Article Index

ISUSOV DOLAZAK (2. dio)

PitanjaDa li je uskrsnuće već nastupilo 1918-te godine ili je to još jedna zabluda temeljena na krivom tumačenju? Što su vjerovali prvi kršćani u vezi uskrsnuća povezanog s Isusovim dolaskom? Što kriju tajne nebeskih oblaka s kojima će Isus doći? Tko će se susresti s Isusom kad dođe u oblacima?  


“... jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom, i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom.”

(1.Solunjanima 2:16)

Kada će se članovi Kristove skupštine susresti s Kristom? Jehovini svjedoci smatraju da je to vrijeme već nastupilo u proljeće 1918. godine, odnosno da je tri i pol godine nakon Kristovog ustoličenja na nebu došlo do uskrsnuća i odlaska na nebo svih vjernih kršćana, muževa i žena koji su do tada umrli. Njih se smatra nebeskom klasom koja će vladati s Kristom. Istraživači Biblije su ranije ustvrdili da je to bilo 1878. godine i još se uvijek drže tog datuma. Od tada, kao što tvrde jedni i drugi, svi koji pripadaju članovima nebeske klase, automatski nakon svoje smrti uskrsavaju i odlaze ne nebo. Oni koji ne umru će u svoje vrijeme napustiti svoja zemaljska tijela i biti odneseni na nebo (Vidi knjigu "Otkrivenje…" str. 103,104.) No, da li se takvo gledište slaže s kontekstom Biblije?

Poznato nam je da su oko trideset godina nakon Isusovog uskrsnuća neki kršćani tvrdili da je "uskrsnuće već bilo", odnosno da je već nastupilo i da je u tijeku (2.Ti 2:18). Ako je tako onda je po njima i Isusova prisutnost u slavi nastupila u to vrijeme, ali nevidljiva za ljudske oči. Vjerojatno su Isusovu prisutnost poistovjetili sa Gospodinovim danom i tvrdili “da je Gospodinov dan već ovdje“ (2.Sol 2:1,2). No, bili su u zabludi. To nije ništa neobično za kršćane koji su oduvijek griješili u nekim tumačenjima zbog svog stalnog očekivanja kraja. Zašto su onda neki u prvom stoljeću tvrdili da je uskrsnuće već bilo? Pa, bilo im je poznato da se Isus nakon svog odlaska na nebo ponovno pojavljivao na zemlji. Čak je i Pavle rekao da je vidio Isusa (1.Ko 9:1). Taj se događaj može protumačiti kao da se Isus vratio na zemlju u svojoj slavi. Moguće je da su neki tu situaciju, te znakove svog vremena i događaje ne svjetskoj sceni tumačili na način kao da je već nastupila Isusova slavna prisutnost. Ako je uslijedila Isusova prisutnost onda je po njihovoj tvrdnji trebalo nastupiti i uskrsnuće. Međutim, među njima na zemlji nije bilo nikoga tko se vratio iz mrtvih. Čime su onda mogli dokazivati svoju tvrdnju da je uskrsnuće već nastupilo u njihovo vrijeme? Takvo tumačenje se moglo održati samo ako su tvrdili da kršćani nakon smrti uskrsavaju i odlaze na nebo. Takvom tvrdnjom su mogli zastupati ideju kako su neki apostoli i drugi vjerni kršćani već uskrsnuli i da se nalaze s Kristom na nebu. Možda su oni bili prvi koji su tvrdili da je uskrsnuće vjernih osoba povezano s odlaskom na nebo. Znamo da je takva tvrdnja kasnije postala jedna od temeljnih nauka kršćanstva.

Kršćani u kasnijem razvoju kršćanstva nisu odbacili takvu ideju već su je prihvatili. Prema tome, ona je vjerojatno još u prvom stoljeću imala svoje zagovornike među kojima su bili Himenej i Filet (2.Ti 2:17,18). Nauka o odlasku na nebo još uvijek postoj u različitim verzijama tumačenja koja su se vremenom mijenjala i prilagođavala. Čak su i ‘Istraživaći Biblije’ prihvatili tu nauku, pa su se i sami nadali svom odlasku na nebo smatrajući da pripadaju povlaštenoj klasi koja od 1878. godine uskrsava i vlada s Isusom u njegovom kraljevstvu. Kako danas stoje stvari u vezi tih tumačenja?

Vidjeli smo da je Pavle objasnio da će oni koji pripadaju Kristu uskrsnuti ‘za vrijeme njegove prisutnosti’. Ta izjava je nakon raskola sa Istraživačima Biblije navela Svjedoke da tvrde kako se uskrsnuće na nebo počelo odvijati od proljeća 1918. godine jer je Isusova prisutnost prema njihovom tumačenju započela u jesen 1914. godine (Stražarska kula, 1.10.1992. str.14-19; Stražarska kula, 1.5.1993. str.10-26; Stražarska kula, 15.5.1997. str.9-14). No, to ne može biti točno jer smo vidjeli da Kristova prisutnost još nije uslijedila, a samim tim ni uskrsnuće. Očito Watchtower svojim tumačenjem ponavlja grešku onih kršćana u 1. stoljeću koji su pogrešno tvrdili da je uskrsnuće već bilo.

Apostoli i prvi kršćani su bili svjedoci mnogih znakova posljednjih dana, ali su ‘Isusovu prisutnost’ očekivali na samom kraju kada je Bog s Isusovim ‘silaskom’ na zemlju trebao ‘dovesti’ u život vjerne muževe koji su umrli zbog Isusovog imena (1.So 4:14). Izraz ‘dovesti’ u smislu ‘uskrsnuti’ ukazuje da su kršćani očekivali zemaljsko uskrsnuće vjernih koji su smrću otišli sa zemaljske scene. Biblija ukazuje da će vjerni kršćani

  • umirati u zajedništvu sa Isusom’ ‘do vremena Gospodinove prisutnosti’ (ili ‘do dana kad Isus dođe’) i
  • uskrsnuti na zemlji ‘za vrijeme Gospodinove prisutnosti’ (vidi 1.So 4:13-15; 1.Ko 15:23; 1.Iv 2:28).

Iako su Istraživači Biblije mislili da će 1914. godine doći očekivani kraj, kršćani su nastavili umirati i nakon te godine. Ako je umiranje trebalo trajati ‘do vremena Isusove prisutnosti’ onda je i to još jedan dokaz da Isus još nije došao u svojoj slavi ni 1874. ni 1914-te godine.

Biblija pokazuje da je Ivan u jednoj viziji vidio "podno žrtvenika duše pobijenih zbog riječi Božje i zbog svjedočenja koje im je bilo povjereno" (Ot 6:9). U ovoj viziji Ivan nije vidio uskrsnuće. On je vidio ‘duše’ nekih umrlih osoba. Da li su ove duše mrtve ili žive? Kad je u pitanju žrtvenik, onda nam na um dolaze pojmovi kao što su žrtva, smrt i krv. Ivan ovdje ne vidi svećenike koji služe kod oltara nego vidi mrtve duše. Njihova smrt ima veze sa svetim mjestom u kojem se nalazi žrtvenik. Znamo da se ispod žrtvenika nalazi krv kojom je odozdo unaokolo poškropljen oltar ili je prolivena na podnožje oltaru (vidi 3.Mo 1:15; 3:2; 4:7). Ta krv ‘pravednih’ Božjih slugu nije bačena na zemlju kao nešto bezvrijedno, već je stavljena na Božji oltar za određenu svrhu (Mt 23:35). No, umjesto da vidi krv, Ivan vidi duše pobijenih. Na koji su način oni pobijeni? Iako su neki doživjeli mučeničku smrt, izraz ‘pobijeni’ se vjerojatno odnosi na krajnji ishod nečije vjere kao posljedica slijeđenja Krista i nošenja svog ‘mučeničkog stupa’ (Mt 16:24,25).

Nakon smrti, njihova se dragocjena krv, koja predstavlja njihovu dušu koja ima pravo živjeti, stavlja na podnožje žrtvenika tako što Jehova prihvaća njihovu žrtvu koju su podnijeli za Boga i Krista i koristi je za određenu svrhu. Kad Ivan kaže da je vidio ‘duše pobijenih’ onda je umjesto krvi vidio njihova tijela u kojima su živjeli. Zbog smrti ta su tjelesa stajala u podnožju žrtvenika i svjedočila o njihovoj vjeri.

Unatoč tome ove ‘pobijene’ osobe izgledaju kao da su žive. To je očito zato što je Isus rekao da ‘čovjek može ubiti tijelo, ali da dušu ne može ubiti’ (Mt 10:28; usporedi Ot 5:6). Oni su fizički mrtvi, ali su za Jehovu živi pa je razumljivo da se vide u svojstvu živih. Iako nisu svi doslovno pobijeni zbog istine, oni su kao grupa bili spremni umrijeti za Boga. Njihova smrt je rezultat njihove vjere i života. Biti ‘ubijen’ ili ‘zaklan’ zbog Božje Riječi je metafora kojom se želi reći da Božji sluge svoj život završavaju žrtvenom smrću jer je sve što su radili za Jehovu i Krista podrazumijevalo određenu žrtvu (usporedi Ot 5:6). Prema tome, Ivan na nebu ne vidi članove nebeske klase (koji su navodno uskrsnuli 1918. godine). On u biti vidi duše pravednika koji čekaju na uskrsnuće tijela. Vjerojatno je riječ o izdvojenoj grupi pravednika koje je Bog unaprijed izdvojio iz svijeta i odredio da njihovu smrt koristi kao žrtvu koja je trebala imati posebnu vrijednost za ostvarenje Božjeg plana spasenja.

Znamo da su trojica apostola vidjela Mojsiju i Iliju s Kristom. Mogli su ih vidjeti iako više nisu postojali kao fizičke osobe. No, to nije značilo da su oni tada uskrsnuli ni da će se u budućnosti nalaziti na nebu s Kristom. Oni su samo vidjeli ‘duše’ dvojice proroka koji su odavno umrli. Vidjeli su ih gdje razgovaraju s Kristom iako su fizički mrtvi. Slično tome, Ivan vidi duše onih kojih više nema među živima. No u viziji oni poprimaju tjelesni oblik kakav su imali prije smrti i odaju dojam kao da su živi čime predstavljaju kršćane koji su umrli u zajedništvu s Kristom. Međutim, mrtvi ne mogu živjeti u nekom drugom obliku sve dok ne uskrsnu. Ne mogu slaviti Boga niti mu služiti. No, ipak nešto mogu činiti i to samo u simboličnom smislu. Dok su oni fizički mrtvi i u stanju dubokog sna, ima nešto što je ostalo iza njih kao svjedočanstvo koje stoji pred Bogom, a kojeg Bog može stalno imati pred svojim očima. Znamo da je Isusova krv nakon njegove smrti i dalje imala vrijednost njegovog života. To je zato što je krv nerazdvojno povezana sa materijalnim oblikom života.

Budući da "je krv duša" onda Ivan ne vidi ‘krv’ kao nešto doslovno nego umjesto toga vidi ‘duše’ onih čija se krv nalazi ispod žrtvenika (5.Mo 12:23). Vizija stoga prikazuje mrtve duše koji čekaju na Jehovu da ih osveti. Dok duše Božjih slugu počivaju u ‘hadu’ one ipak svjedoče o svojoj vjeri jer Biblija kaže da krv mrtvih ljudi može govoriti. Tako je Jehova rekao Kainu: "Krv brata tvojega viče sa zemlje k meni" (1.Mo 4:10). Za Isusovu prolivenu krv se kaže da "govori bolje od krvi Abelove" (He 12:24). Krv je duša, jer se putem krvi na specifičan način održava duša i tijelo u životu. Zato ove ‘duše’ pravednika ‘viču’ pred Bogom tražeći Božju intervenciju. Njihove molitve nisu umrle s njima jer ih Bog uvijek može čuti s obzirom da se nalaze u simboličnim posudama punim kâda. Bog tako čuje njihovu ‘krv’ gdje govori: "Koliko još, Svevišnji Gospodine, sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima koji žive na zemlji"? Tada im je rečeno da "čekaju još malo, dok se ne popuni broj (1) surobova njihovih i (2) braće njihove koji trebaju biti ubijeni kao i oni…" (Ot 6:10,11; 5:8; 18:20).

Odgovor koji su dobile ‘duše’ govori da se među njima nalaze obje klase – klasa roba i njihova braća u vjeri koji sačinjavaju klasu služinčadi. Oni su trebali počinuti u smrtnom snu još malo, dok ne budu ubijeni ostali Isusovi učenici koji su trebali podnijeti tu žrtvu. Naime, u posljednjim danima će političke institucije svijeta…

“dati da budu pobijeni svi koji se ne klanjaju liku zvijeri.” (Ot 13:15)

To znači da će biti ‘pobijeni’ ‘svi’ Kristovi robovi i ‘sva’ njihova braća u vjeri. Da li to znači da onaj tko služi Bogu treba doživjeti mučeničku smrt ili biti fizički ubijen? Ne. Iako će Isusovi pravi učenici biti simbolično ‘ubijeni’ od strane političke ‘zvijeri’ oni će fizički ipak preživjeti veliku nevolju koja će zadesiti svijet. Budući da Bog neće dozvoliti Sotoni da fizički ubije sve robove i njihovu braću, onda očito nije riječ o doslovnoj smrti koju će trebati svi doživjeti, već je riječ o progonstvu koje očekuje prave kršćane s ciljem da se usmrti njihova skupština ili ‘tijelo’.

Iako će kršćani kao pojedinci biti živi, kršćanska skupština će kao Kristovo tijelo biti ubijena, ali je “vrata groba neće nadjačati“ (Mt 16:18). Ona će doživjeti simboličnu smrt ali i uskrsnuće. Riječ "ubiti" ima u Bibliji svoje simbolično značenje. Apostol Ivan je rekao: "Tko god mrzi brata svojega ubojica je…" (1.Iv 3:15). Biblija mržnju povezuje s ubojstvom. Isus je rekao svojim učenicima:

“Tada će te od ljudi trpjeti nevolje i ubijat će vas i svi će vas narodi mrziti zbog imena mojega.” (Mt 24:9)

Isus govori o progonstvima koja mogu značiti i mučeničku smrt, ali razlog tome je upravo mržnja koju će svijet pokazivati prema njegovim učenicima. Zato svi mi možemo biti sretni kad nas ovaj svijet mrzi odnosno ‘ubija’, a ne samo oni koji zbog Isusovog imena budu i doslovno ubijeni (Lk 6:22). Svijet ubija iz mržnje (vidi Iv 15:19,25). Svojom mržnjom prema nama svijet je postao ‘ubojica’ poput svog oca Đavla (Iv 8:44). Stoga, iako velika većina kršćana neće biti doslovno ubijena ipak će svi osjetiti mržnju svijeta koja je jednaka ubojstvu. Takvu mržnju će sotonski svijet pokazati prema svakom pojedinom pravom kršćaninu. 

Tako će svi kao ‘tijelo’ na kraju biti dovedeni u situaciju da budu pobijeni, čime završava aktivnost 'dvojice svjedoka' povezana sa djelom svjedočenja koje će Isus povjeriti svojim izabranim zastupnicima. Prema ljudskom sudu kršćani će zajedno s tom dvojicom svjedoka biti osuđeni na smrt jer neće podupirati političku ideju o novom svjetskom poretku (Ot 20:4). Biti ubijen znači na sebi nositi smrtnu presudu ovog svijeta s ciljem oduzimanja životne snage Kristova tijela tj. skupštine, što je cilj Sotone koji će izvrši jedan takav napad na ostatak pravih kršćana. Tada će već biti popunjen broj ‘robova’ i njihove ‘braće’. Puni broj može značiti da će se s Božjeg stajališta popuniti broj onih koji će sačinjavati Božji narod, naime da će taj "broj" označavati božanski određenu potpunost s obzirom na njegove namjere u vezi ‘novog neba i nove zemlje’.

Tada će se ispuniti i proročanstvo koje kaže da će završetak ovog poretka nastupiti čim ‘završi razbijanje snage svetog naroda’ (Da 12:6,7; Ot 11:7; 12:17). Stoga oni pravednici koji se nalaze u hadesu moraju ‘čekati’ u tom stanju dok svijet ne napadne i ne ‘ubije’ preostale Kristove učenike "koji trebaju biti ubijeni kao i oni" odnosno koji će tada prestati dokazivati svoju vjeru, jer će biti označeni za vječni život (Ot 6:11; 9:4). To znači da moraju ‘čekati’ kraj ovog poretka kada će Bog osvetiti pravednu krv svojih vjernih slugu (Ot 18:20). To ‘čekanje’ je u skladu s iščekivanjem ‘Gospodinovog dana’ kada će ‘doći’ Isus Krist sa svojim anđelima da izvrši osvetu nad ovim poretkom i izbavi svoj narod iz velike nevolje. Svi koji umru ‘do vremena Gospodinove prisutnosti’ neće vidjeti prve Kristove dane i trenutak kada će ‘sići’ i osvetiti njihovu krv, ali će zato uskrsnuti ubrzo nakon toga kako bi živjeli u vremenu njegove kraljevske prisutnosti.

Zanimljivo je da je “svakome od [mrtvih duša] dana duga bijela haljina“, što ih očito povezuje s velikim mnoštvom kojima je također bili obučeni u ‘duge bijele haljine’ (Ot 6:11; 7:9). Naravno, članovi Gospodinovog roba unutar onih skupština koje Isus nije do tada odbacio, su sastavni dio velikog mnoštva jer oni predvode i poučavaju to mnoštvo. I jedni i drugi umiru u vjeri i Bog ne zaboravlja njihovo djelo i ljubav (He 6:10).

Nakon smrti Bog prima njihov duh i pred svojim nebeskim stvorenjima stavlja njihovu krv, odnosno njihove duše, na podnožje žrtvenika čime pokazuje da prihvaća tu žrtvu koju je unaprijed namijenio za ostvarenje svog nauma (Ot 2:10). Zato nije čudno što Ivan vidi duše pobijenih upravo ispod žrtvenika. One su tu dospjele jer imaju prednost da ih Bog koristi u svom naumu. Svi koji su umrli s Kristom u vjeri uskrsavaju u tim bijelim haljinama kao pravednici jer se nalaze u “svitku života Janjeta koje je bilo zaklano“ (Ot 18:3). Oni će se pridružiti pravednicima koji će izaći iz velike nevolje. Budući da su i mrtvi i živi obučeni u duge bijele haljine, očito svi dobivaju spasenje kojemu su se nadali. Oni koji su umrli u vjeri dobivaju krunu života nakon smrti.

Bijele duge haljine predočavaju njihovu čistoću i pravednost i kao takve ih Bog proglašava pravednima. Ivanu je tako u viziji prikazan čin proglašenja pravednim svih onih koje čeka bolje uskrsnuće prilikom uskrsnuća pravednih. Kao takvi ‘ne dolaze na sud jer su prešli iz smrti u život’ (Iv 5:24). Mnogi članovi ‘Gospodinovog roba’ su tokom povijesti umrli te mora uslijediti njihovo uskrsnuće. No nitko od njih još nije uskrsnuo kao što se to tvrdi. Biblija govori o dva uskrsnuća – o uskrsnuću pravednika i o uskrsnuću nepravednika (Iv 5:29).

Treba zapaziti da je Watchtower u biblijski tekst ubacio frazu ‘ranije uskrsnuće’ kako bi Pavlove riječi tumačili u skladu sa svojim vjerovanjem da je 1918-te nastupilo još jedno uskrsnuće pravednika što nije točno jer će 'oni koji su Kristovi' uskrsnuti odmah nakon Harmagedona, odnosno nakon što u velikoj nevolji budu pobijeni njihova braća i surobovi (Flp 3:10,11).

‘Mi živi, koji preostanemo do Gospodinove prisutnosti’, ćemo morati pričekati vrijeme uskrsnuća svih Božjih slugu koji će imati prednost da se ‘zajedno sa živima susretnu s Kristom u zraku’ čime će započeti vladavina ‘novog neba’ (1.So 4:13-17). Tek tada mogu svi članovi nebeske klase biti proslavljeni sa Kristom. Zato u jednoj od sljedećih vizija Ivan vidi svih 144000 izabranih članova gdje stoje uz Isusa na gori Sion dok je prije toga (očito u vrijeme posljednjih dana) samo čuo njihov broj, ali nikoga od njih nije vidio s Kristom (vidi Ot 14:1; 7:4).

Nitko od ljudi još uvijek ne može znati tko sve treba dobiti taj pečat na svom čelu. Taj pečat dobivaju izabrani vjerni muževi na ‘svršetku ovog poretka’ kada će biti popunjen broj svih koji su tokom vremena izabrani za tu službu (Ot 7:3). Oni koji su na tom popisu, a koji ‘do Gospodinove prisutnosti’ umru, će uskrsnuti kako bi se mogli ‘zajedno’ s živim izabranicima ‘susreli s Kristom’ gdje će biti izdvojeni i pred svima postavljeni za Isusove suvladare. Upravo njihova smrt ima posebnu vrijednost kod Boga jer su izabrani da njihova krv, poput Isusove bude namijenjena za oltar gdje svjedoči o Božjem planu otkupnine kojom je omogućio da se u Abrahamovom potomstvu, putem žrtve, blagoslove svi narodi svijeta. To je predočeno kada je Bog zahtijevao od Abrahama da žrtvuje svog sina Izaka, tako da je tom prilikom stvoren osnovni uvjet za rođenje glavnog potomka koji će nositi otkupnu vrijednost.

Za pretpostaviti je da će umrli vjerni muževi koji pripadaju toj grupi koja je kao žrtva namijenjena za oltar, uskrsnuti nakon Harmagedona. Biblija pokazuje da će Bog najprije ‘izvršiti sud nad Babilonom Velikim’ i tako osvetiti njihovu krv. Zatim će se čuti glas koji govori da je "Jehova (…) počeo kraljevati" preko Isusa Krista (Ot 19:6). Time se sigurno želi reći da su nakon Harmagedona uništene sve prepreke Božjoj suverenosti čime je Jehova preuzeo svu vlast nad Zemljom. Tu vlast će predati svom zemaljskom Sinu (drugom Adamu) nakon što bude uništena ‘zvjer’ (Da 7:13,14). Tek tada, nakon uskrsnuća, svi koji budu ‘zapečaćeni’ dobivaju svoju nagradu tako što im se daje da se "odjenu u fini lan, sjajan i čist, jer fini lan predstavlja pravedna djela svetih" (Ot 19:8). Znači da oni na svoje ‘bijele duge haljine’ oblače ‘fini lan’ što će ih u simboličnom smislu odvojiti od velikog mnoštva. To će biti čin kojem će u svojstvu promatrača prisustvovati članovi Božjeg naroda ‘Izrael’.

To nas podsjeća na vrijeme kad su Aron i svećenici bili odjeveni u svete "lanene haljine" prije nego su ušli u obećanu zemlju (2.Mo 28:2,40-42; 29:29,30; Ez 44:17). Tako će članovi ‘novog neba’ poput svećenika, svojim simboličnim oblačenjem u istaknute ‘lanene haljine’ biti na vidljiv način izdvojeni iz velikog mnoštva i postavljeni na prijestolja da sude po pravdi, jedni nad "dvanaest plemena Izraelovih", a drugi nad ostalim narodima i plemenima (Mt 19:28,29; Da 7:27). Prilikom posvećenja svećenika i njihovog imenovanja za službe u tabernakulu, bio je pozvan cijeli narod, odnosno njegovi predstavnici. Kod pomazanja Davida za kralja bila su prisutna sva plemena Izraelova predstavljena po muževima koji su ih zastupali (3.Mo 8:1-3,10-13; 2.Sa 5:1-3).

Tako će i prilikom imenovanja članova klase neba, direktno ili indirektno biti prisutan Božji narod. Oni će se kao uzvanici radovati na svadbi Krista s njegovom nevjestom (Ot 19:9). Nakon toga će započeti Kristova tisućugodišnja vlast koju će on provoditi preko svojih zastupnika. Do sada smo mogli razumjeti da se izabrani ljudi ne mogu niti se moraju popeti tako visoko i daleko izvan materijalnog svemira kako bi vladali nad zemaljskim društvom. Da bi to dodatno potvrdili trebamo istražiti i vidjeti gdje će se oni i drugi susrest s Kristom prilikom njegovog dolaska. 


Nitko nije uskrsnut na nebu

Na početku svoje službe Isus je govorio o tome kako će neki imati mogućnost vidjeti otvoreno nebo. Natanaelu i drugima koje je kasnije izabrao za apostole je rekao:

“… vidjet ćete nebo otvoreno i anđele Božje kako uzlaze i silaze k Sinu čovječjem.” (Iv 1:51)

Budući da je Isus za anđele rekao kako ‘silaze’ s neba ‘k Sinu čovječjem’ onda je očito mislio da će On kao kralj biti na zemlji. Kao ‘prvi Svećenik’ Isus će vjerojatno u određeno vrijeme odlaziti na nebo pred Boga tako da će anđeli tada ‘uzlaziti’ k njemu po simboličnim ljestvama. Patrijarh Jakov je u svom snu vidio te ljestve koje su stajale na zemlji a vrhom su se ticale neba. Po ljestvama su se penjali i silazili anđeli a na vrhu ljestava je tada vidio Jehovu (1.Mo 28:12,13). Učenik Stjepan je prije svoje smrti vidio "nebesa otvorena i Sina čovječjeg kako stoji zdesna Bogu" (Dj 7:56). No, Isus je čak i svojim protivnicima rekao:

“…vidjet ćete Sina čovječjeg kako sjedi zdesna Silnome i dolazi s oblacima nebeskim.” (Mk 14:62)

Njegov ‘dolazak’ je u biti ‘silazak’ s neba na zemlju. Njegovi protivnici će nakon svog uskrsnuća biti svjedoci uspostave Kristove vladavine i njegove aktivnosti s kojom će on povezivati nebo i zemlju. Nitko od ljudi neće ići na nebo, a kamo li protivnici da bi vidjeli Isusa gdje sjedi s desne strane Bogu. No, ipak će ga vidjet gdje sjedi s desne strane jer će on sjediti na svom zemaljskom prijestolju.

Budući da je Isus prije svog odlaska na nebo najavio svoj ponovni ‘dolazak’ onda će se u određenom smislu moći ‘vidjeti’ otvoreno nebo koje predstavlja trenutak njegovog pojavljivanja u slavi. Zanimljivo je zapaziti da Isus svojim apostolima i protivnicima nije dao nikakvu naznaku da će oni prilikom otvaranja nebesa na nebu, osim njega ‘vidjeti’ i neke izabrane ljude. Nikad nije spomenuo da će se s neba na zemlju zajedno s njim vratiti njegovi apostoli tako da oni nikad nisu spominjali tu mogućnost. I pravednici i nepravednici će tokom Isusovog kraljevanja ‘vidjeti’ fenomen otvorenog neba s kojeg će Isus sići u pratnji anđela.

Dok bude vršio svoju kraljevsku službu na zemlji on će se direktno nalaziti sa 144000 izabranih koji će u njegovo ime služiti na zemlji kao njegovi kraljevi i svećenici. Budući da oni neće svoju službu vršiti na nebu onda neće ni morati uzaći na nevidljiva nebesa. Isus je to objasnio kad je svojim apostolima rekao:

“Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.” (Iv 13:33)

Ako oni neće ići k njemu na nebo, gdje će se onda oni susresti s njim? Vjerojatno u dijelu neba koje će biti dostupno ljudima. Ponekad se određeni biblijski stavci prilagođavaju ideji o odlasku na nebo samo zato što je takvo vjerovanje bilo prihvaćeno kao nešto sasvim razumljivo. Tako se u Stražarskoj kuli (od 1.4.2002. na str. 13) samo djelomično citira stavak iz Ivana 6:44a kako bi se podupirala ta zamisao. Pogledajmo kako je ovaj stavak objašnjen u spomenutom broju časopisa? U razmatranju teme o pokrštavanju između ostalog piše:

“Mnogima koji su bili prisiljeni na masovno pokrštavanje možda je rečeno da će nakon smrti otići na nebo. No Isus je rekao:

"Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me poslao ne privuče" (Iv.6:44a).

Jehova je  privukao 144000 osoba koji će biti Isusovi sunasljednici [na nebu] u nebeskom kraljevstvu.“

Time se željelo reći kako je Isus u tim riječima dao naznaku o odlasku na nebo samo onih koje Bog ‘privuče’ te da su ljudi u takozvanom kršćanstvu s tom izjavom zavodili mnoge koje su pokrštavali jer su svima obećavali odlazak na nebo. Tako ispada kao da je Isus rekao ‘da nitko ne može doći k njemu [na nebo],  ako ga ne privuče njegov Otac’. No, da li je Isus s tim riječima tvrdio da će neki ljudi doći k njemu na nebo?

Isus tom prilikom uopće nije govorio o odlasku na nebo jer je u nastavku rekao za takve osobe koje Bog privuče njemu: 

“… i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6:44b)

Ako razmotrimo kontekst i pozadinu ostalih Isusovih propovijedi tada ćemo zapaziti da je On za ‘uskrsnuće’ pravednika govorio da će se ono desiti u ‘posljednji dan’ koji započinje nakon Harmagedona jer je prije ovoga rekao:

“Jer volja je Oca mojega da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6:40)

Prema tome, on nikad nije govorio o uskrsnuću na nebo niti o nekom ranijem uskrsnuću koje bi započelo prije ‘posljednjeg dana’ nego o općem uskrsnuću koje će se odvijati pod njegovom vladavinom na zemlji za vrijeme tog ‘posljednjeg dana’. Sve osobe koje Bog privuče Isusu, odnosno sve osobe koje budu privučeni Isusu po dobroj vijesti, će uskrsnuti u život vječni u vrijeme uskrsnuća pravednih. Tako su ga razumjeli apostoli i tako bi ga i mi morali razumjeti. Ovo je samo jedan od mnogo primjera gdje se nekim stavcima pokušava naći neka misao kako bi joj se dodala neka riječ kojom se, kad se izuzme iz konteksta, može dati drugo značenje.

Svatko onaj tko ozbiljno pristupa Bibliji ne bi smio uzimati neke misli iz konteksta kako bi im davao značenje koje nije u potpunom skladu sa onim što je rečeno. Takav pristup Bibliji dovodi do zabune. Zato oni koji istražuju Bibliju imaju pravo iznositi i upućivati prigovore na neka dosadašnja tumačenja i objašnjenja s namjerom da se ona isprave.

Sve što Biblija govori o uskrsnuću, možemo bolje razumjeti ako stvari promatramo u svjetlu onoga kako su to razumjeli apostoli i prvi kršćani. Ako samo zagrebemo po površini i ne idemo u dubinu možemo pogriješiti dovodeći uskrsnuće u vezu s odlaskom na nebo. Vidjeli smo da se uskrsnuće može odvijati samo ovdje na zemlji, gdje je čak i Isus uskrsnuo. Apostoli su stoga svoju ‘nadu’ polagali u zemaljsko ‘uskrsnuće u koje su vjerovali svi Židovi’ (Dj 24:15). To vjerovanje nisu mijenjali jer su odmah nakon Isusovog uskrsnuća ‘poučavali narod i na Isusovu primjeru objavljivali uskrsnuće od mrtvih’ (Dj 4:2). Oni su na primjeru Isusa objavljivali samo uskrsnuće u vječni život, ali nisu njegov primjer nikad koristili kako bi objavljivali da će nakon uskrsnuća biti odneseni na nebo jer su znali da je Isus samo privremeno uzet na nebo i da će se vratiti. Kad proučavamo Kršćanska grčka pisma, mogli bi vrlo lako zaključiti kako su prvi kršćani očekivali da se Krist ‘spusti’ na zemlji a ne da se oni uzdignu živjeti daleko iznad nebeskih oblaka.


Tajne nebeskih oblaka

Isus će se ponovno vratiti na zemlju jer je Petar rekao:

“... da bi [u budućnosti] od lica Jehovina došla vremena okrepe i da bi on poslao Krista [na zemlju], koji je za vas određen, Isusa, kojega nebo mora zadržati do vremena obnove…” (Dj 3:19-21)

U kom smislu nebo treba ‘zadržati’ Isusa do vremena obnove? Znamo da se Isus i nakon što je otišao na nebo pojavljivao na zemlji, ali samo u viđenjima. Apostol Pavle je tako doživio susret s Kristom (Dj 9:7; 26:16). To znači da je Isus bio osobno nepristupačan pa se mogao ukazivati ljudima samo u onoj dimenziji koju mogu vidjeti samo oni kojima Bog to omogući. Iako se Isus na takav način mogao javljati svojim učenicima, Jehova je u svojoj namjeri ipak ‘zadržavao’ Isusa da do daljnjega ne živi i ne djeluje na zemlji. Naime ‘nebo zadržava Isusa’ u tom smislu što on ‘do vremena obnove’ neće živjeti na zemlji nego samo izvan zemlje. Što je onda Pavle mislio kad je rekao da će se oni ‘s Gospodinom susreti u zraku’, nakon što budu odneseni u oblacima? (1.So 4:17). Kako možemo povezati Isusovu i Pavlovu izjavu? Pogledajmo što Pavle govori:

“... jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom, i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom. Zatim ćemo mi živi, koji preostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodinom u zraku. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.” (1.So 4:16,17)

Kako je Pavle dobio ove informacije, kad znamo da ih nikako nije mogao pronaći u Hebrejskim svetim spisima? On nam sam otkriva izvor tih informacija kad kaže da su to bile, "…viđenja i objave Gospodinove." Kroz te vizije on je dobio mnoge ’objave’ i "čuo riječi koje se ne smiju izreći, koje čovjeku nije dopušteno govoriti" (2.Ko 12:1,4,7; vidi Ga 1:12; 2:2). Pitanje je da li su ‘objave i viđenja’ bile realna slika stvarnosti ili samo sredstvo pomoću kojih je mu je Gospodin prenosio informacije u simboličnom obliku?

Znamo da su mnoge biblijske vizije imale simbolično značenje i da su preko slika, koje su imale svoju simboliku, sakrivale svoje dublje i skriveno značenje od ljudi koji nisu imali otvoren um i srce za Božju proročansku riječ (Izr 25:2). Čak je i Pavle, koji je dobio objave putem vizija, rekao:

“Jer naše je znanje djelomično i naše je proricanje djelomično (…) Jer sada vidimo odraz u ogledalu koje daje nejasnu sliku, a tada ćemo vidjeti licem u lice. Sada je moje znanje djelomično, a tada će moje znanje biti potpuno…” (1.Ko 13:9,12)

Apostol Pavle, isto kao i prorok Danijel, nije u svoje vrijeme mogao razumjeti sve ono što je vidio zato što su gledali simbolične vizije a ne realne događaje koje bi prenosile stvarna zbivanja na nebu ili zemlji. Točnu spoznaju o tim stvarima koje su oni zapisali će imati Božji narod nakon što se ispune u Božjem kraljevstvu. Ali, ipak već sada možemo nazirati o čemu se radi. Petar je također koristio simbolične riječi kod opisivanja događaja vezanih za Jehovin dan (2.Pe 3:10-13). Nakon jednog takvog opisivanja je rekao:

“…kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavao po danoj mu  mudrosti napisao, govoreći o tome kao što to čini i u svim svojim pismima. No, u njima ima teško razumljivih misli…” (2.Pe 3:15,16)

Da li su nam onda Pavlove riječi iz 1.Solunjanima 3:16,17 teške za razumjeti ili ih prihvaćamo kao gotovu stvar? Kad je rekao da će uskrsnuli  ‘zajedno sa živima biti odneseni u oblacima da se sretnu s Gospodinom u zraku’, da li je koristio simbolične riječi s kojima je opisivao jednu od objava koju je dobio od Gospodina?

Sve upućuje na to, tako da i njegove riječi imaju simbolično a ne doslovno značenje. Čak ako će doslovno biti odneseni u oblacima, onda će to biti u dostupnom djelu neba koji je ispunjen zrakom kojeg udišemo. No, ono što je zanimljivo zapaziti u svemu tome je to što se ovi događaji trebaju odigrati na zemlji. Apostol Ivan je od Gospodina dobio nešto drugačiju viziju. On je vidio dvojicu svjedoka koji će prorokovati jedno određeno vrijeme, nakon čega će biti ubijeni od strane političke divlje zvijeri. No, Bog ih je oživio.

“I čuli su jak glas s neba kako im govori: Uzađite ovamo. I uzašli su u oblaku na nebo …” (Ot 11:12)

Kakvo značenje imaju riječi: "uzašli su u oblaku na nebo"? Da li imaju slično značenje kao i Pavlove riječi: "odneseni u oblacima"? Ako je Pavle koristio simbolične riječi koje su izvedene iz dobivene vizije, tada i njegove riječi imaju simbolično značenje.

Moguće je da je on samo opisao ono što je vidio u viziji, bez da je pokušao dati objašnjenje za nju, jer ni sam još nije mogao imati jasnu sliku svega toga. U knjizi "Otkrivenje…" (na str. 170, st.25.) se kaže da se izraz, ‘popeli su se na nebo u oblaku’ odnosi na podizanje osoba u više duhovno stanje. No, prije bi se reklo da oblaci predstavljaju sredstvo koje onemogućava ljudima da vide stvarnost koju ti oblaci sakrivaju. Oblak je vidljiv, dok su anđeli nevidljivi, tako da nadnaravan oblak na neki način samo daje potvrdu da iza njih stoje nebeska bića koja u toj situaciji djeluju na zemlji s određenim zadatkom. Tako je prorok Elizej tražio od Boga da njegov sluga vidi što se krije u zraku te je vidio 'brda puna ognjenih kola i konja' (2.Kr 6:17). Dok su drugi na brdima vidjeli samo oblake, ti oblaci su u sebi krili nebeske vojske anđela koji su se koristili sredstvima kretanja koji su izgledali poput nekih kola.

Ilija je bio odnesen na nebo na način koji je bio vidljiv Elizeju. No da je tom prilikom bio prisutan oblak, tada se ne bi vidjela vatrena bojna kola s konjima (2.Kr 2:11,12). No i to što je vidio Elizej nije bila zemaljska stvarnost nego je samo opisivala ono što se moglo promatrati kao djelovanje nebeskih stvarnosti. Naime, 'konji' i 'kola' pripadaju zemaljskoj stvarnosti koja najbliže opisuje nebeske stvari kao sredstvo kojim se koriste anđeli da bi čovjeka uzdigla iznad zemlje i prenijeli na drugi dio zemlje.  Na isti način se spominju 'ljestve' kako bi nam dali do znanja da se u vezi sa zemljom anđeli kreću točno određenim putanjama. Prema tome, 'oblaci' u doslovnom smislu predstavljaju prisutnost nebeskih stvarnosti koje pripadaju nebu kao što su u prošlosti gora Sinaj i šator sastanka “izvan tabora“ predstavljali 'nebo' u kojem se Mojsije nalazio s Bogom tj. Božjim nebeskim zastupnikom.

Danas ljudi mogu doći pred televizor i svi zajedno iz svih dijelova zemlje promatrati jednu osobu koja se nalazi na svom mjestu. Kad bi koristili današnju tehnologiju i gledali sliku u 3D formatu imali bi osjećaj da se nalazimo u tom prostoru kojeg gledamo i da se putem holograma jedna osoba nalazi u isto vrijeme pred svim ljudima svijeta u njihovom prostoru. U tom smislu je moguće doživjeti zajednički susret s Kristom “u oblaku“ bez obzira na kojem dijelu svijeta se budemo nalazili. Oblak se sastoji od vode, a voda je najsavršeniji medij za prenošenje vizualnih i čulnih informacija, što potvrđuju najnovija istraživanja. Neki apostoli su se pod nadnaravnim oblakom bili odvojeni od stvarnosti i promatrali Isusovu slavu kad bude dolazio u budućnosti. Tako ćemo se svi nekim vizualnim efektom odvojiti od svoje stvarnosti i biti u tom momentu 'u oblaku' pred Kristom bez da doslovno napustimo svoje mjesto prebivanja. Budući da se vjerojatno nećemo naći svi zajedno na jednom određenom fizičkom mjestu na zemlji onda je izraz “odneseni u oblacima da se susretnu sa Gospodinom u zraku“ najbolji način da se opiše taj zajednički susret s Kristom. Prema tome, oblaci koji se spominju u Bibliji nisu bili prirodni oblaci koji su nastali djelovanjem prirodnih meteoroloških pojava nego su nastali nadprirodnim djelovanjem na molekule vodika i kisika, kako bi poslužili za medij koji može očitovati Božju slavu i njegovu prisutnost.

Isus je bio uzet na nebo u tim nadnaravnim oblacima, nakon čega ga je "Bog uzvisio [na viši položaj] i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena" (Flp 2:9). Nadnaravni oblaci su oteli Isusa od ljudskih pogleda, nakon čega je bio nedostupan pa će u suprotnom ti isti oblaci biti upotrijebljeni kako bi objavili Kristov dolazak na zemlju nakon čega će Isus ponovno biti dostupan i vidljiv ljudima, pa čak i onim neprijateljima iz prošlosti koji budu uskrsnuti (Dj 1:9-11; Ot 1:7). Moguće je očekivati da ćemo prilikom tog susreta s Kristom moći gledati kako pojedini članovi budu izdvojeni iz mnoštva i dovedeni bliže Kristu što će biti dokaz da su podignuti na ’nebo’, tj. na duhovnu razinu autoriteta koji će ih odvojiti i razlikovati od ‘zemlje’ ili zemaljske klase, kao što su se Levitski svećenici po svojoj ulozi i odjeći razlikovali od naroda.

Kristovi izabranici će biti uzeti i sakupljeni na neko mjesto koja će predstavljati ‘nebo’. Npr. Mojsije se je susretao s Bogom na ‘nebu’, pa je za tu prigodu bilo rečeno: 

“Na goru Sinaj sišao si i s neba im govorio.” (Ne 9:13; Ot 14:1)

Izraz ‘s neba’ u ovom slučaju znači ‘s gore Sinaj’ koja je bila pokrivena nadnaravnim oblacima. Tu goru je Bog posvetio kao mjesto na koje se mogao popeti samo onaj kome je on to dozvolio. Izabrani će se popeli na ‘nebo’ tako što će dobili nebeski autoritet na gori ‘Sionu’ koja poput gore ‘Sinaj’ predstavlja ‘nebo’ ili Svetinju. Svećenici su mogli ulaziti u Svetinju koju je ispunjavao oblak i nadnaravno svjetlo. Ta Svetinja u podnožju gore je poput gore Sinaj predstavljala to isto nebo. Narod je vidio oblak koji bi se spuštao na vrata od šatora, ali ne i ono što se dešavalo iza oblaka. No, Mojsije je ulazio iza oblaka gdje se sastajao s Bogom ‘licem u lice’ (2.Mo 33:9-11). S kim je razgovarao Mojsije kad je u istom poglavlju Bog njemu rekao:

“…ne možeš vidjeti lica mojega",… vidjet [ćeš me] s leđa. Ali moje se lice ne može vidjeti.” (2.Mo 33:20,23)

Bog je Mojsiju rekao:

“Evo, šaljem pred tobom anđela (…) Čuvaj ga se, i slušaj glas njegov. Nemoj se buniti protiv njega, jer vam neće oprostiti prijestupe. On nosi ime moje.” (2.Mo 23:20,21)

Taj anđeo je bio Božji zastupnik. Budući da je nosio Božje ime – ‘Jehova’, onda se u Bibliji on imenuje kao ’Jehova’. Npr. u vrijeme kad je za suca trebao biti izabran Gideon, izvještaj kaže:

“Potom je došao anđeo Jehovin (…); Tada se Jehova [anđeo koji je nosio Božje ime] okrenuo prema njemu (…). A anđeo Jehovin nestao je ispred očiju njegovih. Tada je Gideon shvatio da je to bio anđeo Jehovin. I rekao je: Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Vidio sam anđela tvojega, Jehova, licem u lice?” (Su 6:11,14,21,22)

U jednom drugom slučaju je došao anđeo Jehovin Abrahamu u obličju čovjeka. Njemu se Abraham obratio nazvavši ga imenom ’Jehova’ (vidi 1.Mo 18:2,3,13,20). 

Zato, kad čitamo izvještaje gdje se spominje ‘Jehova’ kako razgovara s ljudima, trebamo imati u mislima da je riječ o Božjim nebeskim zastupnicima. Jehova je preko zastupničkog anđela bio s Izraelcima u oblaku i pratio ih na njihovom putu u obećanu zemlju. On ih je vodio i spašavao preko tih anđela tako da se za takvog Božjeg anđela kaže da je riječ 'anđelu lica njegova' (Jr 63:9, IŠ). Taj zastupnik je u Jehovino ime silazio u oblaku na goru Sinaj, a kasnije i u tabernakul. Izvještaj kaže:

“Potom je Jehova sišao u stupu od oblaka i stao na ulaz u šator (…) Zatim im je rekao: (…) Da se među vama pojavio Jehovin prorok, ja bih mu se objavio u viđenju. U snu bih mu govorio. Ali nije tako s mojim slugom Mojsijem (…) Licem u lice s njim ja razgovaram (…). I pojavu Jehovinu on gleda…” (4.Mo 12:5-8; 11:25)

Isto tako, kad Ivan, koji je vidio neke vizije, kaže da će ‘robovi [Božji] vidjeti lice njegovo’ onda to neće biti vizija niti doslovno viđenje Božjeg lica, kao što ni ‘ime njegovo’ neće biti doslovno ispisano ‘na čelima njihovim’ (Ot 22:4). Oni će poput Mojsija moći gledati odraz Jehovine slave koja će prisutna pred njima dok budu služili na svetom mjestu pred licem anđela kao Božjeg zastupnika. Za razliku od njih, ostatak Božjeg naroda će vidjeti samo nebeske fenomene u kojima će prepoznati Božje djelovanje preko anđela. Iako se kaže da je ‘Jehova licem u lice iz vatre govorio’ s Izraelcima, oni ipak nisu mogli vidjeti njegovo doslovno lice, jer je 'lice' predstavljeno s ‘vatrom’ u kojoj je prebivala njegova slava (5.Mo 5:4; 4:15). U tom slučaju je 'lice' koje su gledali bilo obilježje nebeske slave koja je odražavala Božju moć kroz vatru i grmljavinu u oblaku.

Zato možemo zamisliti da će slično i sav Božji narod gledati ‘Božje lice’, ne doslovno, nego u nekoj od nadnaravnih fenomena koji će predstavljati Jehovinu slavu. Mojsije je razgovarao s anđelom koji je zastupao Jehovu, licem u lice. On ga je gledao svojim očima. Anđeo je Mojsiju pokazao Božju slavu na način da je Mojsije vidio Boga s leđa. Naravno, Jehova se nije trebao doslovno ‘spustiti’ na zemlju da bi ga Mojsije vidio na takav način. Anđeo je samo demonstrirao viziju Božje slave pred njegovim očima, kao što je kasnije Isus demonstrirao svoju slavu pred trojicom apostola (Lk 9:28-36). Tako će se svećenici i knezovi sastajati s Isusom na svetom mjestu pred Bogom na način koji će vjerojatno biti sakriven od naših očiju.

Ukoliko će Isus kao kralj i prvosvećenik morati jedan dio svoje službe obavljati izvan zemlje tako što će se vraćati na nebo (Svetinju nad svetinjma), onda će i silaziti s neba na točno određeno sveto mjesto (Svetinju) na način koji će biti vidljiv ljudima, ali ipak sakriven nebeskim oblacima. Samo članovi ‘novog neba’ će imati čast da stalno komuniciraju s njim na tom svetom mjestu u Svetinji. Poput Mojsija i oni će zajedno s njim u određeno vrijeme ‘ulaziti u oblak’ koji će predstavljat ‘nebo’ ovdje na zemlji (2.Mo 24:18; Ne 9:13; Ot 22:4,5).

Članovi 'novog neba' neće moći komunicirati s Jehovom niti će ga moći vidjeti zato što Bog "prebiva u nedostupnom svjetlu, kojega nitko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti." - kaže Pavle (1.Ti 6:16). No, oni će ‘vidjeti Božje lice’ kao što ga je vidio i Mojsije na gori Sinaj, što je značilo da je bio u neposrednoj prisutnosti onog anđela koji je zastupao Jehovu (Ot 22:4,5; 2.Mo 33:9-11). Iako nitko od ljudi ne može vidjeti Boga, Isus je svojim slušateljima rekao: "Sretni su oni koji su čista srca, jer će vidjeti Boga" (Mt 5:8; 1.Iv 3:2). Tako je i Mojsije "ostao postojan kao da vidi Nevidljivoga" (He 11:27). Ako su Izraelci vidjeli Jehovino lice u ‘vatri’ onda ćemo i svi mi koji smo čista srca, vidjeti Boga, ne doslovno nego preko Isusa – Božjeg zastupnika koji je rekao:

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Iv 14:9)

Boga ćemo još bolje vidjeti i upoznati kad se On očituje preko svog Sina u Božjem kraljevstvu. Tada ćemo dobiti neraspadljivi vječni život kao i Isus pa ćemo u tom smislu "biti poput njega jer ćemo ga vidjeti upravo onakvog kakav jest" (1.Iv 3:1,2; Job 42:5). Što znači vidjeti Boga onakvim kakav jest?

Znamo da Abraham, Izak i Jakov nisu poznavali Boga po imenu Jehova. Naime, nisu ga mogli vidjeti u pravom značenju njegova imena iza kojeg se on predstavlja svojim slugama. Iako su znali da se Bog zove Jehova (Jahveh), oni ga tada još nisu potpuno upoznali i vidjeli u skladu sa značenjem njegova imena. To su vidjeli njihovi potomci kad se Jehova otkrio kao onaj koji ispunjava svoja obećanja (2.Mo 3:14,15; 6:3). Poznavati nekoga po imenu znači ‘vidjeti ga onakvog kakav on i jest’. A to možemo, ne samo slušajući o njemu, nego i vidjevši ono što ga čini takvim. Nakon što je Isus pokazao kakav je Jehova, mi ga od tada još bolje vidimo (Iv 17:6). Bog će se uskoro još više otkriti preko svog zemaljskog Sina. Tada će ispuniti sva svoja obećanja, a mi ćemo tek tada kao njegova savršena djeca ‘biti poput njega’. Naravno, nećemo morati uzaći na nebo i biti Bog da bi bili poput njega, nego ćemo poput Isusa u svom tijelu odražavati Božju sliku po kojoj nas je stvorio (1.Mo 1:27). U svom ljudskom tijelu moći ćemo odražavati besmrtnost i sve Božje osobine, njemu na slavu. Tada ćemo ga u sebi ‘vidjeti onakvog kakav on i jest’.

Ako sve ovo uzmemo u razmatranje možemo zaključiti da će članovi izabrane i izdvojene 'klase neba' tvoriti upravu nebeskog kraljevstva ovdje na zemlji. Svi njihovi zadaci će se odvijati ovdje na zemlji. Knezovi iz svakog područja zemlje će dolaziti pred svećenike u trijem hrama, a svećenici će imati ulogu da nas predstavljaju pred Bogom, ulazeći s Kristom kroz vrata u ‘Svetinju’ hrama gdje će se susretati s Bogom, što će biti sakriveno od naših očiju. Kad je Jehova dao da se sagradi ‘svetište’ na zemlji, on ga je prikazao sa dvije međusobno povezane prostorije. Prva je ‘Svetinja nad svetinjama’ koja predstavljala Jehovino nebesko područje gdje on prebiva i gdje je njegovo sveto prijestolje. Druga prostorija je ‘Svetinja’ koja predstavljala zemaljsko područje posvećeno službi Bogu. Prolaz kroz zavjesu između ta dva prostora je prijelaz iz nebeskog u zemaljsko područje i obrnuto (He 9:2,3,6,7).

Svećenici će moći ulaziti u ‘Svetinju’, ali ne i u ‘Svetinju nad svetinjama’ u koju će u određeno vrijeme odlaziti samo Isus gdje će kao Kralj i Prvosvećenik, vrijednost svega što je učinjeno u korist ljudi, donositi pred Boga koji će tako moći blagosloviti poslušno čovječanstvo. Isus će se potom iz ‘Svetinje nad svetinjama’ koja se nalazi na nevidljivom nebu vraćati s oblacima na zemlju i ulaziti u područje Svetinje gdje će se susretati sa članovima ‘novog neba’. (opširnije o ovoj temi pronađi u 15. svesku ove knjige).

Što onda reći na tvrdnju Watchtowera da su neki kršćani već uskrsnuli i da se nalaze s Isusom na nebu. Spomenuli smo neke biblijske argumente koje se do sada nije uzelo u dublje razmatranje, a koji pobijaju tu tvrdnju. Kad razmotrimo tu temu, onda ćemo jasno vidjeti kada, gdje i na koji način će se živi i uskrsnuli članovi Kristove skupštine po prvi put susresti sa Isusom.


Zajedno će biti proslavljeni

Za sve one koji će dočekati Gospodinovu prisutnost Pavle je rekao:

“Jer ovo vam govorimo po riječi Jehovinoj: mi živi, koji preostanemo do vremena Gospodinove prisutnosti, nećemo prestići one koji su umrli…” (1.So 4:15)

Vrijeme ‘do Gospodinove prisutnosti’ nije niti može biti vrijeme do 1914. godine, jer smo vidjeli da te godine nije nastupila Gospodinova prisutnost niti je tada smrt prestala vladati nad Kristovom skupštinom. Nedugo nakon što nastupi Gospodinova prisutnost će uslijediti uskrsnuće onih koji su umrli u zajedništvu s Kristom te će se tada ‘zajedno’ svi članovi Kristove skupštine susresti s Isusom, i ‘živi’ i ‘mrtvi’ koji uskrsnu. To znači da 1918. godine nije uslijedilo uskrsnuće pravednika. Da je tada uslijedilo uskrsnuće onda bi se živi kršćani ‘zajedno’ s uskrsnulima već susreli s Gospodinom. No, taj zajednički susret s Kristom tek predstoji. Kako to možemo znati? U ovoj Pavlovoj poslanici se govori da će doći do uskrsnuća i to ovdje na zemlji, a ne na nebu. Zatim će se oni ‘zajedno’ sa živim predstavnicima Skupštine ujediniti ovdje na Zemlji. Ta činjenica se krije samo u jednoj riječi kojoj Watchtower do sada još nije obratio punu pažnju, a to je riječ ‘zajedno’. Razmotrimo tu riječ kada Pavle kaže:

“… mi živi, koji preostanemo [na životu do Gospodinove prisutnosti], biti [ćemo], zajedno s njima [koji će uskrsnuti] odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodinom u zraku.” (1.So 4:17)

Budući da je apostolima često prijetila mučenička smrt Pavle je jednom drugom prilikom rekao:

“… znajući da će onaj koji je uskrsnuo Isusa uskrsnuti i nas [ako umremo], kao i Isusa i zajedno s vama [živima], postaviti nas pred sebe.“ (2.Ko 4:14)

Zašto Pavle koristi riječ ‘zajedno’? Očito će po njegovim riječima i živi i oni koji prvi uskrsnu ‘zajedno’ biti ‘postavljeni pred Krista’ ovdje na zemlji i ‘zajedno’ kao grupa imati ‘susret s Kristom’. Po tumačenju Watchtowera se to odvija odvojeno a ne ‘zajedno’ jer se tvrdi kako su u susret Kristu već otišli mnogi koji su umrli, dok oni koji su još živi čekaju taj susret. Da bi to ispravno razumjeli moramo uzeti u obzir da je Pavle prije toga rekao da nitko od njih neće imati prednost po kojoj će preteći ostale kako bi prije drugih bili odneseni da se sretnu s Kristom. Naime, on kaže:

“... mi živi, koji preostanemo [na životu] do vremena Gospodinove prisutnosti, nećemo preteći one koji su umrli …” (1.So 4:15)

Apostol Pavle ovdje nije ukazao na sasvim drugu mogućnost po kojoj bi oni koji su umrli u vjeri mogli uskrsnuti prije Kristovog dolaska, susresti se s Kristom i tako ‘preteći’ one koji budu tada živi. Zato je u nastavku naglasio da će se svi oni "zajedno" susresti s Kristom kad on siđe s neba. To će biti ‘zajedničko’ iskustvo i to nakon što započne ‘Gospodinov dan’ jer u svom drugom pismu Solunjanima kaže:

“A što se tiče prisutnosti našeg Gospodina Isusa Krista i našeg skupljanja k njemu, molimo vas, braćo, ne dajte se brzo pokolebati u svom prosuđivanju niti uznemiriti nekom nadahnutom izjavom ni nekom riječju ni nekim navodno našim pismom, o tome da je Gospodinov dan već ovdje.” (2.So 2:1,2)

Ove Pavlove riječi daju spoznati da još nije došao ‘Gosodinov dan’, a samim tim ni uskrsnuće Božjih vjernih slugu. Oni su još uvijek mrtvi tako da neće preteći one koji su živi. Oni će uskrsnuti u svoje određeno vrijeme i to nakon što započne Gospodinov dan, tako da će se moći naći ‘zajedno’ s preživjelim i zapečaćenim članovima ‘novog neba i nove zemlje’. Uzmimo u obzir da je Isus uskrsnuo na zemlji i da se tu susreo sa svojim učenicima. Tu na zemlji je boravio sve dok nije bio odnesen na nebo u oblaku.

Tu na zemlji će uskrsnuti svi, pa čak i oni koji će biti zapečaćeni i pomazani za Kristove suvladare. Oni će se susresti sa živim članovima kršćanske skupštine koji će biti sabrani (kao ovce) iz svih kršćanskih zajednica te će se tu na zemlji kompletirati kao Božji narod, a onda će svi ‘zajedno’ biti na neki nadnaravan način ‘odneseni u oblacima da se sretnu s Gospodinom u zraku’ što samo po sebi predstavlja trenutak kada službeno počinje djelovati savez novog neba i nove zemlje. Naime od tada pa nadalje će se moći uvijek biti u zajedništvu s Kristom jer to zajedništvo neće moći ništa narušiti (2.So 4:16,17).

Prema tome, ako svi umrli još uvijek čekaju uskrsnuće, onda je smiješna izjava Watchtowera koji tvrdi da se uskrsnuće već dogodilo i da neki uskrsnuli s neba posreduju informacije nama na zemlji preko istaknutih starješina iz vodećeg tijela (Stražarska kula, 1.1.2007. str 28. st.11). Time se zanemaruje biblijski kontekst kako bi se promovirala ideja o jednoj istaknutoj grupi ljudi koji preko korporacije Watchtower predvode Kristovu skupštinu.

Nažalost, to je samo ideja iza koje stoji čovjek ili grupa ljudi u svojoj želji da budu prvi do Krista u njegovom kraljevstvu, pa u toj želji odbacuju, ne samo pravu istinu o nebeskim stvarima nego i druge kršćane koji imaju drugačija gledišta, a pogotovo one koji ne pripadaju zajednici koju su oni utemeljili na korporaciji Watchtower za koju kažu da je 'instrument' u Božjim rukama.  


Isus dolazi s anđelima

Isus će doći s oblacima nebeskim u pratnji. No, tko su ti koji će ga pratiti prilikom njegovog dolaska? Vidjeli smo da to ne mogu biti apostoli i drugi umrli članovi klase neba. Da li se sa tim slažu riječi apostola Pavla koji je rekao:

“I sam naš Bog, i Otac, i naš Gospodin Isus neka usmjere naš put prema vama (…) da vam srca budu čvrsta, besprijekorna u svetosti pred našim Bogom i Ocem i da takvi dočekate prisutnost našeg Gospodina Isusa sa svim njegovim svetima.” (1.So 3:11-13)

Da li ovdje spomenuti ’sveti’, koji će biti sa Isusom u vrijeme njegove prisutnosti predstavljaju Božje sluge? Da, ali to ne znači da oni dolaze s neba s Isusom. Ovu izjavu trebamo objektivno sagledati. Prvi su kršćani očito očekivali Kristov dolazak i vrijeme njegove prisutnosti. Oni koji budu na životu trebaju biti duhovno spremni i budni da dočekaju Isusa kako bi kao sveti bili s njim u vrijeme njegove prisutnosti. Pavle nije koristio nijedan izraz kojim bi tvrdio da će Isus doći s neba sa svetima koji su već umrli.

Nitko od njih nije na smrt gledao kao na priliku da uzađu na nebo i da se zajedno s Isusom vrate s neba na zemlju gdje bi ih dočekali ostali učenici. S druge strane, ako bi živi članovi skupštine na zemlji u vrijeme Isusovog očitovanja mislili da se na nebu sa Kristom nalaze uskrsnuli članovi skupštine, onda bi to značilo da su oni koji su umrli imali prednost da se prije živih susretnu s Isusom u zraku gdje je Isus sišao s neba. No, vidjeli smo da to ne može biti slučaj. Oni koji su umrli će uskrsnuti nakon Harmagedona, prilikom uskrsnuća pravednika. To znači da Isus ne može doći s neba sa ‘svetim’ apostolima i drugim svetim osobama jer oni još nisu uskrsnuli, a kamo li da se nalaze s njim na nebu. No, kad je u pitanju njegov dolazak prije nego započne njegova slavna prisutnost onda je u vezi toga Isus rekao:

“Jer određeno je da Sin čovječji dođe u slavi Oca svojega sa (svetim) anđelima svojim i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.” (Mt 16:27)

To je isto ponovio Ivanu u Otkrivenju kad je rekao:

“Evo, dolazim brzo i donosim plaču, da platim svakome prema djelu njegovom.” (Ot 22:12)

U ovoj drugoj izjavi se ne spominju anđeli, ali se to podrazumijeva samo po sebi jer je riječ o istim događajima koje Isus nakon mnogo godina ponavlja Ivanu. Anđeli su ti ‘sveti’ koji će doći s Isusom kad se on očituje u svojoj slavi. Tako će svi preostali kršćani, dočekati Isusa koji će doći sa svojim svetim anđelima.

Isus će tek tada kada počne vladati, svakome dati prema djelu njihovom, što znači da nitko još nije uskrsnuo i dobio nagradu vječnog života. Isus nigdje ne govori da će doći sa onima koji su navodno uskrsnuli i našli se s njim na nebu. Da je to tako možemo potvrditi u slijedećim Pavlovim riječima:

“Jer pravedno je da Bog onima koji vam nanose nevolju uzvrati nevolju, a vama, koji trpite nevolju, da donese olakšanje, kao i nama, kad se s neba pojavi Gospodin Isus sa svojim moćnim anđelima.” (2.So 1:6,7)

Isus očito neće doći čak ni sa svojim apostolima, već u "slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela" (Lk 9:26). Neće svi anđeli imati čast da s Isusom učine kraj ovom zlom poretku nego samo "izabrani anđeli" (1.Ti 5:21). Zato ’dvadeset i četiri (24) starješine’ koje Ivan vidi na nebu ne mogu predstavljati uskrsnule članove Isusovih budućih suvladara na zemlji (Ot.4:4).

Rani kršćani nisu mogli očekivali da će Isus doći sa vjernima koji su umrli, jer očito nisu ni vjerovali da će bilo tko od njih prije toga uskrsnuti i otići na nebo. Da su mislili tako, onda bi to značilo kako se ‘sveti’ koji su umrli već nalaze na nebu s Isusom. Neki su možda to mislili pa su još tada tvrdili da je ‘uskrsnuće već nastupilo’ čime su potkopavali vjeru nekih (2.Ti 2:18). Da su prvi kršćani znakove posljednjih dana tumačili onako kako ih tumači Watchtower, onda Pavle ne bi prekorio one koji su zastupati ideju da je ‘uskrsnuće već počelo’. No, vidjeli smo da su oni unatoč vidljivim znakovima posljednjih dana ipak očekivali Kristov dolazak i njegovu prisutnost tako da su samim tim vjerovali da će ‘svete’ osobe uskrsnuti na zemlji i to nakon što dođe kraj ovog poretka. Dok su očekivali skori kraj oni su znali da ‘uskrsnuće još nije bilo’, odnosno da ‘umrli u zajedništvu s Kristom’ još spavaju smrtnim snom. Samim tim su vjerovali i govorili da će Isus doći sa svojim svetim anđelima, o čemu su nas apostoli upoznali preko svojih poslanica. Oni koji poput Watchtowera tvrde da je ‘uskrsnuće već nastupilo’ očito ne govore istinu.

Da ne bi mislili da će Isus sa sobom, s neba na zemlju dovesti uskrsnule, moramo ispravno razumjeti Pavlove riječi kad on kaže za one koji su umrli:

“Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su umrli u zajedništvu s Isusom dovesti s njim.” (1.So 4:14)

Kao što pojam ‘umrijeti s Kristom’ ne znači umrijeti u istom trenutku s Kristom, tako i pojam ‘dovesti s Kristom’ ne znači da će umrli doći u trenutku kad Krist dolazi sa svojim svetim anđelima. Bog će ih prema Pavlovim riječima ‘dovesti’ u vječni život posredstvom svog Sina jer su "umrli s Kristom" (vidi Ri 6:8). Zato ove riječi trebamo promatrati u kontekstu onoga što smo već razmotrili u stavcima 15-17 koji slijede ovu misao (1.So 4:15-17). Pavle ovdje govori da će uskrsnuće nastupiti s Isusovim dolaskom. To će se desiti u budućnosti prilikom Isusove prisutnosti u slavi. Budući da Watchtower vrijeme Isusove prisutnosti stavlja u vrijeme između 1914 i Harmagedona, onda njegovi čelnici ustraju na tvrdnji da je uskrsnuće već nastupilo za neke kršćane.

Međutim Pavle ne govori da će oni koji su umrli, najprije uskrsnuti na nebo kako bi ih Bog mogao ‘dovesti s Isusom’ s neba u vrijeme kad se Isus bude očitovao svijetu. Da je to mislio onda bi nadopunio svoju misao pa bi rekao da će ‘Bog one koji su umrli [najprije uskrsnuti na nebu a zatim] s Isusom dovesti s njim’. No, on to nije rekao. Oni će biti dovedeni u vječni život s njim prilikom njegove prisutnosti kad ih bude uskrsao na početku Gospodinovog dana. Njihovo uskrsnuće je povezano s Isusom pa je razumljivo da će biti dovedeni u život s Isusom koji će ih uskrsnuti u početnom vremenu svoje prisutnosti koje slijedi neposredno nakon Isusovog dolaska.

Kad na ovakav način razlučujemo pojedine biblijske pojmove koji imaju svoje dodirne točke, onda ih možemo razumjeti tako da u njima vidimo sličnosti i razlike. Jedna od tih razlika je to da se izraz 'sveti' može odnositi na svete ljude ili svete anđele. Kad to uvidimo onda će nam biti jasno da Isus dolazi s neba sa svojim svetim anđelima, ali da anđeli nisu oni “sveti“ o kojima Pavle govori kad je rekao

“da takvi dočekate prisutnost našeg Gospodina Isusa sa svim njegovim svetima.”

Netko bi mogao na trenutak pomisliti da se ovdje govori kako će živi dočekati Isusa i ‘njegove svete’ prilikom njegovog dolaska s neba? Međutim, konstrukcija rečenice govori o tome kako ćemo dočekati, ne samo Krista kao osobu nego da ćemo dočekati i njegovu prisutnost. Prisutnost je jedno određeno vremensko razdoblje ili “dan“ Kristove slavne vladavine. U tom periodu će postojati dvije klase ljudi. Jedni će biti proslavljeni s njim jer će kao sveti dobiti vječni život. Zato Pavle traži od njih da im do tada “srca budu čvrsta, besprijekorna u svetosti“. Drugi će u tom danu i dalje biti odvojeni od vječnog života jer će smrt i dalje imati vlast nad nepravednicima (vidi 1.So 1:6-10). Pavle nas stoga ohrabruje kako da živimo svetim životom kako bi spremno dočekali vrijeme Kristove prisutnosti “kada on dođe da (u tom danu) bude proslavljen sa svojim svetima“ među kojima se i mi želimo vidjeti. Budući da kršćani očekuju uvijek biti s Kristom, onda to znači da bi trebali sebe već vidjeti među svetima koji će se u tom vremenu Kristove prisutnosti radovati vječnom životu. 

Prema tome, Isus će doći samo sa svojim svetim anđelima, a ne sa ljudima za koje se pogrešno misli da su već uskrsli i da se nalaze na nebu s njim. Kad on dođe sa svojim svetim anđelima tada će Bog posredstvom njega najprije uskrsnuti izabrane. Svi će oni uskrsnuti na zemlji, kao što je i sam Isus uskrsnuo na zemlji. Uskrsnuće će se odvijati u ‘posljednji dan’ koji započinje s Isusovim preuzimanjem vlasti nad zemljom. Budući da će uskrsnuti na zemlji, onda će se ujediniti s živim članovima ‘skupštine’ te će ‘zajedno’ s njima biti organizirani u novo nebo i novu zemlju. Svi će ‘zajedno’ biti proslavljeni, tako da po primjeru prvih kršćana moramo zaključiti da oni koji su umrli još uvijek spavaju smrtnim snom.

Nitko od njih neće preteći druge u smislu da će se prvi naći s Isusom. Možda će pojedinci imati priliku doživjeti da im se Isus ukaže kako bi ih ovlastio za završno djelo svjedočenja dana osvete, ali ga još neće vidjeti u tijelu. To znači da kršćanska skupština kao cjelina neće doživjeti osobni susret s Isusom sve dok ovdje na zemlji ne uskrsnu ostali izabrani

“jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom.” (2.So 4:16)

Tek tada, kada najprije uskrsnu umrli članovi ‘skupštine’ može doći do toga da živi članovi ‘zajedno’ s uskrsnulima budu "odneseni u oblacima da se sretnu s Gospodinom u zraku" (2.So 4:17). Kao što smo mogli zaključiti oni neće biti odneseni u samo nebo blizu Jehove da se susretnu s Isusom Kristom nego će se s njim susresti u zračnom prostoru Zemlje.


Susret u zraku

Oblaci se nalaze ‘u zraku’ ispod gornjih slojeva nebeskog svoda. Nebeski svod je Bog nazvao "nebo" (1.Mo 1:8; Job 35:5). To ‘nebo’ započinje odmah iznad zemlje. Bog je stvorio ‘nebeske ptice’ da lete u ‘zraku’ "iznad zemlje, svodom nebeskim" (1.Mo 1:20; Mt 8:20; Mk 4:32). ‘Zrak’ je prema tome mješavina plinova koji tvore ‘nebeski svod’ ili ‘atmosferu’ koja okružuje Zemlju.

Prostor iznad nebeskog svoda oskudijeva zrakom te graniči s zrakopraznim prostorom svemira. Atmosfera ima nekoliko različitih plinovitih ovojnica koji se prostiru jedna iznad druge. Tako se i oblaci nalaze visoko u zraku iznad površine zemlje gdje pokrivaju visoka brda i planine. Visoke su planine u Bibliji opisane kao ‘nebo’ u koje se ljudi mogu popeti i sakriti u oblacima (Am 9:2,3; Ob 2:3 vidi Stražarska kula, 15.11.2004. str.18). Oblaci mogu dodirivati i zemljino tlo. Te oblake nazivamo magla tako da oni koji ulaze u maglu ulaze u oblak.

Ptice lete iznad zemlje ili u zraku, ali ipak silaze na zemlju gdje imaju svoja staništa ili prebivališta (Mt 13:32). One su stvorene za život na zemlji, samo što jedan dio svog života provode u zraku. Tako je i čovjek stvoren za život na zemlji. To što će se susret svetih desiti u zraku, ne znači da će otići živjeti iznad zemlje. To je prostor u kojem se čovjek može kretati poput proroka Ilije kojeg je Jehova podignuo u zračni prostor vidljivog neba, ali koji nije namijenjen za život nego za kretanje ili susret s anđelima koji služe iznad zemlje (2.Kr 2:11; Stražarska kula, 1.8.2005. str.9). Moguće je da to područje “neba“ u kojem će se desiti susret bude neko posvećeno području na zemlji koji će biti prekriveno nadnaravnim oblakom. Sjetimo se da je Bog preko svojih anđeoskih zastupnika silazio u oblaku pred vrata od tabernakula tako da je 'oblak' bio odmah iznad površine tla po kojem je čovjek hodao.

Kršćanska se očekivanja trebaju temeljiti na Kristovom dolasku ‘s nebesa’ što je povezano s njegovim dolaskom ‘u oblacima’ kada će ‘sići s neba’ kako bi se sa izabranima susreo na određenom svetom mjestu na zemlji tj. ‘u zraku’ ili izvan područja namijenjenog za život ljudi, kao što je Mojsije “izveo narod iz tabora u susret pravom Bogu“ (2.Mo 19:17; 33:7-11). Ova povezanost srodnih riječi ne daje nikome za pravo da se nada susretu s Isusom i životu izvan zemlje i svemira.

Zanimljivo je da je Isus nakon svog uskrsnuća tražio od svojih apostola da se nađu s njim ‘na gori’ u Galileji a kasnije i u Judeji, očito zato što ‘gora’ u Bibliji predstavlja ‘nebo’ ili zračni prostor koji se nalazi iznad razine naseljenih mjesta gdje ljudi žive (Mt 28:16; Dj 1:11,12; Ne 9:13). Ako uzmemo u obzir da je Isus, dok je bio kušan od strane Sotone, u jednom trenutku bio odveden zračnim prostorom "na vrh hramskog zida" koji je bio na brdu i "na neobično visoku goru", tada nije neobično zamisliti da se i ljudi mogu susresti s Kristom ‘u zraku’ (Mt 4:5,8). S te neobične gore na kojoj se Isus u jednom trenutku našao ‘u zraku’ zajedno sa Sotonom se moglo vidjeti sav svijet. Ta ‘neobično visoka gora’ možda čak i nije doslovna gora koju ljudi mogu vidjeti. Možda je riječ o ‘gori’ koja kao takva postoji samo za nebeske stvarnosti. Naime, moguće je da anđeli koji imaju zadatak da služe na zemlji imaju i doslovno mjesto ili svoju vlastitu ‘goru’ gdje prebivaju, a koju ljudi ne mogu vidjeti svojim očima. (to je samo pretpostavka)

Ako je ta gora ‘neobično visoka’ onda se ona nalazi ‘u zraku’ među oblacima. Budući da je Isus doveden na takvu ‘neobično visoku goru’ onda se našao ‘u zraku’ između neba i zemlje gdje je imao susret sa Sotonom (otpalim anđelom) i s njim razgovarao licem u lice. Isus je tada nakon krštenja i svog susreta sa svojim Bogom dobio od Boga određeni autoritet Sina Božjeg kojeg je Sotona želio staviti na kušnju. S tim autoritetom je Isus mogao hodati po vodi, što znači da se mogao kretati zrakom. Čak je i Petar u jednom trenutku mogao hodati po vodi (Mt 14:25-33). Zar je onda teško zamisliti da će se i izabrani ljudi u jednom momentu naći u zraku i imati bliski susret s Kristom na ‘neobično visokoj gori’ na koju će sići Isus, nakon što arhanđeo Mihael s te ‘visoke gore’ zbaci Sotonu.

Ljudi od krvi i mesa se mogu kretati zrakom uz pomoć sile iza koje stoji Božji duh i anđeli. Isus je pomoću te sile bio podignut do oblaka u materijalnom tijelu tako da su ga ljudi mogli vidjeti kako se diže prema nebu. Jehova je stoljećima prije proroka Iliju uzeo "u olujnom vjetru na nebo" nakon čega ga Elizej više nije vidio (2.Kr 2:1,11,12). Možda je i on bio na toj neobično visokoj gori. Zašto Biblija sadrži taj izvještaj u kojem je prorok Ilija bio na nadnaravan način podignut na nebo? Očito zato što taj izvještaj u sebi krije jednu važnu Božju namjeru koja je sigurno opisana u Pavlovim riječima. Ilija nije otišao direktno pred Jehovu, već se našao ‘u zraku’ iznad zemlje, u području "između zemlje i neba", u kojem djeluju izabrani Božji anđeli (1.Lje 21:16). To je područje u kojem Ivan vidi jednog anđela kako leti "posred neba" koji svojom atmosferom okružuje zemlju (Ot 14:6).

Biblija ne spominje da je Ilija tada dobio nebesko tijelo. Ono nije bilo potrebno jer je poznato da se čovjek može kretati u zraku među oblacima. Da li se on iznad zemlje u zraku susreo s nekim anđelom ili ne, to ne znamo. Međutim, ta se mogućnost ne može posve zanemariti jer su očito anđeli podigli Iliju. Jedan anđeo je podigao proroka Elizeja ‘između zemlje i neba’ i odveo ga u Jeruzalem što je bilo slično Isusovom iskustvu kod susreta sa Sotonom (vidi Ez 3:14; 8:2,3). Možda će izabrani zbog svoje službe imati mogućnost nalaziti se u tom dijelu zračnog prostora. Kao što se Ilija poslije toga ponovno našao na zemlji među ljudima tako bi i oni i dalje silazili na zemlju gdje će živjeti kao i svi drugi ljudi. Da bi se ušlo u oblak ‘između neba i zemlje’ nije nužno podići se visoko na nebo poput Ilije. Mojsije je ušao u oblake penjući se na ‘goru Sinaj’ koja je predstavljala ‘nebo’ (Ne 9:13). O tome govori i iskustvo koje su imali apostoli Petar, Ivan i Jakov.

Za iskustvo Isusovog preobraženja pred tom trojicom apostola, Pavle je saznao od njih samih i mogao ga je povezati s onim što će se desiti kad Isus dođe u svojoj slavi. Kad je govorio o uskrsnuću i susretu s Kristom, on je znao da govori o nečemu što su kršćani mogli povezati imajući u mislima to Kristovo preobraženje pred trojicom apostola. To iskustvo je bilo poznato svima nakon Kristovog uskrsnuća (Mt 17:9; Lk 9:36). Petar je čak i u svojoj prvoj poslanici spomenuo što su njih trojica vidjela i čula kad su bili sa Kristom na gori (2.Pe 1:16-18). Oni su se s Kristom ‘popeli na goru’ – ‘nebo’ gdje su vidjeli Kristovu nebesku slavu. Tu su se sreli s ‘Gospodinom u zraku’. Na koji način? Naime, Isusu se "promijenio izgled lica njegovog, a odjeća mu je postala blistavo bijela." Sa Isusom su vidjeli proroka Iliju i Mojsija koji su očito predočavali Zakon i Proroke a time i sve Kristove zastupnike na zemlji. Vizija je pokazala da su Ilija i Mojsije mogli razgovarati s Isusom licem u lice. No, što su tada doživjeli ta trojica apostola? Izvještaj kaže da se tada "stvorio oblak i zasjenio ih. Kad su ušli u oblak, uplašili su se" (Lk 9:34; Mk 9:7;  Mt 17:5).

Time što je i njih ‘zasjenio svijetao oblak’ i pokrio ih pokazuje da će imati prednost susresti Isusa kad on dođe u svojoj nebeskoj slavi. Oni se nisu popeli na nepristupačna nebesa da bi se susreli s Kristom niti su morali napustiti planetu zemlju. Samo su se ‘popeli na goru’ (Lk 9:28; usporedi 2.Mo 24:18). Tada su se našli u oblaku tako što ih je oblak zasjenio i pokrio. To je bilo kao da su ‘u zraku’. Doživjeli su nešto slično kao i izabrani koji su se s Mojsijem popeli na goru Sinaj. Oni su iz svoje neposredne blizine "vidjeli Boga Izraelova. Pod njegovim je nogama bilo nešto kao podnožje od kamena safira, po čistoći nalik samom nebu" (2.Mo 24:9,10; Ne 9:13). Kad je Mojsije ušao u taj oblak za druge je ta gora izgledala ‘kao nebo kad je vedro’, tako da se za njih Mojsije nalazio u zraku (2.Mo 24:15-18).

Sjetimo se da se tako i Izraelcima u pustinji "slava Jehovina pokazala u oblaku" (2.Mo 16:10). Izraelci su također mogli vidjeti oblak koji je pokrivao tabernakul. "Jer nad šatorom je danju bio oblak Jehovin, a noću je nad njim bila vatra pred očima svemu domu Izraelovu…" (2.Mo 40:34,38).

Pavle kaže da su Izraelci "svi bili pod oblakom (…) i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more" (1.Ko 10:1-4). Znamo da je Jehova rekao u vezi tabernakula koji je bio prekriven nadnaravnim ‘oblakom’ da će se tu "sastajati sa sinovima Izraelovim" (2.Mo 29:43). Oblak je bio vidljiv Izraelcima. No, nisu vidjeli ono što je oblak predstavljao i sakrivao u sebi. Jehovu je tada na zemlji zastupao neki istaknuti anđeo. Preko njega je Jehova govorio s Mojsijem koji je ulazio u oblak. Mojsije je imao čak prednost da se osobno sastaje i govori licem u lice s njim. No, treba zapaziti da je Jehova rekao Mojsiju u vezi žrtve paljenice da se ona prinosi "na ulazu u šator sastanka pred Jehovom, gdje ću se sastajati s vama da ondje govorim s tobom" (2.Mo 29:42). Jehova se ‘sastajao’ sa Izraelcima preko Mojsija s kim je razgovarao. Vjerojatno ćemo se i svi mi kao Božji sluge moći na određenom svetom mjestu ‘sastajati s Jehovom’ preko Isusa koji će biti u direktnoj vezi sa Bogom kao Mojsije. Naime, kao što su se Izraelci pred vratima hrama mogli susresti s Jehovom preko Mojsija, tako ćemo i mi ljudi moći doživjeti na zemlji sličan susret s Bogom preko Isusa. Prilikom tog susreta svi ćemo mi biti pod oblakom, dok će izabrani moći ući u oblak. Od tada će ti oblaci biti stalno prisutni na zemlji jer će se u njima očitovati Jehovina prisutnost dok Isus bude kraljevao na zemlji. Isus će uvijek imati direktan pristup Jehovi kroz vrata nebeska, dok će ljudi dolaziti pred Jehovu preko Krista. Zato neće biti potrebno da svi dolaze pred Boga nego samo Isus koji će nas zastupati pred Bogom kao vrhovni svećenik. Budući da ćemo se svi naći pred Kristovim prijestoljem, to znači da ćemo se naći pred njim ili njegovim zastupnicima.

Ovi događaji opisani u Bibliji pokazuju da je moguće na zemlji doživjeti i vidjeti nebesku slavu. Radosno je znati da će svi vjerni i izabrani sluge imati prednost da vide Kristovu slavu kao što su je već vidjeli trojica apostola. Očekujući sve te događaje, povezane s Kristovim dolaskom i njegovom prisutnošću, Pavle kaže:

“I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.” (1.So 4:17)

S tim je mislima tješio kršćane govoreći im da će Isus od svog dolaska biti ‘uvijek’ s njima na način da ih više neće napustiti kao što je to učinio nakon svog odlaska na nebo gdje je ‘zadržan’ do određenog vremena (1.So 4:18; Dj 3:21). Tom je prilikom Pavle između ostalog rekao da će "Bog i one koji su umrli u zajedništvu s Isusom dovesti s njim" (1.So 4:14). On ovdje govori o njihovom uskrsnuću kao ‘dolasku’ među njih, a ne kao odlasku na nebo među anđele. Čak je i apostol Petar o svojoj smrti govorio kao o svom ‘odlasku’ (2.Pe 1:15). Sve oni koji su svojom smrću ‘otišli’ Isus neće uskrsnuti i odvesti na nebo nego će ih ‘dovesti’ među svoju braću koja će ih dočekati na zemlji. Kada bi oni uskrsnuli i ‘otišli na nebo’ gdje bi služili daleko od ljudskih očiju, tada Pavle ne bi mogao reći da će ih Bog ‘dovesti’. Zato, kad govorimo o nadi prvih kršćana ponovno dolazimo do zaključka da su oni očekivali uskrsnuće na zemlji i da nisu vjerovali u nebesko uskrsnuće. Vjerovali su da će sveti koji su svojom smrću ‘otišli’ od njih ponovno doći jer će ih Isus sa svojim dolaskom uskrsnuti i ‘dovesti’ ponovno među njih.

Isus će ‘sići’ s neba i tako doći na zemlju, možda na područje zemlje koje će biti dostupno samo izabranima. Takvo mjesto na zemlji može predstavljati ‘nebo’ i biti ‘vrata nebeska’. Biblija često izvještava o ‘svetim mjestima’ gdje su se spuštali anđeli, a na kojima je čovjek trebao izuti svoju obuću (2.Mo 3:2,5; Jš 5:15). To bi područje zemlje bilo povezano sa nevidljivim nebesima. Ono bi vjerojatno bila stalno prekriveno nadnaravnim svjetlom, kao dokaz da je Bog u zajedništvu s Kristom koji je sada prisutan na Zemlji kao kralj Božjeg kraljevstva.

Ako je Isus rekao da će ponovno ‘doći’ na zemlju na nadnaravan način, s oblacima, onda je po svemu onome što kaže Biblije to lakše zamisliti nego tvrditi da će izabrani predstavnici naroda otići živjeti na nebo daleko od naših očiju. Kad bi na takav način bili odsutni oni ne bi mogli među ljudima iskazivati svoj pravi autoritet, pogotovo među nepravednicima. Znamo što se desilo kad je Mojsije na kratko otišao na goru Sinaj. Mnogi Izraelci su odstupili od pravog obožavanja i napravili razuzdanu gozbu. Što bi bilo kad bi uskrsnuli milijuni nepravednih i zlih ljudi, a da u isto vrijeme na zemlji ne bude onih koji će biti ‘vođe’ naroda kao što je bio Mojsije? Mojsije je imao pristup i narodu i Bogu. Nebeski fenomeni od strane Boga i moćna djela koja je činio preko Mojsija su bili prisutni u mjeri kojom su čak i okolni narodi mogli zadobiti strah i vjeru u Jehovu. Nebeski fenomeni će se odigravati ovdje nad zemljom, a ne na nevidljivom nebu, kao što su Izraelci slične nebeske fenomene mogli gledati dok ih je vodio kroz pustinju, posebno one koje su se odigrali na gori Sinaj (2.Mo 13:21; 14:14,19; 16:10).

Nebeske fenomene će moći vidjeti i ljudi prije samog Harmagedona. Oni će ukazivati na dolazak Krista u svojoj slavi, a također mogu biti prisutni kroz cijelo vrijeme od tisuću godina kako bi nas stalno podsjećali da je Bog preko Isusa prisutan s nama na zemlji. Prilikom Kristovog dolaska u oblacima ‘vidjet će ga svako oko’, što govori da će ljudi u tim nadnaravnim nebeskim fenomenima razabrati Kristovo preuzimanje vlasti i uspostavljanje Božjeg kraljevstva. Čak i oni nepravednici koji uskrsnu, među kojima će biti i oni ‘koji su ga proboli’ će vidjeti njegovu prisutnost na djelu (Ot 1:7). Iako mnogi nisu vjerovali u njega, sada će znati da je to onaj koji je uskrsao, uzašao na nebo i sišao s njega kao ovlašteni kralj. Nitko neće imati razloga da sumnja da je taj kralj na zemlji neki drugi čovjek ili možda neki utjelovljeni anđeo. Bit će dovoljno dokaza da je riječ o Isusu Kristu, sinu čovječjem iz 1. stoljeća.

Prema tome, možemo s pravom očekivati da će Isusov dolazak na zemlju značiti suprotno od njegovog odlaska na nebo (Dj 1:11). On će se vratiti kao Kralj čije prijestolje neće biti na trećem nebu gdje je Božje prijestolje, već na zemaljskom području neba preko kojeg Sotona vlada nad zemljom. Zato nigdje u vizijama Otkrivenja ne vidimo Isusovo prijestolje na nevidljivim nebesima, jer je samo Jehova suvereni kralj. Kristovo kraljevstvo će biti ‘pod svim nebom’ kao što piše:

“A kraljevstvo, vlast i veličanstvo kraljevstava pod svim nebom dani su narodu koji čine sveti sluge Najvišega.” (Da 7:27)

Iako će Isus imati pristup u samo nebo pred Božje prijestolje, on će ipak ‘sići s neba’ i sa svojim izabranicima provoditi vlast ‘pod svim nebom’. Njih u viziji Otkrivenja vidimo gdje stoje s Isusom "na gori Sionu". Ivan je tada iz zemaljske perspektive promatrao goru Sion koja se uzdizala prema nebu. Zatim je čuo "zvuk s neba" koji je dolazio sa ‘gore Sion’. Taj zvuk nije dolazio s trećeg neba već onog neba koji je ispunjen zrakom. Slično iskustvo su imali Izraelci u pustinji gdje su sa gore Sinaj čuli sličan ‘zvuk s neba’. Biblija u vezi tog događaja kaže za Jehovu: "Na goru Sinaj sišao si i  s neba im govorio" (Ne 9:13; Ot 14:1,2). Da se vizija u kojoj se vide Isus i 144000 izabranih zaista odigrava na zemlji a ne na nevidljivim nebesima, možemo lako zaključiti jer je Ivan odmah u nastavku vizije iz svoje zemaljske perspektive vidio "anđela kako leti posred neba (u zraku) noseći vječnu dobru vijest da je objavi (…) onima koji žive na zemlji…" (Ot 14:1-6; usporedi Job 1:7).

Ako su anđeli "poslani (na zemlju) da služe onima koji će naslijediti spasenje" onda se oni nalaze ‘u zraku’, u području zemaljskog ‘neba’ gdje vrše svoju službu (He 1:14). Zato ih Ivan vidi na istom tom djelu neba prema kojem je vidio da se uzdiže ‘gora Sion’. To nam dokazuje da će na zemlji biti postavljeno Kristovo prijestolje a također i prijestolja na kojima će sjediti Isusovi suvladari raspoređeni po cijeloj zemlji.  U tom kontekstu je lako zaključiti da Ivan iz svoje perspektive vidi ‘goru Sion’ kako se uzdiže prema nebu. Ona se ne nalazi na nevidljivom nebu već na zemlji. To što se na njoj vide Isusovi zemaljski izabranici nam govori o njihovoj prednosti da se mogu s njim susresti na ‘svetom mjestu’ koje će biti određeno za njihovu službu. Visoka gora biblijskim rječnikom predočava ‘nebo’ ili uzvišeni položaj koji će izabrani imati u odnosu na sve stanovnike zemlje. Isus će im predati svoju vlast nakon što s tog ‘neba’ ukloni ljudske vlasti (usporedi Am 9:2,3; Ob 2,3).

Postoje tumačenje po kojem neki tvrde da će Isus doći po svoje sljedbenike i odvesti ih na nebo te da će nakon 1000 godina s njima sići na zemlju u vrijeme uskrsnuća nepravednih. Takvo gledište zanemaruje činjenicu da će Isusovo kraljevstvo biti prisutno na zemlji u periodu dok sotona bude utamničen. Za Isusa i njegove zastupnike se kaže da će suditi i kraljevati tisuću godina, što ukazuje na aktivnosti koje će se odvijati na zemlji u tom periodu (Ot 20:1-4). Treba uzet u obzir da su prvi kršćani Kristovu skupštinu smatrali njegovim zemaljskim kraljevstvom jer su od Isusa dobili saznanje da će on obnoviti 'kraljevstvo Izraelovo' koje samim tim postaje njegovo kraljevstvo, a koje će svoju vlast proširiti na cijelu zemlju na način kako je to opisano u Psalmu 2. pogl. gdje se pozivaju svi ljudski vladari da se podlože Božjem izabraniku, a time i samom Bogu koji će preko njega vladati svijetom. A Izaija kaže:

“Pojavit će se korijen Jišajev, ustat će da vlada narodima. U njega će se uzdati narodi.” (Rim 15:12) 

Isus je rekao da će pogubiti one ljude koji neće htjeti da on vlada nad njima što će se vjerojatno dogoditi u Harmagedonu i nakon njega (Lk 19:27). S jedne strane će oni koji su vladali svijetom 'pasti s neba' kao kralj babilonski, dok će Isus sa svojim sljedbenicima zauzeti to simbolično 'nebo iznad visina oblačnih' (Iz 14:12-14). Moguće je da će se neki vladari pokoriti Kristu jer je i u prošlosti bilo takvih vladara koji su prihvatili Božji autoritet nad njima. Oni će svoju vlast dobrovoljno predati Isusovim zastupnicima koji će vladati narodima tako da će mnogi nepravednici biti svjedoci Isusovog preuzimanja vlasti te će se pridružiti Božjem narodu jer će vidjeti da je Bog s njima. No, za razliku od pravednika, oni još neće biti oslobođeni smrti. 


Željezna palica

Jehova Bog je Isusu već dao ‘željezno žezlo’ ili palicu kojom će zajedno sa svojim izabranim anđelima uskoro razbiti na komadiće ovo zlo svjetsko uređenje (Ps 2:6-9). Ako smo zaključili da će apostoli i drugi kršćani uskrsnuti nakon Harmagedona, onda se pitamo kada će se ispuniti slijedeće proročanske riječi:

“A onome tko pobijedi – kaže Isus – i tko se bude držao djela mojih sve do kraja, dat ću vlast nad narodima, kao što sam i ja primio vlast od Oca svojega, te će upravljati njima  palicom željeznom, i razbit će ih  kao posude glinene…” (Ot 2:26,27)

Imati vlast nad narodima može ukazivati na sve one koji će sačinjavati Božji narod. Naime, u proročanstvu se kaže da će kraljevstvo i vlast pod svim nebom biti dano "narodu kojeg čine sveti sluge" (Da 7:27). Kad neko kraljevstvo pokori drugo kraljevstvo i stavi ga pod svoje noge i svoju vlast, onda cijeli narod indirektno preko svojih zastupnika vlada ili kraljuje nad pokorenim kraljem i njegovim narodom kao što piše:

“Pokorit će nam narode i plemena pod noge naše.” (Ps 47:3; Jr 49:2)

Kad se neprijatelji Božji nađu pod našim nogama onda ćemo svi mi kao "kraljevstvo" u rukama Isusa Krista i njegovih apostola, moći s njima kraljevati nad neprijateljima i odražavati Božju slavu. Prema tome, iako će svi članovi Kristove skupštine dobiti vlast nad narodima, sasvim je razumljivo da će samo pojedinci imati stvarnu i izravnu vlast u svojim rukama, dok će ostali članovi Božjeg naroda samo indirektno vladati nad ostalim narodima. Nakon uskrsnuća pravednika svi će članovi ‘novog neba’ zajedno biti postavljeni na svoja prijestolja. Kad sjednu na svoja prijestolja onda će započeti Kristovo tisućugodišnje kraljevstvo. Oni će vladati i ‘upravljati željeznom palicom’ nad svima ljudima nakon Isusovog preuzimanja vlasti jer će mnogi nepravednici ostati na životu nakon Harmagedona. Biblija jasno kaže da će ‘neprijatelji’ kraljevstva postojati nakon Isusovog preuzimanja vlasti nad zemljom. Njima će se nakon uskrsnuća nepravednih pridružiti i ljudi koji su kroz povijest živjeli na zemlji.

Isus će tada preko svojih suvladara ‘uništiti svaku upravu, vlast i silu’ koja je tokom ljudske povijesti bila u rukama tih nepravednih ljudi "jer on treba kraljevati sve dok Bog ne položiti sve neprijatelje pod noge njegove" (1.Ko 15:22-25). Ove nam riječi daju uvid u to da Bog neće u Harmagedonu položiti sve svoje neprijatelje pod Isusove noge već će se ono postepeno odvijati nakon Harmagedona i uskrsnuća svih nepravednih naroda kada će ih razbiti ‘željeznim žezlom’. Prema tome, članovi klase neba koji umru ‘do Gospodinove prisutnosti’ ne moraju uskrsnuti prije Harmagedona kako bi razbili narode kao posude glinene jer će svoju upravljačku palicu zajedno s Kristom s tom namjerom koristiti tokom tisućugodišnjeg kraljevstva. Način na koji će narodi biti razbijeni na komadiće kao glinene posude ukazuje na razbijanje svake njihove zle namjere u skladu sa slijedećim riječima:

“Kralj sjedi na prijestolju sudskom i raspršuje sve zlo očima svojim (…). Mudar kralj raspršuje zle i stavlja ih pod kotač.” (Izr 20:8,26)

Pripadnici raznih naroda će se zbog nacionalnog identiteta osjećati privučenima svojim korijenima, ali se nikad neće smjeti organizirati i grupirati u neovisne narode. Čak i da pokušaju u toj svojoj namjeri, njihove namjere će biti ‘razbijene’ na komadiće koji se neće moći spojiti. Tako će i svi ti narodi biti poput ‘razbijene glinene posude’. Zemaljski vladari Božjeg kraljevstva će voditi računa da ne dođe do organiziranja neovisnih narodnih grupa koji bi se u to vrijeme suprotstavljati teokratskoj upravi. Tako će oni imati zadatak da razbiju svaku namjeru koja bi vodila pojedince i narode da se organiziraju u neovisne skupine. Njihov zadatak će biti da ih pouče Božjim putovima, što automatski neutralizira ljude u njihovoj grešnoj sklonosti da žive neovisno i da se organiziraju suprotno Božjem naumu.

Nepravednici kao strani narodi će se nalaze izvan granica duhovnog naroda ’Izrael’. To što će biti živi tokom Isusove vladavine neće značiti da automatski imaju pravo da ulaze u Novi Jeruzalem (Ot 21:27). Iako će njihov Bog i Otac Sotona biti u zatočeništvu, oni će zbog svoje pripadnosti njemu i dalje biti u njegovoj zemlji, simbolično nazvanoj ‘Magog’ (Ot 20:8). Ta simbolična zemlja će se u pravnom pogledu nalaziti izvan granica Božjeg kraljevstva, kao što su se Adam i Eva nalazili izvan granica Edenskog vrta. Tako se uskrsnuli nepravednici neće naći s Isusom u raju dok će pravednici uživati u svom zajedništvu sa Bogom i Kristom jer 'raj' podrazumijeva blagoslov i vječni život.

Oni koji s vremenom stanu na Isusovu desnu stranu će moći ulaziti u grad ili ‘Božje kraljevstvo’ i vršiti pravo obožavanje kao što su nekad to činili prozeliti. Takvi će u obećanoj zemlji dobiti svoje nasljedstvo (Ez 47:23; Mt 25:31-34). Svi oni koji se u vrijeme djelovanja Kristovog kraljevstva ne pridruže Božjem narodu i dalje će živjeti izvan obećane zemlje, u Gogovoj zemlji. Međutim, kad bude pušten Sotona, tada će on, uz Božje dopuštenje, ponovo uspjeti navesti ljude u svojoj zemlji da organiziraju neovisnu vlast koja će zaprijetiti upravi Božjeg kraljevstva (Ot 14:20; 21:27; 22:14,15). Tada će…

“… izaći [Sotona] da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi za rat.” (Ot 20:7,8)

Koga će Sotona zavesti i okupiti oko sebe? Da li sve ljude koji tada budu živjeli na zemlji ili samo neke?Ako izraz ‘Goga i Magoga’ predstavlja ljudsko društvo koje zbog svoje nepravednosti još uvijek nije dobilo prednost da ‘uđe u Božje kraljevstvo’ kao punopravni članovi ‘nove zemlje’, onda će oni i dalje predstavljati ‘zemlju’ kojom je vladao Sotona, a koja u Harmagedonu neće biti uništena kao ni njen vladar Sotona. Ona će kao takva postojati zbog svih nepravednih ljudi koji su služili Sotoni, a koji će se nakon Harmagedona naći izvan ‘zemlje’ Božjeg kraljevstva, odvojeni od lica Gospodinovog. Oni će i dalje biti ‘neprijatelji’ koje je Isus ‘položio pod svoje noge’, ali koji se neće automatski podložiti njegovoj novoj upravi. Oni (zajedno s uskrsnulim nepravednicima) će vjerojatno živjeti među stanovnicima ‘nove zemlje’ ali će i dalje zastupati svoje interese, a time i interese svog boga Sotone koji je uspio u njihova srca utisnuti svoju misao o neovisnosti. Zbog toga će ‘zemlja Goga i Magoga’ postojati kao okupirana zemlja, dok će njeni stanovnici morati slušati zakone Božjeg kraljevstva koji će im biti predočeni kako bi se mnogima od njih dala mogućnost da postanu ‘prozeliti’ i dobiju prednost da budu punopravni građani Božjeg kraljevstva.

Sotona zna da će među njima biti onih koje će moći lako zavesti i zato će nakon svog puštanja među njima tražiti svoje pripadnike koje on najbolje poznaje. Svrha tog zavođenja je da napadne ‘tabor svetih’ i sruši Božju upravu na zemlji kako bi narod ‘nove zemlje’ podložio sebi. Zato on neće imati potrebe da zavodi Božji narod jer unaprijed zna da bi to bio gubitak vremena. On će zavoditi samo one nepravedne ljude koji su u njegovoj simboličnoj zemlji, kako bi preko njih napao Božju teokratsku upravu (Ez 38:2-12). Oni će se s vremenom organizirati i okružiti ‘tabor svetih i ljubljeni grad’ kako bi mu zaprijetili, ali će ih Jehova zauvijek uništiti. U prošlosti je cijela nacija Izrael sačinjavala ‘tabor svetih’ (5.Mo 23:14). Prema tome, biti će napadnut tabor svetih ili cjelokupni Božji sveti narod, odnosno ‘nova zemlja’ i ‘novo nebo’. No, neprijatelji Božjeg kraljevstva će biti razbijeni na komadiće u čemu će učestvovati i kraljevi ‘novog Jeruzalema’ (Ot 20:8-10; Ez 39:1-8). Tada će na uspješan način završiti Isusova tisućugodišnja vladavina. To je ono što možemo vidjeti u vizijama koja su opisana u mnogim proročkim knjigama a posebno u vizijama zapisanim u zadnjoj Biblijskoj knjizi ‘Otkrivenje’.


Vizije neba i zemlje

Biblija nam kroz vizije daje uvid u to kako je Bog na sličan način organizirao svoju nebesku i zemaljsku organizaciju. Zato u vizijama koje je vidio apostol Ivan trebamo razlikovati vizije neba i zemlje. Tako Ivan promatra i opisuje stvari iz jedne određene perspektive gdje vidi vizije u tri razine koje su međusobno povezane jedna sa drugom.

U prvoj razini je zemlja i događaji na njoj, zatim slijedi druga razina koja se odnosi na područje neba odmah iznad zemlje gdje se vide druga nebeska tijela i anđeli koji u tom području imaju svoje službe i zadatke, te u trećoj razini vidimo samo nebo gdje je Jehovino prijestolje. Te tri razine se u nekim vizijama vide kao jedna povezana slika, dok se u drugim vizijama svaka od razina opisuje posebno. U jednoj takvoj viziji vidimo sliku Jehovine nebeske organizacije na nebu kao jednu zasebnu cjelinu, a u jednoj drugoj viziji vidimo sliku koja obuhvaća u jednoj cjelini sve tri razine. U Otkrivenju 19:11-21 se na primjer jednim slijedom vizija vide slike i događaji koji su usklađeni u sve tri razine:

  • 3.RAZINA  (stavci 11-16) - vidimo Isusa koji sa svojim anđelima silazi s neba da upravlja narodima
  • 2.RAZINA  (stavci 17-18) - grupa anđela iznad zemlje spremno čeka da očisti zemlju od posljedica rata
  • 1.RAZINA  (stavci 19-21) - na zemlji se vide kraljevi zemlje spremne za rat u kojem bivaju pobijeđeni

Nakon ovoga možemo vidjet da jedan anđeo ‘silazi s neba na zemlju’, hvata Sotonu i baca ga u bezdan. Kada je sa površine Zemlje otklonjen Sotona i njegov politički sistem, Ivan vidi "prijestolja" na koja sjedaju Isusovi suvladari. On ničim ne daje do znanja da su ta prijestolja na nevidljivim nebesima. Možda će nas zato iznenaditi ako primijetimo da vizije koje se odnose na uspostavu kraljevstva na zemlji i u kojima se pojavljuju Isus i članovi nebeske klase pripadaju prvoj razini, a ne drugoj i trećoj (Ot 19:19-21; 20:1-4).

Stoga nije čudno da u Danijelovoj viziji vidimo samo Isusa na nebu gdje od Boga prima kraljevstvo nakon čega silazi na zemlju, dok njegove suvladare vidimo samo na zemlji gdje preuzimaju kraljevstvo i vlast koja je do tada pripadala političkim vladarima (Da 7:13,14,17,18). To znači da će Isus i njegovi suvladari ovdje na zemlji zamijeniti vladajući politički poredak i uspostaviti novi, dok će na drugoj razini, iznad same zemlje arhanđeo Mihael sa ‘svojim anđelima’ zamijeniti Sotonu i njegove anđele (Mt 16:27). Naime, Isus će kao kralj Božjeg kraljevstva vladati sa zemlje sa svojim suvladarima, dok će na prvom dijelu vidljivog neba imati svoju upravu sastavljenu od anđela, a budući da će oni biti podređeni njemu, onda je samim tim on taj koji vlada tim nebom umjesto Sotone kojemu je Bog dozvoljavao da sa tog mjesta upravlja svijetom. Tako će ‘vrhovništva i vlasti i sile i uprave’ koje postoje u ‘ovom poretku’ postojati i u ‘poretku koje treba doći’, samo što će one biti u rukama Isusa i njegovih suvladara sve do kraja određenog razdoblja kada će Isus “predati kraljevstvo svojem Bogu i Ocu“ (Ef 1:21; 1.Ko 15:24). Zato i apostol Ivan sve vizije koje se odnose na smjenu zemaljske vlasti, vidi na zemlji, a ne na nebu. Isusa i njegove izabrane anđele se u vizijama može vidjeti gdje silaze s neba koji pripada trećoj razini i dolaze da izvrše svoje zadatke na zemlji gdje će biti Božje prijestolje na kojem će sjediti Isus (Ot 19:11-14). Ne postoji ni jedna vizija gdje se vidi kako izabrani ljudi odlaze u samo nebo da bi tamo živjeli i obavljali svoje službe.

Ivan je mnoge stvari vidio na zemlji i prvom nebu. Kad Ivan vidi ‘otvoreno nebo’, on nam daje do znanja da vizija koju vidi opisuje ona nevidljiva nebesa koja se mogu vidjeti samo na taj način čime se ta vizija razlikuje od one koja opisuje događaje na vidljivom nebu (vidi Ot 4:1; 19:11). Čak i kad to ne naglasi mi možemo, upotrebljavajući svoj razbor, razabrati gdje se odvija neka scena. Kad je Ivan vidio ‘novo nebo’ on to ne vidi u trećoj razini ili u samom nebu gdje je Božje prijestolje i njegova nebeska organizacija. Ne, on ‘novo nebo i novu zemlju’, kao Božju zemaljsko uređenje sa svojom teokratskom upravom, vidi na zemlji i to nakon što su ‘prijašnje nebo i zemlja’ prošli (Ot 21:1). To je u skladu sa Petrovim riječima u kojima on kaže da mi "očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost" (2.Pe 3:13).

Prijašnje ‘nebo’ je samim tim povezano s nepravednošću i zbog toga će se ta "nebesa, zapaljena raspasti" (2.Pe 3:12). Znači, u ovoj viziji vidimo promjenu stvari povezanih sa događajima na zemlji i njenim ‘nebesima’, a ne na trećem dijelu neba iznad materijalnog svemira u kojem se nebeska vlast u rukama Boga neće mijenjati. Ona je oduvijek savršeno uređena i zato u molitvi koju je Isus izrekao tražimo od Boga da bude njegova volja na zemlji kao što je na nebu (Mt 6:10).

Prijašnje ‘nebo i zemlja’ sa svojom društvenom strukturom svijeta uskoro odstupaju sa svoje pozicije kako bi njihovo mjesto preuzela uprava novog svjetskog poretka pod ‘kraljevskom vlašću našeg Gospodina Jehove i vladavinom Krista njegova’ (Ot 11:15; 12:10). ‘Prijašnje nebo’ političke zvijeri više neće postojati. Ono će biti zamijenjeno ‘novim nebom’ i to ovdje na zemlji gdje je Sotona provodio vlast preko političke zvijeri. Sotonino ‘nebo’ s kojeg vlada je područje koje okružuje samo planetu Zemlju. Pod tim nebom je organizirao ‘vladare i vlasti’ preko kojih je indirektno vladao ljudskim društvom (Ef 3:10; Tit 3:1). Bog mu je dozvolio da pod tim nebom organizira svoju vladavinu. Kroz to područje neba čak ni Božji anđeli nisu mogli uvijek proći do zemlje bez upotrebe sile (Da 10:13). Zato se i u Otkrivenju kaže da je "Sotonino prijestolje" na zemlji (Ot 2:13).

Kada se kaže da je Sotona na nebu, onda se misli na njegov nebeski položaj vladara. Njegovo prijestolje nije u samom nebu ili na trećoj razini neba gdje je Božje prijestolje. Budući da je ‘Božje prijestolje’ u prenesenom smislu bilo na zemlji u gradu Jeruzalemu, onda nije čudno da je i ‘Sotonino prijestolje’ također na zemlji iako se on kao nebesko biće može kretati nižim dijelom neba (Ps 132:13-16). To što je on kao nebesko biće jedno vrijeme imao ograničeni pristup trećoj razini neba samo govori da je imao Božje dopuštenje da pred Bogom i anđelima pokuša opravdati svoje namjere i da optužuje Božje sluge (Job 1:6). 


Događaji na zemlji i nebu

Sadašnje ‘nebo’ sotoninog poretka će biti zamijenjeno ‘novim nebom’ ili novom vladavinom koja će biti u rukama Isusa i njegovih suvladara. Gdje će se nalaziti ta vladavina ‘novog neba’? U Stražarskoj kuli od 1.lipnja 2003. na str.18, st. 4, se nalazi tvrdnja koja glasi:

“Budući da se ta nova vladavina nalazi na [nevidljivom] nebu, naziva je se "nova nebesa", pa je stoga logično da su njeni zemaljski podanici nazvani "nova zemlja".

Da li ova tvrdnja može biti točna? Da li se može zaključiti da će se nova vladavina nalaziti na nebu samo zato što se u tom izrazu koristi riječ ‘nebesa’? Da li izraz ‘nova nebesa’ u sebi kriju činjenicu da je riječ o vladavini koja će se nalaziti na nevidljivom nebu gdje se nalazi Božja nebeska organizacija? Prije nego potvrdimo ono što smo već zaključili pogledajmo što o tome kaže Biblija.

Izraz ‘nova nebesa’ se u Bibliji ne koristi kako bi se opisala vladavina koja se nalazi na području nevidljivog neba. Taj izraz se u Bibliji koristi prije svega za vladavinu na zemlji koja zastupa Boga kao univerzalnog nebeskog vladara. Bog je preko proroka Izaije prorekao da će ‘novo nebo’ biti uspostavljeno u Izraelu u vrijeme kad se Izraelci budu vratili u svoju zemlju nakon izlaska iz Babilona. Tada se nije uspostavila nova vladavina na nebu, nego na zemlji. Prema tome logično je zaključiti da će i ‘novo nebo’ kojeg očekujemo biti uspostavljeno na zemlji a ne na nebu (Iz 66:20-22; Ezr 3:2).

Kad je Ivan u svojoj viziji vidio ‘novo nebo’, on nije naglasio da su se otvorila nebesa kako bi to vidio. To daje zaključiti da će Jehova i Krist preko tog ‘novog neba’ koje će biti uspostavljeno “na zemlji“, provoditi vlast nad narodima. U većini prijevoda se stavak iz Otkrivenja 5:10, prevodi izrazom "kraljevati će na zemlji" čime ispravno prevode grčki tekst (Ot 5:10; JB,KS,DK).

Međutim prijevod Novi svijet taj stavak prevodi "kraljevati će nad zemljom", ali ni to ne mora značiti da će vladati sa treće razine neba gdje je smješteno Jehovino prijestolje (Ot 5:10). Izraz ‘nad’ se ovdje ne može koristiti da bi se ukazalo na nevidljivo nebo koje se nalazi ‘nad’ planetom Zemljom, već na vladavinu koja će vladati ‘nad’ ljudskim društvom (zemljom). Tako npr. piše da Babilon Veliki sa zemlje vlada "nad kraljevima zemaljskim" (Ot 17:18). On time sa svog simboličnog nebeskog položaja vlada ‘nad’ cijelim ljudskim društvom, a ne sa doslovnih nebesa. Isus je određen da bude “vladar kraljeva zemaljskih“ (Ot 1:5).

Treba uzeti u obzir da se u Bibliji nigdje ne spominje Isusovo ‘prijestolje’ na nebu, nego samo Jehovino  (Ot 4:1-3). Na nebu se mogu vidjeti ‘24 prijestolja’ (Ot 4:4). Ta prijestolja su oduvijek podređena Jehovi. Međutim, Isus kao ‘Sin čovječji’ treba sjesti na ‘svoje slavno prijestolje’ koje će biti u izravnoj vezi s ‘Davidovim prijestoljem’, a time i s zemljom i s ’12 prijestolja’ koja će biti u rukama njegovih apostola koji će biti temelji novog Izraela i ‘Novog Jeruzalema’ (Mt 19:28; Ot  21:14). On će vladati “kraljevstvom ljudskim“ (Da 4:17).

Iako će u tom novom ‘Jeruzalemu’ biti ‘Božje i Janjetovo prijestolje’, to ne znači da se taj grad nalazi na nevidljivom nebu gdje će postojati dva prijestolja, jedan za Jehovu a drugi za Isusa (Ot 22:3). Upravo suprotno. To nam govori da će taj grad biti na zemlji gdje će biti samo jedno prijestolje namijenjeno za Isusa jer će Isus “vladati u Izraelu“ iz Jeruzalema (Mih 5:3; Mt 25:31). Sjetimo se da je kralj Salamun sjeo na ‘Davidovo prijestolje’ koje se ujedno bilo i ‘Jehovino prijestolje’. Tako je u Jeruzalemu bilo jedno ‘Božje i Davidovo prijestolje’ kao što će u novom ‘Jeruzalemu’ biti jedno ‘Božje i Janjetovo prijestolje’ (1.Lje 29:23; Iz 9:7).

Kao što je Salamun vladao sa zemlje, a Jehova sa neba, tako će i Isus sjediti na svom prijestolju koje neće biti na nevidljivom nebu, gdje je Jehovino prijestolje. Zato, izraz ‘Božje i Janjetovo prijestolje’ ukazuje na Isusovo prijestolje nad zemljom. U opisu knjige ‘Otkrivenje’ može se vidjeti Isusa kao Janje (Sin čovječji) koje stoji ‘uz Jehovu’, kao što piše:

“…I [Jehova]  koji sjedi na [svom] prijestolju razapet će šator svoj nad njima. (…) Janje koje je uz [Božje] prijestolje, pasti [će ih] i vodit na izvore voda života…” (Ot 7:15-17)

Ovdje ‘na nebu’ ne vidimo Isusa da sjedi na prijestolju nego će on na zemlji stajati ‘uz Božje prijestolje’. Isus je, nakon što je uskrsnuo i uznesen na nebo, ‘sjeo s Ocem svojim na njegovo prijestolje’, a ne na svoje prijestolje s kojeg bi on vladao zemljom (Ot 3:21b). No, uskoro će Isus dobiti svoje vlastito ‘prijestolje’ kako bi preuzeo vlast nad zemljom kojom će do tada vladati Sotona (Lk 4:5,6; Ot 2:13). Iako će njegovo prijestolje biti na području zemlje, on će kao veliki svećenik uzlaziti na nebo u samu ‘Svetinju nad svetinjama’ gdje će kao ‘Janje’ Božje s vremena na vrijeme osobno stajati ‘uz Jehovino prijestolje’ (He 9:3,6,7). Dok će Jehova sjediti na svom prijestolju, Isus će za to vrijeme sjediti na prijestolju novog ‘Jeruzalema’. Tada će Isus svojim izabranim suvladarima dati da i oni ‘sjednu s njim na njegovo prijestolje’ (Ot 3:21a; Mt 19:28). Budući da će oni zamijeniti sadašnje vlasti na zemlji, onda će i njihova prijestolja biti na zemlji čime će predstavljati Isusovo ‘slavno prijestolje’ i njegovo ‘kraljevstvo’ nad zemljom.

Prvi dio 20.poglavlja ‘Otkrivenja’ opisuje te događaje koji će se odigravati na području zemlje. Ivan iz svoje zemaljske perspektive vidi gdje anđeo "silazi s neba" kako bi uhvatio i onemogućio Sotoni da bude aktivan. Ovaj ‘silazak s neba’ na zemlju ukazuje da se događaji odigravaju na zemlji. Budući da se u nastavku ne spominje kako anđeo odvodi Sotonu na nebo, onda je jasno da ga zatvara ‘u bezdan’ negdje na zemlji (Ot 20:1-3). U nastavku ove vizije se vide 'prijestolja', ali se ne spominje druga razina neba niti ‘otvoreno nebo’, pa je jasno da Ivan tu na zemlji vidi ta 'prijestolja' na koja sjedaju Isusovi zastupnici. Naime, na ta prijestolja sjedaju oni mučenici koji su u simboličnom smislu bili ‘pogubljeni’. Njima je dano da sude na zemlji, a svim ostali pravednicima koji tada oživljavaju tj. dobivaju vječni život bit će dano da zajedno s njima i Kristom vladaju zemljom jer Ivan kaže:

“I oživjeli su i kraljevali s Kristom …” (Ot 20:4)

Ni ovdje se ne vidi da nakon 'oživljavanja' bilo tko odlazi na nebo. Ako je spomenuo gdje anđeo ‘silazi s neba’, onda bi vjerojatno spomenuo kako oni ‘uzlaze na nebo’. Taj odlazak na nebo bi morao vidjeti i opisati kao nešto sasvim novo, ali tog opisa nema. Čak ne spominje da je vidio ‘otvoreno nebo’ i na nebu njihova prijestolja. Naravno, on to ne spominje jer se ova vizija nastavlja odvijati na zemlji. Zato nije čudno što je Ivan u nastavku vidio kako su na zemlji mnoštva nepravednih i zavedenih ljudi "okružili tabor svetih i ljubljeni grad" Novi Jeruzalem (Ot 20:9). Njih će predvoditi ljudi koji će se pobuniti protiv vladavine Kraljevstva i koji će u svojoj pobuni uspjeti navesti mnoge ljude da im se pridruže. Oni koji će do tada biti suđeni kao nepravednici ali im se ne budu pridružili će na kraju dobiti vječni život kojeg će uživati zajedno sa svim pravednicima. Za razliku od svih tih događanja na Zemlji, pogledajmo što je Ivan mogao vidjeti na nepristupačnom nebu kad su se otvorila vrata na nebu. Tada je vidio Jehovino prijestolje na nebu.

“… prijestolje je stajalo na nebu (…) Oko prijestolja bila su dvadeset i četiri prijestolja.” (Ot 4:2-4)

Da li su ta 24 prijestolja namijenjena Isusovim suvladarima koji su otkupljeni sa zemlje? Vidjeli smo da nitko od njih još nije uskrsnuo, a kamo li da se nalaze na nebu. Tko su onda 24 starješine koji služe oko Božjeg prijestolja? Njih vidimo da služe pred Jehovom u samom nebu. Da bi znali tko su oni trebamo najprije razmotriti nebeske stvari vezane uz grad Jeruzalem i njegovo teokratsko uređenje. To ćemo razmotriti u trećem dijelu.

Kraj 2. dijela