Article Index

Uništenje tijela i spasenje duha

Naše je tijelo sredstvo kojim se može počiniti smrtni grijeh. Zato je ‘uništenje tijela’ tj. grijeha koje vlada tijelom način na koji se može osuditi grijeh u tijelu. Da bi izbjegli osudu neoprostivog grijeha moramo poslušati Isusove riječi:

"Ako te desno oko tvoje navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan od udova svojih nego da cijelo tijelo tvoje bude bačeno u gehenu. I ako te desna ruka tvoja navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe. Jer bolje ti je da izgubiš jedan od udova svojih nego da cijelo tijelo tvoje dospije u gehenu" (Mt 5:27-30).

Budući da je ovdje riječ o simboličnom odstranjivanju ‘udova’ od ‘tijela’, onda je i ‘gehena’ simboličan izraz za odstranjenje ‘cijelog tijela’ od Božje zajednice. Kao što mi u simboličnom smislu možemo baciti jedan dio svog tijela od sebe, tako i cijelo naše tijelo može u simboličnom smislu dospjeti u ‘gehenu’. Da se to ne bi dogodilo trebamo pomoću Božje Riječi ‘iskopati’ oko ili ‘odsjeći’ ruku koja nas navodi na spoticanje.

"Jer riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire dotle da razdvaja dušu i duh,  kosti i njihovu moždinu te može prosuditi misli i namjere srca" (He 4:12).

Grijeh nije u udovima našeg tijela nego u našem srcu. Srce je to koje može navesti naše udove da učine grijeh. Udove pokreće moždina i živčani sustav povezan s mozgom u kojem stanuje misaoni stav našeg srca. Da bi se grijeh odvojio od naših udova, potrebno je odsjeći vezu koju grijeh povezuje sa misaonim stavom našeg srca. Božja riječ je oštrija od svakog dvosjeklog mača. Kad se tim ‘mačem’ razdvoji zglob ruke od moždine, tada ruka ne može izvršavati namjeru i misao srca. Samim time se suzbija grijeh. Božju riječ će se stoga koristiti u Kraljevstvu kako bi se svim nepravednim ljudima ‘iskopao’ i ‘odsjekao’ grijeh iz srca. Ona danas služi s tom svrhom da sudi svakom pojedincu u skupštini Božjeg naroda, a starješine je koriste kako bi pravedno sudili. Što ako netko od Božjih slugu na kraju ipak učini grijeh koji vodi u smrt? Budući da takva osoba čini djela tijela i prijestupe kojima krši Božja temeljna načela, zaslužuje da je se izbaci van u gehenu ili duhovnu tamu. Na koji način? Dotičnoga se trebalo "ukloniti iz (kršćanske) sredine" (1.Ko 5:2,13; Mt 25:30). Takve zle osobe se po ‘zakonu slobode’ nije trebalo fizički ubiti kao što se to činilo po Mojsijevom Zakonu. Umjesto fizičkog ubojstva osobu se podvrglo duhovnoj smrti čime se je izdvojilo ili izopćilo iz kršćanske sredine (2.Pe 2:20-22). Izopćenici nisu dostojni da im se oprosti niti da ih se žali. Trebali su okusiti prezir od samog Boga i Isusa Krista koji ne trpe nepokajničke grešnike. Budući da su takvi počinili grijeh koji vodi u smrt, automatski podliježu izopćenju koje vodi u konačnu smrt. Što bi to značilo za izopćene osobe?

Pavlov savjet je bio da se ‘takvoga čovjeka predade Sotoni na uništenje tijela, kako bi duh bio spašen u Gospodinov dan" (1.Ko 5:5, bi2C.). Zašto je ovdje rečeno da se takvog čovjeka predade Sotoni na ‘uništenje tijela’? Iako Sotona može mučiti i uništiti tijelo, on nema vlast nad ničijom dušom. Samo Bog može uništiti dušu u geheni jer ima vlast nad životom i smrću (He 2:14; Mt 10:28). Sotona je već izbačen iz Božje obitelji. Izvan te obitelji je postao otac uništenja, a svi oni koji mu se pridružuju postaju ‘sinovi uništenja’ što znači da i otac i njegovi sinovi podliježu uništenju. Među njima su Juda Iskariot, židovski religiozni vođe i ‘čovjek bezakonja’ (usporedi Iv 17:12; 2.So 2:3). Oni su postali glavno sotonsko sjeme ili ‘potomstvo otrovnica’. Iako će do uspostave kraljevstva svi oni biti mrtvi, ipak ne mogu ‘pobjeći osudi gehene’. Isus kaže da ih ta osuda čeka tek nakon uskrsnuća nepravednika kada će svi oni ‘položili račun u Sudnji dan’. Tek će tada okusili osudu ‘gehene’ jer će biti javno i punopravno odrezani od Gospodinova lica (Mt 7:21-23; 12:34,36; 18:34,35; 23:33; Ps 112:10). Zato i Pavle za izopćene osobe ne kaže da će sa ovim poretkom biti vječno uništeni. Suprotno tome on daje naslutiti da je takvima moguće izbjeći uništenje duha i naći spasenje tek u ‘Gospodinov dan’.

Da bi osoba bila spašena mora u sebi poništiti djelovanje grijeha i to kroz ‘uništenje tijela’. Ovo ‘uništenje tijela’ je simbolične prirode. Bog je uvijek svjestan činjenice da su ljudi "tijelo" (Ps 78:39). Izraz ‘tijelo’ ukazuje na grijeh u tijelu kojem čovjek robuje. Stoga Pavle ‘uništenje tijela’ povezuje s uništenjem grijeha u tijelu kako bi se naslijedilo Božje kraljevstvo. Naime, dok je god grijeh vezan uz tijelo, čovjek je podložan ropstvu raspadljivosti, a raspadljivost ne može naslijediti neraspadljivost (1.Ko 15:50). No, kakve veze ima Sotona sa uništenjem grijeha u tijelu kad znamo da Sotoni nije cilj da se itko od ljudi spasi? Kad se nekoga preda tamničaru, onda tamničar ima zadatak da kažnjenika čuva odvojeno od drugih ljudi sve dok ga se ne preda na smrt. U tom se periodu kažnjenika podvrgavalo različitim patnjama. Na sičan način Sotona dobiva vlast nad takvom osobom koju čuva u svojoj simboličnoj tamnici ili duhovnoj tami u kojoj vladaju njegova pravila. On nema vlast nad ničijim životom. Bog mu je samo dao ovlaštenje da preuzme vlast nad svima koji su otišli u njegov svijet. U tom osuđenom svijetu oni žive poput osuđenika na smrt čekajući Božji pravedni sud.

Sotoni nije cilj spasiti nego dotičnoga izložiti patnjama. Međutim patnje mogu u nekim slučajevima poništiti djelovanje grijeha kao što je to bio slučaj kod kralja Manasije (2.Lje 33:9-13). Zato i Pavle u konačnici vidi mogućnost spasenja bez obzira na težak grijeh kojeg je osoba počinila. Spasenje je za takve određeno tek u periodu Suda. Da bi se taj grijeh poništio osoba mora biti izložena patnjama, ali i utjecaju Božjih zakona i načela koji mogu spasiti njen duh ili misao ljudskog srca. "Duh je onaj koji daje život, tijelo ne koristi ništa" (Iv 6:63). Takav obnovljeni duh može dati život čime bi se postiglo ‘spasenje duha u Gospodinov dan’. Bog je uništio ljude u potopu jer su "sve misli srca njihova uvijek upravljene samo na zlo" (1.Mo 6:5). No s tim uništenjem fizičkog tijela u potopu nije bio spašen duh ili misao srca tih ljudi. Svi oni se nalaze u vlasti smrti iz koje će biti oslobođeni nakon što Sotona bude zatvoren, jer Isus ima "ključeve od smrti i hada" (Ot 1:18). Da li će oni biti spašeni nakon uskrsnuća kad se budu našli pred Isusovom sudačkom stolicom? O tome će trebati odlučiti sami. Oni će i dalje biti odrezani od vječnog života i Gospodinovog lica sve dok svojim iskrenim kajanjem ne budu podložni životu. Zato ne treba brzo suditi i smatrati da su neki ljudi već dobili ono što su zaslužili. Manje ćemo pogriješiti ako kažemo da još nisu vječno uništeni jer će vječna smrt jednom zauvijek ukloniti sve takve osobe na kraju Božjeg suda. Zašto tako tvrdim?

Treba imati u mislima da Pavle u svojoj poslanici govori o osobama koje su upoznale put istine, ali su otpali zbog zlih i nepravednih djela koja su proizašla iz želja tijela. Riječ je o osobama koje su otpale od puta istine zbog želje da ugađaju tijelu, a ne Gospodinu. Takvi su upoznali put istine, ali su se svojim postupcima odrekli Boga i Krista. Samim tim hule na Božji sveti duh, te im je mjesto uz Sotonu koji je na sličan način otpao od Jehove Boga. Sa takvim duhovnim stanjem su podložni ‘ognju gehene’. Međutim, Pavle izopćenike vidi u vremenu obnove jer kaže da se njihov duh može spasiti u ‘Gospodinov dan’. To znači da su takvi odgovorni ‘najvišem sudu’. Oni su izgubili pravo na vječni život, ali će ipak uskrsnuti u ‘dan suda’ kako bi im se dokazala krivica (Ju 15; 1.Ko 15:22). To što će se naći u novom poretku ne znači da će im biti oprošteno. Vjerojatno će im se omogućiti da se vrate sa zlog puta kako bi izbjegli vječnu smrt na koju su osuđeni. No, to će biti njihov zadnji izbor na koji vjerojatno imaju pravo.