Article Index

Pastir i stado

Isus će kao ‘pastir’ odvojiti jedne kršćane od drugih. Sama Kristova uloga ‘pastira’ koja se spominje u paraboli ukazuje da je on mislio na one ljude koji su kroz povijest bili pod njegovim vodstvom (Ez 34:22,23). Dok je svijet bio pod vlašću Sotone, kršćani su trebali slijediti Krista kao svog pastira. Oni su bili Božje stado baš kao što Bog kaže: "A vama ovce moje, kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Evo, suditi ću između ovaca, između ovnova i jaraca’" (Ez 34:17). Umjesto da kaže da će suditi između ovce i koze, Jehova kaže da će suditi između ovaca, tj. između ovce i ovce (koze). Izgleda da se u ‘ovce’ ubrajaju i koze jer i njih naziva ovcama.

‘Ovca i koza’ su općeniti pojmovi (u ženskom licu) koji su se koristili, ne samo za žensku stoku već i za mušku sitnu stoku (vidi 3.Mo 1:10). Za sitnu stoku se još spominju izrazi janje i jare (3.Mo 3:7; 4:28). Kad je Bog dao zapovijed u vezi žrtve za dar onda nije rekao da se prinese ‘ovan’ ili ‘jarac’ nego je rekao da se prinese "muško (…) od ovaca ili koza" (3.Mo 22:19). Riječ ‘jarac’ ukazuje na mušku odraslu kozu, a ‘ovan’ na mušku odraslu ovcu. Kad Bog kaže da će suditi između ‘ovnova i jaraca’ on upotpunjuje sliku koju je Isus kasnije objasnio u svojim proročanskim pričama o vjernom i zlom robu. Ovnovi su brojčano manji dio stada kao i "jarci", pa stoga predočavaju poglavare i "vođe" u narodu (vidi 1.Mo 32:14; Iz 14:9; Za 10:3; Jr 51:40). Svi oni zajedno s ovcama i kozama sačinjavaju Božje stado. Zato Krist ima pravo da sudi onima koji se nazivaju njegovim imenm – ‘malima’ (ovcama) i ‘velikima’ (jarcima) (vidi Ot 11:15,18; 20:12,13).

  Pojmovi -‘ovca’   i   ‘jarac’ u svjetlu Biblije:

Zašto je Isus rekao da će odvojiti ovce (imenica u ženskom licu) od jaraca (imenica u muškom licu) a ne - što bi bilo logičnije - ovce od koza ili ovnove od jaraca? Iz konteksta kojeg nam daje Biblija i onog kako su Židovi koristili određene pojmove je vidljivo da će i Isus suditi između ‘ovce i ovce’, između ‘ovnova i jaraca’. Isus ne odvaja ovce od ovnova jer jedni i drugi pripadaju pod zajednički naziv ‘ovce’. U ‘ovce’ spadaju pravi kršćani – ‘mali’ (ženske i muške ovce) i ‘veliki’ (ovnovi), a u ‘koze’ se ubrajaju lažni kršćani – ‘mali’ (ženske i muške koze), te ‘veliki’ (jarci). Jarac je opći izraz koji se u muškom licu koristi za koze muškog roda. Tako jarci i koze pripadaju pod zajednički naziv ‘jarci’.

To što koristi izraz ‘jarac’ a ne koza, Isus ističe vodeće muževe kršćanstva koji su poput religioznih židovskih vođa obilazili more i kopno da bi načinili jednog prozelita (vjernika). A kad netko postane vjernik učine ga dvaput gorim od sebe (Mt 23:15). Naime, u tzv. kršćanstvu su vodeći muževi (jarci) na sebe preuzeli odgovornost da propovijedaju dobru vijest laičkim vjernicima. Kao religiozni ‘vođe’ oni ne dopuštaju drugima da uđu u Božje kraljevstvo, već zatvaraju vrata kraljevstva i vode u propast sve one koji ih slijede (Mt 23:2-10,13). Za razliku od te grupe lažnih kršćana koje vode ‘jarci’, Isus drugu grupu ne označava s muškom imenicom ‘ovan’ ili ‘ovnovi’ nego općenitim izrazom ‘ovce’. Zašto? Očito u ovoj grupi kršćana izabrani muževi se ne ističu kao vođe jer priznaju ulogu Isusa kao poglavara. Iako nose odgovorne dužnosti oni su ti koji ponizno služe svojoj braći u vjeri. Naime u ovoj grupi svi vjernici zajednički surađuju na djelu Kraljevstva pa je razumljivo što je Isus naglasak stavio na ‘ovce’ a ne na ‘ovnove’. Oni se ne ističu po titulama jer su svi zajedno braća, a budući da služe ‘poniznom i skromnom narodu’ pokazuju poniznost kao ‘ovce’ (Mt 23:8-12; vidi Sf 3:12).

Pastiri su inače dopuštali da ovce i koze zajedno pasu iako su ih držali u odvojenim torovima. Isus će tako kao pastir odvojiti ljude jedne od drugih kao što se odvajaju ovce od koza. To bi značilo da je Isus pastir koji na svom imanju posjeduje jednu i drugu vrstu obožavatelja. Koze i jarci kao vrsta vjerojatno predočavaju lažne kršćane. Od pojave lažnih kršćana i raznih kršćanskih pravaca Kristovo kraljevstvo je izgubilo svoj pravi značaj. Oni koji nisu poslušni dobroj vijesti objavljenoj po Isusovim pravim zastupnicima su uvjereni da su već spašeni. Sebe vide kao one kojima će Isus dati vječni život. Oni čak prihvaćaju Isusa za svog pastira iako ga slave na način koji Isus ne prihvaća. Mnogi su od njih umrli u takvom uvjerenju. No, nakon uskrsnuća će doživjeti poražavajuće otrežnjenje kad ih Isus postavi sa svoje lijeve strane koja vodi u drugu smrt. Među lažnim kršćanima se nalaze i ljudi slični ovcama koje treba izdvojiti iz te klase i dovesti u tor među ‘ovce’. Mnoge ‘ovce’ su umrle a da nisu u svoje vrijeme bile dovedene u tor. Takvi će se obradovati kad nakon uskrsnuća ipak budu postavljeni s Isusove desne strane jer su pokazali svoj stav kakav Isus prihvaća.

‘Ovce’ su one prave iskrene osobe koje imaju ponizno srce i koji su naklonjeni svom pastiru. Isus ih putem dobre vijesti okuplja oko sebe. Ponekad se desi da se među njih ubace ‘koze’ i ‘jarci’ koji se lažno predstavljaju za kršćane. Pavle je takve nazvao ‘lažnim apostolima’ i ‘lažnom braćom’ (2.Ko 11:13,26). Da li takvi mogu nesmetano biti u stadu sa ovcama? Ne. Njih se istjeruje iz stada. Budući da na zemlji postoje dvije vrste kršćana  - pravi i lažni, onda je za pretpostaviti da Isus iz svoje Skupštine kontinuirano obilježava one lažne koje će na kraju odbaciti. Nakon takvog obilježavanja koje se još uvijek provodi, Isus će uskoro provesti konačno odvajanje koje će imati za cilj da jedni naslijede kraljevstvo a drugi budu osuđeni kao nedostojni. To je smisao njegove parabole koja će se ispuniti u Božjem kraljevstvu. Zato nas zanima kako su Isusovi apostoli mogli razumjeti ovu parabolu koja je usko povezana sa posljednjim Sudom.