Article Index

Tajne nebeskih oblaka

Isus će se ponovno vratiti na zemlju jer je Petar rekao:

“... da bi [u budućnosti] od lica Jehovina došla vremena okrepe i da bi on poslao Krista [na zemlju], koji je za vas određen, Isusa, kojega nebo mora zadržati do vremena obnove…” (Dj 3:19-21)

U kom smislu nebo treba ‘zadržati’ Isusa do vremena obnove? Znamo da se Isus i nakon što je otišao na nebo pojavljivao na zemlji, ali samo u viđenjima. Apostol Pavle je tako doživio susret s Kristom (Dj 9:7; 26:16). To znači da je Isus bio osobno nepristupačan pa se mogao ukazivati ljudima samo u onoj dimenziji koju mogu vidjeti samo oni kojima Bog to omogući. Iako se Isus na takav način mogao javljati svojim učenicima, Jehova je u svojoj namjeri ipak ‘zadržavao’ Isusa da do daljnjega ne živi i ne djeluje na zemlji. Naime ‘nebo zadržava Isusa’ u tom smislu što on ‘do vremena obnove’ neće živjeti na zemlji nego samo izvan zemlje. Što je onda Pavle mislio kad je rekao da će se oni ‘s Gospodinom susreti u zraku’, nakon što budu odneseni u oblacima? (1.So 4:17). Kako možemo povezati Isusovu i Pavlovu izjavu? Pogledajmo što Pavle govori:

“... jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom, i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom. Zatim ćemo mi živi, koji preostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodinom u zraku. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.” (1.So 4:16,17)

Kako je Pavle dobio ove informacije, kad znamo da ih nikako nije mogao pronaći u Hebrejskim svetim spisima? On nam sam otkriva izvor tih informacija kad kaže da su to bile, "…viđenja i objave Gospodinove." Kroz te vizije on je dobio mnoge ’objave’ i "čuo riječi koje se ne smiju izreći, koje čovjeku nije dopušteno govoriti" (2.Ko 12:1,4,7; vidi Ga 1:12; 2:2). Pitanje je da li su ‘objave i viđenja’ bile realna slika stvarnosti ili samo sredstvo pomoću kojih je mu je Gospodin prenosio informacije u simboličnom obliku?

Znamo da su mnoge biblijske vizije imale simbolično značenje i da su preko slika, koje su imale svoju simboliku, sakrivale svoje dublje i skriveno značenje od ljudi koji nisu imali otvoren um i srce za Božju proročansku riječ (Izr 25:2). Čak je i Pavle, koji je dobio objave putem vizija, rekao:

“Jer naše je znanje djelomično i naše je proricanje djelomično (…) Jer sada vidimo odraz u ogledalu koje daje nejasnu sliku, a tada ćemo vidjeti licem u lice. Sada je moje znanje djelomično, a tada će moje znanje biti potpuno…” (1.Ko 13:9,12)

Apostol Pavle, isto kao i prorok Danijel, nije u svoje vrijeme mogao razumjeti sve ono što je vidio zato što su gledali simbolične vizije a ne realne događaje koje bi prenosile stvarna zbivanja na nebu ili zemlji. Točnu spoznaju o tim stvarima koje su oni zapisali će imati Božji narod nakon što se ispune u Božjem kraljevstvu. Ali, ipak već sada možemo nazirati o čemu se radi. Petar je također koristio simbolične riječi kod opisivanja događaja vezanih za Jehovin dan (2.Pe 3:10-13). Nakon jednog takvog opisivanja je rekao:

“…kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavao po danoj mu  mudrosti napisao, govoreći o tome kao što to čini i u svim svojim pismima. No, u njima ima teško razumljivih misli…” (2.Pe 3:15,16)

Da li su nam onda Pavlove riječi iz 1.Solunjanima 3:16,17 teške za razumjeti ili ih prihvaćamo kao gotovu stvar? Kad je rekao da će uskrsnuli  ‘zajedno sa živima biti odneseni u oblacima da se sretnu s Gospodinom u zraku’, da li je koristio simbolične riječi s kojima je opisivao jednu od objava koju je dobio od Gospodina?

Sve upućuje na to, tako da i njegove riječi imaju simbolično a ne doslovno značenje. Čak ako će doslovno biti odneseni u oblacima, onda će to biti u dostupnom djelu neba koji je ispunjen zrakom kojeg udišemo. No, ono što je zanimljivo zapaziti u svemu tome je to što se ovi događaji trebaju odigrati na zemlji. Apostol Ivan je od Gospodina dobio nešto drugačiju viziju. On je vidio dvojicu svjedoka koji će prorokovati jedno određeno vrijeme, nakon čega će biti ubijeni od strane političke divlje zvijeri. No, Bog ih je oživio.

“I čuli su jak glas s neba kako im govori: Uzađite ovamo. I uzašli su u oblaku na nebo …” (Ot 11:12)

Kakvo značenje imaju riječi: "uzašli su u oblaku na nebo"? Da li imaju slično značenje kao i Pavlove riječi: "odneseni u oblacima"? Ako je Pavle koristio simbolične riječi koje su izvedene iz dobivene vizije, tada i njegove riječi imaju simbolično značenje.

Moguće je da je on samo opisao ono što je vidio u viziji, bez da je pokušao dati objašnjenje za nju, jer ni sam još nije mogao imati jasnu sliku svega toga. U knjizi "Otkrivenje…" (na str. 170, st.25.) se kaže da se izraz, ‘popeli su se na nebo u oblaku’ odnosi na podizanje osoba u više duhovno stanje. No, prije bi se reklo da oblaci predstavljaju sredstvo koje onemogućava ljudima da vide stvarnost koju ti oblaci sakrivaju. Oblak je vidljiv, dok su anđeli nevidljivi, tako da nadnaravan oblak na neki način samo daje potvrdu da iza njih stoje nebeska bića koja u toj situaciji djeluju na zemlji s određenim zadatkom. Tako je prorok Elizej tražio od Boga da njegov sluga vidi što se krije u zraku te je vidio 'brda puna ognjenih kola i konja' (2.Kr 6:17). Dok su drugi na brdima vidjeli samo oblake, ti oblaci su u sebi krili nebeske vojske anđela koji su se koristili sredstvima kretanja koji su izgledali poput nekih kola.

Ilija je bio odnesen na nebo na način koji je bio vidljiv Elizeju. No da je tom prilikom bio prisutan oblak, tada se ne bi vidjela vatrena bojna kola s konjima (2.Kr 2:11,12). No i to što je vidio Elizej nije bila zemaljska stvarnost nego je samo opisivala ono što se moglo promatrati kao djelovanje nebeskih stvarnosti. Naime, 'konji' i 'kola' pripadaju zemaljskoj stvarnosti koja najbliže opisuje nebeske stvari kao sredstvo kojim se koriste anđeli da bi čovjeka uzdigla iznad zemlje i prenijeli na drugi dio zemlje.  Na isti način se spominju 'ljestve' kako bi nam dali do znanja da se u vezi sa zemljom anđeli kreću točno određenim putanjama. Prema tome, 'oblaci' u doslovnom smislu predstavljaju prisutnost nebeskih stvarnosti koje pripadaju nebu kao što su u prošlosti gora Sinaj i šator sastanka “izvan tabora“ predstavljali 'nebo' u kojem se Mojsije nalazio s Bogom tj. Božjim nebeskim zastupnikom.

Danas ljudi mogu doći pred televizor i svi zajedno iz svih dijelova zemlje promatrati jednu osobu koja se nalazi na svom mjestu. Kad bi koristili današnju tehnologiju i gledali sliku u 3D formatu imali bi osjećaj da se nalazimo u tom prostoru kojeg gledamo i da se putem holograma jedna osoba nalazi u isto vrijeme pred svim ljudima svijeta u njihovom prostoru. U tom smislu je moguće doživjeti zajednički susret s Kristom “u oblaku“ bez obzira na kojem dijelu svijeta se budemo nalazili. Oblak se sastoji od vode, a voda je najsavršeniji medij za prenošenje vizualnih i čulnih informacija, što potvrđuju najnovija istraživanja. Neki apostoli su se pod nadnaravnim oblakom bili odvojeni od stvarnosti i promatrali Isusovu slavu kad bude dolazio u budućnosti. Tako ćemo se svi nekim vizualnim efektom odvojiti od svoje stvarnosti i biti u tom momentu 'u oblaku' pred Kristom bez da doslovno napustimo svoje mjesto prebivanja. Budući da se vjerojatno nećemo naći svi zajedno na jednom određenom fizičkom mjestu na zemlji onda je izraz “odneseni u oblacima da se susretnu sa Gospodinom u zraku“ najbolji način da se opiše taj zajednički susret s Kristom. Prema tome, oblaci koji se spominju u Bibliji nisu bili prirodni oblaci koji su nastali djelovanjem prirodnih meteoroloških pojava nego su nastali nadprirodnim djelovanjem na molekule vodika i kisika, kako bi poslužili za medij koji može očitovati Božju slavu i njegovu prisutnost.

Isus je bio uzet na nebo u tim nadnaravnim oblacima, nakon čega ga je "Bog uzvisio [na viši položaj] i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena" (Flp 2:9). Nadnaravni oblaci su oteli Isusa od ljudskih pogleda, nakon čega je bio nedostupan pa će u suprotnom ti isti oblaci biti upotrijebljeni kako bi objavili Kristov dolazak na zemlju nakon čega će Isus ponovno biti dostupan i vidljiv ljudima, pa čak i onim neprijateljima iz prošlosti koji budu uskrsnuti (Dj 1:9-11; Ot 1:7). Moguće je očekivati da ćemo prilikom tog susreta s Kristom moći gledati kako pojedini članovi budu izdvojeni iz mnoštva i dovedeni bliže Kristu što će biti dokaz da su podignuti na ’nebo’, tj. na duhovnu razinu autoriteta koji će ih odvojiti i razlikovati od ‘zemlje’ ili zemaljske klase, kao što su se Levitski svećenici po svojoj ulozi i odjeći razlikovali od naroda.

Kristovi izabranici će biti uzeti i sakupljeni na neko mjesto koja će predstavljati ‘nebo’. Npr. Mojsije se je susretao s Bogom na ‘nebu’, pa je za tu prigodu bilo rečeno: 

“Na goru Sinaj sišao si i s neba im govorio.” (Ne 9:13; Ot 14:1)

Izraz ‘s neba’ u ovom slučaju znači ‘s gore Sinaj’ koja je bila pokrivena nadnaravnim oblacima. Tu goru je Bog posvetio kao mjesto na koje se mogao popeti samo onaj kome je on to dozvolio. Izabrani će se popeli na ‘nebo’ tako što će dobili nebeski autoritet na gori ‘Sionu’ koja poput gore ‘Sinaj’ predstavlja ‘nebo’ ili Svetinju. Svećenici su mogli ulaziti u Svetinju koju je ispunjavao oblak i nadnaravno svjetlo. Ta Svetinja u podnožju gore je poput gore Sinaj predstavljala to isto nebo. Narod je vidio oblak koji bi se spuštao na vrata od šatora, ali ne i ono što se dešavalo iza oblaka. No, Mojsije je ulazio iza oblaka gdje se sastajao s Bogom ‘licem u lice’ (2.Mo 33:9-11). S kim je razgovarao Mojsije kad je u istom poglavlju Bog njemu rekao:

“…ne možeš vidjeti lica mojega",… vidjet [ćeš me] s leđa. Ali moje se lice ne može vidjeti.” (2.Mo 33:20,23)

Bog je Mojsiju rekao:

“Evo, šaljem pred tobom anđela (…) Čuvaj ga se, i slušaj glas njegov. Nemoj se buniti protiv njega, jer vam neće oprostiti prijestupe. On nosi ime moje.” (2.Mo 23:20,21)

Taj anđeo je bio Božji zastupnik. Budući da je nosio Božje ime – ‘Jehova’, onda se u Bibliji on imenuje kao ’Jehova’. Npr. u vrijeme kad je za suca trebao biti izabran Gideon, izvještaj kaže:

“Potom je došao anđeo Jehovin (…); Tada se Jehova [anđeo koji je nosio Božje ime] okrenuo prema njemu (…). A anđeo Jehovin nestao je ispred očiju njegovih. Tada je Gideon shvatio da je to bio anđeo Jehovin. I rekao je: Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Vidio sam anđela tvojega, Jehova, licem u lice?” (Su 6:11,14,21,22)

U jednom drugom slučaju je došao anđeo Jehovin Abrahamu u obličju čovjeka. Njemu se Abraham obratio nazvavši ga imenom ’Jehova’ (vidi 1.Mo 18:2,3,13,20). 

Zato, kad čitamo izvještaje gdje se spominje ‘Jehova’ kako razgovara s ljudima, trebamo imati u mislima da je riječ o Božjim nebeskim zastupnicima. Jehova je preko zastupničkog anđela bio s Izraelcima u oblaku i pratio ih na njihovom putu u obećanu zemlju. On ih je vodio i spašavao preko tih anđela tako da se za takvog Božjeg anđela kaže da je riječ 'anđelu lica njegova' (Jr 63:9, IŠ). Taj zastupnik je u Jehovino ime silazio u oblaku na goru Sinaj, a kasnije i u tabernakul. Izvještaj kaže:

“Potom je Jehova sišao u stupu od oblaka i stao na ulaz u šator (…) Zatim im je rekao: (…) Da se među vama pojavio Jehovin prorok, ja bih mu se objavio u viđenju. U snu bih mu govorio. Ali nije tako s mojim slugom Mojsijem (…) Licem u lice s njim ja razgovaram (…). I pojavu Jehovinu on gleda…” (4.Mo 12:5-8; 11:25)

Isto tako, kad Ivan, koji je vidio neke vizije, kaže da će ‘robovi [Božji] vidjeti lice njegovo’ onda to neće biti vizija niti doslovno viđenje Božjeg lica, kao što ni ‘ime njegovo’ neće biti doslovno ispisano ‘na čelima njihovim’ (Ot 22:4). Oni će poput Mojsija moći gledati odraz Jehovine slave koja će prisutna pred njima dok budu služili na svetom mjestu pred licem anđela kao Božjeg zastupnika. Za razliku od njih, ostatak Božjeg naroda će vidjeti samo nebeske fenomene u kojima će prepoznati Božje djelovanje preko anđela. Iako se kaže da je ‘Jehova licem u lice iz vatre govorio’ s Izraelcima, oni ipak nisu mogli vidjeti njegovo doslovno lice, jer je 'lice' predstavljeno s ‘vatrom’ u kojoj je prebivala njegova slava (5.Mo 5:4; 4:15). U tom slučaju je 'lice' koje su gledali bilo obilježje nebeske slave koja je odražavala Božju moć kroz vatru i grmljavinu u oblaku.

Zato možemo zamisliti da će slično i sav Božji narod gledati ‘Božje lice’, ne doslovno, nego u nekoj od nadnaravnih fenomena koji će predstavljati Jehovinu slavu. Mojsije je razgovarao s anđelom koji je zastupao Jehovu, licem u lice. On ga je gledao svojim očima. Anđeo je Mojsiju pokazao Božju slavu na način da je Mojsije vidio Boga s leđa. Naravno, Jehova se nije trebao doslovno ‘spustiti’ na zemlju da bi ga Mojsije vidio na takav način. Anđeo je samo demonstrirao viziju Božje slave pred njegovim očima, kao što je kasnije Isus demonstrirao svoju slavu pred trojicom apostola (Lk 9:28-36). Tako će se svećenici i knezovi sastajati s Isusom na svetom mjestu pred Bogom na način koji će vjerojatno biti sakriven od naših očiju.

Ukoliko će Isus kao kralj i prvosvećenik morati jedan dio svoje službe obavljati izvan zemlje tako što će se vraćati na nebo (Svetinju nad svetinjma), onda će i silaziti s neba na točno određeno sveto mjesto (Svetinju) na način koji će biti vidljiv ljudima, ali ipak sakriven nebeskim oblacima. Samo članovi ‘novog neba’ će imati čast da stalno komuniciraju s njim na tom svetom mjestu u Svetinji. Poput Mojsija i oni će zajedno s njim u određeno vrijeme ‘ulaziti u oblak’ koji će predstavljat ‘nebo’ ovdje na zemlji (2.Mo 24:18; Ne 9:13; Ot 22:4,5).

Članovi 'novog neba' neće moći komunicirati s Jehovom niti će ga moći vidjeti zato što Bog "prebiva u nedostupnom svjetlu, kojega nitko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti." - kaže Pavle (1.Ti 6:16). No, oni će ‘vidjeti Božje lice’ kao što ga je vidio i Mojsije na gori Sinaj, što je značilo da je bio u neposrednoj prisutnosti onog anđela koji je zastupao Jehovu (Ot 22:4,5; 2.Mo 33:9-11). Iako nitko od ljudi ne može vidjeti Boga, Isus je svojim slušateljima rekao: "Sretni su oni koji su čista srca, jer će vidjeti Boga" (Mt 5:8; 1.Iv 3:2). Tako je i Mojsije "ostao postojan kao da vidi Nevidljivoga" (He 11:27). Ako su Izraelci vidjeli Jehovino lice u ‘vatri’ onda ćemo i svi mi koji smo čista srca, vidjeti Boga, ne doslovno nego preko Isusa – Božjeg zastupnika koji je rekao:

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Iv 14:9)

Boga ćemo još bolje vidjeti i upoznati kad se On očituje preko svog Sina u Božjem kraljevstvu. Tada ćemo dobiti neraspadljivi vječni život kao i Isus pa ćemo u tom smislu "biti poput njega jer ćemo ga vidjeti upravo onakvog kakav jest" (1.Iv 3:1,2; Job 42:5). Što znači vidjeti Boga onakvim kakav jest?

Znamo da Abraham, Izak i Jakov nisu poznavali Boga po imenu Jehova. Naime, nisu ga mogli vidjeti u pravom značenju njegova imena iza kojeg se on predstavlja svojim slugama. Iako su znali da se Bog zove Jehova (Jahveh), oni ga tada još nisu potpuno upoznali i vidjeli u skladu sa značenjem njegova imena. To su vidjeli njihovi potomci kad se Jehova otkrio kao onaj koji ispunjava svoja obećanja (2.Mo 3:14,15; 6:3). Poznavati nekoga po imenu znači ‘vidjeti ga onakvog kakav on i jest’. A to možemo, ne samo slušajući o njemu, nego i vidjevši ono što ga čini takvim. Nakon što je Isus pokazao kakav je Jehova, mi ga od tada još bolje vidimo (Iv 17:6). Bog će se uskoro još više otkriti preko svog zemaljskog Sina. Tada će ispuniti sva svoja obećanja, a mi ćemo tek tada kao njegova savršena djeca ‘biti poput njega’. Naravno, nećemo morati uzaći na nebo i biti Bog da bi bili poput njega, nego ćemo poput Isusa u svom tijelu odražavati Božju sliku po kojoj nas je stvorio (1.Mo 1:27). U svom ljudskom tijelu moći ćemo odražavati besmrtnost i sve Božje osobine, njemu na slavu. Tada ćemo ga u sebi ‘vidjeti onakvog kakav on i jest’.

Ako sve ovo uzmemo u razmatranje možemo zaključiti da će članovi izabrane i izdvojene 'klase neba' tvoriti upravu nebeskog kraljevstva ovdje na zemlji. Svi njihovi zadaci će se odvijati ovdje na zemlji. Knezovi iz svakog područja zemlje će dolaziti pred svećenike u trijem hrama, a svećenici će imati ulogu da nas predstavljaju pred Bogom, ulazeći s Kristom kroz vrata u ‘Svetinju’ hrama gdje će se susretati s Bogom, što će biti sakriveno od naših očiju. Kad je Jehova dao da se sagradi ‘svetište’ na zemlji, on ga je prikazao sa dvije međusobno povezane prostorije. Prva je ‘Svetinja nad svetinjama’ koja predstavljala Jehovino nebesko područje gdje on prebiva i gdje je njegovo sveto prijestolje. Druga prostorija je ‘Svetinja’ koja predstavljala zemaljsko područje posvećeno službi Bogu. Prolaz kroz zavjesu između ta dva prostora je prijelaz iz nebeskog u zemaljsko područje i obrnuto (He 9:2,3,6,7).

Svećenici će moći ulaziti u ‘Svetinju’, ali ne i u ‘Svetinju nad svetinjama’ u koju će u određeno vrijeme odlaziti samo Isus gdje će kao Kralj i Prvosvećenik, vrijednost svega što je učinjeno u korist ljudi, donositi pred Boga koji će tako moći blagosloviti poslušno čovječanstvo. Isus će se potom iz ‘Svetinje nad svetinjama’ koja se nalazi na nevidljivom nebu vraćati s oblacima na zemlju i ulaziti u područje Svetinje gdje će se susretati sa članovima ‘novog neba’. (opširnije o ovoj temi pronađi u 15. svesku ove knjige).

Što onda reći na tvrdnju Watchtowera da su neki kršćani već uskrsnuli i da se nalaze s Isusom na nebu. Spomenuli smo neke biblijske argumente koje se do sada nije uzelo u dublje razmatranje, a koji pobijaju tu tvrdnju. Kad razmotrimo tu temu, onda ćemo jasno vidjeti kada, gdje i na koji način će se živi i uskrsnuli članovi Kristove skupštine po prvi put susresti sa Isusom.