Article Index

Božje prebivalište


Bog kao vječno biće ne prebiva samo u svom slavnom neraspadljivom tijelu nego se nalazi i u svom prebivalištu na nebu. To su dva prebivališta. U jednom prebiva njegova svijest, a u drugom njegovo tijelo.

Univerzum kao njegovo prebivalište oduvijek postoji, dok svemir.? kao uređeni i oblikovani prostor za prebivanja drugih razumnih bića ima svoj početak. Prije nego je nastao svemir u svojoj 4D dimenziji (3D+vrijeme), postojalo je Božje prebivalište u nekoj drugoj prostorno vremenskoj dimenziji jer vrijeme i prostor ne mogu postojati bez energije i materije. Svojim razumom smo mogli zaključiti da su po nekoj logici prvobitna nebesa u sebi sadržavala materijalnu i nematerijalnu energiju prije nego je stvoren i uređen svemir.

Biblija ne sadrži informacije o pravoj prirodi prvobitnog univerzuma iako njeni pisci često spominju nebo kao prebivalište Boga i njegovih uzvišenih stvorenja. Međutim, nigdje ne nalazimo da se nebesa koja uključuju i onaj nevidljivi dio opisuju na dva načina - kao materijalna i nematerijalna. To je sasvim razumljivo jer se materijalne čestice od kojih je građeno Božje prebivalište i nebeska tijela nalaze unutar nematerijalnog energetskog prostora koje je prirodnim barijerama podijeljeno na nekoliko prostornih razina ispunjenih različitom vrstom etera. Jedno i drugo (materijalne čestice i nematerijalni prostor) je međusobno povezano. Zbog toga se 'nebesa' spominju samo u tom smislu, odnosno kao prostor ispunjen materijom i energijom (duhom).

Nebo je iz naše zemaljske perspektive sve što se proteže u visinu, s tim da postoje niža nebesa i viša nebesa. Da bi mogli znati kako su pisci Biblije doživljavali nebesa obratimo pažnju na slijedeće stihove iz 148. psalma:

"Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga (vi koji se nalazite) u visinama!" (st.1)

Zatim nabraja što sve spada u one koji se nalaze u visinama:

"Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!" (st.2)

Vidimo da on iz svoje zemaljske perspektive misli na nebeske visine koje su ispunjene nebeskim objektima i anđelima, tj. neživim i živim stvarstvom. Ono što je u dalekim visinama je sazdano od materije, pa bi i anđeli koji dolaze s tih nebesa trebali biti sazdani od materije u božanskom obličju. O tom nebeskom prostoru u visinama kojeg možemo vidjeti on kaže:

“Hvalite ga, najviša nebesa (nebo nad nebesima), i vode nad svodom nebeskim! Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći.“ (st.5,6)

Ovdje se spominju tri razine neba. Prema knjizi Postanka najniže nebo je svod koji se nalazi ispod nebeskih voda koje ga prekrivaju. Ono se proteže iz gornjih slojeva atmosfere prema zemaljskoj površini. Iznad tog neba su 'vode nad svodom nebeskim' tako da te vode ulaze u sastav drugog tj. višeg neba u kojem prema biblijskom izvještaju plove razna nebeska tijela našeg galaktičkog neba.

Kad bi mi znali da na nekim udaljenim zvjezdanim sustavima postoje planeti sa ljudskim bićima onda bi za te civilizacije mogli govoriti da se oni nalaze na nebesima, točnije u 'višim nebesima'. Isto tako bi se iz njihove perspektive i mi za njih nalazili na nebesima. Božje prebivalište je iz naše pozicije gledanja negdje na najvišim nebesima. Psalmista spominje ta 'najviša nebesa' koja se nalaze iznad zvijezda tako da po tadašnjem shvaćanju imamo tri neba:

  • Niža nebesa ili nebeski svod (atmosfera)
  • Viša nebesa ili vode nad svodom (zvjezdano područje svemira)
  • Najviša nebesa ili nebo nad nebesima (izvanzvjezdano područje)

Sve ove razine spadaju pod zajednička nebesa pa su pisci Biblije koristili jednu te istu riječ i za svemir i za 'nebesa' gdje se nalazi Božje prebivalište. Tako čitamo:

"Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta…" (5.Moj 26:15)

Nebesa su pojam za cjelokupni univerzum u kojem se nalazi Božje prebivalište i cijeli svemir. Ona nisu isključivo nematerijalna jer im vidljiva i nevidljiva materija daje materijalna obilježja. Isus je također govorio da Bog prebiva na 'nebesima' bez da je ikad spomenuo neka druga ili drugačija nebesa koja ne bi imala materijalna obilježja (Mat 5:45). Zato je bilo dovoljno reći da se i Bog nalazi na 'nebesima' što podrazumijeva da je njegovo prebivalište sastavni dio neba u kojem se mi nalazimo, ali na različitim mjestima univerzuma (2.Ljet 20:6; Ps 103:19).

Astronomi tvrde da se svemir u koncentričnim krugovima ili sferama mnogostruko više prostire u širinu nego u visinu, dok najnovija saznanja upućuju da je svemir sferičnog oblika. U tom slučaju je Božje prebivalište iznad svemira s koje se vidi cijela njegova struktura, tako da u najvišim nebesima nema nebeskih tijela niti materije kakvu mi poznajemo. S obzirom da je Zemlja svojim ekvatorom poravnata sa prostiranjem svemira u širinu onda bi Božje prebivalište bilo okomito na središnji položaj svemira i zemljine rotacije te bi se nalazilo u pravcu zemljine osi iznad sjeverne točke što bi se donekle poklapalo sa izjavom da...

"On stoluje nad krugom (hebr. 'ḥūḡ' - ח֝֗וּג) zemaljskim." (Iz 40:22)

"S mjesta s kojeg stoluje gleda sve stanovnike zemaljske." (Ps 33:14)

Iz ove dvije izjave bi se također moglo zaključiti da je Zemlja po tadašnjem shvaćanju bila ravna ploča kružnog oblika pod nebeskim svodom tako da Bog, koji je visoko iznad, može odjednom vidjeti cijelu površinu zemlje.

Zemlja je iz ljudske perspektive bila dolje, a Bog je stolovao iznad Zemlje. Mi danas možemo reći da On stoluje iznad cijelog svemira s kojim je njegovo prebivalište povezano od samog stvaranja jer se ono nalazi u centralnom ishodištu kozmičkog stabla povezanog sa svim razgranatim galaksijama. Svemir bi po svom rasprostiranju za Boga izgledao kao materijalna tvorevina kružnog ili eliptičnog oblika sastavljena od bezbroj galaksija koje se u koncentričnim krugovima rasprostiru od središta. Tada bi Zemlja u toj unutarnjoj mreži jedne od galaksija izgledala kao elektron koji kruži oko jezgre jednog od stotine bilijardi atoma. Bila bi sasvim beznačajna u odnosu na ogromni svemir, ali nije.

Unatoč svojoj malenkosti naša Zemlja je za Boga značajna jer je, po mom mišljenju, sastavni dio umreženog planetarnog života koji ispunjava cijeli svemir. Naravno, mi to ne možemo percipirati jer iz naše perspektive možemo upoznati samo život koji je umrežen na našoj planeti. To nije ništa čudno, jer još uvijek u nekim prašumama postoje divlja i primitivna plemena koja ne znaju da osim njih na istoj planeti postoji moderna i tehnološki napredna civilizacija. Tako i mi za sada iz opravdanih primitivnih razloga ne možemo znati za druge civilizacije u istoj galaksiji, a kamo li za one iz drugih galaksija jer ih ne možemo vidjeti. Ne možemo vidjeti ni Boga, ali vjerujemo da On postoji na nekoj lokaciji izvan ili iznad svemira. Da bi taj dio univerzuma bio na neki način odvojen od materijalnog svemira onda bi taj prostor (po nekoj mojoj pretpostavci) mogao biti građen od

  • anti-materije ili
  • od tamne materije.

Ako govorimo o antimateriji, onda je to isto materija ali se temelji na različitoj i potpuno suprotnoj atomskoj strukturi koja je po svojim elektromagnetnim osobinama suprotna česticama od kojih je građen naš materijalni svijet. To je samo teoretska mogućnost.

Napomena: Atom materije u svojoj jezgri uz neutrone sadrži protone (+) te elektrone (-) koji kruže oko jezgre. S druge strane atom antimaterije sadrži čestice suprotnog naboja tj. antiprotone (-) u jezgri te antielektrone (+) koji kruže oko jezgre.

Znanstvenici su uspjeli nakratko stvoriti najjednostavniji antimaterijalnu česticu vodika, ali još uvijek imaju dosta nepoznanica o samoj antimateriji koja se zna pojaviti kao produkt nuklearnih termičkih reakcija. Ako već postoji antimaterija ona mora imati svoju svrhu. U našem materijalnom svijetu ona ne može opstati pa njeno postojanje može biti vezano za jedan drugačiji dio svemira koji je odvojen od materijalnog područja. Kad bi postojao dio svemira i svijet građen od antimaterijalnih čestica, onda bi morala postojati barijera ili granica razdvajanja ta dva svijeta jer se čestice materije i antimaterije pri dodiru poništavaju i nestaju uz oslobađanje velike količine energije. To bi značilo da materijalna bića ne bi mogla ući u taj antimaterijalni prostor (i obrnuto) ukoliko ne bi bila zaštićena nekim fizikalnim zakonom koji bi spriječio i onemogućio dodir suprotnih čestica. Zato svemir kao više nebo mora imati svoju barijeru ili membranu koja ga dijeli od "nebesa nad nebesima".

Bog je fizički odvojen od materijalnog neba na još jedan način. Pavle kaže da On "prebiva u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti" (1.Tim 6:16). Ta izjava se najbolje može razumjeti kad Božje prebivalište usporedimo sa nepristupačnim svjetlom našeg Sunca, pa bi taj prostor univerzuma vjerojatno bilo nalik jednom takvom intenzivnom izvoru svjetla unutar kojeg prebiva Bog. U takvo svjetlo se ne može pogledati ljudskim očima niti mu se može pristupiti zbog jakog zračenja. Moguće je da se ono nalazi u našem vidokrugu ali ga ljudi još uvijek nisu registrirali svojom optičkim ili radio teleskopima. Ako Bog ne želi da se ono vidi onda je na neki način spriječio da njegovo svjetlo prodire kroz kozmičku membranu u područje našeg svemira.

Druga mogućnost je tamna materija od koje je također mogao biti izgrađen prostor Božjeg prebivališta samim tim što je ta tvar nevidljiva za ljudske oči i instrumente. Ona je vjerojatno različita od fizikalnih svojstava vidljive materije i zrači nevidljivom svjetlosnom energijom. U našem svemiru ona održava njegovo funkcioniranje i kretanje, ali je u najvišim nebesima izvan svemira ona mogla biti osnovna supstanca za izgradnju Božjeg prebivališta jer smo rekli da je ona sastavni dio kozmičkog stabla. To podrazumijeva da taj dio neba sa Božjim prebivalištem ima svoj oblik i formu. Vjerojatno nije oduvijek imao svoje trajno unutarnje i vanjsko obilježje kojeg su u vizijama vidjeli neki proroci, pa je prorok Amos napisao da je Bog ...

"... sagradio u nebu svoje odaje" (Am 9:6)

Da bi Bog sagradio svoje odaje u nebu, onda je nebo u nekom izvornom smislu oduvijek moralo postojati. Gradnja podrazumijeva građevni materijal kao supstancu iz kojeg je stvoreno Božje prebivalište. Taj centralni prostor je sam po sebi nematerijalne prirode, odnosno jedan oblik energije, ali je ipak morao biti ispunjen ili zasićen materijalnim česticama od kojih je Bog sagradio i oblikovao svoje prebivalište. Po svemu sudeći Amos nije ni mogao zamišljati Boga i Božje prebivalište u nekom apstraktnom nematerijalnom obliku pa je samo ustvrdio da je negdje u tom nebu od materije sagradio svoje odaje kao što je nakon toga sagradio i oblikovao zvijezde, sunce, mjesec i zemlju. Božje prebivalište je (po ovakvom gledištu) moglo biti sagrađeno kao posebno sveto mjesto koje je samim tim trebalo biti odvojeno od ostatka materijalnog svemira, a ipak povezano s njim nevidljivom materijom I energijom.

Znamo što se može sve stvoriti od materijalnih čestica, ali ono što je Bog mogao stvoriti od čestica antimaterije i nevidljive materije je jedan drugačiji oblik materijalne prirode i života pod drugačijim fizikalnim zakonitostima u jednom drugačijem prostornom okruženju u kojem je On oduvijek prebivao. Zbog očite strukturne razlike Bog je mogao tu drugačiju materiju koristiti za stvaranje svojih najuzvišenijih nebeskih bića - poglavara, keruba i serafa - kao i za izgradnju prebivališta za njih zbog čega nisu vezana za materijalni dio svemira kao ni Bog. Zato ih nitko od ljudi ne može osobno vidjeti, dok su anđele najnižeg reda mogli osobno vidjeti jer su stvoreni od čestica od kojih je stvoren materijalni svemir, o čemu će biti riječi u 2. dijelu.

Teoretski gledano, promjenom naboja je moguća transformacija antimaterije u materiju i obrnuto. Moguće je da takav zakon transformacije postoji u česticama, pa bi anđeli građeni od antimaterije mogli transformacijom u djeliću vremena dobiti materijalno obličje, a čovjek bi iz materijalnog obličja dobio antimaterijalno bez da promjeni vanjski izgled tako da je Isus mogao privremeno uči u taj antimaterijalni prostor nebeskog grada u kojem bi samo svjetlo bilo dovoljno da svojom energijom održava njegovo tijelo na životu. U slučaju da je u pitanju za naše oči nevidljiva materija koja je kompatibilna sa vidljivom onda je dovoljno da se čovjeku otvore oči na toj drugoj svjetlosnoj frekvenciji kako bi bile sposobne vidjeti tu nevidljivu materiju od koje je građen jedan drugačiji svijet.

Kad su proroci dobili priliku da vide taj najsvetiji dio neba, onda su u svom izvještaju opisivali stvari i pojave koje imaju vezu sa krutim, tekućim i plinovitim tvarima. Npr. munje oko Božjeg prijestolja su moguće zbog prisustva plinova koji provode elektricitet što znači da je i taj prostor ispunjen elektro-magnetnim česticama kao i cijeli svemir. Boje koje se vide također ukazuju na razne plemenite tvari od kojih je ispunjen prostor. Također se vidi i voda u svom tekućem i plinovitom obliku. Sam zvuk koji se čuje na tom nebu se ne može prenositi u nematerijalnom vakumskom prostoru nego samo uz prisutnost elementarnih čestica koje titraju i prenose vibracije zvuka. To su osnovni pokazatelji da je materija koju još ne poznajemo usko vezana za prostor neba u kojem vječno prebiva Bog. Taj Bog je na neki način imao svoj funkcionalni početak.