Article Index

Odvajanje pšenice od kukolja

U svojoj priči o ‘pšenici i kukolju’ Isus kaže da će izdvojiti "iz kraljevstva njegova sve koji druge navode na grijeh i one koji čine bezakonje" (Mt 13:24-30,37-43). U priči o ‘mreži’ on kaže da će se u nju skupiti ribe svake vrste. Naime, svrha ribarenja je da se ulove one dobre ribe. Ribari znaju da će se u mrežu uloviti i one nepoželjne ribe. Kad se mreža napuni onda je ribari izvuku na obalu kako bi dobre sakupili u posude, a nepoželjne bacili.

"Tako će biti na svršetku ovog poretka: izaći će anđeli i odvojiti zle od pravednih…" (Mt 13:47-50).

Iz ovih priča je lako zapaziti da je riječ o Isusovoj skupštini ili ‘kraljevstvu’ na zemlji iz kojeg se trebaju izdvojiti zle osobe koje se iz nekih razloga nađu u zajednici sa pravim kršćanima. Pojasnimo to. U priči o ‘pšenici i kukolju’ Isus nam govori o potrebi da se odvoje ‘sinovi kraljevstva’ od ‘sinova zloga’. Na koga je mislio? Židovi su jedno vrijeme bili Božja skupština. Oni su prvi okusili žetvu (Mt 3:11,12). Imali su prednost da budu ‘sinovi kraljevstva’. No, Isus je Židove koji su ga odbacili nazvao ‘sinovima zloga’ (Iv 8:44-47). Time je dao na znanje da će se ‘sinovi zloga’ također pojaviti unutar skupštine koju će on osnovati. Kad je riječ o žetvi, onda je riječ o potrebi da se ‘sinovi zloga’ u svoje vrijeme odvoje i izbace iz Isusove skupštine jer neće naslijediti kraljevstvo (Mt 8:12; 13:38).

Znamo da se skoro dvije tisuće godina među pšenicom nalazio kukolj. Isusova je namjera bila da posije dobro sjeme u svom polju. U sijanju tog sjemena je upotrijebio svoje vjerne robove. Međutim, Sotona, njegov neprijatelj od samog početka želi iskvariti njegovu skupštinu. On neprimjetno pod okriljem tame u skupštinu dovodi osobe sa sebičnim i zlim namjerama. Tako čak i zle osobe iz krivih poticaja prihvaćaju dobru vijest. Isus je ovim pričama upozorio svoje učenike da će među njima biti lažne braće. Da li su se oni trebali zadržati u skupštini? Ne, takvi bi se trebali izdvojiti i izbaciti izvan skupštine. Povijest je pokazala da su mnoge skupštine propale jer nisu uvažile ovo pravilo. Sotona je takve skupštine iskoristio da bi stvorio otpadničko kršćanstvo jer oni koji su trebali biti izbačeni su preuzeli vodstvo i koristili svoj položaj protiv pravih i iskrenih vjernika, pogotovo onih koji bi se usudili iznositi drugačije gledište i time umanjivati njihov autoritet. S druge strane, Isus je uvijek na zemlji imao svoje ‘robove’ odnosno one upravitelje Božje riječi koji su nastojali sačuvati moralnu i duhovnu čistoću svojih lokalnih skupština. Često su takvi robovi bili u manjini jer su kršćanske skupštine uglavnom vodili oni ‘robovi koji nisu razumjeli volju svog gospodara’ i oni ‘robovi koji su razumjeli ali nisu činili po volji svog Gospodara’ (Lk 12:42:48).

Kad je u svojoj priči spominjao žetvu, Isus je rekao "žetva je svršetak ovog poretka, a žeteoci su anđeli" (Mt 13:39). Ova Isusova izjava bi nas mogla dovesti u zabunu tako da pomislimo kako prvi kršćani nisu bili uključeni u ovu žetvu. U biti, žetva će se provesti na kraju ovog poretka a uključivat će i žive i mrtve. Riječ je o konačnom odvajanju pšenice od kukolja. Iako su ‘sinovi zloga’ često slobodno djelovali unutar skupštine pravih kršćana, njih su anđeli obilježili kao kukolj i s tim biljegom su umrli. Oni će uskrsnuti s tim biljegom tako da će im Isus reći da ih ne poznaje. Do Isusovog dolaska kukolj će i dalje biti sastavni dio kršćanske skupštine iako kršćanski pastiri imaju zadatak da iz svojih redova izdvajaju zle kršćane kako bi skupštinu održali čistom. Pavle je čak dao savjet: "Uklonite zloga iz svoje sredine" (1.Ko 5:13). Po tome znamo da su mnogi kršćanski nadglednici u početku postupali ‘po volji svog Gospodara’ onako kako se postupa u vrijeme žetve, ali nisu sudjelovali u žetvi nego samo u obilježavanju onih koji su nalikovali kukolju (2.So 3:14). Znali su da su anđeli samo njihovi suradnici u istom zadatku. Ali to nije bila ona žetva koju je Isus najavio, jer nadglednici nisu mjerodavni da donose tu konačnu odluku o odvajanju pšenice od kukolja. Oni nisu mogli zle kršćane zauvijek odstraniti iz 'kraljevstva' (Skupštine) nego ih samo privremeno izolirati. Čak je i anđelima rečeno da ne čupaju kukolj kako ne bi slučajno iščupali i pšenicu, što znači da su oni dozvoljavali da takvi budu u sastavu Isusove univerzalne Skupštine sve do svoje smrti.

Pšenica je plod pravednosti. Taj plod je bio prepoznatljiv cijelo vrijeme postojanja kršćanske skupštine, a ne samo u ovo naše posljednje vrijeme. S druge strane kukolj su sinovi Zloga ili sjeme koje raste u istoj sredini sa stabljikama pšenice. Kad izraste njegov klas on je još uvijek sličan klasu pšenice. Međutim, s vremenom se zle osobe prepoznaju po tome što uzrokuju spoticanje i čine bezakonje. Njih je potrebno izdvojiti i izbaciti iz kršćanske sredine. No to još uvijek ne dokazuje da je moguće očistiti Kristovu skupštinu od kukolja jer se on često ne prepoznaje. Stoga Isus u svojoj prispodobi ne govori o mjerama koje svaka pojedina skupština treba provoditi kako bi održali duhovnu čistoću. Ovdje također nije riječ o propovjedničkoj kampanji koju neke zajednice provode tvrdeći da time izdvajaju pšenicu iz svijeta takozvanog kršćanstva. Ne, ovdje je riječ o izdvajanju lažnih kršćana ‘iz Isusovog kraljevstva’ (Mt 13:26,41,43). Isusovo ‘kraljevstvo’ je njegova svijetom raširena ‘Skupština’ a ne ovaj svijet (vidi Kol 1:13). Prema ovoj priči, Isus nije poslao anđele da iz ovog zlog svjetskog poretka odvoje prave kršćane iz lažnih kršćanskih organizacija i da ih dovode samo u jednu kršćansku organizaciju koja sebe smatra jedinom pravom Skupštinom. Da li će neka lokalna skupština ili pak cijela zajednica po svijetu odgovarati Isusovim mjerilima, o tome sud donosi Isus Krist, tako da nitko nema pravo donositi sud o tome ili provoditi politiku isključivosti smatrajući svoju zajednicu pravom a sve ostale lažnima.

Priča o pšenici i kukolju jasno naglašava činjenicu o potrebi potpunog prepoznavanja kukolja kako bi ga se odvojilo od pšenice. To nam omogućava da razumijemo o kakvoj se vrsti žetve radi. Iako se sjetva odvija cijelo vrijeme postojanja kršćanske skupštine, svatko tko je uključen u nju svoj ishod povezuje sa žetvom koja će se u konačnici odigrati na svršetku ovog poretka. Naime, onaj sud koji će svi kršćani na kraju primiti od Krista se temelji na istim mjerilima koji su kroz cijelu povijest bili prisutni unutar njegove skupštine tako da su svi koji su do sada umrli prošli kroz obilježavanje. Na osnovu te žetve Isus će znati tko će uskrsnuti na život a tko na osudu. Da nije bilo takvog obilježavanja onda ne bi mogli govoriti o tome da je itko od umrlih kršćana izabran za nasljednike kraljevstva. No budući da su do svoje smrti obilježeni onda nam to govori da će na svršetku ovog poretka i živi i umrli biti uključeni u žetvu. Kad su u pitanju živi kršćani onda će Isus poslati “anđele svoje uz glasan zvuk trube i oni će skupiti izabrane njegove s četiri strane svijeta“ (Mt: 24:31). S obzirom da će i mrtvi već biti obilježeni onda će oni koji pripadaju klasi pšenice uskrsnuti u ranijem uskrsnuću i na takav način biti odvojeni od kukolja. Prije toga mora doći do konačnog i završnog odvajanja lažnih kršćana od onih koji će naslijediti kraljevstvo. Uspostava kraljevstva na zemlji bit će označena posljednjom trubom.