Article Index

Ljubav prema “istini“

U svojoj sam potrazi za “biblijskom istinom“ jedno duže vrijeme pretraživao svaku riječ, svaku skrivenu misao i svaku tajnu zapisanu u Bibliji. Ono što sam otkrio je postalo sastavni dio knjige “Tajne nebeskog kraljevstva“ koju nisam namjeravao javno objaviti, jer je trebala poslužiti za unutarnje potrebe kršćanske zajednice kojoj sam pripadao. U knjizi se nalaze biblijske istine koje su trebale korigirati ili promijeniti neka njena učenja i postavke. Zato sam bio oprezan da o tome ne razgovaram sa svakim.

Najprije sam podružnici u Zagreb slao objašnjenja za neke teme i biblijske stavke koje ne diraju one temeljne stvari, ali sadržavaju argumente koje bi trebalo uzeti u obzir za bolje i jasnije razumijevanje. Želio sam da me odmah ne osude kao otpadnika nego da u tim objašnjenjima vide moju ljubav i revnost za istinu i da u mene steknu povjerenje koje bi bilo temelj za otkrivanje puno važnijih istina do kojih sam došao svojim istraživanjem. Oni na to nisu posebno reagirali ali su mojim starješinama dali do znanja sve što sam im pisao i dali uputu da me trebaju držati pod kontrolom. Kada sam nakon nekog vremena svojim starješinama ipak otkrio kako gledam na neka jedinstvena učenja Zajednice, najprije su bili zatečeni jer nisu našli ništa čime bi to pobili, a zatim su mjesecima kasnije sazvali Pravni odbor s već unaprijed pripremljenom osudom. Istražni i sudski proces protiv mene je započeo jedan od starješina slijedećim riječima:



Predsjedavajući starješina Pravnog odbora
: “... Ovdje je jedan izvještaj (iz Biblije) kojeg želimo iskoristiti za početak našeg razgovora s tobom. U 1.Solunjanima 1:7,8, stoji napisano:

"Ali bezakonikova prisutnost, koju Sotona omogućuje svojim djelovanjem, popraćena je svakim silnim djelom i lažnim čudesnim znakovima i znamenjem i svakom nepravdom i prijevarom. Sve je to namijenjeno onima koji odlaze u propast zbog toga što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili.“ (kraj citata). 

Istina je sve ono što je zapisano u Bibliji... sve proročke knjige, sve ono što je Isus rekao, sva ona uputstva i zapovjedi koje su jasne i decidirane i koje je ostavio svojim sljedbenicima. Na temelju toga mi smo uvjereni da je “istina“ i ‘ono’ što, onaj kojega je on postavio nad svim domaćinstvom, a to je “vjerni i razboriti rob“, jest istina. To znači i sve ono što stoji zapisano u publikacijama... Svakako nam je žao kad čujemo da je netko, kako ovdje stoji – izgubio tu neophodnu ljubav prema toj istini. Nas u ovom trenutku zanima u kojem trenutku svog života i zbog čega si ti izgubio ljubav prema onome što vjerni i razboriti rob zastupa i iznosi kao istinu.“


Kao što se vidi, temelj njihovog procesa nije bio gubitak moje ljubavi prema Bogu i biblijskoj istini, nego gubitak moje ljubavi prema onome što ’vjerni i razboriti rob (tj. Vodeće tijelo) zastupa kao istinu’. Zato prije nego iznesem tok cijelog sudskog procesa, želim stvoriti jedan drugi temelj koji će svakog iskrenog vjernika navesti da prosudi moju a time i svoju ljubav prema biblijskoj istini koja bi trebala biti veća od bilo koje institucionalne istine. Svatko onaj koji nakon čitanja ove knjige bude shvatio zašto sam osuđen, će vjerojatno poželjeti otvorena uma saznati što se sve nalazi zapisano u knjizi “Tajne nebeskog kraljevstva“. Tu knjigu sam elektronskim putem namjeravao sakriti među 'oblake' i svakome tko želi mogao bi dati tajni kod kako bi je na tom 'nebu' pronašao, skinuo i pročitao. Vidjet će da se tu knjigu može koristiti za bolje razumijevanje mnogih biblijskih istina i da je može slobodno čitati kao i ostalu literaturu društva Watchtower, ali ipak s jednom razlikom. Naime, dok mnogi Svjedoci izdanjima Društva prilaze kao da su pisana od nepobitnog autoriteta, ova knjiga daje priliku svakom kršćaninu da po savjetu apostola Ivana, ispituje nadahnute izjave i vidi da li su od Boga ili su stvar ljudskog umovanja zasnovanog na nepotpunoj ili djelomičnoj spoznaji.

Biblijska istina nije relativna. Ona može biti potpuno ili djelomično točna ovisno o tome koliko nam je činjenica poznato, ali nikako ne može biti suprotna onome što stoji zapisano u Bibliji. Ono što zastupaju ljudi koji među Jehovinim svjedocima sebe nazivaju ‘vjerni i razboriti rob’ može za nekoga biti istina sve dok se ne dokaže suprotno. Ako netko izgubi ljubav prema toj i takvoj istini onda se vjerojatno uvjerio da ona nije potpuno utemeljena na Bibliji. Zato je najvažnije pitanje - da li je 'sve ono što stoji u vjerskoj literaturi Watchtowera' ta 'istina' koju moramo toliko ljubiti da je nikad ne smijemo odbaciti, a kamo li zastupati neko svoje drugačije mišljenje ili uvjerenje?

Odgovor na to pitanje ovisi o tome kako netko gleda na Božju Riječ i kako gleda na one istaknute ljude koji se predstavljaju kao zastupnici Božje Riječi. Mene su optužili da nisam pokazao potpunu podložnost i poslušnost tim Božjim zastupnicima i da sam svojim neovisnim istraživanjem Biblije doveo u pitanje njihovu istinu i njihovo istaknuto mjesto u organizaciji. Međutim, moj slučaj nije jedinstven, jer je u mnogim stvarima sličan raznim procesima koje su razne vjerske institucije vodile protiv ljubitelja istine. Najpoznatiji je onaj koji je vođen protiv Isusa.

Isus je pred Poncijem Pilatom bio doveden kao otpadnik pod optužbom za težak grijeh protiv Boga i Cezara. Iako na Isusu nije nalazio krivice, on je odbio prihvatiti mogućnost da Isus može zastupati i svjedočiti istinu. Čak nije ni tražio odgovor od Isusa jer je postavio samo retoričko pitanje: “Što je istina“ (Iv 18:38). Za njega je istina vjerojatno bila relativna pa nije htio ozbiljno shvatiti ni Isusa ni njegovo svjedočanstvo. Ni Židovski vjerski vođe nisu htjeli Isusa ozbiljno shvatiti pa su ga optužili za bogohuljenje jer se je po njihovom mišljenju neovlašteno izjednačavao sa Bogom tvrdeći da je 'sin Božji'. To su iskoristili i da bi ga optužili za nelojalnost Cezaru.

Naime, za razliku od biblijske terminologije, izraz 'divi filius' odnosno 'sin Božji' je bila počasna titula rimskih careva, a onaj tko bi sebe u to vrijeme nazivao 'sinom Božjim' je mogao postati protivnik jer je prisvajao tu službenu titulu na koju nitko nije imao pravo. Tu božansku titulu su mogli imati samo rimski vladari koje se smatralo sinovima Julija Cezara kojega je rimski senat posmrtno proglasio 'Bogom'. Židovi su taj izraz trebali tumačiti u biblijskom kontekstu, ali su ga očito zloupotrijebili protiv njega kako bi ga optužili da je bogohulni lažov i protivnik Rima. Pilat je bio na mukama dok je razmišljao da donese svoju presudu. Ipak je zbog straha od Cara i pod pritiskom židovskih vjerskih poglavara osudio Isusa na smrt. Očito je trebalo zadovoljiti i zaštititi dvije strane - Rimsku vlast i židovsko vjersko uređenje i svjesno ići protiv čovjeka koji je imao jasno svjedočanstvo o sebi da nije bio ni lažov ni pobunjenik.

Kad sam od svoje Zajednice doživio izopćenje uvidio sam da su se protiv mene koristili neki slični izgovori i slična institucionalna načela. Kao što je rimska vlast kao politička institucija imala upravu nad židovskom vjerskom zajednicom, tako je od samog osnivanja trgovačko poduzeće ili korporacija Watchtower sa svojim Upravnim tijelom preuzelo upravu nad malim grupama vjernika koji su se od samih početaka skupljali i grupirali pod njihovim krovom. Starješine moje Zajednice su odigrali dvostruku ulogu – ulogu židovskih vjerskih poglavara i ulogu rimskog suda. Kao što su svećenički glavari i Pilat priznavali Cezara ('sina Božjeg') za svog vladara, tako su starješine i pravosudni odbor priznavali apsolutnu vlast Vodećeg tijela kojemu se moramo potpuno podložiti jer se njih kao 'vjernog i razboritog roba' smatra pomazanim i počasnim 'sinom Božjim' (Iv 19:12,15).

Starješine su me optužili da sam pokazao nelojalnost Vodećem tijelu jer im je izgledalo kao da sam nekim tvrdnjama i postupcima prisvojio njihov počasni položaj 'vjernog i razboritog upravitelja', a time i položaj 'sinova Božjih' u koje se po njihovom učenju nisam mogao uvrstiti. To je za njih bilo opasno i jednako izdaji jer u 'Stražarskoj kuli' stoji:

“... što se razumije pod izrazom ”otpad“? U povezanosti s time, ”otpad“ ne znači samo odvraćanje ili otpad koji je posljedica duhovne slabosti. Grčka riječ ovdje prevedena s ”otpad“ znači, između ostalog, ”izdaja“ ili ”pobuna“. Također se prevodi sa ”buna“. (Stražarska kula, od 1.7.1990. str. 23)

Kad Biblija govori o otpadu onda misli na osobe koje su bile u savezu s Bogom a koji su svojim postupcima izdali Boga i izvršili pobunu protiv njega i njegovih zakona. Neke moje izjave i odluke su mogle za starješine izgledati kao pritajena buna protiv autoriteta Zajednice, kao što su se i neke Isusove odluke i izjave mogle smatrati pobunom protiv tadašnjeg vjerskog uređenja i društvenog poretka. No u njegovom i mojem slučaju se nije moglo dokazati da je riječ o pobuni protiv Boga. Očito je nešto drugo bilo u pitanju. Naime, kad se tvrdi da iza svih tih vjerskih pravila i učenja stoji Bog, onda se svaki drugačije učenje i postupci smatraju pobunom protiv Boga ili izdajom.

Dok su jedni na Isusa gledali kao pobunjenika i izdajnika, drugi su ga prihvatili kao pravednika koji govori istinu. Čak je i Pilatova žena pokušala svom suprugu skrenuti pažnju na tu činjenicu.

“Dok je sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!” (Mt 27:19)

Ona je to mogla reći jer je iz onoga što je znala o Isusu i njegovim protivnicima, mogla zaključiti kako se njega kao pravednika lako može krivo optužiti od strane onih koji žele pod svaku cijenu zadržati svoju vlast. Tako je i sa mnogima koji su osuđeni za navodnu bunu ili otpadništvo jer njihove izjave, pogotovo ako ih javno iznose, mogu umanjiti snagu onoga što govori i zastupa vjerski autoritet. Možda se u svim tim situacijama nađe neka osoba koja poput Pilatove žene pokušava odvratiti suce da ne učine sličnu grešku, ali to vrlo rijetko uspijeva iz razloga koje su svima dobro poznate.

Kad sam se oslobodio prisilnog jednoumlja i počeo koristiti slobodu koju mi Bog daje, onda se to u ovom procesu protiv mene stalno koristilo kao dokaz da sam izašao izvan postavljenih okvira svoje Zajednice jer sam neovisno od nje čitao i istraživao Bibliju, te donosio zaključke koje su korigirale ili čak pobijale neke njene institucionalne istine i postavke. Iako nikad nisu dokazali da su moje riječi suprotne onome što kaže Biblija, oni su koristili moju novostečenu spoznaju protiv mene. Koristili su postojeće uređenje na čelu s Vodećim tijelom i njihova načela protiv kojih se nije smjelo ići. Starješine su na meni nalazili krivicu jer su zaključili da sam se po načinu pisanja i tumačenja pokušavao izjednačiti sa autoritetom koju ima vodeće tijelo kojeg se smatra 'vjernim i razboritim robom'.

Watctower koristi svoju terminologiju pa se prema izrazu 'vjerni i razboriti rob' odnosi kao prema počasnoj tituli koja pripada Vodećem tijelu jer se oni smatraju jedinima koje je Isus postavio nad cijelom kršćanskom skupštinom da brinu o duhovnoj hrani. Ja nisam osporavao ulogu koju bi unutar kršćanske zajednice trebao imati 'Gospodinov rob', ali se više nisam mogao složiti s takvom postavkom koja je tu ulogu 'roba' suzila samo na članove Vodećeg tijela, čime je ulogu ostalih duhovnih pastira i običnih članova zajednice svela samo na slijepe poslušnike. Dok god oni na svoju ulogu gledaju izvan biblijskog konteksta oni će osporavati uloge ostalih Božjih slugu i upravitelja od kojih se također traži da budu vjerni i razboriti svom gospodaru Isusu Kristu i da koristite svoj duhovni dar u korist drugih. Zato su moj duhovni dar željeli staviti u svoje institucionalne okvire i ograničiti ga nekim svojim pisanim i nepisanim pravilima. Kad su me po tim pravilima osudili i isključili kao otpadnika, oni su pokušali zadovoljiti i zaštititi dvije strane – Društvo Watchtower (protusliku Rimske vlasti) i vjersku zajednicu Jehovinih svjedoka (protusliku Židovske vjerske zajednice), ali su potpuno odbacili moje riječi i svjedočanstvo koje sam dao o sebi kao Božjem sluzi.

Židovski vjerski poglavari i Poncije Pilat sa svog kuta gledišta nisu mogli pojmiti i prihvatiti istinu koju je svjedočio Isus i učenja koja su trebala rasvijetliti tu istinu, jer su se dali voditi svojim načelima i razmišljanjima. Tako ni moji starješine nisu željeli ozbiljno razmotriti argumente kojima sam želio potkrijepiti učenja koja su trebala rasvijetliti tu istu biblijsku istinu. Vodeći se načelima svoje Zajednice pokazali su da im je važnija bila trenutna službena verzija nego prava istina o kojoj svjedoči Biblija preko malih i neznatnih ljudi. Više su me voljeli vidjeti u ulozi slijepog poslušnika nego kao vjernog i razboritog slugu koji koristi svoj razum i duhovni dar. Sve to dokazuje da sam bio zatočenik institucije Stražarske kule pod kojom sam uživao samo jednu određenu mjeru slobode.

Što je onda istina? Da li sam bio pravednik ili izdajnik; pravi vjernik ili krivovjerac? Na ova pitanja svatko može dati odgovor kad sagleda sve činjenice o meni i onima koji su me sudili po svojim institucionalnim načelima. Jedan od članova odbora je čak rekao da će oni odgovarati pred Bogom ukoliko su pogriješili prema meni. Da li treba čekati taj Božji sud da bi se to moglo znati? Crkva srednjovjekovne prošlosti nije čekala posljednji Božji sud da im se dokaže krivica u postupanju protiv navodnih heretika. Zato ne treba čekati taj zadnji Sud kako bi se moglo prosuditi da li ova Zajednica isto griješi protiv svojih članova. Biblija je ta koja sudi svakome. No, postoji i sud javnosti koji ima pravo saznati na kojim se osnovama temeljila njihova odluka o isključenju.

Budući da mi ne žele dati mogućnost da im osobno kažem i dokažem u čemu je njihov grijeh ja to činim ovim putem. Nije mi cilj opravdavati se, nego prikazati onu sakrivenu i pravu stranu ovakvih tajnih sudskih procesa. Tako će i svi koji to žele, moći sami doći do određenih zaključaka i to na temelju vlastite procijene ukoliko imaju uvid u sve činjenice s jedne i druge strane. Te činjenice svatko može usporediti i sa Biblijom i sa onome što piše u izdanjima Watctowera kako bi se vidjelo na koji se način upravlja našom vjerom i našim životima. Zato sam želio da svima prezentiram svoj slučaj koji je sam po sebi jako zanimljiv, posebno onima koji nikad nisu prisustvovali jednom ovakvom postupku suđenja protiv svoje braće u vjeri.

Onima koji su me gledali kao otpadnika ne želim opteretiti savjest jer prihvaćam njihovu podložnost i prihvaćanje odluke od strane starješina koju oni nisu mogli niti smjeli dovoditi u pitanje, pogotovo zato što nisu znali prave činjenice. Ipak im pružam mogućnost da na temelju svih ovdje iznijetih činjenica prosude i donesu svoj sud o meni i onima koji stoje iza ovakvih procesa.