Article Index

 Nebeske vode


Kad novovremeni bibličari razmatraju taj izvještaj neki od njih smatraju da je na Zemlju s neba pala sva voda koja se nalazila iznad svoda jer pretpostavljaju da je riječ o sloju sferične atmosfere koji je ravnomjerno raspoređivao toplinu po cijeloj zemlji. Međutim, treba uzeti u obzir da su stoljećima nakon potopa pisci Biblije smatrali da je to nebo i dalje ispunjeno vodom pa u Psalmu 148:2-4, čitamo

  • a) "Hvalite ga svi anđeli njegovi…
    • b) Hvalite ga sunce i mjeseče, hvalite ga sve zvijezde sjajne!
  • a1) Hvalite ga, najviša nebesa i
    • b1) vode nad svodom nebeskim!"

Kao što vidimo, stil pisanja je paralelizam, tako da psalmista spominje najviša nebesa u povezanosti sa anđelima (a-a1), a također spominje nebeske vode u povezanosti sa nebeskim tijelima (b-b1). Prema mišljenju tadašnjih ljudi ove "vode nad svodom nebeskim" su i dalje postojale nakon potopa.

Prema svemu sudeći, u to se vrijeme ipak smatralo da voda oduvijek i zauvijek postoji kao eter koji ispunjava prostor neba iznad ili iza nebeskog svoda sve do Božjeg prebivališta gdje je Božji duh lebdio nad vodama. To je za njih bio nebeski vodeni (prozirni i nevidljivi) eter u kojem se kreću nebeska tijela, s tim da Zemlju okružuje 'praznina' pod kupolastom barijerom koja zadržava nebeske vode. Iako je ovakvo biblijsko gledište bilo pogrešno, u njemu ima djelomične istine. U kom smislu?

Danas znamo da ne postoji vodeni eter u kojem plove nebeska tijela, ali to ne znači da eter ne postoji u nekoj drugoj nevidljivoj supstanci. Već smo rekli kako su naučnici uvidjeli da u galaktičkom prostoru postoji neka tvar određene gustoće koja je nevidljiva i prozirna poput vode i da se galaksije kreću unutar nje. Svemirski prostor ima osobine vakuuma, ali nije prazan kao što nije prazan ni prostor kojim se kreću elektroni oko jezgre atoma. Sada je međuzvjezdani vakuumski prostor ispunjen česticama vodika (H) čija je gustoća oko 1 atom po kubičnom metru (1/m³) i taj atom je toliko rasprostranjen da sačinjava 90% svih atoma i tvori 75% ukupne mase svemira. Čestica vodika je osnova za građu molekula vode (H2O), samo što u tom vakumskom prostoru nema vode. No i te prorijeđene čestice plina vodika bi trebale imati neku funkciju u prostoru, ali ne znamo koju. Te čestice nisu povezane međusobnim elektronskim vezama zbog velike međusobne udaljenosti, ali postoji razlog da mislimo kako su one u tom vakumskom prostoru povezane nekim drugim energetskim silama po kojima imaju međusobnu interakciju pri čemu tvore neku razrijeđenu supstancu.

Vodik se danas koristi kao energetsko fuzijsko gorivo što dovoljno govori o njegovoj važnosti u građi vode i same galaksije koja očito sa svojim zvijezdama ne plovi u vodi nego u vakumskom prostoru u kojem glavnu riječ ima razrijeđena smjesa vodika koja unutar tamne materije formira galaktičko nebo. Mi se nalazimo u najnižem nebu koji je ispunjen različitim elementarnim česticama zraka i vode, ali ne znamo ništa o praznini unutar i izvan tih čestica jer je ta praznina ključ svega što se dešava u prostoru. Što bi onda mogli reći o svojstvima međugalaktičkog prostora, a pogotovo onog prostora u kojem se oduvijek nalazi Bog, a koje se očito razlikuje od zraka, vode i vakuuma. Svaki od tih prostora sadrži osnovnu supstancu suptilne materije i energije.

Saznanje da postoji takva čudesna supstanca koja ispunjavaju atome i cijeli svemir je dovoljan razlog za tvrdnju u postojanje nevidljivog etera koji održava harmoniju cijelog svemira i omogućava život. No, odakle potječe ta supstanca? Je li ona vječna ili je stvorena sa svemirom? To nitko ne može znati. No, ukoliko je postojao iskonski prostor ispunjen nekim suptilnim eterom bez kojeg ni Bog ne bi postojao, onda bi taj prostor definirao Boga i način na koji je stvoren svemir. Ta bi teorija za razliku od drugih odgovorila na mnoga pitanja vezana za Boga i nastanak svega što postoji.