Article Index

Nitko nije uskrsnut na nebu

Na početku svoje službe Isus je govorio o tome kako će neki imati mogućnost vidjeti otvoreno nebo. Natanaelu i drugima koje je kasnije izabrao za apostole je rekao:

“… vidjet ćete nebo otvoreno i anđele Božje kako uzlaze i silaze k Sinu čovječjem.” (Iv 1:51)

Budući da je Isus za anđele rekao kako ‘silaze’ s neba ‘k Sinu čovječjem’ onda je očito mislio da će On kao kralj biti na zemlji. Kao ‘prvi Svećenik’ Isus će vjerojatno u određeno vrijeme odlaziti na nebo pred Boga tako da će anđeli tada ‘uzlaziti’ k njemu po simboličnim ljestvama. Patrijarh Jakov je u svom snu vidio te ljestve koje su stajale na zemlji a vrhom su se ticale neba. Po ljestvama su se penjali i silazili anđeli a na vrhu ljestava je tada vidio Jehovu (1.Mo 28:12,13). Učenik Stjepan je prije svoje smrti vidio "nebesa otvorena i Sina čovječjeg kako stoji zdesna Bogu" (Dj 7:56). No, Isus je čak i svojim protivnicima rekao:

“…vidjet ćete Sina čovječjeg kako sjedi zdesna Silnome i dolazi s oblacima nebeskim.” (Mk 14:62)

Njegov ‘dolazak’ je u biti ‘silazak’ s neba na zemlju. Njegovi protivnici će nakon svog uskrsnuća biti svjedoci uspostave Kristove vladavine i njegove aktivnosti s kojom će on povezivati nebo i zemlju. Nitko od ljudi neće ići na nebo, a kamo li protivnici da bi vidjeli Isusa gdje sjedi s desne strane Bogu. No, ipak će ga vidjet gdje sjedi s desne strane jer će on sjediti na svom zemaljskom prijestolju.

Budući da je Isus prije svog odlaska na nebo najavio svoj ponovni ‘dolazak’ onda će se u određenom smislu moći ‘vidjeti’ otvoreno nebo koje predstavlja trenutak njegovog pojavljivanja u slavi. Zanimljivo je zapaziti da Isus svojim apostolima i protivnicima nije dao nikakvu naznaku da će oni prilikom otvaranja nebesa na nebu, osim njega ‘vidjeti’ i neke izabrane ljude. Nikad nije spomenuo da će se s neba na zemlju zajedno s njim vratiti njegovi apostoli tako da oni nikad nisu spominjali tu mogućnost. I pravednici i nepravednici će tokom Isusovog kraljevanja ‘vidjeti’ fenomen otvorenog neba s kojeg će Isus sići u pratnji anđela.

Dok bude vršio svoju kraljevsku službu na zemlji on će se direktno nalaziti sa 144000 izabranih koji će u njegovo ime služiti na zemlji kao njegovi kraljevi i svećenici. Budući da oni neće svoju službu vršiti na nebu onda neće ni morati uzaći na nevidljiva nebesa. Isus je to objasnio kad je svojim apostolima rekao:

“Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.” (Iv 13:33)

Ako oni neće ići k njemu na nebo, gdje će se onda oni susresti s njim? Vjerojatno u dijelu neba koje će biti dostupno ljudima. Ponekad se određeni biblijski stavci prilagođavaju ideji o odlasku na nebo samo zato što je takvo vjerovanje bilo prihvaćeno kao nešto sasvim razumljivo. Tako se u Stražarskoj kuli (od 1.4.2002. na str. 13) samo djelomično citira stavak iz Ivana 6:44a kako bi se podupirala ta zamisao. Pogledajmo kako je ovaj stavak objašnjen u spomenutom broju časopisa? U razmatranju teme o pokrštavanju između ostalog piše:

“Mnogima koji su bili prisiljeni na masovno pokrštavanje možda je rečeno da će nakon smrti otići na nebo. No Isus je rekao:

"Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me poslao ne privuče" (Iv.6:44a).

Jehova je  privukao 144000 osoba koji će biti Isusovi sunasljednici [na nebu] u nebeskom kraljevstvu.“

Time se željelo reći kako je Isus u tim riječima dao naznaku o odlasku na nebo samo onih koje Bog ‘privuče’ te da su ljudi u takozvanom kršćanstvu s tom izjavom zavodili mnoge koje su pokrštavali jer su svima obećavali odlazak na nebo. Tako ispada kao da je Isus rekao ‘da nitko ne može doći k njemu [na nebo],  ako ga ne privuče njegov Otac’. No, da li je Isus s tim riječima tvrdio da će neki ljudi doći k njemu na nebo?

Isus tom prilikom uopće nije govorio o odlasku na nebo jer je u nastavku rekao za takve osobe koje Bog privuče njemu: 

“… i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6:44b)

Ako razmotrimo kontekst i pozadinu ostalih Isusovih propovijedi tada ćemo zapaziti da je On za ‘uskrsnuće’ pravednika govorio da će se ono desiti u ‘posljednji dan’ koji započinje nakon Harmagedona jer je prije ovoga rekao:

“Jer volja je Oca mojega da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6:40)

Prema tome, on nikad nije govorio o uskrsnuću na nebo niti o nekom ranijem uskrsnuću koje bi započelo prije ‘posljednjeg dana’ nego o općem uskrsnuću koje će se odvijati pod njegovom vladavinom na zemlji za vrijeme tog ‘posljednjeg dana’. Sve osobe koje Bog privuče Isusu, odnosno sve osobe koje budu privučeni Isusu po dobroj vijesti, će uskrsnuti u život vječni u vrijeme uskrsnuća pravednih. Tako su ga razumjeli apostoli i tako bi ga i mi morali razumjeti. Ovo je samo jedan od mnogo primjera gdje se nekim stavcima pokušava naći neka misao kako bi joj se dodala neka riječ kojom se, kad se izuzme iz konteksta, može dati drugo značenje.

Svatko onaj tko ozbiljno pristupa Bibliji ne bi smio uzimati neke misli iz konteksta kako bi im davao značenje koje nije u potpunom skladu sa onim što je rečeno. Takav pristup Bibliji dovodi do zabune. Zato oni koji istražuju Bibliju imaju pravo iznositi i upućivati prigovore na neka dosadašnja tumačenja i objašnjenja s namjerom da se ona isprave.

Sve što Biblija govori o uskrsnuću, možemo bolje razumjeti ako stvari promatramo u svjetlu onoga kako su to razumjeli apostoli i prvi kršćani. Ako samo zagrebemo po površini i ne idemo u dubinu možemo pogriješiti dovodeći uskrsnuće u vezu s odlaskom na nebo. Vidjeli smo da se uskrsnuće može odvijati samo ovdje na zemlji, gdje je čak i Isus uskrsnuo. Apostoli su stoga svoju ‘nadu’ polagali u zemaljsko ‘uskrsnuće u koje su vjerovali svi Židovi’ (Dj 24:15). To vjerovanje nisu mijenjali jer su odmah nakon Isusovog uskrsnuća ‘poučavali narod i na Isusovu primjeru objavljivali uskrsnuće od mrtvih’ (Dj 4:2). Oni su na primjeru Isusa objavljivali samo uskrsnuće u vječni život, ali nisu njegov primjer nikad koristili kako bi objavljivali da će nakon uskrsnuća biti odneseni na nebo jer su znali da je Isus samo privremeno uzet na nebo i da će se vratiti. Kad proučavamo Kršćanska grčka pisma, mogli bi vrlo lako zaključiti kako su prvi kršćani očekivali da se Krist ‘spusti’ na zemlji a ne da se oni uzdignu živjeti daleko iznad nebeskih oblaka.