Article Index

Svjetlo


Svjetlo je temeljni princip postojanja svemira. Iako vidljivo svjetlo izvire iz nebeskih zvijezda, ono je prije toga zračilo iz ne/vidljive materije i energije koja je bila razgranata unutar praiskonskog univerzuma. To prvobitno svjetlo nije bilo funkcionalno u smislu određivanja dana i noći jer ta funkcija ovisi samo o zvijezdi i planetima koji kruže oko nje, a njih nije bilo prije stvaranja svemira.

Naučnici su ustvrdili da se svjetlo ponaša kao čestica i kao val što znači da fotoni u sebi imaju osobine materije i energije. Mi vidimo samo svjetlo koje zrači na vidljivim frekvencijama u spektru različitih boja. Isto tako postoje i frekvencije koje su nevidljive našem oku zbog čega ne vidimo ultraljubičaste  i infracrvene zrake niti rendgensko i gama svjetlosno zračenje.

Svjetlo je imalo svoju transformaciju kada je Bog takoreći prouzročio iskru koja je potekla univerzumom. Po modelu stvaranja kojeg sam opisao, bljesak nevidljivog svjetlosnog elektromagnetnog zračenja je putovao velikim brzinama razgranatom mrežom kozmičkog 'stabla' i pokrenuo proces nastanka galaksija, ostavljajući za sobom pozadinsko mikrovalno svjetlosno zračenje koje se još uvijek vidi. To znači da je svjetlost u nekom obliku postojala prije stvaranja svemira nakon čega je sa stvaranjem zvijezda dobila novo funkcionalno obilježje. Po modelu stvaranja iz knjige Postanka čitamo da je 'svjetlo' već u prvoj fazi oblikovanja Zemlje trebala određivati izmjenu dana i noći, odnosno prije nego su u četvrtoj fazi stvoreni Sunce i zvijezde, što nije logično.

Po nekoj logici je prije sunčevog svjetla zasjalo galaktičko svjetlo. Ono je nakon ekspanzije plina iz kozmičkog jaja izviralo iz ogromnog centralnog plinovitog sunca koje se nalazi u središtu galaksije i putovalo u svim smjerovima. To središte je promjera 30000 svjetlosnih godina. Možemo ga usporedit sa staničnom jezgrom koja regulira rad jednostaničnih organizama kojih u našem tijelu zajedno s našim tjelesnim stanicama ima na milijarde kao i galaksija u našem univerzumu. Kao što su naše stanice građene od milijardi atoma, tako su i galaksije građene od tako ogromnog broja zvijezda pa vrijedi usporedba:

  • Svemir = živi organizam
  • Galaksije = Jednostanični organizmi
  • Zvijezde = atomske jezgre
  • Planete = elektroni koji kruže oko jezgre

Za galaktičku jezgru se zna da je to crna rupa iz koje je galaksija nastala raspadom zgusnute materije (kozmičkog jaja), ali se ne zna koje sve funkcije ima taj središnji prostor galaksije osim što bi po mojoj teoriji to bila veza sa nevidljivom strukturom kozmičkog stabla (moždanog debla) iz kojeg je nastala i koje je drži na svom mjestu kao što peteljka drži plod na grani. Početni bljesak svjetlosti je označio rađanje galaktičkog neba sa njegovim zvijezdama i planetima. Ono je pokrenulo stvaranje svjetla na drugoj tj. zvjezdanoj razini čime je aktiviranjem svjetla prvih zvijezda u galaksiji označena prva faza pripremanja Zemlje za život.

"Tada reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost." (Postanak 1:3)

Ova svjetlost se počela širiti galaksijom iz samog njenog središta oko kojeg su zasjale prve zvijezde u vrijeme kada je Zemlja još uvijek bila bez svog prirodnog svjetla jer njeno Sunce još nije počelo isijavati vidljivo svjetlo. Zanimljivo je da se u našoj galaktici još uvijek stvaraju nova sunca. Neka sunca su vjerojatno nastala prije našeg tako da je izmjena dana i noći funkcionirala u drugim zvjezdanim sustavima pod zajedničkim nebom dok je na Zemlji još uvijek vladala svojevrsna tama. Što se dešavalo s našim Suncem?

U ranoj fazi nastanka bilo kojeg sunčevog planetarnog sistema se može desiti da neke zvijezde poput našeg Sunca u samom početku ne isijavaju svjetlo zbog tvrde površinske kore i nedovoljno snažne nuklearne fuzije u svom središtu. Kako je temperatura i snaga fuzije rasla tako se užarena lava i svjetlo s vremenom postepeno počelo probijati kroz pukotine površinske kore i kroz oblake plina koji su okruživali Sunce. Ono je u toj drugoj fazi bilo poput prigušenog svjetla koje je omogućilo proces fotosinteze na Zemlji i razvoj biljnog svijeta trećeg stvaralačkog dana (1:11-13).

Kad piše da je Bog četvrtog dana stvorio Sunce i Mjesec to bi moglo značiti da je tek tada fuzija zagrijala i potpuno rastopila površinsku koru Sunca da je ono u punoj mjeri počelo isijavati svjetlo i toplinu. To bi bila završna faza nastanka Sunca, a ne njegovo početno stvaranje. Stvaranje ima početak i kraj. Naime, kao što se na kraju završne faze cjelokupnog stvaranja moglo reći: "Tako se dovrši nebo i zemlja… to je postanak neba i zemlje" (2:1,4), tako se moglo za Sunce reći da je postalo (stvoreno, načinjeno, formirano) tog četvrtog dana jer je tek tada dovršeno njegovo stvaranje. Ono je stvoreno puno prije, ali je tog dana nakon probijanja površinske barijere počelo isijavati svjetlo u punoj mjeri što je i svrha njegovog postojanja.

Čim je svjetlo u punoj mjeri doprlo do površine Zemlje nastala je izmjena dana i noći čime je i Mjesec tek tada postao funkcionalno tijelo. Ono nije tada stvoreno, ali je tek tada reflektiralo svjetlo na površinu Zemlje, što je i svrha njegovog postojanja. U Bibliji piše da mjesec ima "svoje svjetlo" kao i sunce što nije točno, niti su zvijezde tako male da su mogle pasti na zemlju (Ez 32:7; Matej 24:9). To nije bilo figurativno izražavanje nego pozadina njihovog nepoznavanja prave prirode i veličine nebeskih tijela.

S obzirom da su u to vrijeme početnog razvoja naše galaksije i druge zvijezde izvan galaktičkog središta jedna za drugom počele isijavati svoje svjetlo, onda bi to odgovaralo stvaranju ili rađanju zvijezda tog 'četvrtog dana' iako su i one već postojale u sastavu naše galaktike. Njihovo svjetlo nije odmah moglo doprijeti do Zemlje koja je od njih bila udaljena desetke, stotine i tisuće svjetlosnih godina, tako da ih se na našem nebu moglo u punoj mjeri vidjeti tek od četvrte faze razvoja Zemlje. Rađanjem svjetla iz tih zvijezda oživjelo je naše (galaktičko) 'nebo'. U biti, rađanje svjetla je istovjetno stvaranju Sunca i drugih zvijezda jer riječ 'bara' (stvoriti) ukazuje na 'intervenciju promjene' nečega iz jedne u drugu namjenu ili 'oblikovanje' (kreaciju) već postojeće nefunkcionalne materije u funkcionalnu. Iako u Bibliji čitamo da su zvijezde stvorene kako bi svijetlile noću, to ipak nije njihova primarna funkcija jer one poput našeg sunca daju toplinu i svjetlo prvenstveno planetima koje svojom gravitacionom silom drže u svom okruženju.

Jedino ovakvim modelom stvaranja možemo korigirati i objasniti nelogičnosti opisa stvaranja iz knjige Postanka, jer se taj opis temelji na geocentričnom položaju ravne Zemlje. No, ovakva korekcija ne bi bila potrebna da se u ono vrijeme znala prava priroda neba i zemlje, tako da je puno vjerojatnije da je Sunce bilo u funkciji puno prije nego je na Zemlji niknuo biljni svijet. Međutim, postoje neki bibličari koji također nastoje uskladiti opis stvaranja sa znanstvenim spoznajama, ali idu tako daleko da piscima Biblije stavljaju svoje misli u njihove riječi kako bi im dali božansko nadahnuće. Kao da žele dokazati kako su pisci napisali jedno ali se iza toga krije sasvim nešto drugo. No, činjenica je da oni stvarno nisu o tim stvarima iznosili Božje riječi nego svoje.

Pisac knjige Postanka nije mogao znati da su nebeska tijela stvorena u sklopu našeg (galaktičkog) neba u samom početku nego je smatrao da su ona doslovno stvorena tog četvrtog stvaralačkog dana kao što je zapisao. Tada se podrazumijevalo da je Zemlja stvorena prije sunca, mjeseca i zvijezda jer je njihovo postojanje navodno ovisilo o postojanju Zemlje i njenog nebeskog svoda. Zato se mislilo da nebeska tijela nisu mogla postojati prije tog svoda koji je Zemlju odvojio od neba. Zato su mnogi koji su do današnjih dana čitali i prepričavali taj izvještaj tumačili stvaranje onako kako piše. Neki današnji kreacionisti također tvrde da je Zemlja prva stvorena pa onda svemir jer smatraju da mora biti onako kako piše. Zanemaruju činjenicu da je Bog sve stvorio u svom redoslijedu, a ne bez sustavnog reda. To bi bilo kao kad bi rekli da je ljudsko oko u maternici nastalo prije formiranja fetusa i mozga.

Kad bi prihvatili taj biblijski opis kao činjenicu, onda bi morali vjerovati da je Zemlja ravna a ne okrugla i da se ona nalazi u centru svemira, u što vjeruju mnogi ljudi upravo zato što tako piše u Bibliji. No, Biblija nas i sama uči da se ne treba doslovno uzimati svaku riječ zdravo za gotovo zbog djelomičnog znanja njenih pisaca koji su bili svjesni da ljudi u ono vrijeme puno toga još nisu potpuno istražili i dokučili. Zato nisu znali ni pravu prirodu božanske materije od koje je sve stvoreno.