Article Index

Duša umire

Duh života nije isto što i životni dah (Job 27:3; 1.Mo 2:7). Duh je životna sila koja tijelu daje život a podržava se dahom i udisanjem kisika kojim se napajaju tjelesne stanice. Pomoću kisika ‘duh’ proizvodi energiju potrebnu za život tijela. Čovjek može jedno vrijeme ostati na životu bez ‘daha’, no onog trenutka kad njegov ‘duh’ prestane proizvoditi energiju onda je istog trenutka mrtav (Ps 146:4). Smrt tijela može biti djelomična, npr. kada je ruka kao dio tijela suha ili bez života. Isus je liječio takva stanja time što bi svojom silom oživio ruku (Lk 6:6,10).

Mogli bi slobodno reći da se taj ‘duh’ nalazi u mitohondrijima koji služe kao električne centrale unutar stanica. Muške sjemene stanice ‘spermiji’ u svom repu također imaju mitohondrije koji prilikom oplodnje ženske jajne stanice postaju sastavni dio novog embrija. Tako se prilikom začeća duh života prenosi na oplođenu jajnu stanicu koja u tom trenutku oživljuje. Taj duh ulazi u sastav svake nove stanice pa se može reći da postoji mnogo prije nego se dijete rodi. Do tada se putem pupčane vrpce kisik uzima iz majčine krvi i prenosi u krvotok djeteta. Tek nakon rođenja dijete počinje samostalno disati. To pokazuje da je duh više od daha. On je prisutan u tijelu mnogo prije nego tijelo prvi put udahne dah života. Jehova je očito ‘duh života’ ugradio u Adamove stanice prije nego ga je pomoću daha aktivirao. Kao što fotoni čine vodu živom tako i duh koji se nalazi u krvnim stanicama čini krv živom i sposobnom da prenosi život tijela. 

Duh je taj koji daje život tijelu, dok dah samo održava to stanje. Međutim da bi tijelo odražavalo svojstva nekog bića u njemu treba djelovati odgovarajuća ‘duša’ sa jedinstvenim obrascem života te vrste bića. Čovjek je zemaljsko biće koje ima ugrađene božanske osobine. Njegov je oblik života nešto niži od anđela a viši od životinja. Zbog svog nesavršenog stanja čovjek je ipak po tijelu izjednačen sa nižim životnim oblicima jer je smrtan poput njih. No, što se dešava sa čovjekom prilikom smrti? Tada "duh njegov izađe" (Ps 146:4).

Kad je Isus prije svoje smrti molio svog Oca da mu povjerava svoj ‘duh’, onda je bio svjestan da je ‘duh’ nešto što je neuništivo, nešto što pripada Bogu, vlasniku te životne sile (Lk 23:46). To znači da se prilikom smrti ‘duh’ odvaja od duše i tijela. To vidimo iz izjave koja kaže da Božja riječ poput dvosjeklog mača "razdvaja dušu i duh", te "kosti i njihovu moždinu" (He 4:12). Kad se npr. kosti ruke ili noge u području zgloba mačem razdvoje od moždine tada ti udovi postaju nepokretni. Mačem se može prouzročiti razdvajanje duše i duha. Kad se duša čovjeka razdvoji od duha onda duša umire sa tijelom, a cijelo tijelo postaje mrtvo ili neaktivno.

Duh je taj koji oživljava dušu, a preko duše oživljava umne i tjelesne sposobnosti. No da bi duh mogao biti sastavni dio duše to donekle ovisi i o stanju tijela i krvi. Duh putem krvi ‘srebrenim užetom’ čvrsto veže dušu za tijelo (Pr 12:6,7). Ako u krv dospije neki uljez koji uništava krvne stanice, tada slabi veza između duše i duha. Onog trenutka kada se zbog slabljenja te veze duh razdvoji od duše dolazi do smrti tijela i duše. Do razdvajanja može doći kada krv ostane bez kisika ili kada se naglo zaustavi rad vitalnih funkcija mozga i srca. To pokazuje da duh podržava dušu i tijelo na životu samo pod optimalnim uvjetima koji mogu odstupati do određene granice. Svako odstupanje od optimalnih uvjeta može prouzročit odvajanje duha od duše.

Dok se procesom disanja podržava život, onda se s životnim duhom podržava i sam proces disanja. Tako se putem krvi održava krug života jer duh spaja dušu sa tijelom i zatvara krug života svakog bića. Kad bi se prekinuo taj krug, mozak bi ostao bez kisika što bi dovelo do prestanka djelovanja životnog duha. Kad duh prestane funkcionirati tada se prekida krug života. Ono što je tada umrlo je duša, a sa njom i kompletno tijelo. Zanimljivo je da su nakon smrti tijela neke tjelesne stanice i dalje aktivne zbog kisika koji se zadržava u njima pa tako kod mrtvaca zamjećujemo rast noktiju i dlaka. To je zato što krv može jedno vrijeme biti živa čak i nakon smrti tijela i duše. No, prilikom smrti duše, svijest se automatski gasi. To pokazuje da je smrt duše različita od smrti tijela. No, za razliku od tijela duša je neuništiva. Do trenutka smrti duša je sačuvala u sebi sve pojedinosti o dotičnoj osobi.