Article Index

Tijelo i krv

Kako u kontekstu svega ovoga možemo razumjeti Pavlove riječi:

"…tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost" (1.Ko 15:50).

Watchtower ove riječi koristi kako bi se tvrdio da je Pavle 15. poglavlje prve poslanice Korinćanima posvetio samo onima koji će prilikom uskrsnuća otići na nebo jer navodno u to vrijeme nije bilo kršćana koji bi se nadali uskrsnuću u tijelu i životu na zemlji (Vidi ‘Raspravljanje’ str.198,394,400,401). Tvrdi se da je Pavle tom prilikom rekao kako ljudsko tijelo i krv ne može prebivati na nebu i da stoga svi oni koji će naslijediti Božje kraljevstvo moraju napustiti svoje tijelo i krv. Međutim, ovdje se, kao što se može vidjeti, ne spominje nebo, nego Božje kraljevstvo. Ako se Božje kraljevstvo ovdje povezuje samo s nebom, a ne i sa zemljom, onda ispada da će u vrijeme uskrsnuća ‘Božje kraljevstvo’ biti na nebu, a ne na zemlji. Međutim, logično je zaključiti da će prije uskrsnuća Božje kraljevstvo doći i vladati zemljom. Zar Isus nije rekao da će ‘pravednici (njihovo‘tijelo i krv’) naslijediti kraljevstvo koje je pripremljeno za njih od postanka svijeta’ (Mt 25:34). Prema Bibliji, ‘tijelo i krv’ očito mogu ‘naslijediti Božje kraljevstvo’ i to ovdje na zemlji, a ne na nebu. Naime, kad je riječ o Božjem kraljevstvu u kontekstu njegovog pravog značenja za ljude, onda je riječ o vladavini koja će biti uspostavljena na zemlji. Ta vladavina će biti kopija nebeskog uređenja i zato se s pravom naziva ‘nebesko kraljevstvo’.

Prije nego na brzinu zaključimo kako je ovdje riječ o odlasku pojedinaca na nebo u nebeskim tijelima, analizirajmo zašto je Pavle rekao da ‘tijelo i krv’ ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo. Na koje je ‘tijelo’ Pavle mislio? Zapazimo da Pavle ovdje koristi sinonimni paralelizam kako bi proširio misao i osigurao ispravno razumijevanje. Naime, ‘tijelo i krv’ je sinonim za raspadljivost, a ‘Božje kraljevstvo’ je sinonim za neraspadljivost. Ako dublje ispitamo Pavlove riječi iz konteksta u kojem je govorio onda vidimo da on govori o nesavršenom tj. o grešnom stanju tijela i krvi koje smo naslijedili od Adama. Takvo tijelo je raspadljivo i podložno starenju i smrti. No, Biblija pokazuje da će tijelo i krv uskoro biti podložni neraspadljivosti. Koristeći se sinonimnim paralelizmom dobivamo slijedeću analizu Pavlovih riječi:

Tijelo i krv kojeg sada imamo su nesavršeni – podložni raspadljivosti. Takav raspadljivi život je preko krvi potekao venama svih ljudi, tako da su svi nesavršeni i podložni raspadljivosti. Jednom je prilikom Pavle rekao za sebe: "Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt [raspadljivost]" (Ri 7:24). Vidimo da je naše sadašnje ‘poniženo’ tijelo podvrgnuto smrti a ne životu. Isus je rekao da "tijelo ne koristi ništa" jer o njemu ne ovisi život (Iv 6:63). Govoreći o tom ‘tijelu i krvi’ koje je podvrgnuto raspadljivosti, sasvim je razumljivo da je Pavle rekao da takvo ‘raspadljivo’ ljudsko ‘tijelo i krv’ ne mogu naslijediti Božje ‘neraspadljivo’ kraljevstvo jer je kao takvo povezano s smrću i neprijateljstvu s Bogom (usporedi Ga 6:8; Ri 8:6-8; 1.Mo 6:3).

Kao što grešni Adam u svom raspadljivom tijelu nije mogao baštiniti Edenski vrt u kojem je postojala priprema vječnog života tako i grešni ljudi ne mogu baštiniti Božje kraljevstvo. Kraljevstvo podrazumijeva savršeno ljudsko društvo oslobođeno stanja grijeha i smrti. Zato je Pavle objasnio da će "…stvorenje biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje" (Ri 8:21; vidi Lk 20:36). Kad se to dogodi tada naše ‘tijelo i krv’ neće biti podložni ropstvu raspadljivosti. Promjena će biti u tome što će takvo ‘tijelo i krv’ biti podvrgnuto vječnom životu a time i ‘neraspadljivosti’. Ako je tijelo samo po sebi raspadljivo, ono mora biti obučeno u neraspadljivost odnosno u ‘duhovno tijelo’ koje je neraspadljivo. Po tom tijelu će se prepoznavati nova stvorenja koja će i dalje imati fizička tijela (2.Ko 5:1-4). To neraspadljivo ‘duhovno tijelo’ će vladati nad raspadljivim fizičkim tijelom i održavati ga vječno na životu. U tom će slučaju naše ‘tijelo i krv’ biti u vlasti ‘neraspadljivosti’ pa će u tom stanju moći ‘naslijediti’ neraspadljivo Božje kraljevstvo. Tada slika izgleda ovako:

 

Očito da ‘tijelo i krv’ mogu naslijediti Božje kraljevstvo, ali samo pod uvjetom da je fizičko tijelo obučeno u duhovno neraspadljivo tijelo. Zato Pavle u cijelom ovom 15. poglavlju govori o uskrsnuću u neraspadljivi život i promjeni koja će se desiti nad onima koji budu preživjeli Božji gnjev. Preživjeli neće morati skinuti svoja fizička tijela koja su dobili rođenjem po Adamu. Promjena će se desiti u jednom trenutku kada će se njihova fizička tijela obući u neraspadljiva duhovna tijela. Prema tome, lako je zaključiti da Pavle nije govorio o napuštanju fizičkog tijela, niti je govorio o odlasku na nebo u nebeskom tijelu. On govori o oblačenju fizičkog tijela u duhovno. To duhovno tijelo je nevidljivo obilježje vječnog života koje će imati snagu da štiti i obnavlja fizičko tijelo. U takvom stanju će snaga života djelovati pozitivno na tjelesne stanice tako da će čovjeku "tijelo njegovo postati svježije nego u mladosti [te će se vratit] u dane mladenačke snage svoje" (Job 33:25).

Kada uvidimo u kojem je kontekstu Pavle koristio neke pojmove tada vidimo da nije raspravljao o uskrsnuću u nebeski život i o tome da li fizičko tijelo od krvi i mesa može ili ne može prebivati na nebu. On čak u to nije bio siguran jer je jednom prilikom rekao da ne zna da li je ‘u tijelu’ ili izvan tijela bio odnesen do ‘trećeg neba’ (2.Ko 12:2-4). Da li fizičko tijelo može biti prisutno na nebu, to je pitanje o kojem Pavle nije raspravljao. Naime, pod određenim okolnostima Bog bi mogao čovjeka od tijela i krvi odvesti na nebo, jer je Bogu sve moguće. Osim toga, nitko ne može osporiti činjenicu da je Isus u svom fizičkom tijelu uzet na nebo. Zato Pavle nije ovdje govorio o nebeskom uskrsnuću nego o zemaljskom što se slaže sa kontekstom.

Treba uzeti u obzir da se ‘nebo’ u Bibliji često spominje u figurativnom smislu kako bi se određeni događaji ili pojmovi uzvisili i odvojili od zemaljskih elementarnih stvari te tako doveli u vezu s nebeskim stvarima iza kojih stoji Jehova Bog. Uskrsnuće je nada koja je sačuvana na nebesima odakle očekujemo Božje kraljevstvo i Isusa Krista kao Spasitelja. Možemo reći da je uskrsnuće samo po sebi nebeske prirode jer nema veze sa čovjekovim zemaljskim djelovanjem kao što je rađanje od strane čovjeka. Ono je nebesko jer ima veze sa djelovanjem Božje nebeske sile koja će ljude ponovno probuditi u život. Do tada se naši životi i duše svih umrlih ljudi nalaze u Jehovinom vlasništvu. Zato Biblija sve što je povezano s uskrsnućem opisuje s pojmovima koji uključuju nebo, a time i sa svim što stoji iza tog pojma.