Article Index

Što je prvo?

Pavle u nastavku ove teme kaže:

"Nije prvo duhovno [tijelo], nego tjelesno, a nakon toga duhovno (1.Ko 15:46).

On ovim želi reći da se je svaki čovjek pa tako i Isus najprije rodio s fizičkim tijelom koje je načinjeno od praha, a nakon toga dobiva duhovno tijelo koje se rađa duhom (2.Ko 5:1-4, bi2-C). Isus je primjer po kojem ćemo i mi dobiti duhovno tijelo. Fizičko tijelo je od Boga preko Adama, ‘čovjeka sa zemlje’, dok je duhovno tijelo od Boga preko Isusa, ‘čovjeka (kojeg očekujemo) s neba’.

"Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po [smrtnom] tijelu. Ako smo Krista i poznavali po [smrtnom] tijelu, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, ako je tko u zajedništvu s Kristom, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i gle novo je nastalo" (2.Ko 5:16,17).

Ono što je ‘novo’ nije zemaljskog porijekla nego nebeskog (1.Ko 15:47). Stoga Isusa više ne poznajemo po smrtnom tijelu koje je raspadljivo. Mi ga sada poznajemo po duhovnom tijelu kojeg je dobio nakon uskrsnuća, a po kojem ima besmrtni neraspadljivi život. On je prvo novo stvorenje a u zajedništvu s njim i mi postajemo nova stvorenja. Budući da smo posredstvom Isusa postali ‘nova stvorenja’ onda moramo jedan drugoga gledati kao stvorenja koja imaju prednost da se obuku u  neraspadljivo, besmrtno ‘duhovno tijelo’ kao i Isus. Svojim krštenjem u duhu smo u zalog dobili duh, koji će u svoje vrijeme oživjeti to duhovno tijelo. To će biti uskrsnuće duhovnog tijela s kojim ćemo imati vječni život po Kristu, našeg Vječnog Oca, i zato moramo već sada jedan drugoga gledati kao ‘braću’ po Kristu koja ‘ne žive po tijelu, nego po duhu’ (Ri 8:4-7). Tako je i napisano:

“Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša.” Posljednji Adam postao je duh koji daje život. No nije prvo duhovno, nego tjelesno, pa onda duhovno. Prvi čovjek potječe sa zemlje i načinjen je od praha zemaljskoga, a drugi čovjek potječe s neba. "Kakav je onaj koji je načinjen od praha [smrtan], takvi su i oni koji su načinjeni od praha; a kakav je onaj koji je nebeski [besmrtan], takvi su i [djeca nebeskog oca] koji su nebeski. I kao što nosimo [raspadljivo] obličje onoga koji je načinjen od praha, nosit ćemo i [neraspadljivo] obličje onoga koji je nebeski" (1.Ko 15:45-49).

Isus je ‘čovjek koji potječe s neba’. U kojem smislu? Niti jedan čovjek ne potječe s neba u doslovnom smislu. Čovjek može potjecati samo sa zemlje. Čovjek je zemaljsko biće i rađa se na zemlji, a Isus je kao čovjek stvoren od praha kao i prvi Adam i rođen je na zemlji. Nakon svog uzašašća na nebo trebao je biti samo privremeno odsutan pa je apostol Petar rekao da ga "nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba! (Dj ap 3:21). Apostol Pavle iz te pozicije vidi Isusa, ali ne samo kao čovjeka koji je na nebu i koji će se vratiti na zemlju, nego i kao čovjeka koji je 'nebeski' po obilježjima neraspadljivog života. Stoga i njegova djeca kao ‘nova stvorenja’ moraju po njemu biti ‘nebeska’ jer će odražavati sliku svog Oca koji je nebeski. Oni ne moraju živjeti na nebu da bi bili ‘nebeski’ kao što ni Izraelci nisu postali anđeli da bi jeli ‘nebesko žito’ (Ps 78:24,25). No, njihova duhovna tijela imaju nebesko porijeklo pa će se s tim tijelom ‘obući u stan koji je s neba’ kao što se i Isus obukao u taj stan s neba (2.Ko 5:2, NSbi2-C). Kad se obučemo u duhovni stan koji je za nas ‘s neba’ onda ćemo moći govoriti da smo i mi ‘nebeski’ jer ćemo sa dobivenim duhovnim tijelom nositi ‘obličje onoga koji je nebeski’.

Ljudi su svojim tijelom djeca zemaljskog oca, a svojim duhovnim tijelom mogu biti djeca nebeskog oca. Naime, po Isusu možemo postali ‘nebeski’ jer je on otac našeg duhovnog rođenja.  Prema tome, da bi bili nebeska djeca ne moramo živjeti na nebu. Stoga još jednom pročitajmo Pavlove riječi s dubljim razumijevanjem uključujući sve ono što smo uspjeli spoznati o vječnom životu:

  

S tim je povezan zalog duha kojeg već sada dobivamo krštenjem u duhu jer "što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je" (Iv 3:6; Kol 2:11). Tako svi mi svojim duhovnim rođenjem dobivamo zalog duha koji će prilikom ‘ponovnog stvaranja’ ‘oživjeti’ naše duhovno tijelo. Tada će naša duša vječno živjeti jer će prebivati u ‘kući koja nije načinjena rukama’ (Mt 19:28,29; 2.Ko 5:1-5). Adamovo duhovno tijelo je umrlo prije fizičkog. Zato ‘prvo uskrsnuće’ podrazumijeva uskrsnuće duhovnog tijela, a ne fizičkog. To znači da će 'uskrsnuti' i živi i mrtvi jer će biti podignuti iz smrtnog u besmrtno stanje. Mnogi nepravedni ljudi koji budu živjeli pod Božjim kraljevstvom će ustvari biti ‘mrtvi zbog grijeha’ sve dok ne uskrsnu u duhovnom tijelu na kraju Kristove vladavine. Doživjet će ‘prvo uskrsnuće’ tek onda kad se njihova tijela obuku u duhovno neraspadljivo tijelo u kojem je vječni život (Ot 20:5; Ri 8:10).

Svaki čovjek će imati u sebi zalog ‘života’ koji vodi u vječni život ili zalog ‘grijeha’ koji vodi u drugu smrt. Druga smrt je konačna jer s njom duša prestaje zauvijek postojati. Nepravednici se nakon uskrsnuća neće odmah obući u neraspadljivost tako da će i dalje biti podložni smrti, i to drugoj smrti ili uništenju tijela i duše. Poniženo stanje nepravednih ljudi će po tome biti različito od stanja neraspadljivosti koju će uživati Božji pravedni narod (Ga 6:7,8). Uskrsnuće takvih nepravednih biti će drugačije prirode. Biti će nesavršeni jer će u njihovo tijelo biti podložno smrti kao što je bio i Adam prije nego je dobio pristup 'drvetu života'. Za pretpostaviti je da će prilikom uskrsnuća biti izliječeni od svojih urođenih i nasljednih bolesti. Iako će imati nova fizička tijela biti će i dalje podložni ropstvu smrti. U Božjim će očima biti ‘mrtvi’.

Znamo da je Isus liječio sve ljude bez da je uvjet tome bio da ga slijede. To je trebala biti njihova odluka. No, mnogi od njih su se pokazali nezahvalni. Iako su bili izliječeni i dalje su bili podložni bolesti i starosti koja je bila sastavni dio nesavršenog stanja njihovog tijela. Slično tome će i nepravedni nakon uskrsnuća i dalje biti smrtni. Životna snaga koju će dobiti od Boga moći će njihova tijela održavati u životu stotine godina, odnosno do kraja tisućugodišnjeg kraljevstva. Vjerojatno će imati u sebi život kakav su imali prvi nesavršeni ljudi koji su mogli živjeti blizu 1000 godina što znači da će kraj Isusove vladavine dočekati u smrtnom raspadljivom tijelu. Oni čija se imena nađu zapisana u knjizi života će tada doživjeti ono što će na početku kraljevstva već doživjeti pravednici, a to je trenutak kada se raspadljivost obuće u neraspadljivost, tj. kada se fizičko raspadljivo tijelo obuće u duhovno neraspadljivo tijelo.