Article Index

Lažna učenja

Vodeći muževi prvog stoljeća neke stvari nisu razmatrali niti tumačili sve dok za to nije bila potreba, kao što su to bila pitanja koja su bila nametnuta od strane samih vjernika koji su podigli rasprave o pojedinim temama (Dj 15:1,2). Budući da se i sada nekim članovima skupštine također otvaraju pitanja koja traže temeljito istraživanje i možda ponovno preispitivanje nekih dosadašnjih objašnjenja, starješine mogu smatrati potrebnim da se to i učini, uzimajući u obzir valjane argumente koji su biblijski utemeljeni.

Treba poći od činjenice da su u zadnje vrijeme neka nova objašnjenja došla nakon istraživanja Biblije iz jedne druge perspektive koja je biblijske istine stavila u okvir biblijskog konteksta. Prije nego je došlo do tih novih istina nama je prijašnje pogrešno tumačenje prezentirano kao istina koju smo morali bez preispitivanja prihvatiti. Unatoč tome osnovna biblijska nauka je i dalje ostala temelj naše vjere jer nas pogrešna tumačenja nisu odvratila od vjere. S druge strane pojedinci koji iznose svoja gledišta, a koja ne odvlače od vjere mogu biti prihvaćena a ne ih se gledati kao otpadnike ili krivovjerce. Samo onda kada se ide protiv prave vjere onda stoji na mjestu upozorenje koje glasi:

“Doista je važno da se pravi kršćani (…) klone svakoga tko zataškava istine iz Božje Riječi ili širi lažna učenja!“ (Stražarska kula 15.03.06.str.27. st.5).

Ukoliko zastupamo pred drugima učenja svoje zajednice onda bi trebali biti oprezni da ne uzdižemo svoju Zajednicu kao mjerodavan autoritet istine jer se u Stražarskoj kuli od 1.4 2002. na str.19. navodi slijedeće.

“Da [Društvo Watchtower] svjesno promiče lažna učenja, Jehovinim svjedocima i osobama kojima oni propovijedaju nikada se ne bi savjetovalo da čitaju Bibliju“.

Očito je moguće da Zajednica ‘nesvjesno’ promiče neka lažna učenja. Tako oni nesvjesno zataškavaju pravu istinu. U tom slučaju postoji kolektivna zabluda u vezi nekih tumačenja ili očekivanja. Zato ne možemo za svaku promjenu koja treba nastupiti jednostavno reći da treba ‘čekati na Boga’, jer bi to značilo da trebamo prihvatiti sve, pa makar se tu radilo i o lažnim učenjima. Kad bi u toj stvari ‘čekali na Boga’ onda bi na neki način njega optužili da je namjerno preko svojih zastupnika dopustio ‘da na nas djeluje zabluda kako bi povjerovali laži’ kao što to čini sa ‘onima koji nisu prihvatili ljubav prema istini’ (2.So 2:10,11). Bog ne stoji iza svega onoga što dobivamo preko publikacija Društva jer neka objašnjenja nisu u kontekstu sa njegovim Pismom. Ako smo neovisno od njih spoznali istinu, da li ćemo je svjesno zataškati jer se bojimo ljudskog autoriteta koji smatra da je on ovlašten da je obznani ili ćemo je na bilo koji način obznaniti i tako dozvoliti da drugi imaju slobodan pristup informacijama i da ispituju njihovu utemeljenost? Većina članova moje zajednice je unaprijed obeshrabrena da učini ovo drugo jer piše:

"S druge strane, imamo li razloga postati nestrpljivi ako ne razumijemo u potpunosti određene biblijske retke ili objašnjenja koja pružaju publikacije Watch Towera? Mudro je čekati da dođe vrijeme koje je Jehova odredio za davanje određenih razjašnjenja. ”Jer Gospodin Jehova ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima“ (Amos 3:7)“ (Stražarska kula, 1. 10.2009., str.5. st.4). 

Ova rečenica: "Mudro je čekati da dođe vrijeme koje je Jehova odredio za davanje određenih razjašnjenja“ je dokaz kako netko uzima Božje ime na isprazan ili nedostojan način (2.Mo 20:7). Naime, Zajednica od nas traži da budemo mudri tako što zanemarimo svoj razum i čekamo da nam oni u dogledno vrijeme ponude objašnjenje za stvari koje su nam sada nelogične i nerazumljive. No istovremeno oni ne postupaju mudro jer nam po tom svojem istom principu – “prije nego je to Jehova odredio“ - donose netočna objašnjenja i tumačenja koja ni sami nisu dobro istražili. I još nam ga nameću kao novo svjetlo koje je ukinulo prijašnje tumačenje. Očito ne bi trebalo Boga umiješati u stvari koje su nam ostavljene da ih sami ispitujemo, kako oni koji pišu članke tako i oni koji ih moraju prije prihvaćanja kritički istražiti na temelju Biblije. Stoga je sasvim razumljivo da čitaoci ne trebaju čekati da Bog posreduje preko ljudi koji ni sami nisu često posve sigurni u ono što iznose, nego se oslanjati uglavnom na Bibliju koja je oslobođena ljudskih institucionalnih i tradicionalnih učenja. Naime, mnoga učenja su se u prošlosti prihvaćala na osnovu gledišta pojedinih ljudi koji su svoja uvjerenja uspjela nametnuti drugima snagom svog autoriteta. Takvih slučajeva je bilo svagdje pa i u ovoj Zajednici. Iznijet ću samo jedan primjer vezan za tumačenje Pavlovih riječi iz Rimljana 13:1-7, o tome tko su ‘više vlasti’ kojima se kršćani trebaju pokoravati.

Charles Taze Russell je u knjizi The Plan of the Ages (Plan vjekova): još od 1886. tvrdio da su "više vlasti“ državne vlasti. Iako je bilo potrebno jasnije razumijevanje kršćanske podložnosti vlastima, drugi predsjednik Društva, brat Rutherford je zajedno sa drugim članovima Upravnog odbora u svojoj knjizi 1929. donio 'novo svjetlo' u skladu s njegovim navodno boljim razumijevanjem, tako da se od tada smatralo da se "više vlasti“ odnose na Jehovu Boga i Isusa Krista, što se nakon nekoliko desetljeća ispostavilo da nije bilo točno. Umjesto da iskreno napišu svima nama da su pogriješili jer su istinu zamijenili za laž, oni su u Stražarskoj kuli od 1.5.1996. str. 13. st. 12,13; samo napisali da je brat Russell prije toga u svojoj knjizi točno identificirao ”više vlasti“ kao državne vlasti. Zatim su objasnili da je pogrešno gledište brata Rutherforda ipak Božjem narodu tijekom teškog razdoblja drugog svjetskog rata i totalitarnih režima pomoglo sačuvati beskompromisno neutralan stav.

Zajednica opravdava svoje krivo razumijevanje jer je ono navodno doprinijelo da se bude besprijekoran Bogu. To je kao da opravdavamo tumačenja neke crkve o paklu jer je ono sprečavalo mnoge da čine ono što Bog ne odobrava. Vjerojatno će se sutra opravdavati druge zablude i kriva tumačenja samo da bi se zadržala reputacija jedine zajednice koja ima Božje vodstvo. No, iz ovog i drugih sličnih primjera je lako dovesti u pitanje trenutna tumačenja jer se ne može kategorički tvrditi da su ona produkt boljeg razumijevanja. Što ako su još neka gledišta od strane Isusa i apostola zamijenjena novim i drugačijim, ali krivim učenjima? Da li s uvjerenjem možemo govoriti o novom svjetlu ili bi to više odgovaralo zamagljivanjem istine? Da li možemo govoriti da su Isus i njegovi apostoli mislili upravo na to kad nam se prezentira neko novo svjetlo. O tome će biti riječ u ovoj knjizi.

Biblija pokazuje da je sveti duh u prošlosti uvijek na jasan način djelovao na Božje sluge. No, dešavalo se da su neka kriva tumačenja u novije vrijeme bile iznesena kao “istina“ kojoj se nema što prigovoriti jer je podupire dovoljno činjenica. Vodeće tijelo je od nas tražilo da uz pomoć svetog duha i mi ispitamo te činjenice koje su nas trebale uvjeriti u tu njihovu “istinu“. Zanimljivo je to što uglavnom svi vjernici u svojim komentarima daju do znanja kako im je sveti duh pomogao u razumijevanju i prihvaćanju te “istine“ koja se kasnije pokazala netočnom. Očito sveti duh nije u tome sudjelovao, nego ljudska moć uvjeravanja na umove onih koji se boje vjerovati onome što vide vlastitim duhovnim očima. Naime, to što smo se u prošlosti preko publikacija svi zajedno uvjeravali u nešto što se pokazalo netočno je dokaz da sveti duh nije pomagao predstavnicima Zajednice u razmatranju Biblije, niti je vjernicima pomagao da bolje i jasnije razumiju Bibliju. Prije bi se moglo reći da su vjernici dovedeni u kolektivnu zabludu koju su prihvatili bez obzira što ih je Biblija možda upućivala na drugačije mišljenje. Ako se od običnih vjernika traži da čekaju na Boga, zašto onda predstavnici Zajednice ne čekaju nego iznose nešto što moraju kasnije opovrći i mijenjati. Npr. ako u svitanje zore vidimo u daljini neki predmet, da li ćemo prijevremeno iznositi svoje viđenje i uvjeravati druge u ono što vidimo ili ćemo čekati potpuni dan i tek tada sa sigurnošću reći da vidimo ono što i drugi mogu jasno vidjeti? Zajednica u svoja pravila ne treba miješati Boga i govoriti da trebamo čekati da on preko njih objavi novo viđenje, nego treba biti iskrena i reći da trebamo čekati na njena objašnjenja. No, da li treba čekati na čovjeka ako nam Biblija kaže da koristimo svoj razum i da pri tome pazimo da ne izvrćemo Božju riječ?

Bog uvijek stoji iza istine, a ne poluistine ili nejasnih stvari koje se mogu opovrći. U Bibliji postoje mnoge istine koje su neki svjesno ili nesvjesno izvrtali pa su kršćani s vremenom više isticali razlike u naukama i doktrinama koje su ih odvajale od drugih kršćana nego da su isticali svoju zajedničku vjeru u Isusa. Zbog toga ima toliko kršćanskih zajednica i svaka nastoji zadržati svoje jedinstvo na doktrinarnoj osnovi. Prvi kršćani su imali razloga čuvati jedinstvo u vjeri i nauci, no kad u tome nisu uspjeli jer su se do danas razdvojili u mnoštvo zajednica onda trebaju raditi na jedinstvu vjere i dopustiti da mnogi istraživači Biblije u zajedničkom interesu umnože znanje koje bi trebalo odvojiti istinu od laži i svjetlo od tame (1.Ko 1:10; 2:10). Svaka zajednica može opstati na račun slijepih poslušnika, no činjenica je da pravi kršćani mogu imati zajedništvo sa Kristom i njegovom Skupštinom koja nadilazi institucionalne granice. Isus cijeni svakog pojedinca koji želi služiti Bogu čista i iskrena srca.

Kad je u pitanju nova spoznaja onda izjava da treba ‘čekati na Boga’, nije na mjestu iz još jednog opravdanog razloga. Na Boga treba čekati samo onda kad nam on u točno određeno vrijeme treba otkriti ono što još nije otkriveno ili ukoliko očekujemo ispunjenje nekih događaja koji će dovesti do našeg spasenja. Naime, treba imati u mislima da Bog strpljivo čeka na nas jer nam je dao svoju nadahnutu Riječ po kojoj trebamo razumijevati tajne nebeskog kraljevstva. Budući da je Isus još u prvom stoljeću razotkrio tajnu o sebi kao i tajnu o znaku svoje prisutnosti koju su razumjeli apostoli i prvi kršćani, onda nema govora o tome da moramo čekati da nam Bog tu tajnu ponovno otkrije. Ona je odavno otkrivena ali očito su neki ljudi u prošlosti svojim drugačijim tumačenjima nesvjesno doveli u zabludu, kako sebe tako i druge. Stoga Bog svima daje za pravo da sami usporede i ‘ispitaju nadahnute izraze’ koje su izgovorili Isus i njegovi apostoli i one izjave koje čujemo od današnjih učitelja, te da njegovu istinu razumijevamo na isti način kao što su je razumjeli prvi kršćani koji su bili poučavani direktno od Isusa i apostola. Ono što se mnogima neće svidjeti je činjenica da pod vodstvom svoje zajednice vjeruju i drugima objavljuju 'drugačijeg Isusa' kojeg su u kršćansko vjerovanje uveli samozvani učitelji u prvim stoljećima kršćanstva. Nažalost, dok Jehovini svjedoci drugima ukazuju da imaju krivo gledište o Isusu povezanog sa Trojstvom, nisu ni sami svjesni da i oni imaju krivo gledište koje se temelji na vjerovanjima grčko-rimskog poganskog svijeta i da sa pobornicima Trojstva dijele jednu zajedničku ideju koja nema temelja u Bibliji, a to je ideja o inkarnaciji i predpostojanju (vidi svezak 11 - 'Posljednji Adam').

Iako se neke stvari i dalje pogrešno prikazuju, one ipak ne iskrivljuju onu osnovnu biblijsku nauku. Osnovna biblijska nauka je temelj naše vjere i spoznaje o Bogu i Kristu. Nju nije potrebno mijenjati nekim “drugačijim učenjem“ jer oni tko se time bave “ne razumiju ni ono što govore ni ono što uporno tvrde“ (1.Ti 1:3-7). No, mnogima će ipak biti nejasno to što su, unatoč dubokom uvidu u Pisma, neke krive nauke mogle toliko godina opstati među nama koji svakodnevno čitamo i istražujemo Bibliju. Ako je možda netko među nama još odavno otkrio da nešto nije u redu, zašto je morao šutjeti? Zašto se radije govori o opasnosti od takvih pojedinaca nego od opasnosti da cijela Zajednica nesvjesno uči i širi lažna učenja? Zar pojedinci ne smiju upozoriti Zajednicu na neka lažna učenja?

Ja sam uvijek uživao čitajući članke Zajednice u kojima su se biblijskim argumentima pobijala razna kriva tumačenja Biblije koja su nastala u raznim drugim kršćanskim crkvama. No, ovaj put me duh navodio da istraživanjem Biblije ispravim i neka njihova tumačenja imajući u mislima da je bolje da kritika dolazi iznutra a ne izvana. Možda će netko s pravom reći da možda i ja tumačim Bibliju na svoj način. Naravno, to se može reći samo ako izlazim iz okvira Biblije. No, ako u cijelosti koristim Bibliju sa svim njenim argumentima, onda treba ovo prihvatiti s ciljem da zajednički dođemo do točne spoznaje. Ne želim stvarati ‘podjele’ nekim svojim tumačenjem nego želim dati svoj doprinos u potpunom rasvjetljavanju istine (Ri 16:17).

Iako zastupam neke nauke koje se razlikuju od učenja cijele Zajednice, ja i dalje ostajem u osnovnoj Kristovoj nauci. Jer "tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga. Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina" (2.Iv 9). Kad su u pitanju dublje istine onda se ponekad članovi skupštine mogu uplesti u prepirke o sitnicama i argumentima koje se zasnivaju na nagađanjima. Opasnost nastaje samo onda ako netko uporno nastavlja promicati lažna učenja koja poništavaju osnovnu Kristovu nauku. Neki idu i dalje tako da krivo prikazuju Boga i Krista i to kako bi pridobili čast i sredstva dobitka. Za one koji se iz krivih poticaja koristi Božjom riječju Pavle kaže: “Ako tko drugačije naučava i ne slaže se sa zdravim riječima, riječi našeg Gospodina Isusa Krista, niti s učenjem koje je u skladu s odanošću Bogu, ponosan je i ne razumije ništa, nego boluje od zapitkivanja i prepirki oko riječi. To dovodi do zavisti, svađe, pogrdnog govora, zlonamjernog sumnjičenja, žučnih prepirki o sitnicama u koje se upuštaju ljudi pokvarena uma, u kojima nema istine i koji odanost Bogu smatraju izvorom dobitka“ (1.Ti 6:3-5). Pavle nije kritizirao to što neki kršćani nisu mogli razumjeti neke stvari, nego je kritizirao one koji su zanemarili Božju riječ kako bi isticali svoje lažne ideje. To se izmeđuostalog odnosilo na “varalice (…) koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu“ (2.Iv 7).

Ovo što slijedi u ovom razmatranju nije neka drugačija nauka koja potječe od čovjeka pokvarena uma u kojemu nema istine. Ovo što je istražio i napisao ne želi iskoristiti kao bi isticao sebe. On želi ovaj tekst dati na uvid onim članovima Božje univerzalne skupštine koji imaju duhovnu sposobnost da razmotre sve ovo u svjetlu Biblije. Ovo je iskreno istraživanje Biblije jednog malog čovjeka koji je uvijek pažljivo ‘istraživao Pisma da vidi je li to tako’ (Dj 17:11). To ga je navelo da čitanjem i dubokim razmišljanjem povezuje sve stavke u tematske cjeline, logički postavljajući svaku temu u njene okvire. On se nada da je još bolje i čvršće povezao razne biblijske dijelove u jednu jedinstvenu cjelinu i da je time omogućio da svjetlo istine razbije maglu nekih zabluda čime je još jasnije osvijetljen Božji vječni naum.

Ovaj tekst ne mijenja osnovnu biblijsku nauku o Kristu koja kao takva i dalje ostaje temelj naše vjere i odanosti Bogu. Ovo se tiče samo onih tumačenja koja treba uskladiti s Biblijom. Neka od tih stvari su kao takve već bile otkrivene u prvom stoljeću samo što su s vremenom pod utjecajem čovjeka nastala ona tradicionalna gledišta koja još uvijek sprečavaju jasniju sliku od one koju trebamo imati. Možda ću s ovim tumačenjima ‘zbuniti’ neke do te mjere da budu navedeni da pristupe ponovnom istraživanju. Ako pomoću biblijskih i drugih odgovarajućih argumenata kod većine postignem promjenu mišljenja pomoću zdravog ‘logičnog dokazivanja’ onda je to mjerilo da sam gradio na biblijskom temelju (Dj 9:22). Oni koji nakon ovoga budu navedeni da ponovno istraže sporna pitanja mogu ići još dalje kako bi, ako je to potrebno, tragali za još nekim detaljima koji će zaokružiti svaku cjelinu.