Article Index

Isus dolazi s anđelima

Isus će doći s oblacima nebeskim u pratnji. No, tko su ti koji će ga pratiti prilikom njegovog dolaska? Vidjeli smo da to ne mogu biti apostoli i drugi umrli članovi klase neba. Da li se sa tim slažu riječi apostola Pavla koji je rekao:

“I sam naš Bog, i Otac, i naš Gospodin Isus neka usmjere naš put prema vama (…) da vam srca budu čvrsta, besprijekorna u svetosti pred našim Bogom i Ocem i da takvi dočekate prisutnost našeg Gospodina Isusa sa svim njegovim svetima.” (1.So 3:11-13)

Da li ovdje spomenuti ’sveti’, koji će biti sa Isusom u vrijeme njegove prisutnosti predstavljaju Božje sluge? Da, ali to ne znači da oni dolaze s neba s Isusom. Ovu izjavu trebamo objektivno sagledati. Prvi su kršćani očito očekivali Kristov dolazak i vrijeme njegove prisutnosti. Oni koji budu na životu trebaju biti duhovno spremni i budni da dočekaju Isusa kako bi kao sveti bili s njim u vrijeme njegove prisutnosti. Pavle nije koristio nijedan izraz kojim bi tvrdio da će Isus doći s neba sa svetima koji su već umrli.

Nitko od njih nije na smrt gledao kao na priliku da uzađu na nebo i da se zajedno s Isusom vrate s neba na zemlju gdje bi ih dočekali ostali učenici. S druge strane, ako bi živi članovi skupštine na zemlji u vrijeme Isusovog očitovanja mislili da se na nebu sa Kristom nalaze uskrsnuli članovi skupštine, onda bi to značilo da su oni koji su umrli imali prednost da se prije živih susretnu s Isusom u zraku gdje je Isus sišao s neba. No, vidjeli smo da to ne može biti slučaj. Oni koji su umrli će uskrsnuti nakon Harmagedona, prilikom uskrsnuća pravednika. To znači da Isus ne može doći s neba sa ‘svetim’ apostolima i drugim svetim osobama jer oni još nisu uskrsnuli, a kamo li da se nalaze s njim na nebu. No, kad je u pitanju njegov dolazak prije nego započne njegova slavna prisutnost onda je u vezi toga Isus rekao:

“Jer određeno je da Sin čovječji dođe u slavi Oca svojega sa (svetim) anđelima svojim i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.” (Mt 16:27)

To je isto ponovio Ivanu u Otkrivenju kad je rekao:

“Evo, dolazim brzo i donosim plaču, da platim svakome prema djelu njegovom.” (Ot 22:12)

U ovoj drugoj izjavi se ne spominju anđeli, ali se to podrazumijeva samo po sebi jer je riječ o istim događajima koje Isus nakon mnogo godina ponavlja Ivanu. Anđeli su ti ‘sveti’ koji će doći s Isusom kad se on očituje u svojoj slavi. Tako će svi preostali kršćani, dočekati Isusa koji će doći sa svojim svetim anđelima.

Isus će tek tada kada počne vladati, svakome dati prema djelu njihovom, što znači da nitko još nije uskrsnuo i dobio nagradu vječnog života. Isus nigdje ne govori da će doći sa onima koji su navodno uskrsnuli i našli se s njim na nebu. Da je to tako možemo potvrditi u slijedećim Pavlovim riječima:

“Jer pravedno je da Bog onima koji vam nanose nevolju uzvrati nevolju, a vama, koji trpite nevolju, da donese olakšanje, kao i nama, kad se s neba pojavi Gospodin Isus sa svojim moćnim anđelima.” (2.So 1:6,7)

Isus očito neće doći čak ni sa svojim apostolima, već u "slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela" (Lk 9:26). Neće svi anđeli imati čast da s Isusom učine kraj ovom zlom poretku nego samo "izabrani anđeli" (1.Ti 5:21). Zato ’dvadeset i četiri (24) starješine’ koje Ivan vidi na nebu ne mogu predstavljati uskrsnule članove Isusovih budućih suvladara na zemlji (Ot.4:4).

Rani kršćani nisu mogli očekivali da će Isus doći sa vjernima koji su umrli, jer očito nisu ni vjerovali da će bilo tko od njih prije toga uskrsnuti i otići na nebo. Da su mislili tako, onda bi to značilo kako se ‘sveti’ koji su umrli već nalaze na nebu s Isusom. Neki su možda to mislili pa su još tada tvrdili da je ‘uskrsnuće već nastupilo’ čime su potkopavali vjeru nekih (2.Ti 2:18). Da su prvi kršćani znakove posljednjih dana tumačili onako kako ih tumači Watchtower, onda Pavle ne bi prekorio one koji su zastupati ideju da je ‘uskrsnuće već počelo’. No, vidjeli smo da su oni unatoč vidljivim znakovima posljednjih dana ipak očekivali Kristov dolazak i njegovu prisutnost tako da su samim tim vjerovali da će ‘svete’ osobe uskrsnuti na zemlji i to nakon što dođe kraj ovog poretka. Dok su očekivali skori kraj oni su znali da ‘uskrsnuće još nije bilo’, odnosno da ‘umrli u zajedništvu s Kristom’ još spavaju smrtnim snom. Samim tim su vjerovali i govorili da će Isus doći sa svojim svetim anđelima, o čemu su nas apostoli upoznali preko svojih poslanica. Oni koji poput Watchtowera tvrde da je ‘uskrsnuće već nastupilo’ očito ne govore istinu.

Da ne bi mislili da će Isus sa sobom, s neba na zemlju dovesti uskrsnule, moramo ispravno razumjeti Pavlove riječi kad on kaže za one koji su umrli:

“Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su umrli u zajedništvu s Isusom dovesti s njim.” (1.So 4:14)

Kao što pojam ‘umrijeti s Kristom’ ne znači umrijeti u istom trenutku s Kristom, tako i pojam ‘dovesti s Kristom’ ne znači da će umrli doći u trenutku kad Krist dolazi sa svojim svetim anđelima. Bog će ih prema Pavlovim riječima ‘dovesti’ u vječni život posredstvom svog Sina jer su "umrli s Kristom" (vidi Ri 6:8). Zato ove riječi trebamo promatrati u kontekstu onoga što smo već razmotrili u stavcima 15-17 koji slijede ovu misao (1.So 4:15-17). Pavle ovdje govori da će uskrsnuće nastupiti s Isusovim dolaskom. To će se desiti u budućnosti prilikom Isusove prisutnosti u slavi. Budući da Watchtower vrijeme Isusove prisutnosti stavlja u vrijeme između 1914 i Harmagedona, onda njegovi čelnici ustraju na tvrdnji da je uskrsnuće već nastupilo za neke kršćane.

Međutim Pavle ne govori da će oni koji su umrli, najprije uskrsnuti na nebo kako bi ih Bog mogao ‘dovesti s Isusom’ s neba u vrijeme kad se Isus bude očitovao svijetu. Da je to mislio onda bi nadopunio svoju misao pa bi rekao da će ‘Bog one koji su umrli [najprije uskrsnuti na nebu a zatim] s Isusom dovesti s njim’. No, on to nije rekao. Oni će biti dovedeni u vječni život s njim prilikom njegove prisutnosti kad ih bude uskrsao na početku Gospodinovog dana. Njihovo uskrsnuće je povezano s Isusom pa je razumljivo da će biti dovedeni u život s Isusom koji će ih uskrsnuti u početnom vremenu svoje prisutnosti koje slijedi neposredno nakon Isusovog dolaska.

Kad na ovakav način razlučujemo pojedine biblijske pojmove koji imaju svoje dodirne točke, onda ih možemo razumjeti tako da u njima vidimo sličnosti i razlike. Jedna od tih razlika je to da se izraz 'sveti' može odnositi na svete ljude ili svete anđele. Kad to uvidimo onda će nam biti jasno da Isus dolazi s neba sa svojim svetim anđelima, ali da anđeli nisu oni “sveti“ o kojima Pavle govori kad je rekao

“da takvi dočekate prisutnost našeg Gospodina Isusa sa svim njegovim svetima.”

Netko bi mogao na trenutak pomisliti da se ovdje govori kako će živi dočekati Isusa i ‘njegove svete’ prilikom njegovog dolaska s neba? Međutim, konstrukcija rečenice govori o tome kako ćemo dočekati, ne samo Krista kao osobu nego da ćemo dočekati i njegovu prisutnost. Prisutnost je jedno određeno vremensko razdoblje ili “dan“ Kristove slavne vladavine. U tom periodu će postojati dvije klase ljudi. Jedni će biti proslavljeni s njim jer će kao sveti dobiti vječni život. Zato Pavle traži od njih da im do tada “srca budu čvrsta, besprijekorna u svetosti“. Drugi će u tom danu i dalje biti odvojeni od vječnog života jer će smrt i dalje imati vlast nad nepravednicima (vidi 1.So 1:6-10). Pavle nas stoga ohrabruje kako da živimo svetim životom kako bi spremno dočekali vrijeme Kristove prisutnosti “kada on dođe da (u tom danu) bude proslavljen sa svojim svetima“ među kojima se i mi želimo vidjeti. Budući da kršćani očekuju uvijek biti s Kristom, onda to znači da bi trebali sebe već vidjeti među svetima koji će se u tom vremenu Kristove prisutnosti radovati vječnom životu. 

Prema tome, Isus će doći samo sa svojim svetim anđelima, a ne sa ljudima za koje se pogrešno misli da su već uskrsli i da se nalaze na nebu s njim. Kad on dođe sa svojim svetim anđelima tada će Bog posredstvom njega najprije uskrsnuti izabrane. Svi će oni uskrsnuti na zemlji, kao što je i sam Isus uskrsnuo na zemlji. Uskrsnuće će se odvijati u ‘posljednji dan’ koji započinje s Isusovim preuzimanjem vlasti nad zemljom. Budući da će uskrsnuti na zemlji, onda će se ujediniti s živim članovima ‘skupštine’ te će ‘zajedno’ s njima biti organizirani u novo nebo i novu zemlju. Svi će ‘zajedno’ biti proslavljeni, tako da po primjeru prvih kršćana moramo zaključiti da oni koji su umrli još uvijek spavaju smrtnim snom.

Nitko od njih neće preteći druge u smislu da će se prvi naći s Isusom. Možda će pojedinci imati priliku doživjeti da im se Isus ukaže kako bi ih ovlastio za završno djelo svjedočenja dana osvete, ali ga još neće vidjeti u tijelu. To znači da kršćanska skupština kao cjelina neće doživjeti osobni susret s Isusom sve dok ovdje na zemlji ne uskrsnu ostali izabrani

“jer će sam Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s trubom Božjom i najprije će ustati oni koji su mrtvi u zajedništvu s Kristom.” (2.So 4:16)

Tek tada, kada najprije uskrsnu umrli članovi ‘skupštine’ može doći do toga da živi članovi ‘zajedno’ s uskrsnulima budu "odneseni u oblacima da se sretnu s Gospodinom u zraku" (2.So 4:17). Kao što smo mogli zaključiti oni neće biti odneseni u samo nebo blizu Jehove da se susretnu s Isusom Kristom nego će se s njim susresti u zračnom prostoru Zemlje.