Article Index

Svi narodi

Pred sudom će se naći svi narodi i svi ljudi koji su bili dio svijeta koji je kroz cijelu povijest bio otuđen od Boga. Iako će svi oni biti suđeni po Božjim pravednim zakonima samo će jedna određena grupa ljudi biti suđena na osnovu onoga što je Isus spomenuo u svojoj paraboli o ‘ovcama i jarcima’. U toj paraboli Isus govori samo o onima koji su se nazivali njegovim imenom. Tko su oni? Zanimljivo je da će oni u vremenu suda oslovljavati Krista s ‘Gospodine’, što govori da nije riječ o nekršćanskim narodima jer milijuni njih ne vjeruju u Isusa niti ga oslovljavaju s ‘Gospodine’. U jednoj drugoj proročanskoj priči Isus također spominje one koji će ga "u onaj dan" oslovljavati s ‘Gospodine’. Takvi će pred njim tražiti da prizna određena čudotvorna djela koja su činili ‘u njegovo ime’ (Mt 7:21-23). Spomenuta čudotvorna djela ukazuju da je Isus u toj priči očito mislio na one kršćane koji misle da im takva djela služe na čast. No, to će biti samo dokaz njihove neduhovnosti jer nisu težili ‘Kristovoj punini’. Naime, članovi prave skupštine se ne opravdavaju čudotvornim darovima koji pripadaju onome što je ‘djelomično’. Pravi kršćani znaju da će s dolaskom Kraljevstva ‘nestat ono što je djelomično’. Zato se trude ‘postići jedinstvo u vjeri i u dobrom poznavanju Sina Božjeg, dok ne postanu odrasli ljudi, dok ne uzrastu do punine Kristove’ (1.Ko 13:8-10; Ef 4:13). Kako onda možemo razumjeti Isusovu izjavu da će se pred njim u taj dan skupiti ‘svi narodi’?

Znamo da su od pojave kršćanstva ‘svi narodi’ bili suočeni s objavljivanjem dobre vijesti. Isus je od svojih apostola zahtijevao da "načine učenike od ljudi iz svih naroda" (Mt 28:19). Njegovi ovlašteni propovjednici su tada s dobrom viješću uspjeli doći do mnogih naroda u kojima su osnivali skupštine (Ri 10:18; Kol 1:23). Kasnije su mnoge kršćanske skupštine otpale od pravog kršćanstva čime se je dobra vijest o Kristu propovijedala u pomiješanosti sa nekim krivim učenjima. Iako su još u prvom stoljeću neki samozvani apostoli propovijedali Krista iz zavisti, jer su se željeli suprotstaviti apostolima, ipak se Pavle radovao znajući da se time ne može spriječiti one koji propovijedaju istinu o Isusu Kristu iz čista srca (vidi Flp 1:15-18; 2.Ko 11:12,13).

Otpad nije spriječio da se dobra vijest o Kristu širi svijetom. Sve do sada su milijarde ljudi iz svih naroda stupili na put kršćanstva, neki čak prisilno ili u neznanju. Iako je lažno kršćanstvo na svoj način objavljivalo dobru vijest ono je s druge strane omogućilo ljudima da pokažu svoj stav prema Bogu i Kristu. Pojavom reformacije kršćanstvo se još brže širilo i to zbog sve veće prisutnosti Biblije na narodnim jezicima. Bez obzira kojoj kršćanskoj crkvi pripadali, ljudi su mogli čuti za Kristove riječi i njegova učenja što je stvorilo podlogu za razne propovjednike koji su po narodima propovijedali pokajanje i obraćenje. To je slično djelovanju Božjih proroka po Judeji i Izraelu gdje je velika većina onih koji su se nazivali Božjim imenom prakticirala krivo obožavanje. To što nisu provodili Božji zakon u svom životu su donekle bili krivi i njihovi vjerski vođe. Ali to ih nije moglo opravdati pred Bogom. Oni su od svojih religioznih vođa imali prilike čuti za Boga i njegove zakone.

Danas milijarde ljudi prakticiraju lažni obliku kršćanstva. Svi oni nose odgovornost u skladu sa onim što od njih traži Bog bez obzira na njihove vjerske vođe (vidi Mt 23:3). Samim tim što sebe smatraju kršćanima je dovoljan razlog da ih se u vrijeme suda odvoji od pravih kršćana. Milijuni ljudi su kroz povijest mislili da kao kršćani imaju Isusovo odobravanje. Mali i neuki ljudi su često bili kao ovce bez pastira zbog svojih vjerskih vođa koji su ih izrabljivali i krivo poučavali. Drugi su se javno borili protiv njihovih lažnih učenja. Državna je crkva proganjala sve pojedince i grupe koji se nisu slagali s njenim učenjima i običajima. Iako su pripadali raznim kršćanskim grupama i crkvama kršćanstva mnogi su izgubili živote zbog želje da služe Bogu na drugačiji i prihvatljiviji način. Tko je od svih njih prihvatio Krista iz istinskih poticaja da mu služi? Na to će pitanje Isus odgovoriti.

Iako danas mnogi imaju priliku postati pravi kršćani, to nije uvijek moguće zbog predrasuda koje većina ljudi ima prema njima. Tako i dalje mnogi ostaju u uvjerenju da pripadaju crkvi koja ima Božje odobravanje. U takvoj se situaciji samo pojedinci odazivaju na dobru vijest. Drugi možda naizgled nisu poslušni dobroj vijesti, pa ih mi ne možemo osuđivati kao one koji su protiv Krista. Možda su i oni za Krista ali samo na način koji im je prezentiran od strane njihove crkve koju smatraju svojim putem do spasenja. Zbog toga ne drže u potpunosti Kristove riječi i poput Savla odbacuju njegove prave učenike, misleći da čine pravo. Ima dosta onih koji odbacuju Krista zbog svog zlog stanja srca kao što su ga u prvom stoljeću odbacili religiozne vođe i drugi. No svi koji odbacuju Krista dolaze na sud jer je Isus rekao:

"A ako tko čuje moje riječi, a ne drži ih, ja ga ne osuđujem; (…) Tko odbacuje mene i ne prima ono što ja kažem, ima suca svojega. Riječ koju sam govorio - ona će mu suditi u posljednji dan" (Iv 12:47,48).

Svi oni koji su kroz povijest imali priliku čuti Isusove riječi mogli su ih tvoriti bez obzira tko im je te riječi donosio. Ne može se poreći činjenica da su se mnogi u kršćanstvu služili Isusovim imenom kad su ga objavljivali pred drugima. Oni su to činili iz želje da ugode Bogu i Kristu. Ako se neki ‘služe Isusovim imenom’ iz ispravnog motiva, onda bi ga trebali gledati kao one za koje je Isus rekao svojim učenicima: "tko nije protiv vas, za vas je" (vidi Lk 9:49,50). Isus će biti taj koji će suditi svima koji su se služili njegovim imenom. On će najbolje znati njihove poticaje. Iz svega ovoga vidimo da je od pojave kršćanstva do danas mnogo toga što se mora uzeti u obzir kako bi se iz svijeta kršćanstva mogli odvojiti svi oni koje Isus smatra dostojnima.

Prema tome ‘svi narodi’ koji će se na Sudu pojaviti pred Isusovim prijestoljem predstavljaju samo one koji se nazivaju ‘kršćanima’. Izraz ‘svi narodi’ u ovom kontekstu ne označava sve narode grupacije niti sve ljude iz svih naroda. Naime, izraz ‘narodi’ se u Bibliji koristi kako bi se opisalo pojedine ljude izdvojene iz svih naroda (Ot 7:9; 21:24). Zato se izraz ‘svi narodi’ odnosi na one ljude iz svih naroda koji se nazivaju kršćanima. Među njima ima pravednika i nepravednika. S obzirom da će uskrsnuti svi koji sebe smatraju kršćanima, mora doći do odvajanja "ljudi jednih od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca".