Article Index

Kome će biti lakše u sudnji dan

Ovim opširnim razmatranjem smo obuhvatili mnoge biblijske stavke i primjere koji govore da je za očekivati uskrsnuće čak i onih ljudi koji su bili pobijeni Božjom intervencijom. Zato možemo još lakše razumjeti daljnje biblijske stavke koji govore o toj temi. Kad je Isus govorio o Noinom potopu te o uništenju Sodome i Gomore, on te događaje nije istaknuo kako bi ukazao da te zle i nepravedne osobe nemaju pravo na uskrsnuće. On je samo govorio o težini njihovog grijeha i posljedicama koje će snositi kad Božje kraljevstvo započne svoju pravednu vladavinu. Vidjeli smo da je Isus tadašnji zli naraštaj Židova osudio, ne na vječnu smrt koja bi automatski uslijedila prilikom Adamove smrti, nego na uskrsnuće nepravednih kojima će njegova ‘riječ’ "suditi u posljednji dan" (Iv 12:47,48). Isus je, Židove koji ga tada nisu slušali nego su ga odbacili, stavio u težu poziciju od onih koji su uništeni vatrom s neba. Rekao je:

"Zaista vam kažem, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u Sudnji dan, nego tom gradu (u kojem stanovnici nisu bili poslušni dobroj vijesti)’" (Mt 10:14,15; Iv 12:48; vidi Ez 16:55). 

Za jedne i druge je rekao da će živjeti u vrijeme Sudnjeg dana. To je isto ponovio kad je osudio stanovnike Korozaina, Betsaide i Kafarnauma.

"Tada je počeo prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih silnih djela jer se nisu pokajali: ‘Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, već bi se odavno pokajali u kostrijeti i pepelu.’ Stoga vam kažem: ‘Tiru i Sidonu biti će lakše u Sudnji dan nego vama. A ti Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzvisiti? U  grob (had) ćeš pasti! Jer da su se u Sodomi dogodila silna djela koja su se dogodila u tebi, taj bi grad ostao do dana današnjega’. Stoga vam kažem: ‘Lakše će biti zemlji sodomskoj u Sudnji dan nego gradu ovome’" (Mt 11:20-24; Lk 10:10-16).

Što Isus ovim želi reći? Vidimo da Isus gradove Sodomu i Gomoru poistovjećuje sa Tirom i Sidonom (vidi Ez 28:8,10,21-26). Ono što je zajedničko tim gradovima je to što ih je Bog osudio na ‘vječnu sramotu’ kao mjesta u kojima se neće živjeti (Ps 78:66; Iz 13:19,20; Ez 26:3,19-21). Stanovnici tih gradova su doživjeli Božji sud, tako što su jedni uništeni vatrom a drugi mačem. No, jedni i drugi će uskrsnuti kako bi se pojaviti u vrijeme Sudnjeg dana. U knjizi Društva Watch Tover ‘Da li je Biblija Riječ Božja’ str. 179. se tvrdi da će stanovnici ovih gradova uskrsnuti, dok se u njihovoj drugoj knjizi  ‘Vječno živjeti’  također na str 179. tvrdi da do njihovog uskrsnuća neće doći. Do danas je bilo više takvih različitih gledišta tako da se i vjernici uglavnom oslanjaju na ono zadnje gledište bez da ovu stvar sami preispitaju.

Zapazimo da Isus u gornjim riječima prekorava ljude koji su pripadali Božjem izabranom narodu, ljude koji su imali Božji Zakon. Ti ljudi su bili u saveznom odnosu sa pravim Bogom. Međutim, oni su odbacili Isusa i zato imaju na sebi veći grijeh od onih koji su u Sodomi živjeli nemoralnim životom. Kakvu onda kaznu zaslužuju ti Židovi? Da li automatski svojom smrću odlaze u vječnu smrt? Ne! Isus ih nije osudio na vječnu smrt iako su zbog svog grijeha ‘podložni geheni’. On kaže da će takvi najprije ‘pasti u had’ te ih je tako izjednačio sa babiloncima (vidi Iz 14:9-15). Izjednačeni su sa stanovnicima Sodome i Gomore kao i sa onim Židovima za koje je Jeremija pisao: "…svi su mi oni postali kao Sodoma, a stanovnici njegovi kao Gomora" (Jr 23:14). Oni su time umrli u svojim grijesima te su čuvani i pohranjeni u hadu (šeolu). Nakon što izađu iz hadesa bit će i dalje ‘podložni geheni’. Bit će odrezani od vječnog života. Pokajnički bludnici će čak ispred njih ući u kraljevstvo. Stanovnici Sodome i Gomore će morati uskrsnuti kako bi im se dokazala krivica i navelo na pokajanje. Iz istog razloga će uskrsnuti i nevjerni Židovi koji su odbacili Isusa i dobru vijest. Većina tih Židova je poginula 70. g.n.e. prilikom uništenja Jeruzalema. Oni su tada ‘pali u had’. Logično je onda zaključiti da će i prilikom svršetka ovog zlog poretka biti onih ljudi koji će otići u hades. A to isto važi i za sve one koje je Bog u prošlosti uništavao svojom moćnom rukom. Oni pripadaju klasi bezbožnika koji se ‘čuvaju za vatru i uništenje bezbožnih ljudi’. Iako će ta klasa bezbožnika na kraju zauvijek biti uništena, ipak će pojedinci među njima biti spašeni (Ez 33:14-16).

Vjerojatno će na kraju velika većina njih ipak izbjeći konačno uništenje bezbožnika. To što je Bog u svojoj namjeri uništenje bezbožnika ostavio tek na kraju Kristove vladavine, pokazuje njegovu ljubav prema svim ljudima, a također i pravednost jer želi da svi ljudi dobiju jednaku priliku za spasenje. Ako su ljudi iz Galileje koji su imali jedinstvenu priliku da se pokaju, a to nisu učinili, otišli u ‘had’ – zajednički svijet mrtvih, da li bi bilo pravedno da drugi ljudi poput onih u Sodomi, a koji nisu imali takvu priliku da se pokaju odu automatski u vječnu smrt? Zato apostol Petar kaže:

"Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja" (2.Pe 3:9).

Mi ne bi smjeli smatrati sporošću to što Bog još nije izvršio uništenje bezbožnika. On je kroz povijest stvarao prihvatljive okolnosti za spasenje ljudi (2.Ko 6:2). Oni koji su to iskoristili u svoje vrijeme imat će divnu prednost da uskrsnu kao pravednici i da naslijede Božje kraljevstvo kao punopravni građani. Oni koji nisu iskoristili tu priliku, nego su umrli u svojim grijesima, dolaze na Sud. Bog će tada dati priliku svima takvima da se pokaju, pa čak i onima koji su umrli njegovom intervencijom. Ako je život pod Božjom vladavinom jedna jedinstvena prilika u kojoj će svatko imati podjednaku šansu da se obrati Bogu bez bilo kakvog zlog utjecaja sa strane Sotone i zlog svijeta, onda je razumljivo da će tada odluka svakog nepravednog čovjeka s pravom imati vječne posljedice po njega – vječni život ili vječnu smrt.

Kome će biti lakše u Sudnji dan? Biblija kaže da će ljudi koji nisu imali prilike čuti za dobru vijest, a koji su umrli u svojim grijesima, ipak imati prilike da se pokaju jer će se uskrsnućem ‘vratiti u prijašnje stanje’ života kojeg su vodili kao nepravednici. Bit će im lakše prihvatiti Isusovu mesijansku ulogu nego što će to biti ljudima koji su tu priliku propustili zbog svog ponosnog i samopravednog stava. Isus ne razlikuje stanovnike Tira, Sidona i Sodome. Oni su bili odstranjeni sa zemlje zbog vladavine koju su podržavali, a koja ih je postavila nasuprot ostvarenju Božjih namjera. Točno je da su svi oni bili grešnici. Sodomljani su čak jako duboko ogrezli u ponos, samozadovoljstvo, oholost  i nemoral. Svi su oni na različite načine doživjeli kraj od Božje ruke (Ez 16:48-50,55). Međutim, da su imali prilike vidjeti i čuti Isusa, velika većina njih bi se sigurno pokajala za svoja zla djela, kao što su to učinili stanovnici Ninive (Jn 1:2; 3:4-10). Isus je to znao jer je dobro poznavao ljude koji su imali sličnosti sa onima koje je u prošlosti trebalo odstraniti sa zemlje. Znao je da ti stanovnici nisu dobili priliku kao stanovnici Ninive. Da je kojim slučajem bludnica koju su farizeji htjeli kamenovati pred Isusom, živjela u Sodomi, ona ne bi imala priliku da se spasi jer bi nosila grijeh svih ostalih stanovnika. Da je živjela u Ninivi tada bi bila pošteđena uništenja. Prema tome, takva jedna osoba bi se u drugim okolnostima i danoj prilici očito pokajala, pogotovo kad bi imala prilike čuti dobru vijest i vidjeti znakove koji dokazuju Isusovu mesijansku ulogu.

Tadašnji zli naraštaj Židova, koje je Isus prekorio, će uskrsnuti kako bi u novim okolnostima razmotrili svoj pogrešan stav koji su imali u prošlosti. Njihov stav će biti osuđen i od strane naroda i ljudi koji nisu bili u saveznom odnosu s Bogom. Isus im je još tada dao do znanja slijedeće:

"Stanovnici Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer su se pokajali kad im je Jona propovijedao, a evo, ovdje je netko veći od Jone. Kraljica juga ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga, jer je došla s kraja zemlje čuti mudrost Salamunovu,, a evo, ovdje je netko veći od Salamuna" (Mt 12:41,42).

Vidimo da će zli nepokajnički grešnici, koji su pripadali Božjem predanom narodu, uskrsnuti za Sud zajedno sa svim nepravednicima drugih naroda Uskrsnut će svi oni Židovi koji su umrli u svojim grijesima prije uništenja židovskog poretka, kao i oni koji su umrli za vrijeme opsade i razaranja Jeruzalema 70. g.n.e. Očito je da će se Isus u Božjem kraljevstvu drugačije odnositi prema Ninivljanima nego prema tadašnjem preljubničkom naraštaju Židova. Židovima je to dao do znanja kada je rekao:

"Jer tko se god postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela" (Lk 9:26; vidi Ez 16:46,52,56,61).

Kada će to biti? Nakon što preuzme vlast nad zemaljskim društvom, Isus će prouzročiti da se čak i ‘preljubnički i grešni naraštaj’ Židova ponovno nađe među živima. Iako će prema njima kao svojim neprijateljima na taj način pokazati milosrđe, on će ih se ‘postidjeti’ jer će ih smatrati nedostojnima vječnog života. (Mt 25:31-33; Mk 8:38). Živjeti će na zemlji pod prijekorom i sramotom te osudom druge smrti. Takve osude su slikovito nazvane ‘gehena’ i ‘vatreno jezero’.