Article Index

Organizacija novog neba


Kako će na Zemlji funkcionirati uprava novog neba? Razmotrimo što se dogodilo kad se Isus sa svojim apostolima, Petrom, Ivanom i Jakovom popeo na visoku goru. Tada se "preobrazio pred njima. Lice mu je zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao svjetlost." Dok je razgovarao s Mojsijem i Ilijom koji su se u toj viziji pojavili pred njim, stvorio se ‘svijetao oblak’ i počeo ih zasjenjivati. Ulazeći u oblak začuli su Božji glas. Taj događaj je Isus povezao s Božjim kraljevstvom u kojem će Isus biti prisutan na zemlji "kad dođe u slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela" (Mt 17:1-6; Lk 9:26-36).

Znamo da je daleko prije toga ‘oblak’ pokrio i zasjenio goru Sinaj, na koju je vjerojatno sišao anđeo - Božji zastupnik. Samo su Mojsije i Aron imali pristup gori prije nego je Bog sklopio savez s Izraelcima, dok ostali to nisu mogli. Tu na gori su se sastajali "s Jehovom" (2.Mo 19:11-24). No, nakon što je Mojsije uzeo krv saveza i poškropio njom narod, onda su i svećenici i sedamdeset starješina Izraelovih mogli pristupiti gori, ali samo do određene granice. Za njih se kaže da su ‘vidjeli Boga’. Naravno, oni su vidjeli slavu Božju na način koji to nije nikad mogao vidjeti običan narod iz daljine (2.Mo 24:7-11). No, što je narod mogao vidjeti?

"I Jehovina je slava počivala na gori Sinaju i oblak je pokrivao (…). U očima sinova Izraelovih taj je prizor Jehovine slave bio kao vatra koja proždire navrh gore. I Mojsije je ušao u oblak i popeo se na goru…" (2.Mo 24:16-18)

Narod je vidio slavu koju su doživjeli oni koji su se popeli na goru. Mojsije (vođa) i Aron (veliki svećenik) su mogli uzaći na goru dalje od ostalih, što govori da će samo Isus Krist (Kralj i Veliki Svećenik) imati pristup Bogu dok će svećenici služiti s Isusom Kristom u nižem području svetišta.

Narod je stara vremena stajao ispod gore pred Bogom, kao što je kasnije stajao u predvorju hrama pred unutarnjim trijemom. Hram je kasnije zamijenio goru Sinaj. Oblak koji je ispunjavao goru i hram je bio dokaz da je Bog za njih bio nevidljivo prisutan. Ali treba uzeti u obzir i ono što je rekao Bog za Mojsija i naciju Izrael:

"…Tu [na ulazu u hram] ću se sastajati sa sinovima Izraelovim…" (2.Mo 29:42,43)

Hram je bio na zemlji, a Bog je bio prisutan preko svojih anđela. On se tu na zemlji u predvorju hrama sastajao sa sinovima Izraelovim i to na način da su oni bili u vanjskom predvorju ispred trijema iz kojega su svećenici ulazili u Svetinju (vidi Lk 23:43). Ako će ‘Svetinja’ kao Božja duhovna tvorevina imati svoje mjesto u području našeg neba, tada je moguće da će neki svećenici u određeno vrijeme biti uzeti na to ‘nebo’ poput Ilije kojeg je Bog podigao u nebeskoj kočiji. Taj događaj koji je zapisan u Bibliji ima svoj smisao samo onda ako je Bog na taj način htio prikazati tu mogućnost, a koju će u punoj mjeri koristiti kad Isusovi svećenici stupe u svoju hramsku službu. Ako se na taj način budu podizali poput Ilije u dostupni dio neba gdje će služit u 'Svetinji' onda će se poput Ilije ipak vračati na zemlju gdje će služiti u dvorištu hrama i živjeti na dodijeljenom području zemlje (2.Kr 2:1,5,11,12).

Budući da će ‘Svetinja’ služiti za svetu svrhu, ona će biti mjesto gdje će se obavljati služba, a ne mjesto gdje će se živjeti. Zato se ne može govoriti o nebeskom životu ili životu kakvog imaju nebeski anđeli. To znači da će Kristovi svećenici moći otići na ’nebo’ koje će biti u našem vidokrugu, ali ne i u ono nedostupno nebo gdje je Božje prijestolje i svetište. Kao što su svećenici ulazili u Svetinju pred Boga, a da nisu ulazili u Svetinju nad svetinjama, tako će i ovi svećenici doći pred Boga, bez da se moraju popeti u samo nebo. Na takav će način oni kao Kristova simbolična žena uvijek biti sa Isusom na zemlji (1.So 4:17). S vremena na vrijeme će svoju službu obavljaju u području zemlje i neba koji neće biti dostupan ostalim ljudima.

Bog je imenovao Mojsija na svetoj gori Horeb (2.Mo 3:1,5,10). To nam govori da je Bog u prošlosti birao određena mjesta na zemlji gdje su se njegovi anđeli sastajali s izabranim ljudima. Očito Bog može određeno mjesto na zemlji učiniti nebeskim tj. odvojenim za svetu službu u namjeri da izvrši svoj naum. Gora Horeb, brdo Sinaj, te tabernakul i hram su bili Jehovino ‘sveto mjesto’ na zemlji koje je predstavljalo mjesto gdje se Bog preko svojih anđeoskih zastupnika susretao s ljudima. Ta mjesta su u vrijeme Božjeg ‘prebivanja s ljudima’ bila dostupna samo izabranim ljudima. Izraelski narod je živio unutar utvrđenih granica jedne države u kojoj je Bog mogao uvesti teokratsko uređenje. Samim tim je Bog mogao tražiti od svog naroda da se na jednom području izdvoji ‘sveto mjesto’ za službu kraljeva i svećenika.

Od prvog stoljeća više nije trebalo postojati takvo određeno mjesto jer se Božji narod ponovno našao usred pustinje ovog svijeta i na putu u obećanu zemlju. Onog trenutka kada je uvedena Spomen na Isusovu smrt, 14. nisana 33. g.n.e. može se računati da je Božji narod izašao iz ropstva – ropstva grijeha. Od tada se još nalazimo na putu kroz pustinju hodajući prema obećanoj zemlji. Kao što je još u pustinji organizirano svećenstvo i narod, tako i kršćani imaju organiziranu službu ‘svećenika’ koji predvode narod u pravom obožavanju. Mnogi Izraelci su se u pustinji odvratili od Boga i nisu ušli u obećanu zemlju. Isto tako su i mnogi kršćani otpali od pravog kršćanstva. Samo malo će njih ući u obećanu zemlju. Umjesto kovčega saveza u kojem je bio smješten zakon pisan Božjim prstom, kršćanskim starješinama je povjerena Božja riječ sa zadatkom da Isusov zakon utiskuju u srca Božjeg naroda.

Kad se uđe u novi svijet koji će vjerojatno biti ponovno teokratski organiziran po uzoru kako je to nekad u malom bio organiziran ‘Izrael’, onda se može očekivati da zemlja bude podijeljena u više takvih međusobno povezanih granica unutar kojih mogu biti izdvojena mjesta zvana ‘sveti prinos’ za ‘svetište’ i ‘grad’ kao što je to prikazano u viziju hrama (Ez 48:8,15). Tada će i novi Jeruzalem kao uprava imati svoje mjesto na zemlji. Naime, sadašnji kršćanski ‘Jeruzalem’ je grad sastavljen od mnogih mjesta za obožavanje dok se zemaljski Jeruzalem kojeg on predstavlja nalazi u simboličnim ruševinama. Zato je moguće da na zemlji tada budu izgrađeni objekti koji će predstavljati mjesta u kojima će biti postavljena uprava Božjeg kraljevstva, dok će vjerojatno Jeruzalem ponovno postati centralno mjesto iz kojeg će Bog vladati preko svojih zemaljskih zastupnika.

Ta mjesta na zemlji možemo usporediti sa ambasadom koja predstavlja glavni ured i glavni grad. Određena država otvara svoju ambasadu u drugoj državi kako bi mogla predstavljati svoju vladu u kontaktu s predstavnicima te države. Na sličan je način i nebeska vladavina svoje predstavništvo ili ambasadu imala na zemlji. Tako je Božje ‘nebesko kraljevstvo’ bilo prisutno na zemlji po Božjim anđelima koji su služili sa izabranim ljudima (Lk 17:20,21).

Ako je Bog na takav način vodio stvari, onda nije bilo potrebno da Izrael otvara svoju ambasadu na nebu i da tamo ima svoje predstavnike. To nije bilo potrebno kroz cijelu povijest čovječanstva, pa tako neće biti potrebno ni u budućnosti. Uvijek je bilo potrebno da na zemlji postoji neko mjesto gdje će se susretati predstavnici neba i predstavnici zemlje. Zato je netko sa zemlje trebao predstavljati njeno stanovništvo pred Bogom. Tko je dobio tu prednost i čast? U početku su to bili Mojsije, Aron i svećenici koji su zastupali samo jedan izabrani narod, narod koji je prihvatio teokratsko uređenje od Boga. Kasnije su to bili apostoli i drugi vjerni starješine (Dj 15:2). U novom svijetu će ponovno postojati samo jedan pravedan narod, duhovni ‘Izrael’ kojeg će zastupati Isus Krist. U njihovoj prostranoj zemlji će Bog imati svoju ‘ambasadu’ koja će se nalaziti unutar uređenja ‘novog Jeruzalema’.

Izabrani anđeli su često bili predstavnici neba na zemlji. Oni su dolazili na zemlju kako bi predstavljali Božju nebesku vladavinu i njegov suverenitet i pomogli oko izvršenja nekih aspekata Božjeg nauma. Zato su u Svetinji na zidovima bile postavljene slike anđela kako bi se dobio taj dojam da oni surađuju s imenovanim ljudima u provođenju Božjeg zakona na zemlji. Oni su kontaktirali s ljudima koji su izabrani da predstavljaju Božji sveti narod. Pred ljude su postavili zahtjeve od Boga koje su se morali izvršavati da bi dobili vizu za ulazak u Božje kraljevstvo.

Dok su ljudi izvršavali Božje zahtjeve stjecali su preduvjete da budu izabrani za pravedne čija su imena bila uvedena u knjigu života. Viza će ih čekati prilikom uskrsnuća. Dok su živjeli na zemlji kao stranci, nisu primili ispunjenje obećanja. No njihova ih je vjera učinila pravednim pred Bogom. Oni su težili za...

"...boljom [domovinom], to jest onom koja pripada nebu. Zato se Bog ne stidi, da ga oni nazivaju  svojim Bogom - čak im je grad pripremio." (He 11:13-16)

Naša domovina pripada nebu jer pripada Bogu kao što i mi “bilo da živimo bilo da umiremo, Jehovi pripadamo“ (Rim 14:8). Samim tim što su težili za ‘gradom’ tj. za vladavinom Božjeg kraljevstva i ‘domovinom koja pripada nebu’, ne znači da su težili otići živjeti na nebo. Ne! Pavle je tom prilikom rekao:

"… jer ovdje nemamo grad koji će ostati, nego željno čekamo onaj [grad] koji će doći [na zemlju]." (He 13:14)

Znači, bez obzira što taj grad pripada nebu, on je trebao ‘doći’ u tom smislu što će doći vrijeme kada će Bog uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji. Uzmimo u obzir da je Ivan u viziji zaista vidio...

"...sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga…" (Ot 21:2)

Taj grad ‘silazi s neba’ jer je na nebu njegovo ishodište. Na nebu je nastao kao sastavni dio Božje namjere koju je razradio do u detalje kao nacrt jednog velikog projekta zajedno sa svim uputama koje dolaze uz taj projekat. Taj grad neće biti izgrađen na nebu i s neba sići u gotovom obliku. Izraz ‘silazi s neba’ opisuje njegovo nastajanje i formiranje na zemlji kao posljedica Božjeg vodstva. Na isti način ‘svaki dobar dar i svaki savršen poklon je odozgo – od Boga’ iako znamo da je sve ono što imamo i dobivamo ‘od Boga’ nastalo na zemlji kao što su kiša, svjetlo, hrana, voda i sve čim nas je Bog opskrbio za život. Jakov kaže da takvi darovi i pokloni simbolično govoreći ‘silaze od Oca’ (Jk 1:17). Tako će i novi Jeruzalem ‘sići s neba od Boga’ kao rezultat djelovanja Božje namjere s obzirom na stvaranje i organiziranje ‘grada’ na zemlji koji će predstavljati Božje nebesko kraljevstvo u rukama Isusa Krista. To će za nas biti ‘savršen poklon odozgo’ – ‘dar’ koji čekamo da ‘dođe’ i ispuni zemlju (Mt 6:10).

Prvi kršćani su očekivali taj ‘grad’ kao i vjerni muževi i žene prije njihovog vremena. Njegov dolazak je najavio Isus kao njegov predstavnik i izabrani kralj. No prije nego postane kralj nad zemljom, trebao je ljudima ponuditi pomoć i rješenje njihovih problema i strahova. Morao je dati svoj život za njih jer je jedino on bio unaprijed određen i rođen (stvoren) kao drugi Adam. Ljudima je ukazivao na vladavinu koju on predstavlja, a koja će uskoro preuzeti potpunu vlast nad zemljom i donijeti oslobođenje od životnih neprilika koje pogađaju sve ljude na zemlji. Tu na je zemlji položio svoj život, odnosno položio ga je izvan gradskih vrata nebeskog i zemaljskog ‘Jeruzalema’, dok je njegova krv, koja predstavlja otkupnu cijenu  života, unesena u sveto mjesto na nebu, u Svetinju nad svetinjama (He 13:11,12).