Article Index

Parabola o ovcama i jarcima

Parabolu o ‘ovcama i jarcima’ Isus započinje slijedećim riječima: 

"Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva" (Mt 25:31-33).

Zajednica JS je najprije tumačila da se spomenuto odvajanje počelo odvijati od 1914. godine. Zatim je kasnije to ispravljeno i usklađeno sa Mateju 24:30 i premješteno u vrijeme ‘velike nevolje’ kad Isus ‘dolazi na oblacima nebeskim’ (Vidi Stražarsku kulu od 15.10.1995. str. 18-28). Međutim, ni to nije u skladu s točnim postavljanjem vremenskog okvira. Naime ova parabola se treba ispuniti, ne u vrijeme kad Isus ‘dolazi na oblacima nebeskim’ nego nakon toga, tj. u vrijeme kad On bude ’sjeo na svoje prijestolje’. Osnovno je pitanje kada će Isus ‘sjesti na svoje slavno prijestolje’? Odgovor na to pitanje daje nam sam Isus koji je prije ove usporedbe rekao svojim apostolima:

"Zaista, kažem vam, prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, i vi koji idete za mnom sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih" (Mt 19:28).

Vidimo da Isus ‘sjeda na svoje slavno prijestolje’ ‘prilikom ponovnog stvaranja’. Ponovno stvaranje ‘novog neba i nove zemlje’ ne može uslijediti prije Harmagedona, nego nakon njega (vidi Iz 65:17-25; Ot 21:1). Prije nego u proročanskim vizijama vidimo Isusa da ‘sjeda na svoje slavno prijestolje’, možemo vidjeti da čovječanstvo prolazi kroz veliku nevolju u kojoj će se moći razabrati Isusov dolazak u sili i velikoj slavi. Tada će doći do sakupljanja njegovih izabranih koje će anđeli prevesti i izdvojiti iz velike nevolje (Mt 24:29,30). Zatim slijedi vrhunac Harmagedona u kojoj Isus sa svojim anđelima pobjeđuje Sotonu i njegov zli svjetski poredak. Tek nakon te pobjede Isus ‘sjeda na svoje prijestolje’. To je u skladu s Danijelovom vizijom u kojoj smo vidjeli da Isus prima od Boga kraljevstvo i to nakon što u Harmagedonu uništi ovaj svjetski poredak (vidi Da 7:11-14). Uništenje zlog poretka ne znači pogubiti svaku nepravednu osobu, nego usmrtiti sva vidljiva politička i religiozna obilježja ovog svijeta po kojima je on bio aktivan. U Harmagedonu će biti mrtvih uglavnom među onima koji budu aktivno uključeni u rat protiv Krista jer će se protiv vojne mašinerije pokrenuti nebeske sile. Kad rat završi, svijet nepravednih ljudi će ostati bez svog prepoznatljivih obilježja po kojima su djelovali i održavali svijet živim. Prema tome, Isusovo pravo da vlada nad zemljom i ljudima je još uvijek uzurpirano od strane Sotone i njegovih političkih zastupnika. Bezbožni će ljudi i narodi do Harmagedona još uvijek služiti interesima Sotone i njegovih političkih vladara, a ne Kristu.

Harmagedon će označiti kraj uništavanju zemlje i čovječanstva, dok će Isusovo ‘sjedanje na slavno prijestolje’ označiti ‘ponovno stvaranje’ raja i savršenog čovjeka. Tom prilikom će na svoja prijestolja sjesti ‘sveti sluge Najvišega’ čime će s Isusom stvoriti ‘novo nebo’. Njih u Ivanovoj viziji vidimo da sjedaju na prijestolja nakon što Sotona bude "svezan na tisuću godina". Nakon njegovog svezivanja Ivan je vidio "…prijestolja. [Sveti sluge Najvišega] su sjeli na njih i dano [im] je da sude" (Ot 20:1-4; Mt 19:28). Sada nam vjerojatno postaje jasno da Isus ‘sjeda na svoje slavno prijestolje’ odmah nakon Harmagedona. No, to nije jedini dokaz koji nam se nameće. Razmotrimo također prvi dio Isusove parabole koji glasi:

"Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje... " (Mt 25:31).

Ove riječi dobivaju svoju potpunu sliku kad ih povežemo sa onim što je osobno govorio Židovima kojima je objavljivao Božju riječ:

"Jer tko se god postidi mene i riječi mojih (u ovom grešnom naraštaju), njega će se Sin čovječji postidjet kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i slavi svetih anđela. Uistinu, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje" (Lk 9:26,27; Mk 8:36-9:1).

Isus ovdje također govori o vremenu kad će ‘doći u svojoj slavi’ što je identično onome što je spomenuo u paraboli zapisanoj u Mateju 25:31. On na taj način Židovima ‘tog naraštaja’ ukazuje da će ih se on ‘postidjeti kad dođe u svojoj slavi’. No kako će to biti moguće ako je znao da će u to vrijeme svi oni biti u općem grobu čovječanstva?

Ako pobliže razmotrimo Isusove gornje riječi onda vidimo da Isus u svoje proročanstvo uključuje te ljude koji će biti mrtvi u vrijeme njegovog dolaska u slavi. Naime on kaže da ‘neki’ među njima neće okusiti smrti dok ne ’vide’ Božje kraljevstvo (vidi Iv 21:22,23). Budući da je mislio na viziju preobraženja, kojoj su nedugo nakon toga prisustvovala trojica njegovih apostola, onda je očito znao da će svi ostali kojima je izgovorio gornje riječi umrijeti, te da će ’vidjeti’ Božje kraljevstvo tek nakon svoje smrti, odnosno tek nakon uskrsnuća. Ako će se Isus u vrijeme svog ‘dolaska u slavi’ postidjeti tadašnjih ljudi onda nam Isus indirektno kaže da će svi ti ljudi uskrsnuti u vrijeme kad On bude prisutan u svojoj slavi kao kralj Božjeg kraljevstva.

Znači, u vrijeme kad ‘kad Sin čovječji stigne u svojoj slavi’, započinje vlast Božjeg kraljevstva na zemlji. Ti bezbožni ljudi njegovog vremena moraju uskrsnuti kako bi osjetili Isusov prezir i  stid. Tek tada će se Isus moći javno postidjeti tih ljudi koji su ga odbacili. To pokazivanje stida je također opisano u prispodobi o ‘ovcama i jarcima’ gdje Isus kaže takvima: "idite od mene, prokleti…" (Mt 25:41). On time zaista pokazuje da će se javno postidjeti onih koji ne žive u skladu s Božjim zakonima. Zbog čega? Očito zbog toga što sramote Božje i njegovo ime. Oni će biti ‘posramljeni i odvojeni od njega u vrijeme njegove prisutnosti’ (1.Iv 2:28). To je opisano i u Mateju 7:21-23 gdje će Isus takvima reći da ih ‘nije nikad poznavao’, odnosno da nikad nije bio u prijateljstvu s njima te će im reći: "odlazite od mene vi koji činite bezakonje". Ako povežemo Isusove riječi izgovorene u različitim pričama, onda vidimo da Isus misli na vrijeme nakon Harmagedona, odnosno na vrijeme koje slijedi nakon što ‘Sin čovječji stigne u svojoj slavi’. To je dokaz da će se odvajanje ljudi, jedne od drugih odvajati nakon Harmagedona, odnosno nakon uspostave Kraljevstva kada će uslijediti uskrsnuće pravednih i nepravednih (Mt 16:27,28).

Prema tome, u vrijeme nakon Harmagedona kada Isus sjeda na svoje slavno prijestolje kao kralj, tada na svoja prijestolja sjedaju i njegovi suvladari koji će od njega primiti ovlasti suđenja. Sa ovim događajem su stvoreni svi preduvjeti da se svi narodi skupe pred njim kako bi ih odvojio jedne od drugih. Odvajanje ima za cilj stvaranje i očuvanje ‘nove zemlje’. Kroz cijelu povijest su mnogi ljudi iz svih naroda živjeli životom koji ih je mogao izravno ili neizravno dovesti u vezu s interesima Božjeg kraljevstva. Nasuprot njima većina ljudi je živjela životom kojim su željeli što više iskoristiti ovaj svjetski društveni poredak. Kad Isus kaže da će se pred njim naći svi narodi, što je točno mislio s tim?