Article Index

Težina grijeha 

Grijeh stanovnika Sodome i Gomore nije mogao imati težinu grijeha koji bi ukazivao da su hulili na sveti duh. Isus je rekao da će se "svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula na duh neće se oprostiti."… "Tko god huli na sveti duh nema mu oproštenja dovijeka, nego je kriv za vječni grijeh" (Mt 12:31; Mk 3:29). Vječni grijeh se nikako ne može oprostiti i otkupiti Kristovom žrtvom. No, lako je zaključiti da stanovnici spomenutih gradova nisu hulili na sveti duh. Čak su poginuli i neki koji nisu bili krivi za nemoralno ponašanje. Npr. vatra je progutala Lotovu ženu. Njen grijeh je bio povezan s osjećajem da gubi jednu materijalnu sigurnost koju je imala u tom gradu. Njeno je srce bilo previše vezano za materijalne stvari koje je ostavila za sobom tako da je pokazala svoje žaljenje za njihovim gubitkom, što je na kraju koštalo tadašnjeg života (1.Mo 19:26). Da li je njen grijeh toliki da je automatski zaslužila vječnu smrt? Kad bi Bog vječno osudio sve ljude s takvim grijehom onda bi malo tko bio uskrsnut zbog takvih i sličnih grijeha koja su povezana s željama tijela i željama očiju (1.Iv 2:15-17).

Lotova žena je tom prilikom izjednačena u smrti zajedno s nepravednicima te će biti pravedno od Boga da bude i izjednačena s njima u uskrsnuću. Takve osobe neće nakon uskrsnuća automatski ‘naslijediti kraljevstvo’, već će morati prije toga promijeniti svoje srce (1.Ko 6:9-11). Bogatstvo daje osjećaj moći i ponosa. Takvi sebe smatraju vrjednijim od drugih ljudi. Zato je Isus rekao da će bogati ‘teško’ ući u kraljevstvo (Mt 19:24). On time nije rekao da niti jedan bogataš neće uskrsnuti, već da će im, za razliku od drugih, biti mnogo teže promijeniti svoje srce kako bi ušli u kraljevstvo kao punopravni građani (Lk 18:25-30). Mogućnost ipak postoji, ali samo ako se promjene. Da li će se netko promijeniti ili ne, to Bog ne želi nagađati, kao što to nije htio nagađati ni onda da bi unaprijed saznao da li će Adam pokazati poslušnost ili ne. Zato Bog nikoga neće unaprijed osuditi na vječnu smrt jer tu odluku prepušta svakom pojedincu.

Lotovi zetovi su također tada poginuli. Koji je njihov grijeh? Za pretpostaviti je da su oni bili moralno neiskvareni jer ih Lot sigurno ne bi prihvatio za zetove, a niti bi anđeli tražili od Lota da ih izvede iz grada. Oni su poginuli samo zato što im se učinilo da se Lot šali (1.Mo 19:14). Tom prilikom oni nisu Lota shvatili za ozbiljno kad im je govorio o uništenju grada. Ostali su u gradu i poginuli zajedno sa onim ljudima koje je Bog smatrao zlim i pokvarenim. Da li je njihov grijeh toliki da zaslužuje vječno uništenje? Očito nije. Kad bi Bog svim takvim ljudima uskratio uskrsnuće, onda uopće nitko od nepravednika ne bi uskrsnuo (vidi Iv 12:48).

U tom vatrenom uništenju su poginula mnoga djeca, a vjerojatno i još nerođene bebe. Bog je u svojoj pravdi donio zakon u kojem se je smrt još nerođene djece smatralo teškim grijehom koji je ubojicu koštalo života (2.Mo 21:22,23). To govori koliko Bog drži do života onih koji se trebaju roditi i koji imaju pravo odrasti kako bi mogli donijeti odluku o svom životu. Iako su djeca snosila posljedice svojih roditelja, ipak Bog u svojoj pravdi nije nikad donio zakon po kojem će djeca vječno odgovarati za grijehe svojih roditelja. Suprotno tome, preko proroka Jeremije Bog je za djecu koja su poginula rekao da će se vratiti iz "zemlje neprijateljske" (Jr 31:15,16; vidi Mt 2:17,18). Prema tome, djeca koja su tom prilikom poginula zajedno sa svojim roditeljima imaju pravo da odrastu i da sami donesu odluku o svom životu. To pravo mogu dobiti samo ako uskrsnu. Ako vatra za njih nije značila vječnu smrt, onda nije ni za njihove roditelje. Vidjeli smo da je vatra uništenja bila samo ‘upozoravajući primjer’ onoga što će na kraju vladavine kraljevstva u simboličnom smislu doživjeti svi bezbožnici zajedno. To će biti konačna presuda Vječnog suda koja će značiti vječnu ili drugu smrt.

Što možemo zaključiti iz ovog razmatranja? Da li su stanovnici Sodome i Gomore izgubili pravo na uskrsnuće samo zato što ih je usmrtila doslovna vatra koja je došla od Boga? Treba uzeti u obzir da oni ne bi bili uništeni da je u gradu živjelo najmanje deset pravednika (1.Mo 18:23,32). Svi bi bili pošteđeni od uništenja vatrom, ali bi na kraju ipak umrli u svojim grijesima kao i svi drugi takvi grešnici. Osim toga, treba uzeti u obzir da je Bog poštedio grad u koji je Lot pobjegao iako su stanovnici toga grada također bili krivi za isti grijeh (1.Mo 19:20-25). Kako bi to bilo da stanovnici Segora uskrsnu, a stanovnici Sodome i Gomore ne. Tada bi ti stanovnici zaslugu za svoje živote pripisali Lotu samo zato što je pobjegao u njihov grad. Takav način konačnog suda nije pravedan čak ni u očima stanovnika Segora. Vjerojatno su ti stanovnici saznali od Lota što se uistinu desilo i zašto je vatra uništila ostale gradove u toj dolini. Tako su imali priliku da razmisle o sebi i da promjene svoje živote. No, oni koji su poginuli nisu imali tada tu priliku, pa da bi je morali dobiti nakon uskrsnuća.

Ovakvo logično postavljanje stvari pokazuje da nema smisla tvrditi da su oni koji su u ovom poretku umrli od Božje ruke zauvijek uništeni. Prema takvoj tvrdnji nitko od prvorođenaca koje su anđeli pobili u Egiptu ne bi uskrsnuo jer su i oni umrli od Božje ruke (2.Mo 12:29,30). Da bi kaznio Davida Bog je dao dozvolu jednom anđelu da pobije sedamdeset tisuća Izraelaca (2.Sa 24:10-15). Bog je na licu mjesta ubio Ozu upravitelja kola na kojima se prevozio kovčeg zavjeta, samo zato što se, protivno zahtjevu zakona, dodirnuo kovčega, za što je djelomično krivicu snosio i David (1.Lje 13:9,10). Da li ga je Bog zbog tog nesmotrenog čina zauvijek usmrtio? Uzmimo za primjer i onih 185000 asirskih vojnika koje je pobio Božji anđeo. S obzirom da su umrli od Božje ruke, oni ne bi imali pravo na uskrsnuće dok bi Senaherib njihov kralj uskrsnuo jer je tom prilikom ostao živ. Da li je to logično? Nije. Izvještaj pokazuje da se Bog sa svojim nebeskim anđelima borio za svoj narod i za Jeruzalem kako bi održao svoje obećanje (2.Kr 19:34-36). Bio je prisiljen pobiti sve te ljude čiji je grijeh bio samo to što su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu i to ne svojom voljom nego kao regrutirani vojnici. Bog je u nekoliko navrata koristio razno oružje kojim se borio protiv Sotoninih namjera. Koristio je vodu, vatru, pošast, pomor, kamenje, grâd, anđele i zemaljske vojske.

Bog je vatru s neba više puta upotrijebio kao sredstvo kojim je odveo u smrt neke ljude. Npr. vatra s neba je uništila dvije grupe po pedeset vojnika koje je kralj Ohozija poslao po proroka Iliju, a koji su samo izvršili naredbu kralja. Da li je ta vatra s neba zapečatila njihovu smrt zauvijek ili je bila ‘upozoravajući primjer’ kralju Ohoziji da se treba poniziti pred Bogom? (2.Kr 1:9-13). Tu je i kralj Manasija. On je zaveo Judu i Jeruzalem te su činili gore nego narodi koje je istrijebio Bog ispred njih (2.Lje 33:9). Zbog toga je Manasija trebao okusiti sudsku kaznu vječnog uništenja. Međutim, "kad se našao u nevolji, trudio se umilostiviti lice Jehove, Boga svojega, i veoma se ponizio pred Bogom (…) Molio mu se i on je poslušao molitvu njegovu i uslišio molbu njegovu kojom je za milost molio, i doveo ga je natrag u Jeruzalem, te mu vratio kraljevsku vlast. I Manasija je spoznao da je Jehova Bog" (2.Lje 33:12,13). Što nam ovaj biblijski primjer govori? Da li je razumno tvrditi da je Bog nekima omogućio da s vremenom shvate svoj grijeh, dok je druge odmah uništio bez takve prilike da se pokaju? Da li je razumno tvrditi da je već izvršio drugu smrt kao vječnu kaznu nad ljudima i narodima koji nisu poznavali Jehovu, a da je ujedno bio milostiv prema onima koji su ga poznavali i čiji je grijeh stoga bio daleko veći? Da je to učinio Bog bi doveo u pitanje svoju pravdu i milosrđe. Ljudi koji su doživjeli uništenje su samo okusili Božju moć nad njihovim životima, ali nisu okusili Vječni sud i ‘vječnu vatru’. Za sada su svi nepravedni ljudi samo osuđeni na ‘vječnu vatru’. Neki od njih će s vremenom biti pomilovani tako da nad njima neće biti izvršena smrtna presuda.

Apostol Petar je, govoreći o općem potopu, rekao da je Božjom riječju "ondašnji svijet bio uništen kad je bio potopljen vodom". U nastavku se može razumjeti da oni time nisu vječno uništeni, nego "pohranjeni (u grobu) za [vječnu] vatru i čuvaju se do dana suda". Pročitajmo te riječi u cijelosti:

"Jer (ljudi tog vremena) namjerno previđaju da su davno postojala nebesa i da je zemlja stajala iznad vode i usred vode po riječi Božjoj. Njome je ondašnji svijet bio uništen kad je bio potopljen vodom. A sadašnja nebesa i zemlja tom su istom riječju pohranjeni za [vječnu] vatru i čuvaju se dodana suda i uništenja bezbožnika" (2.Pe 3:5-7).

Uništenje ljudi vodom nije bilo konačno uništenje nego privremeno kako bi se odstranilo zlo ljudsko društvo koje je u tom povijesnom trenutku moglo poremetiti ostvarenje Božjeg nauma. Simbolična ‘vatra’ uništenja još uvijek nije upotrijebljena kao konačna presuda nad bezbožnim ljudima. Ne bi bilo pravedno da je ‘svijet Noinih dana’ uništen zauvijek bez mogućnosti da uskrsnu zajedno s ostalim nepravednicima, dok je ‘svijet Isusovih dana’ određen da se ‘pohrani i čuva do dana suda’. Logično je da su svi bezbožni ljudi ‘pohranjeni’ u općem grobu čovječanstva i čuvani do dana suda kada će uskrsnuti kao nepravednici da im se dokaže krivnja. Lako je zaključiti da Bog nikoga neće uskrsnuti samo zato da bi ga ponovno uništio. On će zauvijek uništiti samo one između njih koji se do kraja vladavine Kraljevstva neće dati podložiti Njemu i njegovom sinu Isusu Kristu. Tada će uništenje bezbožnih ljudi biti punopravno.

Sadašnja ‘nebesa i zemlja’ će biti ‘pohranjeni za vatru’. Što to znači? Simbolična ‘vatra’ je izraz Božjeg gnjeva. U Harmagedonu će Božji gnjev biti izliven na ovaj zao poredak koji će biti uklonjen sa zemlje (2.Pe 3:10). Tom će prilikom biti uništene sve ljudske vladavine pa čak i one koji svoj korijen vuku iz daleke prošlosti (Da 7:11,12). Međutim, u mislima uskrsnulih nepravednih ljudi će i dalje postojati grešna želja za neovisnošću i želja za poretkom u kojem su nekada mogli provoditi svoju volju. Tako će ‘sadašnja nebesa i zemlja’ nakon uskrsnuća nepravednih biti pohranjena i u mislima određenog broja tih ljudi koji će željeti oživjeti svoju neovisnu vlast. To će Sotona iskoristiti kada bude pušten na slobodu kako bi preko njih naveo druge da krenu protiv novog poretka. No, tada će ‘sadašnja nebesa i zemlja’ (‘Gog i Magog’) kao ideja biti potpuno uništeni zajedno sa svim tim bezbožnim ljudima koje će progutati simbolična ‘vječna vatra’ (Ot 20:7-10). Prema tome ‘vječna vatra’ je usko povezana s danom Suda. Bog je nije predvidio prije tog vremenskog razdoblja. Ona je konačna ili vječna presuda u skladu s djelovanjem Vječnog suda.