Article Index

Moj život i služba

Sadašnje razumijevanje o nekim 'istinama' se manje ili više razlikuje od onoga kojega sam prihvatio u periodu kada sam od malih nogu rastao u institucionalnoj istini. Bio sam sramežljiv i povučen, pa čak i pomalo nesiguran u sebe jer sam jako mlad na sebe preuzimao mnoge odgovornosti u skupštini. No, svi su dobro govorili o mojoj vjeri, službi i ljubavi koju sam pokazivao prema Bogu i ljudima. U meni su vidjeli brata u kojeg mogu imati povjerenja. Upoznali su me kao objavitelja, evanđelizatora, starješinu, pastira i učitelja; kao besprijekornog, moralnog i poštenog mladića i čovjeka koji je bio spreman podnijeti zatvor zbog svoje vjere; kao obiteljskog čovjeka koji se trudio biti dobar suprug i otac. Smatrali su me revnim objaviteljem jer sam služio kao punovremeni propovjednik, a kasnije od svoje dvadeset i pete godine i kao nadglednik. Pokrajinski nadglednik uz pristanak starješina iz moje skupštine me je poslalo da služim u gradu udaljenom 60 km i grupi udaljenoj 30 km koje sam ranijih godina stvarao u suradnji sa drugom braćom. Da nisam pristao, ta skupština se ne bi mogla u to vrijeme otvoriti jer nije bilo drugih starješina koji bi se stavili na raspolaganje. Tako su i ta braća u udaljenim mjestima dobro govorila o meni. To me podsjetilo na primjer mladog Timoteja koji je odrastao u ozbiljnog iskrenog kršćanskog slugu. Za njega čitamo:

“...Kad su apostoli Pavao i Sila tijekom drugog misionarskog putovanja došli u Listru, ondje su našli mladog Timoteja, koji je vjerojatno imao dvadesetak godina. “O njemu su dobro govorila braća u Listri i Ikoniju.” (...). Moguće je da je Pavao upoznao Timotejevu obitelj kad je nekoliko godina ranije prvi put posjetio to područje. No ovaj put pokazao je posebno zanimanje za Timoteja jer se on doimao kao iznimno dobar i revan mladić. Stoga je uz pristanak tamošnjih starješina Timotej pošao s Pavlom kako bi mu pomagao u misionarskoj službi. (Pročitaj Djela apostolska 16:1-3.). Timotej je trebao još mnogo toga naučiti od svog starijeg suradnika. A to je i učinio. Napredovao je do te mjere da ga je Pavao kasnije mogao s punim povjerenjem poslati da posjećuje skupštine kao njegov zastupnik. Tijekom petnaestak godina koje je proveo s Pavlom taj je neiskusan, a možda i sramežljiv mladić toliko napredovao da je postao vrstan nadglednik (Filip. 2:19-22; 1. Tim. 1:3). (Stražarska kula, 15.6.2010. na str. 11)

"Voljela su ga braća u njegovom gradu, a i u drugim je skupštinama bio na dobrom glasu. Iz izvještaja saznajemo da su o njemu dobro govorila ne samo braća u Listri nego i u 30 kilometara udaljenom Ikoniju (Djela 16:2). (...). Timotej nije stekao dobar glas među braćom zbog svojih talenata ili izgleda, nego zbog svoje unutarnje ljepote, zbog svojih dobrih osobina.“ (Temeljito svjedočimo, str.122).

Mladi Timotej je prihvatio Kristovu i apostolsku nauku. Stekao je uvid u Božju riječ pa je mogao imati temelja da uz pomoć svetog duha razumije mnoge duboke stvari. Mogao je raspoznavati nadahnute izjave te odvojiti one izjave koje su bile u skladu sa Božjom riječju od onih izjava koje su odstupale od prave istine. Koliko god je možda bio nesiguran u sebe, bio je siguran u ono što Biblija uči pa je mogao drugima ukazivati na neka pogrešna učenja. O tome čitamo:

"Timotej je kao nadglednik vjerojatno bio pomalo nesiguran u sebe, što se može zaključiti iz toga što mu je Pavao poručio: “Neka te nitko ne podcjenjuje zbog tvoje mladosti” (1.Tim.4:12). No Pavao je imao povjerenja u njega, te ga je poslao u skupštinu u kojoj je bilo određenih problema i rekao mu: “Zapovjedi nekima da ne naučavaju drugačije učenje” (1.Tim.1:3). (Temeljito svjedočimo, str. 122.)

Očito su u nekim skupštinama postojali učitelji koji su počeli naučavati drugačije učenje. Opasnost drugačijeg učenja je uglavnom bila prisutna od strane onih učitelja koji su naginjali razmišljati po onoj židovskoj institucionalnoj istini koju su kršćani trebali napustiti. Svaki starješina je na sebe preuzeo odgovornost da kao Gospodinov rob bude vjeran i razborit, da čita Bibliju s razumijevanjem i da je tumači na temelju osnovne nauke koju je trebalo nadograđivati dubljim uvidom u sve što je bilo za izgradnju vjere i točne spoznaje o Bogu i Kristu. Takvo kršćansko uređenje ukazuje da skupštine nisu imale centralizirano vodstvo koje bi bilo mjerodavno da za njih redovito iz mjeseca u mjesec priprema istu duhovnu hranu. Svi su starješine kao Gospodinovi robovi imali odgovornost da sami pripremaju i po potrebi daju duhovnu hranu vjernicima svojih skupština. Među njima su se neki pokazali kao vjerni i razboriti upravitelji, a drugi kao zli i nerazboriti.

Pavle je bio primjer Gospodinovog vjernog i razboritog upravitelja koji je imao pravo na osobno razumijevanje i tumačenje Pisama, a kojeg nije dobio od istaknutih apostola, nego vlastitim istraživanjem uz pomoć svetog duha. To nije promijenilo osnovnu i temeljnu nauku pa je s tim upoznao apostole u Jeruzalemu i neke skupštine kojima je pisao svoje poslanice. Za razliku od njega bilo je starješina (učitelja) koji su kod pripremanja duhovne hrane odstupali od osnovnog učenja pa im je trebalo zapovjediti da to ne čine. Među njima je bilo i onih starješina koji su podcjenjivali apostola Pavla jer je djelovao neovisno od Jeruzalemskih apostola i starješina, pa ga nisu smatrali mjerodavnim (vidi Gal 1:1,11).

Pavle je bio u jedinstvu s drugim apostolima po pitanju osnovne nauke, ali je do duboke i potpunije spoznaje sam dolazio i o tome je upoznavao pojedine skupštine, pa čak i Isusove apostole koji su jednom prilikom morali promijeniti svoje razumijevanje i postupiti po njegovoj spoznaji. O mnogim svojim spoznajama je upoznao i mladog Timoteja. Budući da o nekim stvarima apostoli nisu dali jasna i argumentirana objašnjenja, onda su neki učitelji i starješine o tome imali svoje mišljenje koje je moglo obezvrijediti istinu o Kristu.

Što bi bilo da su starješine neke skupštine podcijenile i odbacile Timoteja jer je govorio o stvarima koje oni još nisu čuli a koja pobijaju neka njihova razmišljanja? Da li bi ga odbacili jer takve naputke i argumentaciju nisu još dobili u pisanom obliku od apostola Jeruzalemske skupštine? Ne, Timotej je znao da je Biblija mjerilo kršćanskog učenja pa je poput Pavla bio slobodan iznositi biblijske argumente za i protiv nekog učenja. Uzimao je u obzir i usmenu predaju koja je potjecala od apostola kao i razumijevanje kojeg je stekao neovisno od njih i drugih starješina (1.Ko 11:2; 2.So 2:15). Ono što su naučavali i govorili apostoli se provlači kroz poslanice od kojih su najviše zastupljene poslanice apostola Pavla koji nije pripadao Jeruzalemskim starješinama. Budući da se neke njihove riječi i nauk danas tumači u svjetlu nepotpunog razumijevanja, onda bi svaki starješina poput Timoteja trebao biti ponukan da to ispravi. No, onaj tko bi to pokušao bi u našoj skupštini bio odbačen kao otpadnik jer je slika i princip postojećeg kršćanskog ustrojstva potpuno drugačija.

Današnje kršćanske crkve (skupštine) su uglavnom centralizirane tako da vrh crkve određuje sve što treba naučavati. To može imati nekih prednosti, ali i nedostataka. Činjenica je da se među tim učenjima nalaze i ona koja nisu ispravna ali su sastavni dio vjerovanja koja su zacementirana autoritetom Crkve (Skupštine). Svećenici, pastori, starješine i drugi učitelji kršćanstva moraju prihvaćati i naučavati samo ono što je unaprijed određeno, pa makar se neki od njih ne mogu složiti sa nekim naukama. Čak moraju zatvoriti usta onima koji uče drugačije od učenja crkvenog vrha. Ne priznaju nikoga tko bi Bibliju i sveti duh držao iznad ili neovisno od njihovog autoriteta. Zato sam se zalagao da se u našoj Zajednici omogući dvosmjerna komunikacija kako bi kršćani poput Pavla i Timoteja mogli imati slobodu da ukazuju svim starješinama, pa čak i onima na vrhu na ono što po njihovom mišljenju i dubokom uvjerenju odstupa ili još nije usklađeno s Biblijom.

U nekim kršćanskim zajednicama je dozvoljeno da pojedinci istupaju i progovaraju o stvarima koje bi trebalo mijenjati i uskladiti sa biblijskim učenjem, ali zbog centraliziranog i administrativnog ustrojstva do potrebnih promjena treba dugo čekati pa se unutar takvih zajednica formiraju interesne grupe vjernika koji svoju duhovnost zadovoljavaju u zajednici s onima koji imaju iste duhovne potrebe. No, ustrojstvo ove Zajednice nema sluha za takve pojedince i interesne grupe tako da se sve svodi na jednoobrazno sastančenje uz unaprijed pripremljena pitanja i odgovore, držanje uvijek te istih govora i poduka za unaprijed određene metode propovijedanja, što nije dovoljno da zadovolji različite duhovne potrebe. Kad bi netko kao Pavle i Timotej uvidio neke duhovne potrebe, manjkavosti pa čak i kriva učenja, on bi trebao po svojoj kršćanskoj savjesti djelovati u zaštitu osnovnih duhovnih vrijednosti i biblijskih učenja, najprije unutar lokalne skupštine, a preko hijerarhijskog ustrojstva i na najviše rukovodeće tijelo. No, takvi se pojedinci odbacuju jer današnje ustrojstvo Jehovinih svjedoka ne priznaje ništa što ne dolazi direktno od Vodećeg tijela u Bruklinu (New York).

Timoteja nije nitko od vodećih starješina u Jeruzalemu ovlastio da istražuje Bibliju i ukazuje na kriva učenja, pa smatram da ni meni nije potrebno to ovlaštenje od čovjeka jer ga imam izravno od samog Boga, a indirektno i od apostola Pavla. Imam pravo da bar svojim starješinama ukazujem na učenja i načela koja bi trebalo preispitati u svjetlu Biblije. Kad je Pavle rekao Timoteju: “Zapovjedi nekima da ne naučavaju drugačije učenje”, onda sam se i sam osjetio pozvanim od njega da ukažem starješinama na neka drugačija učenja koja bi trebalo odbaciti ili korigirati. Kad sam čitao Bibliju, onda sam osjetio da mi ona govori i daje određene zapovjedi što da učinim sa svojim duhovnim darom. Bio sam otvoren te sam progovorio o tome sa starješinama. Nisam se bojao starješina koji su stariji i po funkciji veći od mene. Zato sam nakon jedne rasprave pisao starješini moje skupštine o nekim stvarima koje u izvornom smislu i kontekstu daju jasniju sliku o onome što su Isus i apostoli govorili i zastupali po pitanju evanđelizacije. On je lukavo izbjegao priznati opravdanost svih tih argumenata, pa se ogradio. Umjesto da mi kao učitelj Božje riječi odgovori protuargumentima, on je u svom mailu (e-pošti) napisao:


 Dragi moj Danijele,

Glede mog mail-a da ne bi pogrešno razumio; ja zaista uživam sa tobom razgovarati i raspravljati (ne prepirati se), ali prepiska mail-om mi nije razgovor, imam osjećaj kao da igram dopisni šah. ... Ja isto ne želim ulaziti u rasprave i uvjeravanja ili razuvjeravanja jer to inače po meni nema smisla. Ti znaš sto piše i ja znam sto piše, ti možeš zaključiti i ja mogu zaključiti stvari, ali ako u svom razmišljanju imam unaprijed stvoren stav i sve što mogu saznati i istražiti usmjerim u podupiranju mog razmišljanja jer mi je često drago ili nije, tada neću dozvoliti da mi itko iznese neki argument, a ako ga i iznese ćuti ću ga sa ciljem da ga pobijem, a ne da o njemu razmislim. Takav ne bi želio biti i vjerujem niti ti. Zato ne želim polemizirati o tome. Kao sto sam i prije rekao, svatko od nas može dovoljno dobro istražiti stvari i prije toga se pomoliti za Jehovin duh. Mislim da mnoge zareze, velika i mala slova ili nedorečene misli moći ćemo u potpunosti saznati u Novom svijetu, a uvijek ćemo imati dovoljno informacija potrebnih za preživljavanje.

Pozdrav, (T.D)



Nažalost, on je u procesu protiv mene postupio drugačije od onoga što je ovdje napisao. Iako je mogao uživati u jednom dužem razgovoru i raspravi sa mnom on je morao stvoriti jednu granicu jer nije mogao proturječiti onome što sam iznosio. Umjesto da argumentirano pomoću Biblije pobije moje zaključke, on se ogradio jer za njega nije imalo smisla međusobno se uvjeravati ili razuvjeravati. Pokušao je moje uvjeravanje prikazati u negativnom svjetlu, jer se nije mogao argumentirano suprotstaviti mojim zaključcima. Kasnije su on i drugi starješine zastupali unaprijed stvoreni stav Zajednice tako da nisu dozvolili da ja iznosim svoje argumente. Kad sam iznosio biblijske citate i argumente po kojima sam obrazložio svoj stav i svoja razmišljanja, oni su imali cilj samo da ih odbace, a ne da o njima razmisle i da o njima zajedno raspravljamo. To je ono što od njih i ostalih traži vrh Zajednice koji je u 'Stražarskoj kuli' od 15.5.2012. str. 26. ponovno napisao: 

“Nećemo dobiti ništa time da pokušamo pobiti argumente otpadnika... Zapravo, bilo bi neispravno istraživati otpadničke ideje...“

Dovoljno je nekoga s drugačijim gledištem nazvati 'otpadnikom' kako bi se spriječilo druge da razmotre njihove argumente. U 'Stražarskoj kuli' od 15.7.2011 na str.16. se spominju oni koji:

“...potajno i lukavo unose otpadničke ideje u skupštinu“.

Što su to otpadničke ideje? Odnosno da li su sve ideje koje ne uči Watchtower otpadničkog karaktera? Budući da u otpad ne ulazi ništa što ne obezvrjeđuje vjeru u Krista i njegova osnovna učenja, onda u otpadničke ideje ne spadaju nečija mišljenja o nekim temama koja također ne obezvrjeđuju te duhovne vrijednosti. Zajednica tako može naučavati doktrinu o uskrsnuću s kojom prihvaća činjenicu da će Isus uskrsavati ljude na zemlji. Međutim, ako netko od njenih članova na temelju Biblije tvrdi da će Isus uskrsnuti ljude koji su poginuli u potopu i prilikom uništenja Sodome i Gomore, a što je protivno njenom trenutnom učenju, onda se tu ne može govoriti o otpadničkim idejama. Čak je i sama Zajednica više puta mijenjala svoje razmišljanje o tom pitanju a da članove Vodećeg tijela koji su mijenjali svoje razmišljanje ili se nisu slagali sa trenutnim učenjem, nije smatrala onima koji su imali ili unosili otpadničke ideje. No ako netko tvrdi da uopće neće biti uskrsnuća tijela onda je to otpadnička ideja s kojim se obezvrjeđuje Krista, njegovo uskrsnuće i njegovo učenje o uskrsnuću. Takva kriva učenja nisam imao niti promicao.

Međutim, iz svega onoga što sam iznio u pismenom obliku i što sam biblijski potpuno argumentirao je za članove Pravnog odbora očito bilo dokaz da ja na neki način ‘odbacujem učenja ili zahtjeve koji su izloženi u Božjoj Riječi’. No, ja nisam odbacio ono što piše u Bibliji, nego sam se kroz istraživanje uvjerio da neka učenja i zahtjevi naše Zajednice u nekim stvarima odudaraju od Biblije i izvornog kršćanstva i savjest mi je nalagala, ne da se bunim, nego da na to ukažem.

Zar Isus također nije ukazivao da neke odredbe i pravila njegove zajednice nemaju odlučujuću važnost u pokazivanju odanosti Bogu? On se činom obrezanja nije obavezao da će držati sve što njegova zajednica smatra mjerilom pravog obožavanja. Isus im je pomoću Pisma pokušao pomoći da to razumiju, ali su ga svećenici odbili jer su se čvrsto držali svojih institucioniziranih propisa. Tako je bilo i sa mnom. Želio sam objasniti da se svojim krštenjem nisam obavezao čovjeku nego Bogu. Zato nitko od njih nije želio ulaziti u dublje rasprave sa mnom jer su me prije samog procesa gledali kao otpadnika s kojim nema smisla raspravljati. Kako bi se opravdali što odbacuju takve rasprave onda su izmišljali kako nije važno sada imati neka nova saznanja jer će se ona bolje moći razumjeti tek u Božjem kraljevstvu, pa su time zatvorili mogućnost bilo kakvoj raspravi i odbacili sve argumente koji su jasno izraženi u Bibliji a koji objašnjavaju mnoga nelogična objašnjenja i tumačenja. Ja nisam bio takav pa sam na ovo njegovo pismo odgovorio:


 Dragi brate Tonći!

Možda sam nespretno odgovorio na tvoj komentar u vezi Mateja 28:19,20, jer ispada kao da ga nisam uvažio i kao da sam te želio razuvjeriti. Oprosti, to mi nije bila prvenstvena namjera, jer sam ti želio pokazati kako je za razumijevanje nekih rečenica, riječi i misli često potrebno zaviriti u kontekst. Htio sam ti dokazati kako se neka izjava u kontekstu onog vremena može puno bolje razumjeti ako poznajemo Hebrejske spise. Isus svojim učenicima nije uvijek morao objašnjavati što je mislio s nekom izjavom ili nekim pojmom, ili na koga je mislio, jer su ga oni mogli razumjeti poznavajući pozadinu i kontekst Hebrejskih spisa. Zato ja i tu njegovu izjavu iz Mateja 28:19,20 ne gledam samo kako je izrečena nego i kome je izrečena i na koga je Isus mislio kad je to rekao (2.Ti 3:16).

Poznavajući mnoge pojedinosti i činjenice iz Hebrejskih pisama ja nastojim kod čitanja Evanđelja i poslanica saznati što je mišljeno sa nekim pojmovima i izrazima koji se spominju, a za koje slušaoci tog vremena nisu postavljali pitanja o tome što bi to moglo značiti. Zbog toga mogu vidjeti nešto što osjećam da drugi ne vide, jer kod objašnjavanja nekih izraza i pojmova najprije istražim da li su braća uzela u obzir kontekst i njihovo izvorno značenje ili su to nesvjesno zanemarili tumačeći te izraze na temelju nekog uvjerenja koje se već toliko usadilo u naš misaoni stav, da bi svako preispitivanje bilo gubljenje vremena. No ja nisam gubio vrijeme, jer sam našao, ne samo argumente kojima se potkrepljuje neko pogrešno tumačenje, nego i razloge koje su doveli do toga da se prihvaćalo čak i ono što nije u kontekstu Biblije. Jednom drugom prilikom ću ti dati na uvid jedan drugi sličan primjer.

U zadnjem ugodnom razgovoru kojeg smo vodili si mi rekao kako je moguće da jedna strana uz sve postojeće argumente može uzeti u obzir i one koja druga strana nije uzela, pa zato želim da i ti – kao učitelj Božje riječi - vidiš da li sam ja uzeo manje argumenata u obzir ili više, da li moji argumenti izlaze van okvira Biblijskog konteksta ili su opravdani. Sve to ti može pomoći, ne samo da razumiješ moj stav, nego, ako je to moguće, da slobodno poput Apolona ‘pobiješ’ moje mišljenje koji nije na mjestu. Apolon je ‘u javnim raspravama pobijao Židove’, a da bi to mogao morao je uzeti u obzir uvjerljive argumente koje su ti Židovi zanemarivali (Dj 9:29; 17:2,17; 18:19,28). Apostol Pavle je često ‘raspravljao’ sa Židovima na temelju Pisma koristeći se snažnim, ‘uvjerljivim’ argumentima (Dj 19:8; 28:23, 24). Ja bi volio kad bi ti ili neki drugi ‘učitelj’ pobili moje mišljenje, jer bi time dobio one uvjerljive argumente koje možda nisam uzeo u obzir. Jer ukoliko to ne učinite ja mogu samo ustrajati u svom uvjerenju. Koliko braća ulože vremena i truda kako bi nekog iz ‘svijeta’ razuvjerila i pritom uvjerila u nešto. Zar je neki brat po tom pitanju manje važan, ako se vidi da svoja kriva uvjerenja temelji na pogrešnim pretpostavkama?

Naravno da se pismenim putem ne može ‘raspravljati’ na isti način kao kod razgovora, ali se mogu iznijeti mnogi uvjerljivi argumenti koje druga strana može uzeti u obzir. Nije mi cilj pobijati nešto i pri tom zadržati svoje uvjerenje. Nije mi stalo ni do mog ili tuđeg zaključka, nego do onih uvjerljivih argumenata s kojima se može raspravljati o nekoj temi. Mi se na sastancima učimo kako uvjerljivim argumentima razuvjeriti drugu stranu. To samo po sebi nije loše ako je cilj istaknuti biblijsku istinu, a ne vlastito mišljenje. Mi često sa pripadnicima drugih religija ulazimo u rasprave i uvjeravanja za koje smatramo da imaju smisla. Iako toga nismo svjesni, mnogi od nas pristupaju takvim raspravama upravo na taj način kako bi argumentirali naše unaprijed stvoreno uvjerenje i uvjerili druge u to što mi vjerujemo, a da usput prelaze preko tuđih argumenata, samo zato što mislimo da je nemoguće da netko tko nije s nama u vjeri ponudi neki opravdani argument, tako da se niti ne želimo baviti njihovim argumentima. Iako je to samo po sebi razumljivo, ipak nije uvijek opravdano tako se postaviti.

Kad sam se suočio s Biblijom i nekim njenim argumentima koji su mi bili razumniji od onoga u što sam do sada vjerovao, nisam mogao protiv njene istine tek tako prelaziti, samo kako bi zadržao neko unaprijed stvoreno uvjerenje i mišljenje, pa makar sam to uvjerenje stekao preko ‘vodećeg tijela’. Od tada više ne razgovaram sa unaprijed stvorenim stavom sve dok se potpuno ne uvjerim da je nešto što govorim istina. Sada se bavim, ne samo svojim nego i mnogim tuđim pitanjima i argumentima koje me upućuju da o njima razmislim i da ih ponovno preispitam iz jednog drugog ugla iz kojeg nisam nikad gledao.

Pitanje je da li više voliš razgovarati s nekim tko je svoje mišljenje stekao samo na osnovu tuđeg uvjeravanja ili s nekim tko je svoje uvjerenje stekao kroz istraživanje svih ponuđenih argumenata pa čak i onih dodatnih argumenata koji možda dovode u pitanje postojeće vjerovanje. Ja više volim da moje vjerovanje ispravi netko tko ima opravdane uvjerljive argumente koje ja nikad nisam uzimao u obzir, nego da mi netko samo potvrđuje moje vjerovanje samo kako bi s njim bio u dobrim odnosima, a na štetu istine. No zašto sam ti želio podastrijeti sve argumente na kojima se temelji moja novostečena spoznaja? S jedne strane, meni je poznata sva argumentacija koju sam stekao preko izdanja Zajednice, tako da ja donekle imam uvid u tvoje razumijevanje Biblije u vezi određenih tema. No, znam da ti nemaš jednaki uvid u moju spoznaju koja se u mnogim stvarima razlikuje od institucionalnog tumačenja. Samim tim ja ne želim držati skrivenog asa u rukavu, nego želim da dobiješ uvid u sve argumente do kojih sam ja došao kako bi – kad god je to moguće – razgovarali i raspravljali o tim stvarima.

Ja sam u svojim razgovorima sa ljudima iz svijeta često koristio Bibliju kako bi ih uvjerio u njenu istinitost pomoću njenih argumenata kojima sam pobijao kriva učenja. No, u razgovoru sa braćom sam se uvijek bojao reći neki argument koji bi možda doveo u pitanje postojeće razumijevanje koje je podložno promjenama. To nije bilo zato što sam imao unaprijed stvoreni stav, nego argumente koje sam dodatno uzimao u obzir, a koji su promijenili moj uvid u neko tumačenje. Kad sam se u početku suočio s nekim biblijskim argumentima koji su mijenjali moje razumijevanje, ja nisam tu stao, nego sam išao dublje u istraživanje neke teme, da vidim što je prava istina. Tek kada sam ispitao sve mogućnosti i argumente mogao sam, kako je to Pavle rekao, ‘steći veliko bogatstvo – razumijevanje istine, razumijevanje u čiju sam točnost posve siguran’ (Kol 2:2).

Na sličan način sam se posvetio istraživanju i razumijevanju složenijih učenja iz Božje Riječi, ali ne na način da podupirem bilo čije razmišljanje i tumačenja, nego da vidim je li to tako. Onaj tko želi ‘vidjeti je li to tako’ mora imati potpuni uvid u Pisma da bi mogao imati svoje osobno uvjerenje, a ne se samo oslanjati na tuđe uvjeravanje. To što je moje razumijevanje sada nešto drugačije, ja sam i dalje ‘skladno povezan u ljubavi’ sa svojom braćom. Da nisam, ja bi napustio Zajednicu i zanemario svoju dužnost prema potrebnima. To što sam promijenio svoj stav prema službi propovijedanja i nekim naukama, nije zato što sam želio podupirati svoje unaprijed stvoreno razmišljanje, nego što sam se kroz cijeli svoj kršćanski život suočavao s pitanjima koja su mi se stalno nametala dok sam čitao Bibliju sa željom da je potpuno razumijem. To što ne dijelim isto uvjerenje o tim stvarima sa tobom i drugom braćom, ne mogu okriviti one koji su mi stalno govorili ‘čitaj svaki dan’, ‘čitaj s razumijevanjem’, ‘istražuj’ itd. Sada kada sam zbog svoje revnosti i ljubavi prema Bibliji i njenoj istini ‘iskopao blaga mudrosti i znanja koja su bila sakrivena u Isusu’ suočavam se sa problemima jer sam otkrio i ono što je drugima još uvijek sakriveno.

Možda bi bilo bolje da sam se bavio samo s onim dokazima i argumentima do kojih su drugi došli, bez da sam se ‘uvjeravao da li je to tako’. Iako je cilj svake, pa tako i naše Zajednice da njeni članovi prihvaćaju institucionalna učenja zbog prepoznatljivosti same Zajednice po tim učenjima, to ponekad može negativno djelovati na one pojedince koji poput mene vide neke zablude, a ne mogu ih javno izreći samo zato što se misli kako će time potkopati instituciju kao takvu i one kojima pripada pravo da zastupaju Božju riječ pred svojom zajednicom. Da se je Jehova oslonio samo na ‘svećenike’ u Izraelu, a koji su trebali poučavali narod njegovom putu, onda ne bi morao između običnog naroda uzimati sebi proroke kako bi sve njih zajedno ispravljao. Ovako ispada da se ja, poput Galilea, moram odreći svojih uvjerljivih argumenata samo kako bi institucija i oni koji je vode zadržali svoju reputaciju kao ‘mudri i razboriti rob’. Naime, svaki put kada sam se obratio tom ‘robu’ on je jednostavno prešao preko opravdanih i uvjerljivih argumenata koje sam mu dao na uvid. Čak nije niti želio komentirati te argumente, nego ih je samo prečuo. Čak mi nije rekao ni dokazao da sam donio krive zaključke. Tako ispada da se ono što si rekao odnosi i na njih. Citirat ću što si rekao: ‘ako u svom razmišljanju imam unaprijed stvoren stav i sve što mogu saznati i istražiti usmjerim u podupiranju mog razmišljanja, tada neću dozvoliti da mi itko iznese neki argument, a ako ga i iznese čuti ću ga sa ciljem da ga pobijem, a ne da o njemu razmislim’.

Budući da su stvari postavljene tako kako jesu, ja sam svjestan da ćeš i ti i bilo tko drugi vjerojatno prvo posumnjati u mogućnost da netko poput mene može vidjeti nešto što bi trebali vidjeti oni u Organizaciji koji su postavljeni da istražuju Bibliju i koji imaju zadatak da nam prenose ono što misle da je u skladu s otkrivenom istinom. To također može biti jedno unaprijed stvoreno uvjerenje koje nekoga može navesti da prelazi olako preko uvjerljivih argumenata koje dolaze od druge neznatne braće koja nemaju neki istaknuti položaj u Organizaciji.

Da su stvari drugačije postavljene, ja se sada ne bi suočavao s jednim čudnim osjećajem, da uz sve hvalevrijedne stvari postoji i nešto što ne štima u Zajednici od samih početaka njenog osnivanja. Iako su u pitanju stvari koje neki smatraju manje važnima od poznavanja temeljnih nauka - da se Bog zove Jehova i da nije dio nekog Trojstva, te da je Isus Sin Božji, Spasitelj i Otkupitelj - ja smatram da su u pitanju i neke druge postavke na kojima se temelje učenja i način djelovanja naše Zajednice. Te stvari nisu one koje ćemo potpuno znati tek u novom svijetu, one su dio naše stvarnosti i vremenu kojem pripadamo. Koliko je to moje mišljenje opravdano ili ne, nije samo moja osobna stvar, nego i moj osjećaj za našu Zajednicu u kojoj sam stekao ljubav prema istini iz Božje riječi. To je za sada moje područje djelovanja u kojem vidim svoje mjesto. Meni treba dati samo malo vremena i prostora da nađem to mjesto u zajedništvu sa svima ostalima koji po svom uvjerenju i revnosti služe Jehovi na drugim mjestima koja su možda važnija od mog.

Bez obzira kako me braća gledala, ja znam kako na mene gleda Jehova. Za razliku od onih koji nemaju nikakvo svjedočanstvo ili neki uvjerljivi dokaz da su pomazanici, osim svoje riječi, ja imam dosta uvjerljivih argumenata koje mogu svima dati na uvid kako bi vidjeli i razumjeli da sam onaj ‘od mnogih koji će istraživati u posljednje vrijeme’. Ako je Isus sebe smatrao pomazanikom, on je ipak rekao ‘da ako on samo govori da je pomazanik da njegovo svjedočanstvo nije istinito’. No on je drugima dao dokaze iz najmanje dva izvora svjedočanstava koji su ga podupirali tako da je slobodno mogao sebe predstaviti s ulogom koju mu je Bog dao. Tako ispada da braća u skupštini, starješine, pa čak i šira zajednica prihvaća nekoga za pomazanika, a da nemaju nikakve dokaze osim njegove riječi, dok s druge strane nekoga tko ima iza sebe godine vjerne službe, koji je prošao zatvaranje zbog svoje vjere, koji je služio na drugim područjima kao punovremeni objavitelj, koji je poslan da otvara skupštine i grupe kako bi služio u njima kao starješina itd, a da ne žele primiti njegovo svjedočanstvo, samo zato što su neke stvari u Organizaciji postavljene tako kako jesu.

Bratski pozdrav tebi i tvojoj obitelji

Danijel

 


Unatoč ovom pismu, on i drugi starješine su zaključili da su moji poticaji kod istraživanja Biblije bili pogrešni i da sam svojim razmišljanjima, zaključcima i odlukama pokazao pomanjkanje povjerenja i poštovanja prema članovima Vodećeg tijela. Cijeli moj život i služba koju sam vršio za braću i zajednicu su izgubili vrijednost u njihovim očima pa su me osudili jer sam se usudio progovoriti o onome što sam otkrio u Bibliji. Shvatio sam da onaj tko želi slijediti primjer svog učitelja Isusa Krista, može poput njega od vlastite zajednice biti proglašen otpadnikom.

Takvi otpadnici mogu biti pravi Isusovi sljedbenici, odnosno oni koji u tome slijede primjer svog vođe i učitelja – navodnog otpadnika koji se nije potpuno podložio religioznom ustrojstvu svoje zajednice. Tako onaj tko slijedi Isusa kao navodnog otpadnika može postati isto takav navodni otpadnik. Ako su visoki predstavnici vjerske zajednice Isusa proglasili otpadnikom, zar je čudno da to isto danas čine s Isusovim učenicima jer misle da je to u interesu njihove vjerske zajednice. Svako takvo optuživanje i isključivanje onih pojedinaca koji iskreno ljube Božju Riječ može biti dvosjekli mač, jer i sam Bog kaže da se “gadi na one koji pravednoga proglašavaju zlim“ (Izr 17:15).