je na jedno određeno vrijeme dobio poglavarstvo nad njima.

U knjizi proroka Danijela 10:13 i 12:1, postoje dva različita izraza u vezi Mihaela koji se nadopunjuju:

  • Mihael – ‘veliki knez’ - ‘arhanđeo’    (titula koju ima u svojoj grupi anđela koju predvodi)
  • Mihael – ‘jedan od velikih knezova’ (titula koju dijeli sa drugim najvišim knezovima istog ranga)

Ova dva različita izraza su korištena svaki u svom kontekstu. Prvi je korišten da anđela Mihaela prikaže kao velikog kneza svoje vojske, a drugi da ga dovede u vezu sa ostalim velikim knezovima istog položaja u cjelokupnoj Božjoj vojsci. Ako je titula ‘veliki knez’ jedinstvena onda bi se ona trebala kao takva pojaviti u oba stavka. No, budući da je prema prvom izvještaju (10:13) Mihael samo ‘jedan od najviših knezova’, onda nam se u drugom izvještaju (12:1) samo naglašava ta njegova titula ‘veliki knez’ koju uz njega očito nose i drugi visoko rangirani anđeli. Zato se za Mihaela ne koristi neki jedinstveni izraz kojim bi ga se prikazalo kao jednog i jedinog najvećeg anđela, vođu ili kralja svih anđela, nego izraz koji ga se povezuje s ‘jednim od najviših knezova’ s kojima dijeli isti najviši položaj u našem kozmosu. Prema tome, arhanđeo Mihael ne predvodi sve vojske anđela nego samo ‘jednu od’ mnogih.

Može se pretpostaviti da nisu svi anđeli raspoređeni u vojno ustrojstvo nego da su po primjeru teokratskog uređenja na Izraelu raspoređeni u različite rodove i službe. Naime, Izrael je u vrijeme Davida i Salamunovog hrama bio slika Božje univerzalne teokracije, a to se može vidjeti i u opisima neba u vizijama koje je dobio apostol Ivan. Tako se u jednoj viziji imamo slijedeći opis:

"Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri prijestolja, a na tim prijestoljima sjedili su dvadeset i četiri starješine obučeni u bijele haljine, sa zlatnim krunama na glavi. (...). I pogledao sam i začuo glas mnogih anđela koji su bili oko prijestolja, bića i (24) starješina. Bilo ih je na mirijade mirijada i tisuće tisuća“ (Ot 4:4; 5:11).

Iza ovih starješina se nalaze skupine anđela, pa bi mogli pomisliti da su oni njihovi predvoditelji - arhanđeli. Međutim, ove vojske anđela su podijeljeni u formacije, a budući da knezovi predvode manje, a arhanđeli veće formacije, onda svi oni zajedno dolaze pred vijeće starješina koji sjede na svojim prijestoljima. Ove starješine imaju krune koje označavaju njihovu vlast, – što upućuje da se radi o ‘poglavarima‘ koji predstavljaju Božje univerzalno kraljevstvo u cijelom univerzumu (Ot 4:8).

Watchtower pokušava ove starješine poistovjetiti sa 144000 ljudi koji će sa Kristom vladati kao kraljevi s neba. No samo jedan stavak iz knjige Otkrivenja to pobija jer Ivan u viziji vidi 144000 gdje stoje pred 24 starješine i pjevaju novu pjesmu. Ivan očito vidi dvije različite grupe osoba, zemaljsku i nebesku, a ne jednu, tako da ovi starješine imaju svoje jedinstveno mjesto na nebu koje se razlikuje od uloge koju će imati 144000 otkupljenih ljudi na zemlji, koji će također biti anđeli (glasnici) Božjeg kraljevstva pod vodstvom Isusa Krista (Ot 14:1-3).

Pojam ‘anđelo’ je zajednički naziv za sve Božje službenike na nebu i zemlji, dok su kerubi i serafi dva različita roda anđela koje služe uz prijestolja na svim razinama vlasti. Među ‘kerubima’ postoje oni koji zauzimaju najviši položaj služenja i takve se u Bibliji prikazuje sa ‘šest krila’ i naziva 'serafima' (Iz 6:2; Ot 4:8; usporedi Ez 1:6; 2.Lje 3:11). Iako se u gornjoj viziji ne spominju bića sa četiri i sa dva krila oni se spominju u hebrejskim spisima, što ukazuje na njihovu nižu poziciju u teokratskom uređenju neba (univerzuma).

Među najvišim anđelima su 24 starješine koji stoje i sjede oko Jehovinog prijestolja. Krune na njihovim glavama ih označava za najviše poglavare i među njima nema onoga koji je viši od drugih. Njihove krune predstavljaju zajedničku vlast koju su dobili nad cijelim univerzumom. Postoje indicije po kojima možemo 24 starješine poistovjetiti sa Božjim prvim sinovima jer sudjeluju u svećeničkim službama (poput svećeničkih poglavara u Izraelu). Njihova služba uključuje dvojnu ulogu, ulogu kralja i svećenika (poput Melkizedeka - kralja i velikog svećenika Salema), po čemu svoju ulogu preslikavaju na arhanđele koji tu ulogu mogu imati samo među ljudima. Takvu ulogu će imati i Isus. (više o tome je opisano u 14. svesku) 

Ovako bi se Božja vlast preko prvih Poglavara te keruba i serafa prenosila na svaku planetu u univerzumu koju bi predvodio po jedan istaknuti Božji sin kao što je to Isus, drugi Adam. Svaka planeta bi imala svoje anđele i prvog istaknutog Sina, predvodnika svojih anđela. Među prvim sinovima je i Mihael. Za ostale znamo da postoje, ali im Biblija ne otkriva imena, osim što spominje anđela Gabrijela, ali bez indicija o njegovoj poziciji među drugim službenicima iako bi ga mogli gledati kao jednog od 24 starješine ili kao jednog kneza iz Mihaelove vojske.

Da bi mogli sebi predočiti kako funkcionira univerzum nad kojim je Bog postavio svoje službenike moramo imati u mislima nekoliko činjenica o anđelima:

  • postoje nosioci vlasti na više razina s kojima surađuju serafi i kerubi
  • stotine milijuna anđela služe pod poglavarima na više razina vlasti
  • anđeli su prenosioci i tvorci Božje riječi koji su u toj službi bili i prije stvaranja čovjeka na našoj planeti
  • Bog iz naroda izdvaja izabrane ljude i postavlja ih u službu proroka, kraljeva i svećenika koji također služe u svojstvu anđela
  • anđeli su službenici koji moraju održavati savršeno funkcioniranje ljudskog društva

Na osnovu ovih činjenica možemo predočiti sliku Božjeg univerzalnog kraljevstva kojim Bog upravlja preko svojih službenika:

  • Bog – nadgledava cijeli univerzum preko četiri serafa sa šest krila koja stoje oko njegovog prijestolja.
    • s četiri serafa Bog je mogao cijeli univerzum podijeliiti na četiri velika područja nadgledavanja.
  • 24 starješine - prvi Poglavari - U svakoj od 4 zone su po 6 prijestolja što bi moglo stvoriti 24 manje zone nad kojima starješine preuzimaju odgovornost, svaki na svom užem području djelovanja
    • Svaki od njih surađuje sa 4 keruba s četiri krila koji služe uz njihova prijestolja
  • Arhanđeli - predvode svoje vojske s kojima mogu nadgledavati i upravljaju ljudskim bićima radi savršenog funkcioniranja čovječanstva .
    • po nekoj logici bi s njima surađivali po četiri kerubi s dva krila
      • Anđeli - grupirani u manje i veće formacije u sastavu 12 legija koje predvodi 12 knezova
      • Narodi - imaju svrsishodan zadatak da vladaju zemljom tj. nad biljnim i životinjskim svijetom.

Kako bi cijeli univerzum odražavao svetost, Bog je stvorio serafe koji paze na duhovnu čistoću svih razumnih stvorenja na svim razinama postojanja. Zato nije neobično da u vizijama Otkrivenja vidimo anđele – serafe koji obavljaju svećeničke službe slične onima koje su u Izraelu bile dane svećeničkim poglavarima. Isus je postao kralj i svećenički poglavar, a ujedno i predvoditelj svojih izabranih anđela tako da se sada nalazi “daleko iznad svakog vrhovništva, vlasti, sile i uprave“ ‘ovog i budućeg (zemaljskog) poretka’ ali ne i iznad cjelokupne nebeske organizacije, jer je on samo “Vladar (knez) kraljeva zemaljskih“ (Kol 1:16; Ef 1:20,21; Ot 1:5). On je dobio ovlasti nad zemljom i Božjim narodom u povezanosti sa privremenom ulogom koja je dana arhanđelu Mihaelu kao pomoćniku u ostvarivanju Božje volje na zemlji tako da se njihove uloge preklapaju. 

Mihael je dobio prednost da zastupa Boga pred Izraelcima. On je taj koji je bio privremeno postavljen za 'kneza Izraela' pa je pomagao Mojsiju da izvede Izraelce iz Egipta kroz pustinju sve do obećane zemlje (2.Mo 14:19; 23:20,21). Budući da on u svojoj vojsci ima više i niže knezove koji predvode veće i manje formacije, onda je umjesto sebe mogao poslati i neke od njih da prenesu poruke Božjim slugama na zemlji. Tako se on ili netko od njegovih knezova mogao ukazati Jošui prije zauzimanja Obećane zemlje. Naime Jošua je vidio "jednog čovjeka sa isukanim mačem u ruci“ koji je za sebe rekao da je "knez vojske Jehovine" (Jš 5:13). Jednog od knezova je prije toga vidio Bileam dok su Izraelci prolazili pustinjom. Kasnije je i kralj David vidio jednog od njih (1.Lje 21:16; 4.Mo 22.31).

Sa sigurnošću možemo reći da je jedan od nižih knezova iz Mihaelove vojske bio poslan proroku Danijelu u Babilon, ali nije mogao doći do njega jer mu je na put stao knez Perzije sa svojim anđelima. Knez Perzije je dokaz da su na zemlji djelovali anđeli koji su upravljali carstvima koja su bila u rukama najvišeg kneza ovog svijeta. S obzirom da je prije svega došao da se bori s knezom Perzije, onda je on predvodio manju formaciju anđela. Tek nakon dvadeset i jedan dan mu je pritekao u pomoć Mihael, knez Izraela, koji je vjerojatno došao sa više legija i tu je ostao kako bi pomogao svojem podređenom knezu srušiti vlast kneza Perzije (Dan 10:5,11-13,20,21).

Mihael je bio postavljen da se sa svojim knezovima i anđelima suprotstavlja knezu ovog svijeta koji je izgubio svoj prvobitni položaj pa je zato uloga arhanđela Mihaela posebno istaknuta u Bibliji. Naime, knez ovog svijeta je prije gubitka svog visokog položaja bio jedan od Božjih istaknutih službenika koji je bio određen da nadgledava čovječanstvo. Moguće je da je bio kerub. Naime, neki u opisu Tirskog kralja vide Sotonu koji je navodno bio "pomazani kerub, zaštitnik", ali je to teško dokazati jer je tu slikovitim rječnikom, opisan kralj Tira koji je zaslužio osudu zbog svoje oholosti i uzdizanja do Boga (Ez 28:1-19). Takvu oholost je pokazao i kralj Babilona koji je opisan kao jutarnja zvijezda i kao svjetlonoša ili lucifer (Iz 14:12-14). Sve su to izrazi koji su opisivali istaknutu poziciju nekih ljudi pred Bogom, a koja je odgovarala poziciji njegovog univerzuma (neba) u kojem su posebno mjesto imali serafi i kerubi te starješine i arhanđeli (vidi 14. svezak). Ukoliko je Sotona bio kerub, onda je bio u razini keruba sa četiri krila koji su surađivali s jednim od 24 poglavara (vladara). Pod njegovim vodstvom su trebali nadgledavati ljude, s tim da je takav kerub trebao služiti interesima Božjeg zemaljskog sina. On je bio među kerubima koji su bili odgovorni da se Božja volja ostvari na zemlji i da stvore sve preduvjete za uvođenje uprave Božjeg kraljevstva s izabranim ljudima koji bi upravljali ljudskim društvom na svim razinama. Stoga je imao prednost da prati razvoj čovječanstva koje je trebalo poteći od Božjeg sina Adama, do trenutka kada je među savršenim ljudima Bog mogao odvojiti Adama i njegove sinove u službu anđela (glasnika Božjeg kraljevstva na zemlji). Tada bi taj kerub zajedno sa drugim kerubima pod svojim poglavarom nadgledavao zemlju koja je dana Adamu na upravljanje.

Budući da je Bog odredio da Adam, koji je potekao od zemlje vlada zemljom i ljudima, a da mu kerubi samo u tome pomažu, onda je taj kerub vjerojatno želio drugačije urediti tu upravu nad ljudima na način da on upravlja Adamom, a preko njega i ljudskim društvom. Da bi to postigao, nije se želio suprotstaviti Bogu, nego samo stvoriti situaciju u kojoj će Adam izgubiti Božje povjerenje zbog čega bi Bog prepustio Adama i ljude u njegove ruke. Međutim, nije računao da se to neće svidjeti Bogu, pa je doveden u poziciju Božjeg i ljudskog protivnika ili sotone (hebr. satan – protivnik)

Kad je napustio svoj časni položaj, na njegovo je mjesto Jehova postavio drugog keruba, a budući da su Adamovi potomci osuđeni živjeti odvojeno od vječnog života, onda je bilo potrebno nad zemljom privremeno postaviti arhanđela Mihaela dok se ne pojavi drugi Adam sa svojom teokratskom strukturom Božjih službenika (anđela). Tako je Mihael dobio posebnu časnu ulogu da upravlja stvarima na zemlji. On je označen kao ‘zaštitnik’ jer je rečeno da pomaže i ‘štiti sinove Božjeg naroda’  (Da 12:1 St).

Nakon svog pada taj kerub - Sotona - je zadržao svoju poziciju koja očito nije bila potpuno jasna anđelima na nižoj razini postojanja. Kao kerub je mogao obilaziti druga područja u zoni u kojoj su služili Mihael i drugi arhanđeli sa svojim anđelima i kerubima, pa je lako moguće da je na neki svoj način uspio pridobiti neke od njih kojima je želio dati veće ovlasti i stvoriti svoje kraljevstvo na zemlji. Sve njih je organizirao u svoju upravu i vojsku s kojom upravlja i vlada cijelim svijetom. No, on kao vladar ovog svjetskog poretka najvjerojatnije upravlja s onom svjetskom silom preko koje može vršiti snažan utjecaj na mnoga svjetska zbivanja, dok je kerubima dao da kao knezovi sa svojim anđelima upravljaju manjim narodima. Zato možemo pretpostaviti da je ‘knez Perzijskog kraljevstva’ bio jedan od tih njegovi knezova koji je vladao tim područjem. Kad je Grčka svjetska sila trebala preuzeti dominaciju svijetom onda je bilo rečeno da će doći ‘knez Grčke’. To je očito trebao biti drugi knez koji je već upravljao tim područjem. Ostali knezovi su upravljali drugim narodima, a nad svima njima Sotona.

Zato je Jehova nad svojim ‘narodom’ Izrael postavio kneza Mihaela koji ga je trebao ‘štititi’ od neprijateljskih sila i naroda kojima su upravljali Sotona i njegovi anđeli (Da 12:1 St; 1.Lje 21:1; Lk 4:5-7). Nakon formiranja duhovnog naroda Izrael, koji se sastojao od kršćana iz svih naroda, a koji su se pridružili pravim Izraelcima, Mihael je nastavio sa svojom zaštitničkom ulogom, jer je on od tada branio sve njih koji su pristupili gori Sion i ‘desecima tisuća anđela’ (Heb 12:22). Ovaj spomenuti broj od ‘desetak tisuća’ (nekoliko legija) je daleko manji od stotinu milijuna anđela koji se spominju u drugim izvještajima, što je u skladu sa činjenicom da je ovdje riječ samo o jednoj posebnoj grupi ‘izabranih anđela’ koje također spominje Pavle, a koje predvodi samo jedan od izabranih arhanđela koji je postavljen za tu službu (Ot 5:11; 1.Ti 5:21). Vjerojatno se zbog toga u Bibliji spominje ime tog velikog kneza Mihaela koji sa svojim anđelima predvodi u tom jedinstvenom zadatku na Zemlji.

Arhanđeo Mihael je imao aktivnu ulogu u mnogim zbivanjima na zemlji, a posebno kad su u pitanju bile svjetske sile koje su svojom dominacijom nad mnogim narodima prkosile Bogu i Božjem narodu (1.Mo 1:28; He 2:5-9). U Danijelovom opisu se mogao vidjeti i jedan bezimeni anđeo koji je silazio na zemlju kako bi utjecao na smjenu svjetskih vlasti. I konteksta se može vidjeti da je riječ o anđelu Gabrijelu. On je vjerojatno bio poglavar koji je bio viši od Mihaela, a ako ne, onda je bio niži knez u toj vojsci u kojoj je predvodio jednu manju formaciju anđela sa kojima je prenosio Božju riječ i oduzimao vlast pojedinim knezovima koji su vladali narodima na području svete zemlje. Taj anđeo je proroku Danijelu rekao da je “ustao kako bi bio snaga i utvrda“ tadašnjem kralju Dariju Medijancu, koji je vladao Medo-Perzijskom svjetskom silom, ali da će se uskoro boriti protiv kneza Perzije kako bi oslabio njegovo carstvo i omogućio knezu Grčke da preuzme svjetsku vlast.

U međuvremenu je knez (Sotonin anđeo) Perzije pokušavao preuzeti situaciju pod svoju kontrolu tako da je sa svojom vojskom anđela onemogućavao pristup Gabrijelu jer piše:

“… ali gle; Mihael, jedan od najviših knezova – kaže on - došao mi je u pomoć. A ja sam ostao tamo kod kraljeva perzijskih.” (Da 10:13; 11:1)

On je tu ostao do određenog vremena kako bi utjecao na tijek zbivanja na tom području s ciljem da se Božja riječ i zapovijed vrati Bogu ispunjena u skladu sa proročanstvima. To nam govori da je on sa svojim anđelima nadgledavao zbivanja na tom području i da mu je Mihael pomagao u mnogim zadacima, a posebno kad je trebalo na tom području rušiti svjetske vladare kojima je Bog odredio kraj.

Anđeo je izraz koji se odnosi na sva nebeska bića. To što se sva nebeska stvorenja zovu anđeli (glasnici) ne znači da svi oni prenose poruke izabranim ljudima na zemlji. Oni su glasnici jer svojim djelovanjem objavljuju Božju suverenost i slavu. Neki to objavljuju bez riječi jer izvršavaju zadatke u kojima se očituju sva Božja svojstva – ljubav, moć, pravednost i dobrota. Kad je u pitanju prenošenje Božjih proročanskih poruka ljudima onda taj zadatak očito ima samo anđeo Gabrijel (vidi Su 13:6,7; Lk 1:19,26,27; 2:9-14). Mihael je glasnik Božje pravednosti na način da svojim močnim djelovanjem poručuje "tko je kao Bog“, što je i značenje njegovog imena. Prorok Elizej je jednom tražio od Boga da otvori oči njegovom sluzi koji je vidio viziju vojske anđela ‘s puno vatrenih kola’ koji su onesposobili Sirijsku vojsku čime su pokazali da se zemaljske sile ne mogu boriti protiv Boga i nadvladati Božji narod (2.Kr 6:15-17).

Svrgavanje kneza Perzijskog i Grčkog se već odigralo u povijesti, ali onaj konačni će se odigrati uskoro, kada će zadnja svjetska sila, koja vuče krojene iz Rimske imperije, biti uništena u ratu od Harmagedona. Za Mihaela se proriče da će on predvoditi u svrgavanju Sotone i uništavanje njegovog cjelokupnog kraljevstva, što će prethoditi uspostavljanju Božjeg kraljevstva na zemlji u rukama Isusa Krista, gdje će najvjerojatnije arhanđeo Mihael sa svojim anđelima biti postavljen umjesto Sotone i njegovih anđela, dok će Isus sa svojim anđelima preuzeti vlast nad Izraelom i svim ostalim narodima. Nakon 1000 godina, Isus će Bogu predati svoju krunu, nakon čega će ostati na onoj poziciji koju je od samog početka trebao imati Adam. U tom slučaju više neće biti potrebna služba Mihaela jer će Isus kao arhanđeo sa svojim anđelima zauzeti svoje mjesto upravljanja ljudskim društvom koje će pripadati Božjoj univerzalnoj obitelji. 

Isus je već pokazao ljudima da ima pomoć Božjih anđela koji su mu služili dok je on propovijedao i činio silna djela u Božje ime. Kad je istjerivao demone i pokazao da ima vlast nad njima onda su mu se neki od demona suprotstavili pa su mu rekli:

“Što mi imamo s tobom, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?” (vidi Mt 8:29)

Time su željeli dati do znanja Isusu, Sinu Božjem, da još nije došlo njegovo vrijeme kraljevanja nad svim ljudima, nego da sada može imati vlast samo nad svojim sljedbenicima. Oni su svoju silu zloupotrebljavali nad pojedinim ljudima koje su oni mučili, znajući da oni još neće biti mučeni (tj. onesposobljeni) sve dok je njihov knez Sotona vladar ovog svijeta, pa su Isusu prigovorili što dira u njih i njihovu slobodu koju imaju po nalogu svog vladara. Ljude su često mučili pojedini demoni i njih se moglo otjerati uz pomoć Božjeg duha. Kad je u pitanju Božji duh, onda moramo imati u mislima da su anđeli s većim ovlastima stajali iza onoga što se pripisivalo Božjem duhu. Oni su koristili božansku moćnu silu koja im je dana da čine čuda i istjerivaju demone.

Prema tome, iza istjerivanja demona i čuda liječenja su stajali pojedini moćni anđeli (knezovi), a ne samo neka nevidljiva neosobna sila koja je išla direktno od Jehove. Sve što se treba pripisati svetom duhu treba pripisati tim anđelima koji imaju dopuštenje od Boga da koriste svoje dane ovlasti i moći u izvršenju nekih zadataka, pa tako i tih čuda koje su demonstrirale Jehovinu moć. Isus Krist se također koristio tim anđelima koji su ga služili, među kojima je bio i sam Mihael. Naime, iza svih njegovih čuda liječenja i istjerivanja demona su stajali moćni anđeli koji su bili u neposrednoj blizini kao nevidljivi izvršioci tih djela, a koristili su se Božjim svetim duhom. Moguće je da su bili u blizini događaja ali su onemogućili ljudima da ih vide, ili su se tu nalazili, a da nitko nije mogao znati da su oni anđeli nego stranci. Neki su čak ugostili te nebeske anđele, a da nisu to znali (vidi Heb 13:2). Suprotno njima demonski anđeli preko svojih zemaljskih slugu također čine čuda koja mogu biti toliko velika da bi mogla prevariti i Božje sluge misleći da iza tih njihovih čuda stoji Bog.

Isus je ta čuda koja je činio pripisivao Bogu a ne anđelima. No anđeli su samo sluge i izvršioci Božjih naloga i posrednici Božje sile kojom je Bog činio moćna djela. To možemo znati po tome što sveti duh ne može biti u jednom trenutku djelotvoran a u drugom ne. Njegova djelotvornost ovisi o anđelima koji su u nekim situacijama mogli biti djelotvorni u borbi protiv demona, a u drugima nisu bili uspješni jer se nisu mogli suprotstaviti anđelima-demonima koji su bili brojniji i jači od njih. U Bibliji su spomenuti primjeri nekih napada demona na ljude koji su bili vezani uz vrlo jake demonske knezove i njihove legije, a koje se moglo otjerati samo uz pomoć molitve. Čak ni apostoli, koji su imali uspjeha u istjerivanju pojedinih demona u Isusovo ime, nisu u datoj situaciji mogli zapovijedati tim mnoštvima demonima i natjerati ih da odu. Zašto?

Kad je Isus dao vlast apostolima da liječe i istjeruju demone onda im je omogućio da to čine uz pomoć nekog anđela koji je stajao uz njih i demonstrirao svoju moć. No takav jedan anđeo se očito nije mogao suprotstaviti tim legijama demona (Mk 9:38; vidi Lk 8:26-34). Sjetimo se da ni anđeo Gabrijel nije imao moć da nadvlada kneza Penzije koji je iza sebe imao brojniji silu sve dok mu nije došao u pomoć Mihael sa svojim legijama anđela. Kad to uzmemo u obzir onda ćemo znati zbog čega je tom prilikom sveti duh zakazao, odnosno zašto apostoli nisu bili uspješni u istjerivanju demona.

Isus je imao tu veliku moć jer je iza sebe imao moćnog arhanđela i njegove legije anđela. Neki anđeli su ga stalno pratili dok je bio na zemlji u opasnosti, što je u skladu sa ranije poznatom činjenicom da ‘oko Božjih slugu stoje utaboreni anđeli (množ.) Jehovini’ (Ps 34:7). Njemu nije služio jedan anđeo nego mnogi jer u izvještaju piše da su mu nakon pomazanja i prvih kušnji “došli anđeli (množ.) i počeli mu služiti“ (Mt 4:11; Lk 22:43). Da, oni su mu od tog trenutka počeli služiti jer su stajali iza svih onih nadnaravnih događaja koji su se pripisivali Isusu. Zato je on mogao učiniti ono što je apostolima bilo teško jer su se njemu iz tog razloga svi demoni morali pokoravali. Apostoli su, kako Isus kaže, trebali u toj situaciji koristiti molitvu (Mk 9:28,29). Zašto molitvu? Molitva je bila potrebna jer apostoli nisu iza sebe imali arhanđela i njegove vojske, nego samo jednog anđela koji im je služio, a koji osobno nije bio u mogućnosti nadvladati legije demona. Koristeći se molitvom, apostoli su trebali preko tog anđela koji im je služio, dozvati od Boga druge anđele u pomoć, a koji su mogli doći samo pod vodstvom svog arhanđela. Molitvom bi se omogućilo da Jehova dozvoli svom najvišem knezu da sa svojim legijama ode u borbu i otjera demonskog kneza i njegovu vojsku sa tog područja. Znači, trebalo je Jehovino odobrenje kojom se dozivalo u pomoć vojske koje bi brojem i snagom bile jače od demonskih legija anđela.

Upravo to se desilo kad je spomenuti anđeo Gabijel trebao pomoć Mihaela da dođe do proroka Danijela. Nakon što je objasnio Danijelu svrhu svoga dolaska, rekao mu je na kraju:

“…a sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije. I kad  odem, gle, doći će knez Grčki. No reći ću ti što je zapisano u knjizi istine, i znaj da nema nikoga tko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaela, kneza vašega” (Da 10:20,21).

Ovdje je više nego očito da je knez Mihael bio vojskovođa koji je sa svojom vojskom ‘pomagao’ svom poglavaru Gabrijelu koji nije uvijek mogao diplomatskim putem riješiti i ispuniti svoj zadatak na zemlji. Tako bi njih dvojica zajedno rušili postojeći svjetski poredak kako bi omogućili novoj političkoj vlasti da preuzme svjetsku političku scenu s ciljem da se u potpunosti ispuni Božja riječ. To je u skladu s Jehovinim pravom da ljudsko kraljevstvo daje kome hoće i da obara one koji mu se suprotstavljaju (Da 4:25,37). Budući da će oni sudjelovati u ratu od Harmagedona, kako bi učinili kraj ovom svjetskom poretku i omogućili Isusu da preuzme vlast nad zemljom, onda nije neobično da se Isusova uloga isprepliće s ulogom arhanđela Mihaela čija je vojska anđela ujedno i njegova jer će je Krist koristiti kroz cijelo svoje vrijeme vladanja sve dok ne preda svom Ocu vlast nad zemljom (Ot 12:7-9). Zar se tako nije borio i David. Iako je on bio kralj, njegovu je vojsku vodio vojskovođa Joab u borbi protiv mnogih neprijatelja. Kad se David borio protiv svojih neprijatelja, onda su mu u tome pomagali njegovi glavni zapovjednici. I njegova se uloga često ispreplitala sa glavnim zapovjednikom Joabom koji je vodio mnoge njegove ratove (vidi 2.Sa 2:29-32; 1.Lje 19:14).