Article Index

Isus dolazi s glasom arhanđela


U izdanju časopisa Probudite se  od 8.2.2002 na str 17. stoji:
 
"Premda u Bibliji ne postoji nijedan redak u kojem se konkretno ukazuje na to da je arhanđeo Mihael sam Isus, postoji jedan redak u kojem se Isusa povezuje s ulogom arhanđela. U svom pismu Solunjanima apostol Pavao je prorekao: ”Sam [će] Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s arhanđelovim glasom i s Božjom trubom, i oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom ustat će najprije“ (1. Solunjanima 4:16). U ovom retku Isus je opisan kao onaj koji je već preuzeo vlast kao Božji Mesijanski Kralj. On govori ”arhanđelovim glasom“. Zapazite i to da ima moć uskrsavati mrtve. Dok je kao čovjek bio na Zemlji, Isus je izvršio nekoliko uskrsnuća. U tim je prilikama poziv umrlima uputio zapovjedničkim glasom. Na primjer, kada je uskrsavao sina udovice iz grada Naina, rekao je: ”Mladiću, tebi kažem: Ustani!“ (Luka 7:14, 15). Kasnije, neposredno prije nego što je uskrsnuo svog prijatelja Lazara, Isus je ”povikao (...) jakim glasom: ’Lazare, izađi!‘“ (Ivan 11:43). Međutim, u ovim je prilikama Isusov glas bio glas savršenog čovjeka. Nakon što je i sam uskrsnut, Isus je kao duhovno stvorenje uzvišen na ”viši položaj“ na nebu (Filipljanima 2:9). Budući da više nije čovjek, Isus ima glas arhanđela. Stoga je Isus ovaj put, kada je Božja truba obznanila poziv ’onima koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom‘ da se podignu u nebo, ’zapovjednički poziv‘ izdao ”s arhanđelovim glasom“. Logično je zaključiti da samo arhanđeo može uputiti poziv ”arhanđelovim glasom“.

Da li ovo tumačenje može biti točno? Ako smo na temelju Biblije mogli jasno razumjeti da Isus i Mihael nisu jedna osoba, onda nam Biblija vjerojatno može pomoći da razumijemo zašto se Isusa povezuje s glasom arhanđela. Iako se ovdje želi koristiti logika kako bi se zaključilo da je Isus svoj zapovjednički poziv izdao s arhanđelovim glasom, treba vidjeti da li taj glas kojeg je Pavle u viziji čuo bio Isusov ili glas jednog arhanđela koji ga prati sa svojom vojskom. Primijetit ćemo da u gornjem objašnjenju stoji da će ‘Božja truba obznaniti poziv’. Pitanje je da li će Isus obznaniti taj poziv s Božjom trubom u svojim rukama ili će ta truba biti u rukama jednog ili više anđela koji će ga pratiti pri tom zadatku. Da bi to mogli objasniti moramo uzeti u obzir da je ono što je Pavle opisao u kratkim crtama identično nekim opširnim događajima opisanim u Bibliji.

Kad Biblija spominje ‘Božji glas’, onda se ne misli na ton i boju Božjeg glasa kojeg ljudi ne mogu čuti, ali ga mogu predočiti ili usporediti sa glasom grmljavine iza kojeg stoje anđeli koji su direktno prenosili Božje riječi kao da ih je izgovarao sam Bog (vidi Su 2:1,2). Tako je anđeo kao Božji zastupnik sebe predstavio kao Boga jer je rekao Mojsiju: “Ja sam Bog...“; tako da je pisac u toj situaciji kad se Mojsijem obraćao anđelu napisao: “A Mojsije je rekao pravom Bogu...“, a kad je anđeo trebao reći nešto Mojsiju, onda je napisao: “Tada je Bog rekao Mojsiju...“ (Ps 29:3; vidi 2.Mo 3:2,6,15; 19:19,20; 5.Mo 4:33). Židovi su iz ovakvih događaja mogli zaključiti i znati da je nemoguće direktno čuti Božji glas pa su u situaciji kad se Isus pred narodom obratio Bogu čuli da je “došao glas s neba“ koji je bio sličan grmljavini te su rekli: “Anđeo mu govori“ (Iv 12:28,29). Božji ‘glas’ koji se često spominje u Bibliji predstavlja skup izgovorenih riječi ili zapovjedi koje su ljudi mogli čuti preko Božjih glasnika. Čuti Božji ‘glas’ nije uvijek značilo čuti glas anđela koji je zvučao poput grmljavine, nego je značilo čuti i poslušati Božje zapovjedi koje su prenosili anđeli i ljudi, usmeno ili pismeno. Zato je bilo rečeno za neke osobe da su "poslušali glas Božji“ iako nikad nisu čuli boju tog glasa (usporedi 1.Mo 22:18; 2. Mo 19:5).

Kad ovdje spominjemo boju Božjeg glasa koji je dolazio od anđela onda su Božji sluge ili cijeli narod mogli taj glas čuti na razne načine ili kao umirujući glas sličan ljudskoj boji glasa ili kao ‘jaki glas’, kao zastrašujući ‘glas trube i grmljavine’. (2.Mo 19:16; 2.Pe 1:17,18;Iv 12:28,29). Pročitajmo 2. Mojsijevu 19:16-19, da vidimo kako su to doživjeli i vidjeli Izraelci:

Trećeg su dana

  1. zagrmjeli gromovi i zasijevale munje …
  2. začuo se gromki zvuk roga [trube]…
  3. Mojsije je tada izveo narod iz tabora u susret pravome Bogu...
  4. Mojsije je govorio, a pravi mu je Bog jakim glasom odgovarao“

Kad su Izraelci čuli taj jaki glas, onda je Mojsije napisao:

"Te je zapovijedi na gori izgovorio Jehova jakim glasom svoj zajednici.“ (5.Mo 5:22)

Također je rekao:

"Jehova vam je progovorio iz vatre. Čuli ste zvuk riječi, ali lika niste vidjeli — samo se glas čuo." (5.Mo 4:12)

Čiji je to bio glas - Božji ili glas Božjeg anđela? I tko je stajao iza zvuka gromova i truba? Nećemo pogriješiti kada kažemo da Jehova stoji iz svega toga. No, Biblija daje uvid da je glas keruba “poput grmljavine“ i da su nekim anđelima dane Božje “trube“ (Ez 10:7;Ot 6:1; 8:2). To znači da su očito njegovi anđeli prouzročili da se čuje zvuk grmljavine i glas trube. Ovaj “jaki glas“ je pripadao anđelu koji je u toj situaciji demonstrirao Jehovinu moć koja je kod Izraelaca trebala izazvati strahopoštovanje prema Jehovi. Anđeo je došao s Jehovinim 'glasom', odnosno s Božjom 'porukom', a Bog je tom prilikom došao pred narod, ali ne osobno nego s glasom anđela koji je izgovarao njegove riječi i čiji su ‘zvuk riječi’ ljudi mogli čuti. Izraelci su mogli razumjeti da to što je Jehova došao s glasom anđela ne može značiti da je Bog anđeosko biće. Isto pravilo važi i za Isusa koji će doći s arhanđelovim glasom.

Biblijskom načinom izražavanja bi se moglo reći da je na goru Sinaj Bog sišao s jakim glasom, ili kako bi Pavle napisao, s glasom jednog od keruba. Zašto s glasom keruba? Zato što su kerubi spominju u situacijama kad Bog govori. Naime kad se Jehova u nekim opisima vidi da dolazi ‘na krilima vjetra’, on u biti dolazi ‘na krilima keruba’. A kad se spominje da ‘govori’ iz vihora i vatre, onda se to povezuje sa kerubima koji su predočeni sa vjetrom i vatrom, što znači da u Njegovo ime govori kerub. ‘Glas keruba’ je apostolu Ivanu zvučao ‘poput grmljavine’, a Izraelci su Jehovin glas usporedili s zvukom ‘grmljavine’ (vidi 2.Mo 19:18; Ps 18:10; 104:3; 2.Sa 22:11; Job 38:1; Ez 9:3; 10:3-5; Ot 6:1). Ako je Jehova mogao sići na goru Sinaj s glasom keruba, onda i Isus može sići na zemlju s glasom nekog arhanđela.

U Bibliji često čitamo o "Jehovinom glasu" iako zvuk i boja tog glasa nije njegova. Pogledajmo:

"Kao junak Jehova će izaći. Kao ratnik podjarit će žar svoj. Povikat će, ispustit će poklik ratni, moćniji od neprijatelja svojih.” (Iz 42:13)

"Jehova će s visine kao lav riknuti, iz svetog prebivališta svojega pustit će glas svoj…” (Jr 25:30; Ho 11:10;  Joel 3:16)

Tko je stajao iza tog ratnog pokliča i vike koja je opisana kao Božji glas? Odgovor nalazimo u Joelovom proročanstvu u kojem stoji:

"Zapušite u rog na Sionu i oglasite se poklikom ratnim (...). Jehova će pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer je tabor njegov vrlo velik. Moćan je on koji izvršava riječ svoju..." (Jl 2:1,11)

U ova dva opisa primjećujemo kako se Jehovin glas i njegov ratni poklik pripisuju ljudima, tj. vojnim zapovjednicima, trubačima i vojnicima. Osim toga, kad se opisuje da Jehova izlazi kao junak, onda to podrazumijeva da opis ne uključuje njega nego prije svega njegovog zemaljskog kralja i njegovu zemaljsku vojsku koju on šalje u akciju pod zaštitom anđela. Isto je sa vizijom Isusa koju opisuje Pavle, a u kojoj imamo sve elemente kao i u opisu Jehove.

Kad se čuje zvuk roga ili trube, te ratni poklič, to je trebalo izgledati kao da Jehova pušta svoj glas. Kad Jehova izdaje zapovijed za akciju kojom pokreće vojsku zemaljskih konjanika onda tu zapovijed u biti izdaje kralj svojem glavnom zapovjedniku. On jakim glasom izdaje naredbu koja se prenosi još jačim glasom roga ili trube nakon čega se cijela vojska pridružuje svojim ratnim poklikom. Jehova je glavni izvršitelj jer izvršava svoju namjeru. Međutim, krajnji izvršitelji su oni preko kojih pušta svoj glas, preko kojih izdaje naredbe, preko kojih pušta ratni poklič, preko kojih oglašava trubni poziv, saziva vojsku i okuplja narod, vraća zarobljeni narod i sudi sve narode. Budući da je to Božji rat, onda se može ta situacija opisati tako što Jehova dolazi s zvukom trube i ratnim poklikom iako iza tih zvučnih efekata stoji netko drugi.

Da li je pogrešno Božji glas izjednačiti sa ratnim pokličem zemaljske vojske. Ne. Tako nije ni pogrešno Isusov glas izjednačiti s glasom njegovih anđela. Da li se onda može kategorički tvrditi da će Isus osobno povikati zapovjednim glasom, s glasom arhanđela i da će se oglasiti Božjom trubom?  Ne. Kao što Jehova pušta svoj glas preko svojih podređenih slugu (anđela), tako će i Isus pustiti svoj glas preko anđela koji su mu podređeni (Ps 104:4). Svi ti trubni zvukovi i jaki glasovi se čuju u povezanosti s Isusovim dolaskom i akcijom koju će poduzeti na zemlji u pratnji svojih anđela. Suvišno bi bilo reći da je Jehova na goru Sinaj sišao s Božjim glasom jer se podrazumijeva da je On Bog i da je to njegov glas. Ako je to bio izričito njegov glas onda bi se reklo da je sišao sa svojim glasom. No on nije sišao sa svojim glasom nego s jakim glasom kojim su se oglasili njegovi anđeli. Isto tako je nelogično reći da će Isus doći s Kristovim ili Gospodinovim glasom jer se podrazumijeva da On nosi te titule.

Prema tome, ako se tvrdi da je Isus arhanđeo onda bi bilo sasvim suvišno reći da će on sići s arhanđelovim glasom. Prije bi se moglo reći da će sići sa svojim glasom jer njegovo ime Isus Krist samo po sebi podrazumijeva najviši položaj kojeg ima. No sasvim je jasno da titula arhanđeo nije najviši položaj kojeg Isus može imati. U biti, on je zapovjednik izabrani anđela, pa bi ga mogli smatrati arhanđelom, ali njegove ovlasti su veće jer će na 1000 godina biti kralj. Zato u to vrijeme neće nositi autoritet arhanđela koja bi ga sasvim sigurno dovela u niži položaj jer bi kao arhanđeo biti samo jedan od najviših knezova s kojima bi dijelio isti autoritet. S obzirom da će imati veći autoritet, onda je sasvim u redu reći da će Isus sići s glasom arhanđela jer neće sići sam nego u pratnji svojih anđela koje će predvoditi arhanđeo Mihael. Tek nakon što preda Bogu svoju krunu će nositi autoritet arhanđela čime prestaje služba Mihaela koju je privremeno dobio nad zemljom. Glas arhanđela nije boja Isusovog glasa nego sredstvo preko kojega objavljuje i provodi svoju namjeru. Zato je potrebno svaku misao uklopiti u njen širi kontekst i s drugim biblijskim stavcima kao što to pokazuje slijedeći primjer:

  • Isus će doći “sa svojim anđelima“     (2.So 1:7)      sa anđelima - vojskom
  • Isus će sići  ”s glasom arhanđela”    (1.So 4:16)     sa arhanđelom – zapovjednikom anđela

Budući da je arhanđeo Isusov podređeni anđeo onda se podrazumijeva da će Isus sići sa glasom svog arhanđela. Grčki rečenični prijedlog "en“ (s; sa) može označavati nečiju svojinu kao što je izraz "s (mojim, svojim, njegovim) glasom“. No, kad se uz prijedlog ‘s’ (sa) za taj ‘glas’ ne koriste te posvojne zamjenice koje bi taj glas pripisale Isusu, onda je sasvim upitno tvrditi da je riječ o Isusovom glasu. U 1.Solunjanima 4:17 se prijedlog ‘en’ (s; sa) koristi tri puta:

Isus silazi,

  • sa zapovjednim pozivom          
  • s glasom arhanđela                 
  • s Božjom trubom                     

Ovakav način izražavanja može služiti da se s malo riječi kaže puno toga, a u povezanosti sa svim onim što nam je već poznato, budući da su te riječi i slike uzete iz same Biblije koja nam daje pozadinu svih tih opisa. Zato u ovom uzastopnom nabrajanju različitih aktivnosti možemo vidjeti da Isus ne dolazi sam nego u pratnji svojih anđela koje predvodi arhanđeo i čije aktivnosti prate njegov svečani dolazak i akcije koje će on poduzimati na zemlji u korist ljudi. To što Isus dolazi s glasom arhanđela preko kojeg će oglasiti svoju naredbu možemo bolje razumjeti kad razmotrimo da će Isus Krist tom prilikom doći i s Božjom trubom.

Kad Ivan opisuje boju i zvuk Isusovog glasa onda ga uspoređuje sa zvukom trube i hukom mnogih voda (Ot 1:10,15). Takva boj glasa se pripisuje moćnim anđelima (Ot 4:1; 6:1). No, Božja truba koja se ovdje spominje nije Isusov glas nego zvuk kojeg proizvodi glazbeni instrument. Pogledajmo što Ivan vidi u jednoj viziji:

"I vidio sam sedam anđela koji stoje pred Bogom. I dano im je sedam truba." (Ot 8:2)

Kad anđeli stoje pred Bogom, onda oni stoje i pred Kristom. Te trube koje su im dane su ‘Božje trube’. Iako ih ima sedam, one u zajedničkom nazivu predstavljaju jedinstvenu ‘Božju trubu’. Trube se daju anđelima, a ne Kristu tako da u vizijama Otkrivenja možemo vidjeti samo anđele sa trubama a nikada Krista. Zato, kad se kaže da Isus silazi s ‘Božjom trubom’, njega u biti prati anđeo ili više njih kojima su dane trube. Isto je tako i s ‘glasom’ koji će pratiti Krista. Taj glas očito neće biti njegov nego glas jednog od arhanđela koji će ga pratiti. Zašto tako možemo zaključiti? Prije svega, nemoguće je zamisliti da će Isus vladati zemljom i upravljati ljudskim zbivanjima bez pratnje nebeskih i zemaljskih anđela jer je riječ o ogromnom zadatku koji će uključivati i uskrsavanje mnogih umrlih ljudi. Na sličan način će Isus prije Harmagedona...

"poslati anđele (množ.) svoje uz glasan zvuk trube i oni će sakupiti izabrane njegove s četiri strane svijeta." (Mt 24:31; usporedi 1.Lj 13:1-5)

Kao što izraz ‘uz glasan zvuk trube’ ukazuje da će vojsku anđela pratiti anđeo ili više njih koji će nositi trube, tako i izraz ‘s Božjom trubom’ ukazuje da će Isusovu akciju dolaska i uskrsavanja pratiti anđeo ili više njih koji će proizvoditi zvuk trube. Isus će tada samo poslati anđele u akciju ili zadatak tako što će im izdati zapovijed. No on osobno neće sakupljati izabrane. Budući da svaku vojsku anđela mora predvoditi jedan moćni anđeo ili veliki knez, onda će Isus svoju naredbu prenijeti preko jednog arhanđela koji će na Isusov znak koristiti svoj jaki glas kao poziv. Taj poziv će se nadaleko objaviti preko zvuka trube njegovih anđela (vidi Suci 3:26-28; 6:34).

Za ilustraciju se sjetimo da je jednom ‘David skupio sav Izrael’, ali ne osobno nego preko svojih ‘glasnika koje je poslao po cijelom Izraelu’ (1.Lje 13:1-5). Osim toga Izraelski je ‘kralj imao zapovjednike i trubače’ (2.Kr 11:14). Kralj je osobno mogao dati izričitu naredbu kojom bi pozvao vojsku ili ‘sazivao narod’ na određeni zadatak. On nije osobno išao i jakim glasom vikao i govorio cijelom kraljevstvu ili cijeloj vojsci koja se nalazila na području njegovog kraljevstva, nego je izdao ‘zapovjednički poziv’ kojeg je svima njima uputio preko svojih glasnika. On se tako koristio glasom glasnogovornika koji je taj zapovjedni poziv u njegovo ime prenio i oglasilo knezovima koji su imali vlast da je provedu. Da bi tu zapovijed mogli čuti svi kojima je upućena, onda su knezovi sazvali svoje trubače. Kad su narod ili vojska čuli zvuk trube onda su mogli s pravom reći da su čuli ‘kraljev glas’ i ‘izvršili njegovu zapovijed’ (vidi 4.Mo 10:1-10; 1.Sa 13:3,4; Jš 6:4,5,10,16; 1.Ko 14:8; Jš 22:2).

Isus prilikom silaska na zemlju ne treba koristiti svoj glas nego glas prvog zapovjednika tj. glas arhanđela. Isusov je samo ‘zapovjednički poziv’ koji u tom redoslijedu ide najprije, a njega neće čuti svi ljudi (Ps 91:11). Naime kad Isus svojim pozivom pokrene akciju, onda se prema viziji koju je Pavle očito vidio, čuje ‘glas arhanđela’ koji taj poziv prosljeđuje svojim jakim glasom, što će biti znak trubačima da glasnim trubnim zvukom pokrenu akciju. Zato Pavle u jednoj drugoj prilici ponovno ukazuje na tu ‘trubu’ kada spominje uskrsnuće pravednika koje će se odvijati

"na zvuk posljednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi (živi) ćemo se preobraziti“ (1.Ko 15:52)

Iako će u svemu tome svoje zadatke imati Isusovi anđeli, ipak je sve to Pavle pripisao samom Isusu jer će On stajati iza svega toga. Vidjeli smo primjer Davida gdje se za njega kaže da je sakupio sav Izrael, iako znamo da je to učinio preko svojih glasnika. Tako se i Isusu može pripisati da će on u posljednji dan uskrsnuti sve ljude iako u tom zadatku mogu biti uključeni izabrani anđeli (Iv 6:44). Zato je Pavle Isusu pripisao ne samo njegov ‘zapovjednički poziv’ nego i ‘glas arhanđela’ i ‘oglašavanje Božjom trubom’, što je sve trebalo biti povezano s anđelima i njihovim dodijeljenim ulogama koje će imati u vremenu njegove osobne prisutnosti na zemlji.

Zapovjedni poziv može biti prenesen s glasom arhanđela, a taj glas može biti nadaleko i široko prenesen i popraćen sa zvukom Božje trube. Glas anđela može varirati, ovisno o tome da li prenosi poruku ili zapovijeda anđelima. Kad prenosi poruku anđeo govori razgovornim stilom. No, kad anđeo koji predvodi, objavljuje akciju ili prenosi dobivenu naredbu velikom mnoštvu anđela, onda on koristi jaki glas čije se značenje može nadaleko prenijeti glasnim zvukom trube. Naime truba može dati jasan poziv koji zamjenjuje značenje neke riječi (1.Ko 14:8). Zvuk trube može biti istovjetan značenju neke zapovijedi ili naredbe samo što je mnogo glasniji i jači. Zato ‘glas arhanđela’ može biti još više naglašen odgovarajućim zvukom trube.

Isusovu akciju uskrsavanja će pratiti zvuk trube, a samim tim i glas arhanđela koji će se vjerojatno moći čuti kao što su ga čuli i Izraelci kod gore Sinaj. Zato, kad se kaže da će ‘Isus sići s glasom arhanđela i s Božjom trubom’ on će u biti sići sa svojim anđelima koji će ga pratiti. ‘Arhanđeo će ‘jakim glasom’ uz ‘glasan zvuk trube’ prenijeti njegov ‘zapovjedni poziv’. Sjetimo se da je Jehova preko Mojsija pozvao narod pred goru Sinaj. Jehova je u biti izdao zapovjedni poziv, a Mojsije je svojim glasom pozvao starješine a preko njih i sav narod pred Jehovu. Prema tome, kad bi zapovjedni poziv odvojili od zvuka trube, a zvuk trube odvojili od glasa arhanđela kao tri različita zvučna efekta, onda bi taj jaki glas kojeg je Pavle čuo opet mogli pripisati arhanđelu koji će u Isusovo ime podići svoj glas. Tako bi Isusov ‘zapovjednički poziv’ bio prvi zvuk kojeg bi popratili slijedeća dva zvučna efekta – jaki glas arhanđela i glasan zvuk trube. Razmotrimo jedan sličan primjer.

David je na kraju svog života pozvao svoje svećenika i proroke i dao im zapovijed da postave Salamuna za kralja. Rekao im je:

“A vi zapušite u rog i recite (jakim glasom): ‘Živio kralj Salamun!’ Potom se popnite ovamo za njim, a on neka dođe i sjedne na prijestolje moje. On će kraljevati umjesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.” (...)“ (1.Kr 1:32-43). 

David je ovdje koristio svoj glas samo kao zapovijed određenim imenovanim ljudima, ali nije koristio jačinu svog glasa niti je osobno trubio u rog da bi pred cijelim narodom osobno objavio važnu vijest. On je u biti s jakom glasom svećenika i uz njihov glasni zvuk trube dao svima do znanja da je ‘postavio svog sina Salamuna za kralja’. Tako će i Jehova učiniti kad Isusu preda kraljevstvo nad cijelim svijetom. U vezi tog događaja Ivan piše što je čuo i vidio:

“I sedmi je anđeo zatrubio. I na nebu su se začuli jaki glasovi: “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu...“ (...) “I začuo sam jak glas na nebu kako govori: “Sada je nastalo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast Krista njegova...!“ (Ot 11:15; 12:10)

Iako to ne vidimo u viziji, ali se može pretpostaviti da su anđeli uvijek zatrubili u trube na zapovjedni poziv upućen od Jehove.

Kad Pavle kaže da će Isus sići sa ‘zapovjednim pozivom’ onda se može protumačiti da je taj poziv upućen umrlima koji će čuti njegov glas i zatim izaći iz grobova. No, u gornjem tumačenju smo vidjeli da će Isus morati prije svega izdati zapovjedni poziv svojim anđelima koji će izvršiti njegovu zapovijed. Zato se postavlja pitanje: 'Da li je moguće zamisliti da će Isus osobno provoditi uskrsnuće svakog pojedinog čovjeka ili će to prepustiti svojim anđelima pod zapovjedništvom jednog od arhanđela? Da li će Isus zapovjedničkim glasom sam pozivati umrle da izađu iz svojih grobova ili će on samo izdati ‘zapovjedni poziv’ po kojem će to vršiti njegovi nebeski zastupnici – anđeli? 

Netko bi mogao reći da samo Isus Krist ima pravo zapovjednim glasom pozivati umrle da ustanu iz svojih grobova i da zato treba glas arhanđela pripisati njemu. Vjerojatno se takav zaključak zasniva na Isusovim riječima kad je rekao za onog koji bude privučen njemu: "ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan“, a za sve ostale da "dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći, oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće suda“ (Iv 5:28,29, biC-2; 6:44). Uzmimo u obzir da je Bog više puta rekao da je on učinio određene stvari na zemlji iako su ih u stvarnosti učinili njegovi anđeli ili ljudi u njegovo ime.

Ne bi trebali biti dogmatični i misliti da će Isus morati osobno prisustvovati kod uskrsnuća svakog pojedinog čovjeka na zemlji tj. da će svakom umrlom čovjeku zapovjednim glasom reći: "izađi“ ili "ustani“ kao što je to rekao kad je uskrsao Lazara i jednog mladića (Iv 11:43; Lk 7:14,15). To neće biti potrebno jer znamo da je Bog u prošlosti preko svojih zemaljskih slugu uskrsavao mrtve i vršio ozdravljenja. To što je čovjek umjesto Boga uskrsavao mrtve nije umanjilo činjenicu što je Bog izvor života, niti će takvo što umanjiti činjenicu da je Jehova ‘dao svom Sinu da ima život u sebi’ (Iv 5:26). U svakom slučaju Isus će stajati iza svakog uskrsnuća i zato je mogao reći "ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan“. No, uskrsavanje može provoditi preko svojih nebeskih pa čak i zemaljskih anđela.

Pavle je također kao čovjek jakim zapovjedničkim glasom vršio čuda ozdravljenja, a mogao je i uskrsavati. Razmotrimo taj izvještaj:

“A u Listri je bio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe, koji nikada nije hodao. Taj je čovjek sjedio i slušao Pavla kako govori. A on je pogledao u njega i vidjevši da ima vjeru i da može biti izliječen, rekao je jakim glasom: “Ustani, uspravi se na noge!” I on je skočio i počeo hodati“ (Dj 14:8-10)

Već smo na jednom primjeru zaključili da su iza nadnaravnih čuda i uskrsnuća stajali anđeli koji su uz Božje ovlaštenje koristili životnu silu svetog duha da čine takva čuda preko ljudi. Čak su se i prilikom Isusovog uskrsnuća na mjestu gdje se to odigralo nalazili anđeli koji su se ukazali ženama (Lk 24:23). Tako će iza čina uskrsnuća kojeg će najvjerojatnije provoditi izabrani ljudi stajati anđeli, a iza anđela sam Isus Krist koji će zapovjediti anđelima da u njegovo ime uskrsavaju ljude. Čiji će onda glas čuti ljudi koji uskrsnu – Isusov glas ili glas njegovih zastupnika? Uzmimo u obzir da je Isus rekao da će:

mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji poslušaju, živjet će“ (Iv 5:25)

Mrtav čovjek ne može čuti Kristov glas, ali živi ljudi i oni koji uskrsnu mogu ‘čuti’ i mogu ‘poslušati’ Kristov glas. Stoga Isus ovdje nije govorio o doslovnim mrtvacima, nego o duhovnim tj. onima koji još u sebi nemaju zalog vječnog života. S ovim što je rekao on očito nije mislio da će svaki čovjek osobno ‘čuti’ njegov glas prilikom objavljivanja dobre vijesti, nego da će čuti njegov glas u smislu njegovih riječi koje će doći do njih preko njegovih zastupnika koji će im objaviti dobru vijest o kraljevstvu. Njegov glas će biti dio Božjeg zakona kojeg će se trebati slušati i po njemu živjeti. Vidjeli smo da su i Izraelci trebali ‘čuti i poslušati Božji glas’, ali ne tako da osobno čuju boju Božjeg glasa nego njegove riječi koje su mogli čuti od Mojsija, a koje su kasnije zapisane u Bibliji (usporedi 1.Mo 22:18; 2.Mo 19:5). Osim toga, kad je Bog izdao ‘zapovijed’ kojom je pozvao Izraelce da ga slušaju, njegovu je zapovijed prenosio jedan anđeo, a također i Mojsije, tako da su na taj način svi oni čuli Božji glas.

Možemo slobodno reći da Isus neće osobno uputiti zapovjedni poziv svakom umrlom čovjeku da izađe iz groba jer mrtvi ne mogu čuti. No svi će uskrsnuli imati priliku čuti i poslušati Kristov glas kako bi nakon uskrsnuća mogli živjeti vječno. Zato ova vizija u vezi Isusovog silaska povezanog s uskrsnućem vjerojatno ne opisuje ono što će ljudi čuti i vidjeti, nego ono što će čuti anđeli kojima će Isus zapovjediti da krenu u svoj zadatak. Glasove koje je čuo Pavle su samo dio vizije u kojoj se opisuje ono što ljudi na zemlji ne mogu vidjeti i čuti, kao što je slučaj sa vizijama koje je mogao vidjeti i čuti samo Ivan. U tim vizijama se čuju razni glasovi koje ljudi na zemlji nikad neće čuti, ali će možda čuti nadnaravne zvukove slične grmljavini i vidjeti nadnaravne pojave, znajući da iza onoga što se dešava na zemlji stoji sam Isus uz pratnju svojih anđela. Stoga, ono što je Pavle čuo u viziji su glasovi i zvukovi koji su popratili Isusov dolazak i akciju uskrsavanja.  

U Ezehijelovoj viziji se vide nebeska kola kojima upravlja Božja slava, a kerubi su sastavni dio kola. Ono što je Ezehijel čuo je bio lepet krila njihovih koji je zvučao ‘poput huke voda velikih, poput glasa Svemogućeg, poput buke, poput graje u taboru’ (Ez 1:24). Tako će i Isusova slava biti istovremeno vidljiva na cijeloj zemlji jer će biti provedena preko vojne mašinerije anđela. Svugdje će se moći čuti i vidjeti nadnaravni događaji povezani s njegovim dolaskom.

Sve ovo što smo istražili je više nego dovoljan razlog da nitko ne može kategorički zastupati teoriju da su Isus i Mihael jedna te ista osoba. Sada kada smo stavili neke stvari na svoje mjesto možemo razumjeti da su arhanđeli očito visoko pozicionirani anđeli koji služe kao prvi i najviši knezovi. Iako su oni po prirodi postojanja sinovi Božji, kao i Isus (drugi Adam) nitko od njih nije dobio čast da zamijeni Adama kako bi imao najveći autoritet nad svom zemljom. Oni samo služe Bogu kao visoko povlaštena stvorenja koja zastupaju Jehovinu slavu i suverenost u cijelom univerzumu. Da bi to moli moraju surađivati s visoko povlaštenim anđelima - oglavarima, kerubima i serafima - koji služe u samoj upravi nebeskog grada kojeg možemo vidjeti zahvaljujući onim to nam je otkriveno u Bibliji.