Article Index

Isprazna i bijedna načela

Po svom već poznatom institucionalnom načelu ova bi Zajednica isključila i samog Isusa pod pretpostavkom da on kao običan čovjek potajno dođe i bude njen član. Sjetimo se da su neki Božji sluge u prošlosti pokazali gostoljubivost strancima, neznajući da se radi o samim anđelima. No, pravi Božji sluge su ih rado prihvatili i poslušali jer nisu bili ograničeni ljudskim pravilima i organizacijskim načelima (Heb 13:2; 1.Mo 18:1-3,22). Možda Isus osobno ne mora doći, ali može poslati svog anđela u ljudskom obličju. Čak je i Pavle najavio mogućnost da anđeo dođe u skupštinu i donese neku objavu koju bi trebali prihvatiti ili odbaciti, ovisno o tome da li je ona u skladu sa dobrom vijesti o Isusu Kristu ili ne (Ga 1:8).

Jedan takav anđeo bi tako mogao odigrati ulogu običnog vjernika koji bi kao stranac živio u nekoj sredini. Kao član trebao bi biti podložan vodstvu svoje skupštine, a pogotovo vodstvu onih istaknutih muževa u vrhu Zajednice. No, kad bi po Božjoj riječi svojim starješinama objavio nešto novo i drugačije ili u dobroj namjeri iznosio ono što vidi i što bi cijela skupština trebala promijeniti i uskladiti sa Božjom voljom, onda bi taj nebeski glasnik bio kamen kušač onim starješinama koji bi došli u situaciji da prema njemu iskažu svoj stav, a time i stav svoje zajednice koju predvodi Vodeće tijelo. Taj glasnik ne bi šutio kad bi vidio da neke stvari nisu u duhu Božje riječi pa bi starješine preko njega trebale čuti “što duh govori skupštini“. Poput Isusa bi iznosio ono što Božja riječ govori i ne bi se ustručavao doći čak ni pred sam vrh Zajednice. Međutim, oni bi to protumačili kao nepoštivanje njihovog autoriteta i zadiranjem u njihovo jedinstveno pravo po kojem tvrde da samo oni mogu zastupati Božju Riječ. Zato bi o tom malom neznatnom Božjem sluzi govorili da je ponosan i samouvjereno tvrdoglav te da time samo želi uzdizati sebe, pa bi ga na kraju isključili kao nepokajničkog otpadnika, neznajući da se radi o Kristovom glasniku.

Anđeo čak ne mora dolaziti u ljudskom tijelu da bi nešto objavio ljudima. Već prvog dana osnivanja Kristove skupštine je apostol Petar najavio mogućnost nebeskih objava iz različitih izvora kad je rekao:

“U posljednje ću dane”, govori Bog, “izliti duha svojega na sve vrste ljudi, i sinovi će vaši i kćeri vaše proricati, mladići će vaši viđenja vidjeti, a starci vaši snove sanjati...“ (Dj 2:17,18)

Ove riječi ukazuju da nebeske objave neće dolaziti iz jednog izvora. Zato apostoli nisu sebe smatrali jedinim kanalom komunikacije nego su, svjesni ove činjenice, upozoravali kršćane da ispituju nadahnute izjave koje će dolaziti od raznih članova skupštine. Zajednica priznaje da su takve nebeske objave bile prisutne u prvom stoljeću, ali da sa smrću apostola toga više nema. Međutim, treba zapaziti da će ove objave biti prisutne u 'posljednjim danima'.

Posljednji dani židovskog sustava stvari su trajali do 70. godine n.e. kada je Rimska vojska razorila Jeruzalem i njegov sveti hram. No, treba zapaziti da su i nakon toga kršćani živjeli u očekivanju Kristovog dolaska, a time i u posljednjim danima. Apostol Ivan, zadnji od dvanaestorice apostola, je pred kraj stoljeća, oko 98. god. n.e. i dalje ukazivao kršćanima da će biti nadahnutih objava i da ih treba ispitivati. Nije ukazao da će sa njegovom smrću oni nestati (1.Iv 4:1,2). Prema tome, Biblija ne ukazuje na jednog čovjeka ili grupu ljudi koji će biti jedini kanal komunikacije Boga s ljudima, čime se samo nastavlja Božje pravilo po kojem on među običnim pukom i laicima može izabirati ljude preko kojih će davati svoje objave. To što ova Zajednica ne želi prihvatiti bilo koji izvor nadahnutih izjava osim onih koji dolaze od Vodećeg tijela može biti opasno za njene članove. Prije svega, već se pokazalo da neke njihove izjave nisu bile nadahnute niti točne. Sve ono što su izjavili i objavili preko svojih tiskanih izdanja je samo stvar dubokog istraživanja stotina njenih članova koji s njima surađuju u odborima za pisanje. Unatoč tome, opet su griješili jer se nisu u potpunosti oslanjali na sveti duh koji objašnjava biblijski tekst.

Ukoliko su ovo 'posljednji dani', onda je za očekivati da Bog nije prestao izlijevati svoj sveti duh na svoje vjerne sluge, a posebno na one preko kojih može proricati, davati nadnaravne vizije i snove i to “prije nego dođe veliki i slavni dan Jehovin“ (Dj 2:20). Međutim, za očekivati je da se takvi pojedinci ne mogu prepoznati u Zajednici koja je već unaprijed ukazala da bi takvi slučajevi mogli biti nadahnuti samo iz sotonskog izvora. Ukoliko bi se oni i pojavili, starješine bi ih automatski odbacili iz istog razloga kao i mene koji sam se usudio reći nešto što Vodeće tijelo nije objavilo. Takvom bi odlukom neizravno osudili i isključili samog Isusa. Naime, Isus je kao prorok nešto slično već doživio u zajednici Božjeg naroda Izrael, a to uvijek iznova doživljava kroz cijelu povijest od strane raznih kršćanskih institucija koje nepravedno osuđuju njegove prave sljedbenike. Njih su oni kroz cijelu kršćansku eru proganjali i zatvarali im usta kako bi zadržali svoje upravljačko pravo dok u Božjoj kući sjede na Mojsijevoj stolici. Kad bi im On u svom nadolazećem kraljevstvu rekao da su ga progonili, oni bi se vjerojatno pravdali da to nije točno i rekli: "Gospodine, kad smo te to mi progonili?“ Isus bi im mogao to dokazati kroz one pojedince koje su oni nepravedno i bezrazložno izopćivali. Zatim bi im s pravom rekao:

"Kad ste to učinili jednom od moje najmanje braće i meni ste učinili.“ (vidi Mt 25:42-44; Iv 15:25)

Isus bi im to vjerojatno mogao oprostiti “jer ne znaju što čine“ ili bi im to ipak uzeo za grijeh iako to čine u svojoj revnosti za Boga, a prvenstveno iz revnosti za svoju religioznu organizaciju preko koje se uzdižu do neba (Lk 23:34). Zbog takve revnosti je i vodstvo zajednice Jehovinih svjedoka, poput nekih drugih crkava, uspostavilo neku svoju pravednost po kojoj prosuđuju vjeru, ljubav, odanost i poslušnost svojih članova (Ga 1:14; Rim 10:2,3). Kroz tu svoju pravednost oni ljubomorno štite svoje istaknuto mjesto u ustrojstvu društva Watchtower koji je utemeljen na sistemu korporacije trgovačkog društva. Preko Upravnog tijela takve korporacije koju je osnovao C. T. Russell, se upravlja cijelom jednom zajednicom kršćana i to po načelima tog Društva koja su toliko visoko istaknuta da umanjuju vrijednost nekih biblijskih načela i principa po kojima su se vodili Božje sluge u biblijska vremena.

Ovakav korporacijski sistem je po svojem ustrojstvu i načinu distribucije svojih izdanja, donekle sličan mrežnom marketingu ili MLM (Multi-Level-Marketingu). Kada sam se prije nekoliko godina nakratko uključio u Amway tvrtku, primijetio sam da je sistem sličan onome kako su Jehovini svjedoci organizirali svoju religiju i distribuciju tiskanih izdanja svoga Društva. Čak sam se hvalio kako ljudi iz 'svijeta' kopiraju naš sistem koji je očito uspješan. Npr. način distribucije u kojem tvrtka prodaje svoje proizvode putem distributera sliči na kolportersku distribuciju po kućama kojem je ova Zajednica poznata od svog početka. Kao što kupci djeluju kao samostalni 'konzultanti' ili prodavači proizvoda tako i novi članovi Društva svoj put prema učlanjenju (krštenju) ostvaruju nakon što dokažu da su počeli sa distribucijom izdanja Watctowera. Glavna značajka mrežnog marketinga je strogo okomita hijerarhijska struktura sustava distribucije koja dovodi i do brojčano raširenog distribucijskog sustava s velikim brojem konzultanata ili prodavača. Tako je i sa hijerarhijskom ustrojstvom ovog Društva koji upravlja podružnicama i skupštinama kao distribucijskim centrima. Lokalne mrežne grupe koje se redovito sastaju i podučavaju imaju sličnosti sa skupštinama u kojima se kršteni i nekršteni objavitelji svaki tjedan podučavaju metodama prezentiranja i nuđenja publikacija Društva.

U mrežnom marketingu svaki novi distributer ima za cilj biti mentor koji će biti osposobljen da podučava i privlači druge u sustav zarade za koji vjeruju da nudi slobodu i velike mogućnosti. Tako i članovi Društva se podučavaju da budu učitelji (mentori) koji će na razne načine uvoditi biblijske tečajeve za poučavanje i osposobljavanje zainteresiranih osoba uvjereni da je riječ o jedinom pravom sistemu bogoslužja koji nudi istinsku slobodu. Na godišnjoj se razini sazivaju veliki i manji kongresi na koji se pozivaju svi članovi marketinga, dok se za pojedine hijerarhijske grupe uspješnih “supervizora“ sazivaju posebni sastanci. Tako se za sve Jehovine svjedoke organiziraju veliki i manji kongresi dok se za 'pionire' i 'starješine' organiziraju posebni sastanci.

Korporativni sistem upravljanja kojim se koristi Društvo Watchtower može biti za nekoga opravdan ali je pitanje da li je takav sistem omogućio pravu istinsku slobodu ili su time kršćanske skupštine izgubile svoju izvornu teokratsku autonomiju, a time i direktno Kristovo vodstvo preko svetog duha. Biblija je sačuvala mnoge činjenice iz prošlosti Božjeg naroda, pa čak i osudila stavove i postupke koje su bile na njegovu štetu. Međutim, vođe kršćanskih zajednica su se iz nekog straha i vlastite važnosti uvijek znali vračati upravo na ono što je trebalo odbaciti. I umjesto da odbace monarhijski i hijerarhijski sistem vlasti, oni su ga uvodili u praksu organiziranja kršćanskog života i bogoslužja. To je potvrdio i odvjetnik Watchtowera Calvin Rouse koji je pred jednim sucem u Kaliforniji 22.veljače 2012. rekao:

“Mi smo hijerarhijska religija baš kao i Katolička“.

Osim toga, apostol Pavle je prekorio one židovske kršćane koji su htjeli živjeti po pravilima Mojsijevog zakona koje je trebalo odbaciti pa je rekao:

“Za takvu slobodu Krist nas je oslobodio. Stoga budite nepokolebljivi i ne dajte se opet upregnuti u jaram ropstva.“ (Gal 5:1)

Apostol Petar je na prvom saboru prekorio neke starješine koji su te zahtjeve htjeli nametati nežidovskim kršćanima pa im je rekao:

“Ljudi, braćo... zašto sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram koji ni praoci naši ni mi nismo mogli nositi?“ (Dj 15:7,10)

Ove primjere spominjem zato što je za kršćansku skupštinu od samih početaka postojala opasnost da se vrate na zahtjeve i načela koja stvaraju ropstvo, a ne slobodu u Kristu. Jedno takvo upozorenje kaže:

“Dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po svojoj prirodi nisu bogovi. Ali sada kad ste upoznali Boga — zapravo sada kad je Bog upoznao vas — kako to da se ponovno vraćate ispraznim i bijednim načelima i opet im, ponovno, želite robovati?“ (Gal 4:8,9)

Ove riječi se mogu primijeniti i na ona načela i pravila upravljanja iza kojih stoji Vodeće tijelo. I za njih se može reći da su “bogovi“ kao što su to bili istaknuti kraljevi i svećenici u Izraelu za koje je rečeno:

“Bog je stao usred skupštine Božje, usred bogova on sudi: “Dokle ćete suditi nepravedno ...“ Zatim je tim istim starješinama psalmist Asaf rekao: “Bogovi ste i svi ste vi sinovi Svevišnjega.“ (Ps 82:1,2,6)

Isus je to potvrdio kad je rekao da je psalmist ‘bogovima’ nazvao one ljudske autoritete unutar Božjeg naroda protiv kojih je Bog govorio (Iv 10:35). Iako ti istaknuti ljudi po prirodi nisu 'bogovi' oni se mogu nametnuti kao takvi jer su po prirodi autoriteta pridobili veliku vlast i moć. To je ono što Sotona može iskoristiti protiv njih i njihovih članova. Toga se treba paziti, a ne se bojati istine koju može spoznati i objaviti neki laik neovisno od vjerskog autoriteta.

Izraelci su željeli imati ljudske 'bogove' u osobi kralja i njegovih upravitelja te su stoljećima živjeli u religioznom i društvenom sistemu koji je izgubio svoju izvornu teokratičnost. Može se reći da su prihvaćanjem takvog ustrojstva izabrali biti robovi ljudskih načela i pravila. To isto vrijedi za kršćanstvo pod vodstvom raznih vjerskih institucija među kojima je i organizacija Jehovinih svjedoka. Ovaj suvremeni korporativni sistem uniformiranog upravljanja vjerničkim životom, kojim se koristi ova Zajednica u sebi također sadrži neka ljudska načela kojima mnogi nesvjesno robuju, misleći da je to ona prava teokracija.

Onaj tko postane toga svjestan može lako uvidjeti da taj sistem nije utemeljen na Božjem izvornom načelu teokracije nego po mjerilima ovog 'svijeta', pa je zato donekle sličan drevnom kraljevstvu Izrael, koji je svoje monarhijsko ustrojstvo također preuzeo iz 'svijeta' i utemeljio na ondašnjem neznabožačkom i strogo hijerarhijskom načelu upravljanja. Takvi religiozni sistemi upravljanja u sebi kriju opasnosti po pojedince i cijeli narod koji svoju odanost Bogu mogu dovoditi u vezu sa odanošću organizaciji. Vjerske organizacije u svojoj revnosti za Boga mogu imati najbolje namjere i ciljeve koje žele ostvariti preko svojih članova. Mogu čak kroz svoj sistem upravljanja savršeno organizirati članstvo i preko njih postići zavidne rezultate na nekom moralnom ili drugom planu i sve to pripisivati Božjem vodstvu i blagoslovu, ali je činjenica da iza toga može biti mnoštvo pravila i proizvoljnih tumačenja uz prikriveno utjerivanja straha i krivice koje guše djelovanje Božjeg duha i onu istinsku slobodu.

Pojedinci koji se usude izaći iz okvira organizacijskih zidova i koji osjete slobodu djelovanja Božjeg duha, nailaze na osudu i prijekor starješina i cijele zajednice te završe na optuženičkoj klupi. No žalosna je činjenica da se takvi isključuju iz Zajednice, ali ne kao otpadnici od vjere, nego kao otpadnici od vjerske institucije kojoj se nisu potpuno podredili, niti su prihvatili kolektivni način razmišljanja. Takav kolektivni um ograničava slobodu onih pojedinaca koji bi rado željeli djelovati po duhu Božje Riječi, a ne po pravilima i učenjima koja im ograničavaju i onemogućuju tu slobodu vjere i savjesti. Kad osjete tu slobodu duha, oni se poput Isusa suočavaju sa jednim krutim načelom po kojem takva religiozna organizacija prije svega želi održati institucionalni poredak kako bi u svim segmentima zadržala potpunu vlast u svojim rukama.

Žalosna je činjenica da se zajednica Jehovinih svjedoka hvali svojim postignućima koja je stvorila upravo na tim odbačenim ljudskim načelima. To dovodi u sumnju mnoge stvari s kojima se ona hvali i uzdiže nad drugim kršćanskim zajednicama. Naime, u svojim tiskanim izdanjima osuđuju ta ljudska načela, pogotovo ona koja je kroz davnu povijest uvodila Katolička crkva, a sami su dozvolili da se ta ista načela ugrade u vlastiti (s)ustav s kojim upravljaju jednom međunarodnom kršćanskom zajednicom. Jedno od tih načela je izrekao jedan od starješina koji su mi sudili a bilo je istovjetno onome što je izrekao Ignacije Loyola, osnivač družbe Isusove kad je napisao:

"Vjerovati ću da je bijelo što vidim crno, ako hijerarhija Crkve to tako odredi".

To načelo je postavljeno kako bi se vjernike Katoličke crkve poticalo na poslušnost vjeri onako kako je razumijeva i tumači Crkva jer se jedino tako moglo zaustaviti širenje reformacije. Kad je reformacija ipak uspjela stvoriti neovisne crkve, onda su Isusovci promijenili stav prema apsolutnoj podložnosti crkvenom vrhu pa im se u novije vrijeme iz crkvenih redova zamjera što u teologiji traže smisao i put po vlastitoj savjesti. Oni koji bolje poznaju njihovu politiku smatraju da Isusovci (jezuiti) samo odaju dojam da njihova poslušnost papi nije bezuvjetna ukoliko se ona smatra preprekom pred većom slavom Božjom. No, iza tog gesla "za veću slavu Božju" nastala je inkvizicija koja još traje, ali u drugačijim okvirima. Isus je upozorio svoje sljedbenike da će uvijek biti onih koji će ih progoniti u svojoj revnosti za Boga (Ri 10:2,3; Iv 16:2).

Budući da zajednica Svjedoka daje prednost hijerarhiji i njenoj institucionalnoj istini onda se i na njih mogu primijeniti one riječi prijekora kojima su apostoli nastojali spriječiti kršćane i njihove starješine da se vrate na “isprazna i bijedna načela“ kojima će ponovno robovati čovjeku a ne Bogu. Da bi se stvorilo jedno snažno duhovno i religiozno vodstvo, predsjednici Društva, Upravni odbori i sadašnje Vodeće tijelo su od sebe stvorili istaknute 'sinove Svevišnjega' ili 'pomazanike' kao 'bogove' kojima se moramo potpuno podložiti i slušati ih u svemu. Oni ne vole čuti ni za kakvo uskraćivanje podložnosti njima kao vrhovnom autoritetu jer izgleda da samo tako mogu lakše upravljati cijelom međunarodnom zajednicom. Iako se ovo Vodeće tijelo želi prikazati kao Božji jedini kanal komunikacije, oni to ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Oni čak ne mogu sa sigurnošću izjaviti ono što je rekao apostol Pavle:

“I moj govor i propovijedanje nije se zasnivalo na uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego na očitovanju duha i sile Božje.“ (1.Ko 2:4)

Umjesto očitovanja Božjeg duha može se zapaziti kako se oni u pojedinim tumačenjima i dalje koriste uvjerljivim riječima ljudske mudrosti koje kasnije moraju odbaciti nekim drugim pa čak i suprotnim argumentima. To može biti opravdano samo onda ako se oni ne bi smatrali jedinstvenim kanalom preko kojih Bog daje pouzdane informacije, nego samo ljudima koji žele istraživati Bibliju i svoje spoznaje objavljivati drugima. No, oni su sebe proglasili Božjim kanalom komunikacije pa su se tako uzdigli iznad onoga što u stvari jesu. U svojoj organizaciji imaju svoje istaknuto mjesto koje su sami sebi namijenili i koje nitko ne bi smio dovoditi u pitanje, ali je zato veliko pitanje - koje je njihovo mjesto u Kristovoj skupštini koja obuhvaća sve vjernike, a ne samo njih i njihove članove.

Božji duh se nikada nije očitovao na pogrešan način pa se Vodeće tijelo ne može dovoditi u vezu sa tim duhom u onim učenjima koja odudaraju od biblijske istine. Kad nas uvjeravaju da je nešto istina, a kasnije budu prisiljeni tu istu istinu odbace kao laž, onda čine sve da im ne padne kruna s glave, pa se pravdaju pogrešno usmjerenom revnošću i činjenicom da oni nisu nadahnuti ili odgovornost prebacuju na svoje članstvo. To samo pokazuje da su oni samo “bogovi“ ljudske mudrosti koja je podložna pogreškama. Kako te pogreške ne bi umanjile njihovo vodstvo, onda oni svoje članove, koji u međuvremenu ukazuju na te iste pogreške, prikazuju kao neprijatelje istine kojih se treba riješiti pod svaku cijenu. Zato se 'za veću slavu Božju' formiraju pravni odbori koji se vode u tajnim odajama, iza zatvorenih vrata Stražarske kule.

Vođen principom javnog iznošenja tajnih procesa, donio sam odluku da se jedno takvo tajno suđenje protiv mene objelodani pred svima, a posebno pred mojom kršćanskom braćom koja još uvijek ne znaju pravu istinu o meni i pravim razlozima zbog kojih sam došao pred sudbeno vijeće. Želim da svatko sam procijeni na kojim su se osnovama temeljile optužbe i sudske odluke protiv mene. Neka u tome svjedoče moje i njihove riječi izgovorene na ovom procesu kao što kaže u Bibliji:

“Jer po svojim ćeš riječima biti proglašen pravednim i po svojim ćeš riječima biti osuđen.” (Mt 12:37)

Ili kako je to rekao Isus:

“Iz tvojih te usta sudim.“ (Lk 19:22)

Ono što je izgovoreno, više se ne može vratiti nazad. Svaku riječ koju sam snimio i prenio na papir, dajem ovim putem na uvid sudu javnosti putem transkripata. Budući da sam u tajnosti suđen u ime Zajednice, ali sakriveno od svih članova skupštine, onda bi svaki član trebao biti upoznat sa tim suđenjem kako bi mogli osobno stajati iza svog stava prema meni, a ne ga donositi na osnovu nečije odluke, bez obzira što iza nje stoje nadglednici skupštine.

Biblija je puna kritike prema onima koji su predvodili skupštinu Božjeg naroda Izrael, pa na ovu moju kritiku ne bi trebali odmah gledati kao zlonamjeran napad na starješine i Vodeće tijelo. Ako je ona opravdana treba je kao takvu prihvatiti bez obzira što dira u nešto što neki vjernici smatraju svetim i nedodirljivim. Nastojao sam biti što više objektivan iako nisam mogao izbjeći svoje vlastito razmišljanje i osjećaje. Međutim, čak ako je nešto od ovoga što sam napisao moje subjektivno gledanje iz perspektive čovjeka koji se našao na optuženičkoj klupi, ono se može smatrati i objektivnim ukoliko je riječ o stvarnosti koja se može dokazivati i prihvatiti iz jedne više perspektive.

Stoga ova knjiga nije samo za čitanje nego i za dublje proučavanje jer uključuje mnogo biblijskog i povijesnog materijala koji zahtjeva da ga se iznova prouči i sagleda u njegovom pravom kontekstu. Ona sadrži mnogo informacija i činjenica do kojih velika većina vjernika ne može doći jer nisu doživjeli jedno ovakvo iskustvo. Osobno iskustvo je ponekad ključno u razumijevanju povijesti i biblijskog teksta koji dotičnome otvara oči i otkriva ono što mu je do tada bilo sakriveno. Neke ključne misli će se često ponavljati ali svaki puta iz jednog drugog kuta i u jednom novom svjetlu tako da će se moći dobiti potpuna i jasna slika cijelog ovog sudskog procesa.

Ovdje ću iznijeti i mnoge dopise koje sam uputio starješinama sa svim biblijskim argumentima koje su oni odbacili. Da li su to smjeli učiniti ili ne, prosudite sami nakon vlastitog uvida u sve što je rečeno i napisano. Ovo što ću ovdje iznijeti moglo bi teško pasti nekome tko je vidio samo jednu i to onu ljepšu stranu organizacije Jehovinih svjedoka. No i meni je bilo teško osobno doživjeti i spoznati onu drugu stranu koja je narušila tu lijepu sliku, pa mi je stoga teško i pisati o svemu tome. Onaj tko želi biti objektivan treba se znati suočiti sa onim što ga može zaboljeti. Ipak se nadam da će realnost, bez obzira što u sebi nosi i onu ružnu stranu, biti ono što je potrebno svakome tko želi osjetiti onu istinsku slobodu u Kristu.