Article Index

'Stražarska kula' – kula od papira

Moja slika koju sam ranije imao o organizaciji Jehovinih svjedoka je zbog ovoga bila narušena, pogotovo nakon isključenja kada sam istraživao i otkrio neke druge činjenice. Nisam razvio nikakve predrasude prema ljudima koji vode ovu Zajednicu, ali je u mojim očima pala institucija “Stražarske kule“ kao kula od papira. Sve ono što je na papiru napisano s njihove strane je napisano tako da se mišljenje 'stražara' te Kule uzdigne iznad svake druge izjave. Međutim, upravo neke njihove misli i izjave ruše tu njihovu Kulu. Ovdje ću često citirati takve izjave koje su dostupne preko publikacija Društva, a koje svi mi imamo pravo prihvatiti ili odbiti kad vidimo da li su one od Boga ili ne. Te izjave ću koristiti u kontekstu tematike koja će se provlačiti kroz ovu glavnu temu kako bi se vidjelo i ono što prosječni Jehovin svjedok ne može vidjeti jer su bile unaprijed dobro promišljene, cenzurirane i pisane iz točno određenog kuta. Riječ je o temama koje su napisane tako da su nam dane samo one informacije koje su oni željeli da ih dobijemo i razmotrimo, dok su iz konteksta iste teme svjesno zanemarene one informacije pa čak i biblijski stavci koji bi mogli potaknuti čitatelje da razmotre i ono što bi moglo dovesti u pitanje trenutni nauk Zajednice.

Nije mi namjera da s ovim mojim iskustvom i razmišljanjima povrijedim svoju braću, nego samo želim da se oni unaprijed pripreme na nešto što bi ih sutra moglo spotaknuti i razočarati. Želja mi je da bilo kakvo razočarenje od čovjeka i organizacije ne dožive kao gubitak povjerenja i vjere u Boga i Krista jer je i moja vjera s ovim još više ojačala zbog kušnje s kojom sam se suočio. Koliko god je bolno o ovome pisati, tolika mi je radost što bi kroz svoje iskustvo mogao pomoći nekome da vidi ono što mu može sutra pomoći u kršćanskom životu i pronalaženju pravog puta do Isusa Krista koji je "istina, put i život“. Smatram da u svakoj skupštini postoje osobe poput mene koji su svjesni određenih problema i nedostataka, ali moraju šutjeti. Oni su u manjini, ali kad bi toga mnogi postali svjesni, možda bi imali veću hrabrost da o tome međusobno i javno progovore. Možda bi tada njihova riječ mogla prisiliti vodstvo da čuje što “duh govori skupštinama“.

Do svog isključenja sam živio u uvjerenju kako je organizacija Jehovinih svjedoka zaista jedinstvena pa čak i jedina prava religija koja se razlikuje od svega što je kršćanska povijest poznavala. Međutim, tek sada vidim ono što je bilo sakriveno od mene i od drugih. Ako je od Židova bilo sakrivena prava istina o njihovoj organizaciji i religiji do te mjere da su mnogi od njih odbacili vidljiva očitovanja svetog duha i konkretna obilježja Mesijinog dolaska, onda nije ništa čudno da je mnogim Jehovinim svjedocima to isto sakriveno, pogotovo zato što oni danas nemaju nikakvih vidljivih očitovanja Božjeg duha, pa su još više primorani na sve stvari gledati kroz nametnute naočale istaknutih i čelnih ljudi koji se prikazuju kao Božji kanal komunikacije.

Da mi je netko prije želio otvoriti oči, ja bi se vjerojatno poput onih Židova u Isusovo vrijeme tome odupirao jer mi je organizacija sa sjedištem u New Yorku uvijek bila svetinja o kojoj se ne bi smjelo govoriti ništa loše. Čak i kad bi od nekoga čuo nešto loše, ja bih nalazio neka opravdanja s kojima sam čak i sebe zavaravao kako ne bi izgubio sigurno tlo pod nogama. Bio sam programiran da tako razmišljam kao i svaki prosječni katolik koji uglavnom ignorira sve nepravilnosti Crkve, koji sve nelogičnosti, nedosljednosti i laži stavlja pod tepih i nastavlja dalje uvjeren da je u pravu i da ga nitko ne može uvjeriti u suprotno.

S takvim uvjerenjem i stavom sam mogao u budućnosti odbiti Isusove proroke i samog Isusa prilikom njegovog drugog dolaska jer sam čak i na njega gledao kroz njihovu riječ, a odanost prema njemu kroz odanost organizaciji. Takvo zahtijevanje odanosti prema njima se često može pročitati u njihovim publikacijama. Jedna od tih izjava glasi:

“Stoga kad smo odani i podložni vjernom robu i njegovom Vodećem tijelu, mi smo u biti podložni Kristu, Gospodaru tog roba.“ (Stražarska kula, od 1.4.2007. str. 23.)

O takvoj odanosti i potpunoj podložnosti ću ovdje najviše govoriti jer je to okosnica života svih članova Zajednice koja ih u određenim situacijama može uvući u ropstvo čovjeku i njegovim zahtjevima te tako oduzeti onu slobodu koju bi trebali imati u Kristu. Kad opisujemo organizaciju Jehovinih svjedoka, onda ćemo za nju koristiti samo lijepe riječi pune hvale jer se ona trudi kod svojih članova razviti dobre vrline. Za nju možemo govoriti da je zajednica ljudi koji pokazuju svoju iskrenu vjeru u Boga i Krista; o zajednici koja revno propovijeda Božju riječ; o zajednici koja drži do visokih moralnih načela i koja u svojim redovima ima one koji su spremni žrtvovati svoj život za Boga i bližnje. To nije ništa novo jer su zbog takvih i drugih lijepih vrlina judaizma, mnogi ljudi iz drugih naroda postajali prozeliti koji su prihvatili i prešli na židovsku religiju. Privuklo ih je puno toga što je dobro, hvalevrijedno i povezano s obožavanjem jedinog i pravog Boga. To su činili čak i onda kad je u Božjim očima ta religija izabranog Božjeg naroda izgubila svoju izvornu duhovnu ljepotu i vjerodostojnost.

Tako isto i danas mnoge lijepe stvari povezane s Bogom i načinom života po biblijskim mjerilima privlače ljude u organizaciju Jehovinih svjedoka. Bez obzira s koliko lijepih riječi možemo opisati ovu Zajednicu i njene članove, postoje stvari koji mnogi ne mogu ili ne žele vidjeti jer se o njima ne smije govoriti čak i u duhu dobronamjerne kritike. Svaka riječ koja bi narušila tu lijepu sliku bi se smatrala zlobnom kritikom, pobunom protiv Boga, nepoštivanjem i otpadništvom, a takvi više nisu podobni članovi nego loše društvo koje treba izbjegavati, pa čak i isključiti iz Zajednice.

Pitanje je kako Krist gleda na onu skupinu kršćana koju može pohvaliti zbog mnogih dobrih djela, ali protiv koje ima određeni prigovor. Kad je Isus prvi put stupio na scenu imao je što reći protiv Židovske sinagoge. Nakon svog privremenog odlaska na nebo je ponovno imao što reći protiv nekih kršćanskih skupština u Aziji. Isto tako i danas ima što reći protiv mnogih kršćanskih skupština koje stoje iza različitih vjerskih organizacija. Da li skupština Jehovinih svjedoka ima uho da čuje Kristove riječi:

"Ipak, ovo imam protiv tebe...“ (Ot 2:4a,14a)

Što bi to Isus imao protiv te Skupštine, bilo da je riječ o nekoj lokalnoj skupštini koju predvode lokalni starješine ili cjelokupne Zajednice koju predvode vodeći ljudi Društva Watch Tower? To se može prosuditi čak iz ovog sudskog procesa.

Zajednica nikome od nas ne daje alternativu da biramo između nje i Isusa. Ako netko izabere Isusa a odbaci pokazati potpunu podložiti njoj, ona ga odbacuje kao što su Židovski vjerski vođe odbacivali one koji su izabrali služiti Bogu kroz Kristovo vodstvo, a bez njihove posredničke uloge i odobrenja. Dok se s jedne strane čini puno toga da se pomoću biblijskih moralnih načela utječe na živote članova zajednice Jehovinih svjedoka, postoje učenja koja u sebi kriju strah i osjećaj krivnje ukoliko se ne živi i postupa po svim zahtjevima ove Zajednice.

Zajednicu uglavnom tvore ljudi koji su spremni živjeti moralno i pošteno, dok s druge strane nesvjesno udovoljavaju i onim ljudskim zahtjevima koji od njih čine slijepe poslušnike. Na to su bili primorani jer su prihvatili podjele po hijerarhijskom ustrojstvu na čelu s Vodećim tijelom. Ti vodeći starješine bez ijednog pravovaljanog dokaza tvrde da već sada sjede na prvim mjestima do Krista i da preko njih Bog upravlja i govori svim ljudima. Naravno, mi u to moramo vjerovati, pa se vjera u Boga i Krista često isprepleće sa vjerom u Vodeće tijelo. Svoje mjesto upravljanja u Kristovoj skupštini su podigli iznad dopuštenih ovlasti, a svojim tumačenjima su sebi dali ime i titulu pomazanih sinova Božjih kojom su izašli iz biblijskih okvira.

S druge strane mene se optužuje da sam ja izašao iz dopuštenih okvira jer me nitko nije ovlastio da tumačim Bibliju. Umjesto da vodstvo Zajednice traži da ja mijenjam svoja razmišljanja i svoj stav, oni bi prije svega trebali mijenjati neka svoja kriva učenja i svoj stav koji je iz biblijske perspektive potpuno pogrešan. Ovdje su u pitanju dva različita stava. Jedan je stav Organizacije prema nekim pojedincima poput mene, a drugi je stav tih pojedinaca prema onima koji predvode Organizaciju. U tom sukobu uvijek ispaštaju oni čija je riječ obezvrijeđena i čiji je status u skupštini doveden do toga da takvi moraju samo šutjeti i poput ‘pčela’ marljivo raditi ono što i svi drugi poslušnici i samo čekati na njihovo duhovno svjetlo.