Article Index

Susret u zraku

Oblaci se nalaze ‘u zraku’ ispod gornjih slojeva nebeskog svoda. Nebeski svod je Bog nazvao "nebo" (1.Mo 1:8; Job 35:5). To ‘nebo’ započinje odmah iznad zemlje. Bog je stvorio ‘nebeske ptice’ da lete u ‘zraku’ "iznad zemlje, svodom nebeskim" (1.Mo 1:20; Mt 8:20; Mk 4:32). ‘Zrak’ je prema tome mješavina plinova koji tvore ‘nebeski svod’ ili ‘atmosferu’ koja okružuje Zemlju.

Prostor iznad nebeskog svoda oskudijeva zrakom te graniči s zrakopraznim prostorom svemira. Atmosfera ima nekoliko različitih plinovitih ovojnica koji se prostiru jedna iznad druge. Tako se i oblaci nalaze visoko u zraku iznad površine zemlje gdje pokrivaju visoka brda i planine. Visoke su planine u Bibliji opisane kao ‘nebo’ u koje se ljudi mogu popeti i sakriti u oblacima (Am 9:2,3; Ob 2:3 vidi Stražarska kula, 15.11.2004. str.18). Oblaci mogu dodirivati i zemljino tlo. Te oblake nazivamo magla tako da oni koji ulaze u maglu ulaze u oblak.

Ptice lete iznad zemlje ili u zraku, ali ipak silaze na zemlju gdje imaju svoja staništa ili prebivališta (Mt 13:32). One su stvorene za život na zemlji, samo što jedan dio svog života provode u zraku. Tako je i čovjek stvoren za život na zemlji. To što će se susret svetih desiti u zraku, ne znači da će otići živjeti iznad zemlje. To je prostor u kojem se čovjek može kretati poput proroka Ilije kojeg je Jehova podignuo u zračni prostor vidljivog neba, ali koji nije namijenjen za život nego za kretanje ili susret s anđelima koji služe iznad zemlje (2.Kr 2:11; Stražarska kula, 1.8.2005. str.9). Moguće je da to područje “neba“ u kojem će se desiti susret bude neko posvećeno području na zemlji koji će biti prekriveno nadnaravnim oblakom. Sjetimo se da je Bog preko svojih anđeoskih zastupnika silazio u oblaku pred vrata od tabernakula tako da je 'oblak' bio odmah iznad površine tla po kojem je čovjek hodao.

Kršćanska se očekivanja trebaju temeljiti na Kristovom dolasku ‘s nebesa’ što je povezano s njegovim dolaskom ‘u oblacima’ kada će ‘sići s neba’ kako bi se sa izabranima susreo na određenom svetom mjestu na zemlji tj. ‘u zraku’ ili izvan područja namijenjenog za život ljudi, kao što je Mojsije “izveo narod iz tabora u susret pravom Bogu“ (2.Mo 19:17; 33:7-11). Ova povezanost srodnih riječi ne daje nikome za pravo da se nada susretu s Isusom i životu izvan zemlje i svemira.

Zanimljivo je da je Isus nakon svog uskrsnuća tražio od svojih apostola da se nađu s njim ‘na gori’ u Galileji a kasnije i u Judeji, očito zato što ‘gora’ u Bibliji predstavlja ‘nebo’ ili zračni prostor koji se nalazi iznad razine naseljenih mjesta gdje ljudi žive (Mt 28:16; Dj 1:11,12; Ne 9:13). Ako uzmemo u obzir da je Isus, dok je bio kušan od strane Sotone, u jednom trenutku bio odveden zračnim prostorom "na vrh hramskog zida" koji je bio na brdu i "na neobično visoku goru", tada nije neobično zamisliti da se i ljudi mogu susresti s Kristom ‘u zraku’ (Mt 4:5,8). S te neobične gore na kojoj se Isus u jednom trenutku našao ‘u zraku’ zajedno sa Sotonom se moglo vidjeti sav svijet. Ta ‘neobično visoka gora’ možda čak i nije doslovna gora koju ljudi mogu vidjeti. Možda je riječ o ‘gori’ koja kao takva postoji samo za nebeske stvarnosti. Naime, moguće je da anđeli koji imaju zadatak da služe na zemlji imaju i doslovno mjesto ili svoju vlastitu ‘goru’ gdje prebivaju, a koju ljudi ne mogu vidjeti svojim očima. (to je samo pretpostavka)

Ako je ta gora ‘neobično visoka’ onda se ona nalazi ‘u zraku’ među oblacima. Budući da je Isus doveden na takvu ‘neobično visoku goru’ onda se našao ‘u zraku’ između neba i zemlje gdje je imao susret sa Sotonom (otpalim anđelom) i s njim razgovarao licem u lice. Isus je tada nakon krštenja i svog susreta sa svojim Bogom dobio od Boga određeni autoritet Sina Božjeg kojeg je Sotona želio staviti na kušnju. S tim autoritetom je Isus mogao hodati po vodi, što znači da se mogao kretati zrakom. Čak je i Petar u jednom trenutku mogao hodati po vodi (Mt 14:25-33). Zar je onda teško zamisliti da će se i izabrani ljudi u jednom momentu naći u zraku i imati bliski susret s Kristom na ‘neobično visokoj gori’ na koju će sići Isus, nakon što arhanđeo Mihael s te ‘visoke gore’ zbaci Sotonu.

Ljudi od krvi i mesa se mogu kretati zrakom uz pomoć sile iza koje stoji Božji duh i anđeli. Isus je pomoću te sile bio podignut do oblaka u materijalnom tijelu tako da su ga ljudi mogli vidjeti kako se diže prema nebu. Jehova je stoljećima prije proroka Iliju uzeo "u olujnom vjetru na nebo" nakon čega ga Elizej više nije vidio (2.Kr 2:1,11,12). Možda je i on bio na toj neobično visokoj gori. Zašto Biblija sadrži taj izvještaj u kojem je prorok Ilija bio na nadnaravan način podignut na nebo? Očito zato što taj izvještaj u sebi krije jednu važnu Božju namjeru koja je sigurno opisana u Pavlovim riječima. Ilija nije otišao direktno pred Jehovu, već se našao ‘u zraku’ iznad zemlje, u području "između zemlje i neba", u kojem djeluju izabrani Božji anđeli (1.Lje 21:16). To je područje u kojem Ivan vidi jednog anđela kako leti "posred neba" koji svojom atmosferom okružuje zemlju (Ot 14:6).

Biblija ne spominje da je Ilija tada dobio nebesko tijelo. Ono nije bilo potrebno jer je poznato da se čovjek može kretati u zraku među oblacima. Da li se on iznad zemlje u zraku susreo s nekim anđelom ili ne, to ne znamo. Međutim, ta se mogućnost ne može posve zanemariti jer su očito anđeli podigli Iliju. Jedan anđeo je podigao proroka Elizeja ‘između zemlje i neba’ i odveo ga u Jeruzalem što je bilo slično Isusovom iskustvu kod susreta sa Sotonom (vidi Ez 3:14; 8:2,3). Možda će izabrani zbog svoje službe imati mogućnost nalaziti se u tom dijelu zračnog prostora. Kao što se Ilija poslije toga ponovno našao na zemlji među ljudima tako bi i oni i dalje silazili na zemlju gdje će živjeti kao i svi drugi ljudi. Da bi se ušlo u oblak ‘između neba i zemlje’ nije nužno podići se visoko na nebo poput Ilije. Mojsije je ušao u oblake penjući se na ‘goru Sinaj’ koja je predstavljala ‘nebo’ (Ne 9:13). O tome govori i iskustvo koje su imali apostoli Petar, Ivan i Jakov.

Za iskustvo Isusovog preobraženja pred tom trojicom apostola, Pavle je saznao od njih samih i mogao ga je povezati s onim što će se desiti kad Isus dođe u svojoj slavi. Kad je govorio o uskrsnuću i susretu s Kristom, on je znao da govori o nečemu što su kršćani mogli povezati imajući u mislima to Kristovo preobraženje pred trojicom apostola. To iskustvo je bilo poznato svima nakon Kristovog uskrsnuća (Mt 17:9; Lk 9:36). Petar je čak i u svojoj prvoj poslanici spomenuo što su njih trojica vidjela i čula kad su bili sa Kristom na gori (2.Pe 1:16-18). Oni su se s Kristom ‘popeli na goru’ – ‘nebo’ gdje su vidjeli Kristovu nebesku slavu. Tu su se sreli s ‘Gospodinom u zraku’. Na koji način? Naime, Isusu se "promijenio izgled lica njegovog, a odjeća mu je postala blistavo bijela." Sa Isusom su vidjeli proroka Iliju i Mojsija koji su očito predočavali Zakon i Proroke a time i sve Kristove zastupnike na zemlji. Vizija je pokazala da su Ilija i Mojsije mogli razgovarati s Isusom licem u lice. No, što su tada doživjeli ta trojica apostola? Izvještaj kaže da se tada "stvorio oblak i zasjenio ih. Kad su ušli u oblak, uplašili su se" (Lk 9:34; Mk 9:7;  Mt 17:5).

Time što je i njih ‘zasjenio svijetao oblak’ i pokrio ih pokazuje da će imati prednost susresti Isusa kad on dođe u svojoj nebeskoj slavi. Oni se nisu popeli na nepristupačna nebesa da bi se susreli s Kristom niti su morali napustiti planetu zemlju. Samo su se ‘popeli na goru’ (Lk 9:28; usporedi 2.Mo 24:18). Tada su se našli u oblaku tako što ih je oblak zasjenio i pokrio. To je bilo kao da su ‘u zraku’. Doživjeli su nešto slično kao i izabrani koji su se s Mojsijem popeli na goru Sinaj. Oni su iz svoje neposredne blizine "vidjeli Boga Izraelova. Pod njegovim je nogama bilo nešto kao podnožje od kamena safira, po čistoći nalik samom nebu" (2.Mo 24:9,10; Ne 9:13). Kad je Mojsije ušao u taj oblak za druge je ta gora izgledala ‘kao nebo kad je vedro’, tako da se za njih Mojsije nalazio u zraku (2.Mo 24:15-18).

Sjetimo se da se tako i Izraelcima u pustinji "slava Jehovina pokazala u oblaku" (2.Mo 16:10). Izraelci su također mogli vidjeti oblak koji je pokrivao tabernakul. "Jer nad šatorom je danju bio oblak Jehovin, a noću je nad njim bila vatra pred očima svemu domu Izraelovu…" (2.Mo 40:34,38).

Pavle kaže da su Izraelci "svi bili pod oblakom (…) i svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more" (1.Ko 10:1-4). Znamo da je Jehova rekao u vezi tabernakula koji je bio prekriven nadnaravnim ‘oblakom’ da će se tu "sastajati sa sinovima Izraelovim" (2.Mo 29:43). Oblak je bio vidljiv Izraelcima. No, nisu vidjeli ono što je oblak predstavljao i sakrivao u sebi. Jehovu je tada na zemlji zastupao neki istaknuti anđeo. Preko njega je Jehova govorio s Mojsijem koji je ulazio u oblak. Mojsije je imao čak prednost da se osobno sastaje i govori licem u lice s njim. No, treba zapaziti da je Jehova rekao Mojsiju u vezi žrtve paljenice da se ona prinosi "na ulazu u šator sastanka pred Jehovom, gdje ću se sastajati s vama da ondje govorim s tobom" (2.Mo 29:42). Jehova se ‘sastajao’ sa Izraelcima preko Mojsija s kim je razgovarao. Vjerojatno ćemo se i svi mi kao Božji sluge moći na određenom svetom mjestu ‘sastajati s Jehovom’ preko Isusa koji će biti u direktnoj vezi sa Bogom kao Mojsije. Naime, kao što su se Izraelci pred vratima hrama mogli susresti s Jehovom preko Mojsija, tako ćemo i mi ljudi moći doživjeti na zemlji sličan susret s Bogom preko Isusa. Prilikom tog susreta svi ćemo mi biti pod oblakom, dok će izabrani moći ući u oblak. Od tada će ti oblaci biti stalno prisutni na zemlji jer će se u njima očitovati Jehovina prisutnost dok Isus bude kraljevao na zemlji. Isus će uvijek imati direktan pristup Jehovi kroz vrata nebeska, dok će ljudi dolaziti pred Jehovu preko Krista. Zato neće biti potrebno da svi dolaze pred Boga nego samo Isus koji će nas zastupati pred Bogom kao vrhovni svećenik. Budući da ćemo se svi naći pred Kristovim prijestoljem, to znači da ćemo se naći pred njim ili njegovim zastupnicima.

Ovi događaji opisani u Bibliji pokazuju da je moguće na zemlji doživjeti i vidjeti nebesku slavu. Radosno je znati da će svi vjerni i izabrani sluge imati prednost da vide Kristovu slavu kao što su je već vidjeli trojica apostola. Očekujući sve te događaje, povezane s Kristovim dolaskom i njegovom prisutnošću, Pavle kaže:

“I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.” (1.So 4:17)

S tim je mislima tješio kršćane govoreći im da će Isus od svog dolaska biti ‘uvijek’ s njima na način da ih više neće napustiti kao što je to učinio nakon svog odlaska na nebo gdje je ‘zadržan’ do određenog vremena (1.So 4:18; Dj 3:21). Tom je prilikom Pavle između ostalog rekao da će "Bog i one koji su umrli u zajedništvu s Isusom dovesti s njim" (1.So 4:14). On ovdje govori o njihovom uskrsnuću kao ‘dolasku’ među njih, a ne kao odlasku na nebo među anđele. Čak je i apostol Petar o svojoj smrti govorio kao o svom ‘odlasku’ (2.Pe 1:15). Sve oni koji su svojom smrću ‘otišli’ Isus neće uskrsnuti i odvesti na nebo nego će ih ‘dovesti’ među svoju braću koja će ih dočekati na zemlji. Kada bi oni uskrsnuli i ‘otišli na nebo’ gdje bi služili daleko od ljudskih očiju, tada Pavle ne bi mogao reći da će ih Bog ‘dovesti’. Zato, kad govorimo o nadi prvih kršćana ponovno dolazimo do zaključka da su oni očekivali uskrsnuće na zemlji i da nisu vjerovali u nebesko uskrsnuće. Vjerovali su da će sveti koji su svojom smrću ‘otišli’ od njih ponovno doći jer će ih Isus sa svojim dolaskom uskrsnuti i ‘dovesti’ ponovno među njih.

Isus će ‘sići’ s neba i tako doći na zemlju, možda na područje zemlje koje će biti dostupno samo izabranima. Takvo mjesto na zemlji može predstavljati ‘nebo’ i biti ‘vrata nebeska’. Biblija često izvještava o ‘svetim mjestima’ gdje su se spuštali anđeli, a na kojima je čovjek trebao izuti svoju obuću (2.Mo 3:2,5; Jš 5:15). To bi područje zemlje bilo povezano sa nevidljivim nebesima. Ono bi vjerojatno bila stalno prekriveno nadnaravnim svjetlom, kao dokaz da je Bog u zajedništvu s Kristom koji je sada prisutan na Zemlji kao kralj Božjeg kraljevstva.

Ako je Isus rekao da će ponovno ‘doći’ na zemlju na nadnaravan način, s oblacima, onda je po svemu onome što kaže Biblije to lakše zamisliti nego tvrditi da će izabrani predstavnici naroda otići živjeti na nebo daleko od naših očiju. Kad bi na takav način bili odsutni oni ne bi mogli među ljudima iskazivati svoj pravi autoritet, pogotovo među nepravednicima. Znamo što se desilo kad je Mojsije na kratko otišao na goru Sinaj. Mnogi Izraelci su odstupili od pravog obožavanja i napravili razuzdanu gozbu. Što bi bilo kad bi uskrsnuli milijuni nepravednih i zlih ljudi, a da u isto vrijeme na zemlji ne bude onih koji će biti ‘vođe’ naroda kao što je bio Mojsije? Mojsije je imao pristup i narodu i Bogu. Nebeski fenomeni od strane Boga i moćna djela koja je činio preko Mojsija su bili prisutni u mjeri kojom su čak i okolni narodi mogli zadobiti strah i vjeru u Jehovu. Nebeski fenomeni će se odigravati ovdje nad zemljom, a ne na nevidljivom nebu, kao što su Izraelci slične nebeske fenomene mogli gledati dok ih je vodio kroz pustinju, posebno one koje su se odigrali na gori Sinaj (2.Mo 13:21; 14:14,19; 16:10).

Nebeske fenomene će moći vidjeti i ljudi prije samog Harmagedona. Oni će ukazivati na dolazak Krista u svojoj slavi, a također mogu biti prisutni kroz cijelo vrijeme od tisuću godina kako bi nas stalno podsjećali da je Bog preko Isusa prisutan s nama na zemlji. Prilikom Kristovog dolaska u oblacima ‘vidjet će ga svako oko’, što govori da će ljudi u tim nadnaravnim nebeskim fenomenima razabrati Kristovo preuzimanje vlasti i uspostavljanje Božjeg kraljevstva. Čak i oni nepravednici koji uskrsnu, među kojima će biti i oni ‘koji su ga proboli’ će vidjeti njegovu prisutnost na djelu (Ot 1:7). Iako mnogi nisu vjerovali u njega, sada će znati da je to onaj koji je uskrsao, uzašao na nebo i sišao s njega kao ovlašteni kralj. Nitko neće imati razloga da sumnja da je taj kralj na zemlji neki drugi čovjek ili možda neki utjelovljeni anđeo. Bit će dovoljno dokaza da je riječ o Isusu Kristu, sinu čovječjem iz 1. stoljeća.

Prema tome, možemo s pravom očekivati da će Isusov dolazak na zemlju značiti suprotno od njegovog odlaska na nebo (Dj 1:11). On će se vratiti kao Kralj čije prijestolje neće biti na trećem nebu gdje je Božje prijestolje, već na zemaljskom području neba preko kojeg Sotona vlada nad zemljom. Zato nigdje u vizijama Otkrivenja ne vidimo Isusovo prijestolje na nevidljivim nebesima, jer je samo Jehova suvereni kralj. Kristovo kraljevstvo će biti ‘pod svim nebom’ kao što piše:

“A kraljevstvo, vlast i veličanstvo kraljevstava pod svim nebom dani su narodu koji čine sveti sluge Najvišega.” (Da 7:27)

Iako će Isus imati pristup u samo nebo pred Božje prijestolje, on će ipak ‘sići s neba’ i sa svojim izabranicima provoditi vlast ‘pod svim nebom’. Njih u viziji Otkrivenja vidimo gdje stoje s Isusom "na gori Sionu". Ivan je tada iz zemaljske perspektive promatrao goru Sion koja se uzdizala prema nebu. Zatim je čuo "zvuk s neba" koji je dolazio sa ‘gore Sion’. Taj zvuk nije dolazio s trećeg neba već onog neba koji je ispunjen zrakom. Slično iskustvo su imali Izraelci u pustinji gdje su sa gore Sinaj čuli sličan ‘zvuk s neba’. Biblija u vezi tog događaja kaže za Jehovu: "Na goru Sinaj sišao si i  s neba im govorio" (Ne 9:13; Ot 14:1,2). Da se vizija u kojoj se vide Isus i 144000 izabranih zaista odigrava na zemlji a ne na nevidljivim nebesima, možemo lako zaključiti jer je Ivan odmah u nastavku vizije iz svoje zemaljske perspektive vidio "anđela kako leti posred neba (u zraku) noseći vječnu dobru vijest da je objavi (…) onima koji žive na zemlji…" (Ot 14:1-6; usporedi Job 1:7).

Ako su anđeli "poslani (na zemlju) da služe onima koji će naslijediti spasenje" onda se oni nalaze ‘u zraku’, u području zemaljskog ‘neba’ gdje vrše svoju službu (He 1:14). Zato ih Ivan vidi na istom tom djelu neba prema kojem je vidio da se uzdiže ‘gora Sion’. To nam dokazuje da će na zemlji biti postavljeno Kristovo prijestolje a također i prijestolja na kojima će sjediti Isusovi suvladari raspoređeni po cijeloj zemlji.  U tom kontekstu je lako zaključiti da Ivan iz svoje perspektive vidi ‘goru Sion’ kako se uzdiže prema nebu. Ona se ne nalazi na nevidljivom nebu već na zemlji. To što se na njoj vide Isusovi zemaljski izabranici nam govori o njihovoj prednosti da se mogu s njim susresti na ‘svetom mjestu’ koje će biti određeno za njihovu službu. Visoka gora biblijskim rječnikom predočava ‘nebo’ ili uzvišeni položaj koji će izabrani imati u odnosu na sve stanovnike zemlje. Isus će im predati svoju vlast nakon što s tog ‘neba’ ukloni ljudske vlasti (usporedi Am 9:2,3; Ob 2,3).

Postoje tumačenje po kojem neki tvrde da će Isus doći po svoje sljedbenike i odvesti ih na nebo te da će nakon 1000 godina s njima sići na zemlju u vrijeme uskrsnuća nepravednih. Takvo gledište zanemaruje činjenicu da će Isusovo kraljevstvo biti prisutno na zemlji u periodu dok sotona bude utamničen. Za Isusa i njegove zastupnike se kaže da će suditi i kraljevati tisuću godina, što ukazuje na aktivnosti koje će se odvijati na zemlji u tom periodu (Ot 20:1-4). Treba uzet u obzir da su prvi kršćani Kristovu skupštinu smatrali njegovim zemaljskim kraljevstvom jer su od Isusa dobili saznanje da će on obnoviti 'kraljevstvo Izraelovo' koje samim tim postaje njegovo kraljevstvo, a koje će svoju vlast proširiti na cijelu zemlju na način kako je to opisano u Psalmu 2. pogl. gdje se pozivaju svi ljudski vladari da se podlože Božjem izabraniku, a time i samom Bogu koji će preko njega vladati svijetom. A Izaija kaže:

“Pojavit će se korijen Jišajev, ustat će da vlada narodima. U njega će se uzdati narodi.” (Rim 15:12) 

Isus je rekao da će pogubiti one ljude koji neće htjeti da on vlada nad njima što će se vjerojatno dogoditi u Harmagedonu i nakon njega (Lk 19:27). S jedne strane će oni koji su vladali svijetom 'pasti s neba' kao kralj babilonski, dok će Isus sa svojim sljedbenicima zauzeti to simbolično 'nebo iznad visina oblačnih' (Iz 14:12-14). Moguće je da će se neki vladari pokoriti Kristu jer je i u prošlosti bilo takvih vladara koji su prihvatili Božji autoritet nad njima. Oni će svoju vlast dobrovoljno predati Isusovim zastupnicima koji će vladati narodima tako da će mnogi nepravednici biti svjedoci Isusovog preuzimanja vlasti te će se pridružiti Božjem narodu jer će vidjeti da je Bog s njima. No, za razliku od pravednika, oni još neće biti oslobođeni smrti.