Article Index

Had - Šeol

Had je zajedničko mjesto umrlih ili opći grob čovječanstva. Isus je nakon smrti otišao u had, gdje je bio u vlasti smrti. Budući da Biblija ‘bezdan’ povezuje sa smrću i neaktivnošću razumnih bića, onda se ‘had’ prikazuje kao sastavni dio ‘bezdana’. Zato Job kaže: 

"Mrtvaci nemoćni drhte pod vodama [velikog bezdana] i stanovnicima njihovim. [Had] je pred [Bogom] otkriven, mjesto propasti ne može se pokriti" (Job 26:5,6).

‘Had’ se može zamisliti kao ‘mjesto propasti’ u dubinama ‘vodenog bezdana’ zato što u tom okruženju nije moguć život čovjeka. Dubine mora su povezana sa smrću, a samim tim i sa ‘hadom’ u kojem se nalaze duše umrlih ljudi. Pogledajmo to u opisu kazne koju je trebao osjetiti drevni grad Tir i njegovo kraljevstvo:

"Kad te pretvorim u grad opustošeni, kakvi su gradovi u kojima nema stanovnika, kad na tebe dovedem bezdan vodeni, pa te vode velike prekriju, i tebe ću, kao i sve druge, u grob svaliti, k onima što su odavna mrtvi, smjestit ću te u najdublje predjele zemlje, da budeš s drugim davno opustošenim mjestima i sa svima drugima koji u grob odlaze, da ostaneš bez stanovnika." (Ez 26:19,20).

Bog je na Tir doveo ‘vodeni bezdan’, koji je za Tir i njegove stanovnike značilo smrt, grob i šeol (had).  ‘Najdublji predjeli zemlje’ također mogu označavati ‘dubine bezdana’ jer su u njemu našli ‘grob’ svi oni koje je prekrila velika voda bezdana. Međutim, simboličnim se jezikom može reći da je sve ljude koji su umrli progutala voda ‘hada’. Ona je poput ‘bujice što sve preplavljuje’ (Iz 28:15). ‘Had’ je poput ‘vodenog bezdana’ - prostran, širok i dubok, pa ga se može poistovjetiti s ‘bezdanom’ koji je toliko nezasitan da stalno ‘guta’ ljudske duše (Job 24:19). No, da li se ‘had’ zaista nalazi ‘pod vodama velikog bezdana’?

‘Grobna jama’ je doslovno mjesto u kojem se sahranjuju tijela umrlih ljudi ‘gdje je raspadanje’ tijela samo po sebi razumljivo. No ‘had’ je riječ kojom se opisuje neko zajedničko mjesto u koje odlaze svi umrli ljudi, a čije ‘duše’ Bog čuva kako bi ih mogao ponovno uskrsnuti (Ps 88:11; Mt 10:28; Ri 10:7). Kako bi ga se razlikovalo od zemlje i praha u koje se vraća mrtvo ‘tijelo’ pohranjeno u grob, ‘had’ se može prikazati kao duboki dio nekog ‘vodenog bezdana’ u kojem se čuvaju ‘duše’ umrlih. Zašto bi se ‘had’ nalazio u vodi? Naime, ljudsko tijelo se sastoji od oko 30% praha i oko 70% vode. Prah se vraća u prah i postaje sastavni dio zemlje. Čak kad neki nađu smrt u morskim dubinama, njihova tijela se raspadaju i postaju zemaljski prah. Međutim, bez obzira gdje je pohranjeno ljudsko tijelo, voda koja je bila u tijelu čovjeka ulazi u kružni tok vode koja je neuništiva. Budući da se za dušu kaže da se nalazi u krvi, a samim tim i u vodi kao svom prirodnom boravištu, onda je lako shvatiti kako je nakon smrti duša umrlog i dalje ostala sastavni dio vode, a time i ‘vodenog bezdana’ gdje je zatočena i zatvorena ‘pod vodama’. Zato se za mrtve kaže da ih je ‘voda odnijela’ u svoje dubine (Job 24:18).

Da li je ‘had’ stvarno mjesto ili ne, o tome Biblija ne govori direktno, ali se može pretpostaviti da Bog pohranjuje umrle duše, ne samo u svom sjećanju, nego i stvarnom mjestu gdje može pristupiti samo On i Isus kojemu je On dao ključeve od hada. Ako za svaku umrlu osobu moraju postojati informacije koje se pohranjuju na sigurno mjesto, kako bi se tu osobu ‘čuvalo za sud’ i vratilo u život, onda je ‘had’ zaista neko stvarno mjesto (2.Pe 2:9). To mjesto nije Božje sjećanje u njegovom umu, jer bi to značilo da je ‘had’ sastavni dio Boga i da Bog Isusu daje ‘ključ’ od svog sjećanja koje će na kraju biti uništeno u ognjenom jezeru. To nema smisla. Had mora biti točno određeno mjesto koje je Bog stvorio kako bi sačuvao spomen na sve umrle. Isus ima ‘ključ od hada’, što znači da su podaci pohranjeni u ‘hadu’ nedostupni za nekoga tko nema ‘ključ’ (lozinku, broj ili šifru). Svi oni koji su pod ključem ‘hada’ su ujedno zatočenici ‘smrti’ i ‘bezdana’. Kao što ‘smrt’ ima veze sa ‘hadom’, jer ga puni mrtvacima, tako i ‘had’ ima veze sa ‘morem’ ili ‘bezdanom’ kojeg samim tim automatski puni tim istim mrtvacima.

‘More’ je mjesto koje nema direktne veze sa ‘smrću i hadom’, ali se ono u Bibliji spominje kako bi se dalo na znanje da su umrli pohranjeni u ‘moru’ dok se nalaze pod ključem ‘smrti i ‘hada’.

Biblija kaže da će ‘smrt’, ‘had’ i ‘more’ predati svoje mrtvace koji su u njima. Time se ne opisuju tri različita mjesta na kojima se mrtvi nalaze, nego se želi reći da se mrtvi čuvaju zaključani pod tri različita ključa. Da bi oživjeli, mrtvaci moraju biti oslobođeni iz sva tri zatočeništva: "I more je predalo mrtvace koji su bili u njemu i smrt i grob (had - šeol) predali su mrtvace koji su bili u njima" (Ot 20:13). Ovdje se ne spominje jedan ključ već više njih. Biblija spominje‘ključ od smrti’ i ‘ključ od hada’, a time i dvoja vrata – ‘vrata smrti’ i ‘vrata hada’. Isus je u vezi toga rekao da ‘ima ključeve (množ.) smrti i groba’ (Ot 1:18; Job 38:17; Iz 38:10; Mt 16:18). Budući da smo vidjeli da Biblija ‘more’ povezuje sa ‘bezdanom’ i da ‘bezdan’ ima veze sa ‘hadom’, onda postoji i treći ključ -‘ključ bezdana’ kojim se zatvaraju ili otvaraju ‘vrata bezdana’. Biblija nam daje uvid da postoji ‘anđeo bezdana’ koji ima ‘ključ bezdana’ (Usporedi Ot 9:1,11). Zato se može slobodno reći da su mrtvaci zaključani s tri ključa kojim su zaključani ‘u smrti’, ‘u hadu’ i ‘u bezdanu’.

Kad ljudi umiru oni najprije prolaze ‘vrata smrti’. Ta smrt je za ljude mogla biti vječna da nije pripremljeno odgovarajuće mjesto u ‘moru’ u kojem se pohranjuju i čuvaju njihove mrtve duše, a to je ‘had’. Nakon smrti njihove mrtve duše u službi anđela bezdana prolaze kroz ‘vrata bezdana’ i polažu se u taj ‘had’ gdje čekaju uskrsnuće. Da bi se moglo odvijati uskrsnuće Isus treba najprije proći kroz otključana ‘vrata bezdana’ koja će otključati anđeo bezdana. Zatim može pristupiti ‘hadu’ u kojem se nalaze duše umrlih ljudi kako bi sa ključevima koja je dobio otključao njegova ‘vrata’. Kad bude otključao ‘vrata hada’ to neće značiti da automatski uskrsavaju svi umrli, nego da su otvorena ‘vrata’ za povratak u život svih onih koji se nalaze u ‘hadu’. No, da bi se ljudi vratili u život, svakoj se umrloj osobi u ‘hadu’ mora pristupiti pojedinačno jer je svaka od njih sama za sebe u vlasti smrti i pod svojim ključem smrti. Tada Isus dušu svake umrle osobe vadi iz ‘hada’, a zatim iz ‘bezdana’.

Kad apostol Ivan opisuje uskrsnuće on najprije kaže da je ‘more predalo mrtvace koji su bili u njemu’. To je zato što se u viziji najprije vidi kako iz tog morskog ‘bezdana’ izlaze sve duše umrlih čime se ujedno prikazuje sveopće uskrsnuće. No, ‘more’ ne može predati mrtvace ukoliko oni nisu oslobođeni iz ‘hada’. Budući da se u tom morskom ‘bezdanu’ umrli ljudi nalaze pod ‘ključem smrti i hada’, onda će oni biti izvađeni iz ‘mora’ kako bi se moglo reći da su ‘i smrt i had predali mrtvace koji su bili u njima’. Odnosno, ako je ‘smrt’ predala mrtve koje je držala u svojim okovima onda to automatski znači da je i ‘had’ predao mrtve koji su bili u njemu. Isto tako, ako su mrtvi oslobođeni iz ‘mora’ onda to ujedno znači da su oni izvađeni iz ‘hada’ gdje su svi zajedno bili pohranjeni. Nitko od umrlih neće biti svjestan svog izlaska iz ‘hada’ i ‘bezdana’ jer će i dalje njihove duše biti mrtve sve dok ne budu oslobođeni okova smrti. Oslobađanje iz stanja ‘smrti’ neće se odvijati u ‘hadu’ niti u ‘bezdanu’ nego na površini zemlje nakon što umrle duše budu izvađene iz tih mjesta.  Nakon što svaka umrla duša bude izvađena iz ‘hada’ a zatim iz ‘bezdana’, Isus može koristiti treći ‘ključ’ kojim se otvaraju ‘vrata smrti’. Otvaranjem tih vrata Isus će oživjeti svaku osobu na način da će duše tih mrtvaca, koje je izvadio iz ‘hada’, ugraditi u njihova tijela koja će prije toga biti stvorena od praha zemaljskoga, a zatim će im udahnuti dah života, čime će oni ponovno ‘postati žive duše’ (1.Mo 2:7).

Npr. niti jedan ‘stroj’ ne može funkcionirati ukoliko u njega nije ugrađen ‘program’ ili ako se u njemu ne nalazi čovjek koji upravlja strojem. Program može biti ugrađen ili izvađen iz stroja, kao što i čovjek može uči ili izaći iz stroja. Slično tome, ljudsko ‘tijelo’ ne može funkcionirati i biti živo ukoliko u njega nije ugrađena ‘duša’ koja preko mozga upravlja cijelim tijelom. Ta duša može smrću ‘izaći’ iz tijela ili uskrsnućem biti ponovno ‘vraćena’ u tijelo.

U trenutku kad je ‘morski bezdan’ ispražnjen, Ivan vidi kako su ‘smrt i had bačeni u jezero ognjeno’. Zanimljivo je to što on ne kaže da je i ‘more’ bačeno u jezero ognjeno. Očito je ‘more’ doslovno mjesto u čijim se dubinama nalazi ‘had’, dok se u ‘hadu’ nalaze mrtvaci koji su zatočenici ‘smrti’. Nakon što su ‘smrt i had’ budu uništeni, vodeni bezdan više neće biti mjesto gdje bi se čuvale duše umrlih, jer "smrti više neće biti" (Ot 21:4). Kad Ivan vidi novo nebo i novu zemlju, izvještaj kaže:

"I vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali, a ni mora više nije bilo" (Ot 21:1).

Ovdje vidimo da je sa prijašnjim nebom i zemljom nestalo i njihovog “mora“ koje očito predstavlja smrt i had, što može značiti da sa novim svijetom u kojem će dominirati vječni život neće biti 'morskog bezdana' a samim tim ni hada povezanog sa smrću jer više neće biti potrebno čuvati duše umrlih. 

U hadu su smještene duše svih umrlih, ali postoji i onaj dio morskog bezdana u kojem se nalaze samo zle osobe. Za to se mjesto u simboličnom smislu koriste riječi ‘dubok’ ili ‘najdublji’ koje su slične grčkoj riječi tártaros. Tako bi se riječ tártaros mogla koristiti i za opisivanje ‘najdubljeg dijela hada’ u kojem se nalaze oni koji na sebi nose osudu gehene i koji čekaju Božji sud nad zlim ljudima. Međutim, taj ‘najdublji dio bezdana’ u kojem se nalaze mrtve duše teških grešnika je na neki način sličan opisu ‘bezdana’ u kojem se nalaze zatočeni anđeli. Naime, kao što je najdublji dio hada namijenjen za bezbožnike koje se čuva za sud, tako je najdublji dio bezdana – Tartar -  namijenjen za zle anđele koje se tu čuvaju za Sud. Što je Tartar trebao značiti za anđele.