Article Index

Što će uskrsnuti?

Fizičko tijelo je podložno raspadljivosti i kad se pretvori u prah ne može se povratiti u istom izdanju. Što će onda uskrsnuti? Da li će uskrsnuti ono isto fizičko tijelo. Ne. To neće biti potrebno, jer Bog može ponovno stvoriti novo fizičko tijelo sa onim glavnim prepoznatljivim fizičkim obilježjima. Uskrsnuti znači ponovno ustati iz smrti. Riječ je o povratku u postojanje iste osobe a ne njenog istog fizičkog tijela. Fizičko tijelo se ne može vratiti. Ono umire i nestaje u raspadljivosti. Npr. osoba koja je nakon smrti balzamirana mogla bi nakon uskrsnuća vidjeti svoje balzamirano tijelo. Drugi bi mogli vidjeti svoje kosti i posmrtne ostatke koji su još sačuvani. Prema tome to fizičko tijelo neće uskrsnuti. Ono je prilikom smrti otišlo u prah, a time u nepovratno stanje. Ono što ostaje za novi život je duša ili ‘tajna osoba srca’ u kojem je poput ‘sjemena’ sačuvana nečiji životni obrazac. 

Sjeme u sebi sadrži podatke koje čuvaju opstanak svake vrste biljnog, životinjskog i ljudskog tijela. Fizičko tijelo čovjeka prilikom smrti nestaje, ali je za vrijeme života stvoreno ‘sjeme’ u kojem se čuvan genetski zapis neke osobe sa svim njenim psihofizičkim osobinama. Da bi čovjek mogao uskrsnuti u novom tijelu, njegovo se ‘sjeme’ mora trajno sačuvati kod Boga. Iako je ‘sjeme’ u stanju mirovanja i neaktivnosti (mrtvo) ono ima u sebi snagu života. U njemu je sadržana duša i duh koji čekaju uvjete da ih se spoji. Ti uvjeti su mogući jedino u tijelu. Bog će tako – kako kaže Pavle - ‘dati svakom sjemenu njegovo tijelo’[tijelo njegove vrste] (1.Ko 15:38). Kad govorimo o ljudskom ‘sjemenu’ onda to pretpostavlja da ono uvjetuje stvaranje čovječjeg tijela od elemenata zemlje i vode. U njemu će prilikom uskrsnuća doći do iskre života. Bez obzira što to neće biti ono isto tijelo koje je postojalo prije smrti, svaka će osoba sebe prepoznati prije svega po onome što ona jest u svojoj nutrini. Zemaljsko tijelo će također biti prepoznatljivo u osnovnim obilježjima.

Kad bi se čovjek ponovno našao samo u zemaljskom tijelu onda bi opet bio u stanju raspadljivosti koja dovodi do smrti. No, Bog namjerava čovječje raspadljivo tijelo obući u tijelo koje je neraspadljivo. Jer "ako postoji [materijalno] tijelo" koje se raspada "postoji i duhovno tijelo" koje se ne raspada (1.Ko 15:44b). U tom kontekstu je važno zapaziti to da se prilikom smrti pravednika ‘sije fizičko tijelo’, a prilikom uskrsnuća ‘uskrsava duhovno tijelo’ (1.Ko 15:44a). Ove se riječi pogrešno dovode u vezu sa uskrsnućem u 'nebesko tijelo' kakvog imaju anđeli. No to nije točno. Duhovno tijelo mora postojati da bi fizičko tijelo moglo biti vječno održavano na životu. Ono može uskrsnuti jedino ako je mrtvo. Mi ga sada u sebi imamo u obliku zaloga dobivenog po vjeri. Ako ono oživi onda možemo govoriti da čovjek s njim uskrsava u vječni život. Pavle je očito na takav način objašnjavao temu o uskrsnuću u vječni život jer se ono nije moglo objasniti samo uskrsnućem zemaljskog tijela koje je raspadljivo (primjer uskrsnulog Lazara).

Uskrsnuće nepravednih neće biti popraćeno dobivanjem i uskrsnućem duhovnog tijela. Za razliku od njih, svi koji vjeruju u Isusa trebaju razumjeti da su "nanovo rođeni, ne iz raspadljivog, nego iz neraspadljivog sjemena, riječju živog i vječnog Boga" (1.Pe 1:23). Na taj način već sada imamo jamstvo da ćemo doživjeti ‘spasenje’ od vječne smrti. Svi mi koji nosimo lik ‘prvog čovjeka’ Adama možemo imati samo ‘fizičko (tjelesno) tijelo’ koje je podložno starenju i umiranju čak i nakon fizičkog uskrsnuća. S druge strane, Isus je dobio ovlaštenje da ljudima ponovno udjeli vječni život uskrsnućem duhovnog tijela kojeg nam Bog prethodno daje u zalog. On je tako postao "duh koji daje život" svakoj ‘duši’ koja po njemu postaje ‘živa duša’. Isus će nam stoga kao ‘posljednji Adam’ omogućiti vječni život jer će nam Bog po njemu darovati duhovno tijelo koje će nas čuvati od raspadljivosti (1.Ko 15:45; Kol 1:16).

Adam je izgubio pravo da svojim potomcima omogući život s duhovnim tijelom koje se trebalo hraniti sa ‘drveta života’. Adamovo duhovno tijelo je umrlo tako da su njegovi potomci rođeni samo sa fizičkim tijelom. No, ‘duhovno tijelo’ koje nam se daruje može uskrsnuti čime bi se naša fizička tijela ‘preobrazila’ i obukla u neraspadljivost (1.Ko 15:51). Ti uvjeti su nam dostupni posredstvom ‘riječi živog i vječnog Boga. On će naše duhovno tijelo povezati s izvorom života i to preko Isusa Krista. Zato postoji izraz ‘novo rođenje’. Novo rođenje nije pomoću ‘raspadljivog sjemena’ (genoma) kojim se stvara fizičko tijelo, već pomoću ‘neraspadljivog sjemena’. Ono je u nama mrtvo tj. u stanju spavanja, sve do krštenja duhom. S tim krštenjem sjeme dolazi u doticaj s vodom i aktivnom silom Božjeg svetog duha koji prouzrokuje simbolično klijanje. To je kao da doslovno sjeme dođe u doticaj s vodom koje u njemu prouzrokuje buđenje. Proces klijanja je pokazatelj da u nama djeluje vječni život. On se ne može očitovati kao ni proklijano sjeme koje je još uvijek sakriveno pod zemljom. Pavle je rekao: "Jer umrli ste i vaš je život sakriven s Kristom u zajedništvu s Bogom" (Kol 3:3). Ako je netko krštenjem "prešao iz smrti u život" on "nikada neće umrijeti" (Iv 5:24; 11:26). Adamova smrt fizičkog tijela koja je i dalje neminovna ne može poništiti vječni život koji je u onima koji umiru u zajedništvu sa Kristom. Novim rođenjem se sada samo rađamo od duha tj. Kristovog duhovnog tijela. Iako smo fizičkim tijelom još uvijek povezani s Adamom, mi od svog krštenja imamo drugog Oca, Isusa Krista. Isus nas je svojim fizičkim tijelom ‘usmrtio’ kako bismo pripadali njemu po duhu (Ri 7:4; Ga 3:27; 1.Pe 1:23). On tako putem krštenja postaje Otac našeg duhovnog tijela dok je otac našeg fizičkog tijela još uvijek Adam. No prilikom ‘prvog uskrsnuća’ uskrsava duhovno tijelo koje će potpuno progutati smrt i ono što je smrtno (1.Ko 15:54; 2.Ko 5:4). Dok ne dođe Božje kraljevstvo mi za početak dobivamo samo ‘zalog’ vječnog života. S tim zalogom možemo i umrijeti ali nam je osigurano uskrsnuće duhovnog tijela, a time i vječni život.