Article Index

Što je istina o općem potopu


Danas postoji gledište da je nebeska voda bila samo gornji sloj atmosfere koji se u cijelosti izlio na Zemlju, što ne odgovara ondašnjem shvaćanju po kojem je ta voda ispunjavala cijeli prostor neba. U ono vrijeme se nije moglo zamisliti da je sva voda pala na Zemlju jer se nebeska tijela ne bi mogla kretati bez vodene potpore. Što kaže Biblija? Kad se desio opći potop u njoj piše:

"... taj dan prodriješe svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske." (Post 7:11)

Iz ovog proizlazi da ta voda iznad nebeskog svoda nije mogla pasti na Zemlju jer je sam svod bio neka vrsta čvrste barijere koja je sprječavala da se nebeske vode izliju sve do potopa. Piše da je opći potop navodno preplavio brda "pod cijelim nebom" (Postanak 7:19-21). Da li ta informacija spada u potpunu ili djelomičnu istinu? Da li spada u Božju misao ili ljudsku procjenu? Ako uzmemo u obzir da su pisci svetih spisa na temelju svojih zapažanja tumačili prirodu neba i zemlje koja se pokazala nepotpunom i pogrešnom, tako su mogli pogrešno zaključiti da je potop zahvatio i prekrio svu Zemlju.

Jedan od razloga takvog gledišta je to što Bog izabrane ljude nije uputio da odsele iz tog područja. Međutim, ako je arka trebala biti svjedočanstvo Božje intervencije, onda su izabrani morali ostati na opasnom mjestu sve do kraja kako bi bili spašeni od Boga. Takvo spasenje je trebalo još više učvrstiti temelje vjere i nade. Čak i da se na nekim udaljenim mjestima moglo preživjeti, ona nisu bila potpuno sigurna jer je postojala velika opasnost po život zbog naglih klimatskih, tektonskih i drugih promjena koje su drastično smanjile mogućnost preživljavanja.

Svjedoci tog događaja su mogli znati samo to da je potop velikih razmjera izbrisao njihovu civilizaciju sa tog šireg područja koje je za njih bio cijeli jedan svijet pod jednim nebom. Voda je prekrivala sve, od jednog do drugog kraja zemlje i nebesa. Nisu mogli vidjeti ni znati što je bilo iza tog kraja. Njima je kraj bio svod na dalekoj morskoj pučini jer nisu znali da na drugoj strani postoje kontinenti, a moguće i neke manje ljudske zajednice.

Napomena: Pojam 'zemlja' i 'svijet' se u Bibliji često koristi za određeno područje na kojem žive točno određeni ljudi a ne za cijelu nastanjenu planetu (vidi 1.Moj 13:9; 1.Kr 1:40; Jer 4:20). Tako je Bog preko proroka Sefanije, u vrijeme judejskog kralja Jošije, rekao da će "sve izbrisat s lica zemlje" ljude, stoku, ptice i ribe i da će "istrijebiti čovjeka (ljude) s lica zemlje" (Sef 1:2,3). Zatim je rekao: "i svu će zemlju proždrijeti oganj revnosti njegove; jer će brzo učiniti kraj svim stanovnicima zemaljskim" (Sef 1:18). Kako vam ovo zvuči? Činjenica je da to nije bio kraj svim ljudima i životinjama na planeti jer je Bog osudio samo jedno određeno područje 'zemlje' na kojoj je živio njegov narod (Sefa 1:4). Isto tako je Bog imao razloga potopom uništiti ljude samo s jednog određenog područja koje je bilo zahvaćeno zlom u mjeri koja je zaprijetila ostvarenju njegovog plana da upravo na tom području stvori narod za svoje ime.

U svakom slučaju, bilo je preživjelih koji su svoju verziju vodene kataklizme prenosili svojim pokoljenjima. Jednu verziju od Noinih potomaka imamo zapisanu u Bibliji, dok su druge verzije mogle nastati od preživjelih koje je na udaljenom području zahvatila poplava manjih razmjera. No, i te poplave su mogle biti traumatične i pogubne. Na temelju tih priča su već nakon potopa nastali sumerski mitovi o potopu koji su bili stariji od biblijske priče. Obje priče spominju da je uništen 'cijeli jedan svijet', što može biti samo djelomično točno.

Kataklizma većih razmjera se mogla desiti bez da je Bog morao uništiti sav život na planeti. Naime, Mezopotamija i njeno šire područje se nalazilo u vodenom okruženju između Perzijskog zaljeva na jugu, Sredozemnog mora na zapadu, te Crnog mora (koje je prije bilo jezero) i Kaspijskog jezera na sjeveru. To je ujedno bila plodna dolina koju je natapalo nekoliko rijeka.

Ukoliko je zaista voda izvirala iz zemlje u velikim količinama onda je to mogao prouzročiti veći asteroid koji je pao u ocean na nekom udaljenom području. Takav udar je mogao prouzročiti potrese i nagle tektonske promjene i rascjepe između kojih je izlazila voda iz zemlje. Kad asteroid prolazi kroz atmosferu on se jako zagrije pa se prilikom udara velika količina oceanske vode mogla pretvoriti u paru stvarajući teške oblake iz kojih je na nekim područjima danima padala kiša. S druge strane je istovremeno vodeni plimni val mogao zahvatiti i preplaviti obalna područje svih kontinenata dok je voda iz zemlje i rijeka stvorila poplave na lokalnim područjima u unutrašnjosti, bez da je preplavila svu kopnenu površinu. Međutim, područje Mezopotamije zbog njenog položaja je doživjelo opći potop zbog velikih kiša, izlijevanja rijeka i plimnog vala tako da je voda nadirala sa svih strana i preplavila čak i brda na cijelom tom području, ali ne i visoke planine koje su se nalazile daleko na sjeveroistoku.

Za ljude je moglo biti opasno živjeti na površini zemlje koja je doživljavala kataklizmu pa je najsigurnije mjesto bilo na vodi. Ukoliko se položaj zemljine rotacije pomakao, moglo je doći do naglog topljenja leda na jednom dijelu i naglog smrzavanja na drugom dijelu Zemlje. Unatoč tome što su na nekim mjestima životinje masovno izginule, na drugim mjestima su mogle preživjeti i opstati. Zašto bi Bog uništio sav život na tako ogromnoj površini, kad je bilo načina da se potopi samo područje Mezopotamije i bliskog istoka gdje je živjela civilizacija protiv koje je Bog podigao osudu? Čak ni arka nije bila dovoljna za sve vrste životinja. Vode koje su nadirale sa jedne ili više strana su mogle na vrijeme natjerati životinje na sigurnije područje tako da je Noa u sedam zadnjih dana prije kiše mogao izdvojiti od svih životinja po dvoje (Post 6:19,20; 7:2,3).

Noa je u arki mogao sačuvati samo životinjske vrste s tog lokalnog područja koje su trebale ponovo naseliti pustoš odmah nakon potopa. On nije mogao znati da postoje deseci tisuća ostalih vrsta i preko milijun vrsta kukaca koje nikako nisu mogle dospjeti i stati u arku, ali su očito opstale u drugim područjima koja nisu bila zahvaćena općim potopom. Npr. da su se koale nalazile u arci, one bi nakon potopa najprije stvorile svoju životinjsku zajednicu u Mezopotamiji i onda se postepeno širile na druga područja, ali je pitanje kako bi došle do Australije koja se nalazila nasred oceana. Očito su one oduvijek prebivale daleko od područja koje je zahvatio opći potop. Tako je i sa klokanima i drugim endemskim vrstama.            

Čak ako je i bilo nekih malih ljudskih zajednica daleko izvan područja Mezopotamije, oni nisu morali biti uništeni jer su se nalazili izvan zone koja je imala poseban značaj za Božji plan. U tom području su živjeli potomci Setove i Kainove loze, od kojih su bili počeci 'potomstva žene' i 'potomstva zmije' (1.Moj 3:15). Bilo koja ljudska zajednica koja je živjela daleko od Mezopotamije nije mogla biti uključena u ta dva potomstva jer su ona morala živjeti na jednom zajedničkom području kako bi se mogli međusobno suprotstavljati. Oni izvan zone su isto mogli biti zli, ali nisu mogli bilo kako utjecati na potomstvo žene. Npr. da je Bog u narednim vremenima uništavao ljude zbog zla i nemorala, onda bi imali izvještaj o tome kako je uništio mnoge ljude izvan te zone, a ne samo Kanaance i ljude iz Sodome i Gomore koji su se nalazili unutar te zone. No, Bog to nije činio. Zato je sasvim moguće da je 'sav svijet' i 'sva zemlja' bila upravo to centralno područje ljudske civilizacije koje je doživjelo opći potop tolikih razmjera da nitko nije mogao preživjeti, osim Noine obitelji.

Ljudi su tada imali u mislima sliku statične Zemlje kao ravne ploče koju je okruživao svod u obliku kupole, pa je bilo prilično lako zamisliti da se voda izlila na Zemlju od jednog do drugog kraja nebeskog svoda i da je pokrila područje "pod svim nebom". Kad se čovjek nalazi nasred velikog mora on u daljini ne nazire kopno jer je sa svih strana okružen samo vodom. Ima osjećaj da se nalazi pod nebeskim svodom čiji se krajevi u daljini spajaju s morem. Tako su to mogli doživjeti Noa i njegova obitelj. Za njih je u tom smislu 'sva zemlja' bila pod vodom iako je za Boga 'sva zemlja' bila samo područje koje nazivamo kolijevka civilizacije. Osim toga, prvobitna civilizacija nije bila svjesna da je Zemlja okrugla i samim tim površinski stotinu puta veća nego su mogli zamisliti. Nisu ni mogli znati da velika mora nisu bila kraj zemlje nego da su se na drugoj strani mora i oceana nalazili drugi kontinenti, na kojima je postojao život.

Biblija spominje 'nefile' kao rod divova koji su živjeli i prije i poslije potopa, što govori da su neki ljudi koji su nosili taj gen rasta vjerojatno preživjeli jer su se nalazili izvan te zone u kojoj su sa lica zemlje izbrisani 'svi stanovnici zemaljski' (1.Moj 6:4). Kako su mogli preživjeti potop? S obzirom da je sotonski (protivnički) anđeo dobio dopuštenje od Boga da od ljudi stvori svoje potomstvo, onda je mogao dobiti i dopuštenje da sačuva na životu neke od svojih 'potomaka', kako bi oba potomstva ponovno započela od nule. To je sasvim razumljivo jer Bog tada nije ni namjeravao stvoriti fizički i duhovni Raj u kojem neće više biti neprijateljstva.

U Bibliji možemo pratiti svaki korak koji je Bog poduzimao kako bi vodio i sačuvao lozu iz koje je trebao blagosloviti sve narode, ali ne možemo saznati skoro ništa o planovima i koracima koja je poduzimala suparnička strana. Zato je moguće da je i ona imala svoje poteze koje Biblija ne otkriva, a koje ni Bog nije smio spriječiti ukoliko je želio biti dosljedan svojoj riječi o postojanju dva suprotstavljena potomstva. Bog nije pokušao potpuno zaustaviti neprijateljstvo prema njegovim slugama, niti mu je to bila namjera jer bi inače trebao uništiti i neprijateljske anđele čime bi poništio svoju riječ. On je samo osudio zlo ljudsko društvo u kojem se potomstvo žene fizički i duhovno pomiješalo sa potomstvom zmije do te mjere da je prijetila opasnost da ono potpuno nestane. Zato je želio sačuvati pravednog Noa koji je potekao iz Setove obiteljske loze.

Bilo bi razumljivo da je mogao na životu ostaviti i neke od Kainove loze, što je ovisilo o neprijateljskoj strani koja je mogla poduzeti korake da sačuva fizičko sjeme svog potomstva kao što je Bog to učinio. Bog je mogao jednostavno svim zlotvorima oduzeti dah u jednom trenutku i stvar bi bila riješena. No, On je oba potomstva stavio pred jednu zajedničku sveopću prirodnu kataklizmu u kojoj se On pobrinuo samo za 'potomstvo žene' kojima je ponudio i način spasenja. To ne znači da je drugoj strani onemogućio bilo kakvo preživljavanje jer bi time pokazao strah i priznao poraz. Način preživljavanja je postojao, pa se druga strana trebala sama pobrinuti za sebe.

Anđeli izvan Božje službe su se pod vodstvom svog novog poglavara mogli putem vizija objaviti nekim ljudima kao bogovi koji žele svoje izabrane na vrijeme spasiti od nadolazeće kataklizme. Možda je to jedan od razloga što širom svijeta imamo priče o potopu koje ne spominju pravog Boga nego razne druge bogove. To bi značilo da je druga strana mogla također koristiti sistem preživljavanja na vodi ili se prije potopa naseliti jako daleko na područje Afrike, Evrope i dalekog istoka. Protiv njih Bog ne bi imao ništa protiv, kao što nije imao ništa protiv svih onih koji su u kasnijim vremenima živjeli daleko od njegovog izabranog naroda. Mogao je dozvoliti da prežive i da svoje neprijateljstvo nastave pod novim uvjetima.

Ovo se moglo odigrati samo ako opći potop nije zahvatio cijelu planetu iako je veći dio planete mogao doživjeti razne vrste prirodnih katastrofa. S druge strane, opći potop je uništio 'sve ljude' samo u području Mezopotamije i šire, dok su izvan tog područja postojale bar neke šanse za preživljavanje ljudi i životinja. Da bi održao svoju riječ Bog nije morao uništiti do zadnjeg čovjeka jer je uvijek dozvoljavao preživljavanje i onih koje je označio za uništenje kao što je to bilo sa nekim plemenima i narodima u području Kanaana. Dozvolio je i da jedan grad bude pošteđen od vatre iako je trebao biti uništen sa Sodomom i Gomorom. Tako je moglo biti i u vrijeme potopa, čime je potomstvu zmije omogućio postojanje bez da imaju brojnost i mogućnost kojom bi izabrane zatrli sa lica zemlje.

Kako bi se nakon potopa nebeski 'bogovi' (sotone, protivnici) mogli nastaviti suprotstavljati Božjem potomstvu, onda su mogli neke od preživjelih potomaka zmije naseliti u strateško važnom području Kanaana gdje se spajaju tri kontinenta. Izraelci su prilikom naseljavanja tog područja naišli na narode čije se porijeklo ne navodi u Bibliji, a među njima i ljude divovskog rasta (1.Moj 15:18-21; 4.Moj 13:34; 5.Moj 2:10,11,20,21; 2.Sam 21:22). Ti narodi svoje postojanje nisu zahvaljivali pravom Bogu nego svojim navodnim 'bogovima'. Nova civilizacija je ponovo bila usmjerena na dvije suprotstavljene strane koje su potekle iz vode zbog koje je i Zemlja doživjela geološku promjenu. No, što je bilo s nebom iz kojeg se navodno izlila velika količina vode?