Article Index

Bezdan

Bezdan je riječ kojom se opisuje beskrajna dubina ili dubina kojoj se ne nazire dno. Bezdan se u Bibliji spominje već od samog stvaranja zemlje, jer piše: "A zemlja je bila prazna i pusta, i tama se prostirala nad površinom bezdana vodenog…" (1.Mo 1:2). Ovaj vodeni bezdan je tada bio bez života. Prekrivao je cijelu zemlju tako da se nigdje nije naziralo kopno. "Bezdanom vodenim prekrio si [zemlju] kao haljinom".- kaže psalmista - "Vode su stajale iznad gora" (Ps 104:6). Odakle se našla tolika voda na zemlji da je prekrila čak i gorja? Biblija nam otkriva da je Bog "rasprostro zemlju iznad voda" (Ps 136:6). To znači da zemlja leži na vodama koje se nalaze negdje u njenim dubinama. Pod zemljom i iznad zemlje ima toliko vode da se možemo složiti s konstatacijom da je Bog našu planetu ‘na morima utemeljio i na rijekama je učvrstio’ (Ps 24:2). Zemlja tako leži na sigurnim temeljima. Naime, zemljina kora se sastoji od dva sloja koji su uklopljeni jedan u drugi. Gornji, tanji sloj ili kora leži na donjem debljem sloju koji se zove plašt. Taj donji sloj je u dubinama elastičan zbog utjecaja velike temperature jezgre koja krutu materiju pretvara u amorfno plastično stanje. Na tom donjem sloju leže ili su u njega uronjeni kontinentski blokovi.

Zemlja je u početku svog nastajanja bila užarena masa. Zbog velike količine plinova koji su je okruživali stvoreni su gusti oblaci zbog kojih sunčeva toplina i svjetlost nisu dopirali do njene površine. To je uvjetovalo hlađenjem gornjih slojeva od kojih se stvarala kruta zemljina kora. Moguće je da se na površini donjeg sloja kondenzirala para na način da su plinovi vodika uslijed hlađenja prelazili u tekuće stanje. Ta voda je ispunjavala podzemne brazde i pukotine unutar zemljine kore. Vremenom je kroz zemljinu koru nastavila izlazila lava i prašina koja je stvarala nove slojeve zemlje. Ti novonastali gornji slojevi krute materije su zatvarali velike količine vode u njene podzemne komore. U daljnjem razvoju zemljine kore došlo je do stvaranja gornjeg sloja koji je bio sve krući. Taj sloj je vršio pritisak na komore koje su ležale na donjem mekšem dijelu zemljine kore. Vjerojatno je u geološkom ciklusu došlo do pojave prvih rasjeda kroz koje su zarobljene vode pod velikim tlakom počele izvirati na površinu stvarajući ‘mora’ koja su ‘navirala kao iz utrobe majčine’ i to u vrijeme kad do zemljine površine još nije dopirala sunčeva svjetlost zbog gustih i tamnih oblaka (Job 38:8,9). Voda je izvirala u tolikoj mjeri da je s vremenom prekrila i potopila cijelu površinu zemljine kore. Ujedno su se plinovi vodika koji su okruživali zemlju pretvarali u vodu tako da je u toj fazi dodatna količina vode iz zraka prouzročila stvaranje sve veće količine vode koje su podizale razinu ‘vodenog bezdana’.

Silna količina vode je na nekim mjestima vršila ogromni pritisak na zemljinu koru tako da je prouzročila nove geološke procese, odnosno propadanje tla prema dnu stvarajući morske kotline u koje se skupljala voda, dok je ujedno na drugim mjestima to pomicanje tla prouzročilo skupljanje i uzdizanje tla iznad morske površine čime su nastajala gorja. U nastajanju kopna su vjerojatno djelovale i druge sile iz užarene jezgre na kojoj pliva zemljina kora. Vode koje su okruživale kopno Bog je nazvao ‘more’ u kojem su se kasnije kretale ribe i razne druge životinje koje su stvorene da žive u vodi, dok je na kopnu stvoren život kopnenih životinja i samog čovjeka (1.Mo 1:9,10).

Novonastala mora su bila povezana tako da su sva mora zajedno tvorili površinu ‘velikog bezdana’. Bog je ujedno postavio zakone po kojima je odredio granice između kopna i mora. Iako je velika količina vode u početku izašla na površinu zemlje, podzemna voda je i dalje u velikim količinama ostala ležati duboko ispod morske površine jer je pokrenut kružni tok koji je vraćao vodu u podzemne komore. Podzemne vode su pod pritiskom stalno izvirale na površinu gdje su održavale postojanost ‘velikog bezdana’.

Povijest ‘bezdana’ je poprimila katastrofične razmjere prije više od 3500 godina. Bog je tada sproveo u djelo svoju odluku o uništenju zlog svijeta potopom i to tako što je nekom silom prouzročio da ‘provale svi izvori velikog bezdana vodenog’. Tako su vode potopa došle iz zemljine utrobe i nebeskih oblaka i usmrtile sve što je živjelo na kopnu, od ljudi do životinja (1.Mo 7:11,21,22). Nakon potopa je vjerojatno došlo do novih tektonskih poremećaja koje su dovele do uzdizanja kopna u velike planinske lance, tako da je ‘vodeni bezdan’ na mjestima gdje su se protezali rasjedi bio još dublji. U vezi toga je Bog pitao Joba: "Jesi li dopro do izvora morskih i jesi li kad istražio bezdan vodeni" (Job 38:16). Jedan drugi prijevod kaže: "Jesi li dolazio do dubina morskih i po dnu propasti jesi li hodio"? (DK). ‘Morska dubina’ je isto što i ‘dno propasti’ ili dno ’vodenog bezdana’ gdje se nalaze njegovi izvori. Grčka riječ tártaros se koristi kako bi se opisala ta dubina ili najdublji dio bezdana. Pogledajmo neke primjere:

U Jobu 40:20 u prijevodu Septuaginta o vodenkonju (behemotu) piše:

"Kad se na strmu goru popne, razveseli stvorenja četveronožna u dubini

[έν τώ ταρτάρω ("u tartaru")]."

U Jobu 41:31,32 o krokodilu (levijatanu) piše:

"Dubina od njega vrije kao lonac mjedeni, more je njemu kao lonac pomasti,

a dubina najdublja [τόν δέ τάρταρον τής άβύσσου ("tartar bezdanski")] kao zatočenik:

dubinu svoju smatra."

Izraz tártaros koji se ovdje koristi pokazuje da je ta riječ označavala dubinu, odnosno onaj najdublji mračni dio bezdana. Kad se u Bibliji spominje ‘bezdan’ onda ga se uvijek povezuje sa ‘morem’ ili ‘vodenim bezdanom’ (1.Mo 1:2; Ez 26:19; Ps 135:6; usporedi Ot 11:7 sa 13:1). U njemu žive bića koje su stvorene za život u vodi. Ta bića su na neki način zatočenici ‘vodenog bezdana’. No, dok je za njih to prirodno obitavalište, za mnoge je ljude taj ‘vodeni bezdan’ značio smrt. To je posebno istaknuto prilikom općeg potopa kada su u ‘vodenom bezdanu’ našli smrt svi ljudi pa čak i nefili koji su bili potomci neposlušnih anđela (1.Mo 6:2-4; 7:11,21,22).

Poput biblijskih pisaca mi možemo ‘bezdan’ zamisliti kao beskrajnu vodenu površinu koja ispod površine krije beskrajne mračne ‘dubine’. Ponekad se te dubine velikog bezdana koriste kako bi se opisao ‘najdublji dio šeola’ u kojem se nalaze oni ljudi koji u njemu proživljavaju Božju kaznu. Pogledajmo izvještaj iz Psalma 88:6-8, u kojem psalmista govori o sebi i kazni koju je osjećao:

"Stavio si me u jamu najdublju, na mjesta mračna, u bezdan velik. Na mene se okomila srdžba tvoja i svim bijesnim valovima svojim nevolju na me svaljuješ. Udaljio si na mene znance moje, ogradio si me njima. Zatvoren sam i ne mogu izaći" (Ps 88:6-8).

Psalmista svoje stanje duševne boli nije dovodio u vezu s poniženjem nego s zatočeništvom kakva je namijenjena onima koji su zgriješili i koji zbog Božje srdžbe proživljavaju nevolju duha. Budući da u kontekstu ovog opisa psalmista govori o Božjoj srdžbi koju je osjećao, na način da je sebe usporedio s grešnicima koji podnose nevolju, s onima od kojih je Bog ‘okrenuo lice svoje’, s ‘nemoćnima koji čekaju smrt’, s ‘mrtvima koji odlaze u jamu’, s ‘ubijenima što leže u grobu’, ‘u tami’, ‘u zemlji zaborava’, onda je razvidno da je sebe htio usporediti s Božjim nebeskim sinovima koje je Bog kaznio i predao u ‘mračna mjesta velikog bezdana’ gdje su zatočeni kako bi proživljavali duševnu nevolju i odvojenost od Božjeg lica (Ps 88:3-5, 16-18).

Psalmista je očito znao za ‘najdublje dubine bezdana’ ili ‘tartar’ u kojem su zatočeni neposlušni anđeli. Stoga je svoju nevolju duha uspoređivao s najdubljim dijelom bezdana koji po svom opisu odgovara ‘tartaru’ u kojem ti anđeli proživljavaju Božju kaznu. Iako ljudi svojom smrću odlaze u šeol (had) gdje nisu svjesni svog stanja, psalmista je svoj život usporedio s onima koji je Bog simbolično bacio ‘u šeol’ gdje se nalazi zatočen u nekom mračnom ‘bezdanu’ iz kojeg ne može sam izaći (vidi Job 26:5,6). Kad je apostol Pavle postavio pitanje: 

"Tko će se popeti na nebo? To jest dovesti Krista dolje Ili: Tko će sići u bezdan? to jest izvesti Krista iz mrtvih" (Ri 10:6,7).

Pavle je ‘bezdan’ prikazao kao stvarno mjesto koje se nalazi ispod razine zemlje, kao što se doslovno nebo nalazi ‘gore’ iznad razine zemlje  Također ga je doveo u vezu sa mrtvima tj. neaktivnošću. No, zašto se ‘šeol’ (grč.‘had’) povezuje sa ‘bezdanom’?