Article Index

Ne/materijalna supstanca


Mi za sebe kažemo da smo materijalna bića iako to nije potpuno točno. Mi smo materijalni samo zato što sebe tako doživljavamo zbog velike gustoće atoma koji na maloj površini grade naše stanice, tkiva, organe i cijelo tijelo. S obzirom da smo građeni od atoma onda smo mi samo odraz tih atoma. Što bi to značilo?

Kad se kroz mikroskop promatra građu atoma od kojih je sazdana sva materija dolazimo do neobičnog saznanja da je svako tijelo većim dijelom prazan prostor zbog toga što je 99,99% atoma nematerijalan prostor. Budući da atomi u sebi sadrže samo 0,01% materije, onda i naše tijelo sadrži samo toliko materije. Upravo taj minimalni postotak materije služi kako bi se obuzdala, kontrolirala i oblikovala nematerijalna energija. Ona daje nemateriji (energiji, duhu) vanjsko obličje i oblikuje sva tijela - nebeska i zemaljska, živa i neživa.

Najveći dio površine atoma a time i našeg tijela zauzima suptilna nematerijalna energija (duh). Kad ne bi bilo tog praznog prostora, nego bi se jezgre atoma međusobno  spojile i zgusnule jedna uz drugu, onda bi tek tada mogli govoriti o materijalnom tijelu od 99% materije kao što su neutronske zvijezde. Međutim, problem je u tome što samo 1cm³ tako zgusnutih jezgri ima masu do 100000 (sto tisuća) tona, pa je sasvim na mjestu da materija našeg tijela nije toliko zgusnuta nego je maksimalno prorijeđena. Zato se jezgre susjednih i međusobno povezanih atoma koji grade naše tijelo i druge tvari (dijamant, željezo, kamen, drvo, vodu itd.) fizički ne dodiruju nego su vezani međusobnim nevidljivim energetskim vezama koje stvaraju elektroni svojim pulsiranjem i kruženjem oko tih atomskih jezgri. Ovisno o strukturi tih energetskih polja u atomu mi imamo krutu, elastičnu, tekuću i plinovitu materiju.

Mi smo stoga sastavljeni od takvih atomskih struktura u kojima dominira praznina, pa ispada da je i površina našeg tijela (koža, kosti, organi) najvećim dijelom praznina. S obzirom da su atomi toliko mali da ih se čak milijun može nalaziti na poprečnom presjeku vlasi kose, onda je razumljivo da ne vidimo ni čestice ni prazninu koja ih okružuje. U biti mi vidimo skup tih čestica kao jednu zajedničku nedjeljivu površinu.

Da bi dobili sliku te praznine pokušajmo u mislima jezgru atoma povećati na veličinu ove točkice na kraju rečenice. (•) Ta je jezgra atoma pod ovim povećanjem dovoljno velika da je vidimo kao minijaturnu kuglicu. Koje veličine bi onda bio atom s takvom jezgrom? Oko jezgre te veličine bi kružio vanjski elektron na udaljenosti od oko 5 m što znači da bi promjer tog atoma bio 10 m (opseg 2rπ). Budući da je elektron preko 1000 puta manji od jezgre, mi ga ni pri ovom povećanju ne bi vidjeli u tom prostoru. Možda bi vidjeli trag koji ostavlja dok velikom brzinom titra i kruži oko jezgre. Iako bi atom pri ovom povećanju bio poput kugle unutrašnjeg promjera 10 m, sve što bi od materije vidjeli bila bi njegova jezgra kao kuglica veličine ove točkice (•)

Kad bi to bio atom jabuke, onda bi jabuka građena od atoma po tom povećanju bila velika kao sunce. Mi bi mogli proći kroz tako uvećanu jabuku s jednog kraja na drugi a da ne dodirnemo niti jednu točkastu jezgru koje su jedna od druge udaljene 10 m. Budući da bi iz blizine vidjeli samo točkaste jezgre imali bi dojam da je jabuka prozirna i ispunjena prazninom. No, u toj praznini bi osjetili prisutnost energetskog polja kojeg stvaraju elektroni. Za naš pojam bi ta jabuka bila nematerijalna jer je 99,99% njenog prostora energetsko polje.

Međutim, ako jabuku gledamo u prirodnoj veličini onda više ne bi mogli vidjeti razmak među jezgrama pa bi ogroman broj jezgri (točkica) jedna do druge i jedna ispod druge stvorili dojam glatke i pune površine. Tada je sasvim normalno da kažemo kako je ta jabuka 100% od materije iako u njoj ima samo 0,01% materije. Taj dojam nam daje i boja površine koja se stvara kad čestice fotona svjetlosti udaraju u jezgre i reflektiraju se prema našem oku. Ovisno o dobivenoj valnoj dužini (frekvenciji) mi bi u povratnom svjetlu vidjeli boje i dobili dojam da je cijela površina materijalna što ne bi bilo točno jer boja nije materija nego nematerijalno svjetlosno zračenje. Ono što vidimo je privid ili iluzija koja se preko našeg oka stvara u našem mozgu tako da imamo dojam da je sve što vidimo materija, a nije.

Kad bi veze među atomima bile poredane u prorijeđenu trodimenzionalnu rešetku do te mjere da bi fotoni veoma lako prolazili između atoma i odbijali (reflektirali) se samo od jako malog broja atoma, kao što je to slučaj kod vode i stakla, onda bi površina tijela građenog od takvih atoma bilo prozirno, bezbojno ili čak nevidljivo. Ako je nešto nevidljivo našem oku, to ne znači da je samim tim nematerijalno. To spominjem jer mnogi misle da su anđeli nematerijalna bića samim tim što mogu biti nevidljivi našem oku i što se za njih koristi pojam 'duh'. Takav dojam nevidljivosti ili prozirnosti mogu stvarati prorijeđene atomske strukture u molekulama ili svojstva nekih atoma da ne reflektiraju svjetlo. U svakom slučaju prazan prostor među atomima kao i prostor oko jezgre atoma je bitan za razumijevanje različitih svojstva i čudesnih mogućnosti materije jer u tom prostoru djeluju različite (nematerijalne) energetske sile (duh).

Kad naše tijelo promatramo kroz atome od kojih je sastavljeno, onda bi mogli govoriti da smo mi nematerijalna ili duhovna bića, jer u prostornoj površini ljudskog tijela veću površinu zauzima nematerija tj. duh, a ne materijalne čestice. No, budući da mi našim očima ne možemo vidjeti mikro svijet mi sebe doživljavamo kao materijalna bića jer smo mi ono što vidimo i doživljavamo našim vidom i osjetilima koji nam stvaraju prividnu materijalnu sliku.

Kad bi imali priliku bar izdaleka vidjeti Boga pitanje kako bi ga doživjeli našim očima. Ako bi vidjeli samo svjetlo koje je nematerijalne prirode ono bi samo skrivalo tijelo određenog oblika koje zrači tom svjetlošću. Ono što bi doživjeli kao nemateriju bi moglo skrivati materijalni oblik. Ukoliko su i najviši anđeli po prirodi tijela od iste supstance, mi ne bi mogli tvrditi da su to potpuno nematerijalna bića ukoliko bi vidjeli njihov oblik, jer oblik dokazuje da je tijelo građeno od nekih čvrstih struktura. Vidjeli smo da je dovoljan minimalni udio materijalnih čestica atoma koje vibriraju na određenoj frekvenciji da se izgradi struktura nekog tijela koje će u tim česticama imati pohranjen neraspadljivi duh života (nematerijalnu energiju).

Frekvencija života se nalazi u prostoru oko jezgre po kojem elektroni kruže i svojom vibracijom stvaraju energetski eter. Ista takva frekvencija se vjerojatno nalazi u sastavu univerzuma kojeg sačinjava mnogo kompleksniji živi eter kao elektromagnetsko polje iz kojeg mogu nastati svi atomi. Zato atomi u sebi sadrže te izvorne sile (duh) jer su proizašli iz takvog etera. Cijeli atom je duhovna ili energetska tvorevina kojoj broj elektrona i druge komponente određuje funkciju. Energija bi bez tih materijalnih čestica elektrona bila neupotrebljiva i nefunkcionalna.

Biblijski pisci nisu nikad spomenuli riječ 'nematerija' nego samo riječ 'duh' (hebr. 'ruah'; grč. pneúma) koja ima više značenja. To je sila ili dinamična energija koja sve pokreće i tijelu daje život. Iza te sile stoje materijalne čestice koje su proizašle iz energije i koje u sebi sadrže energiju (duh). Energiju ne možemo osjetiti ukoliko je ne provode materijalne čestice, a one zrače energijom samo zato jer u sebi imaju duh ili energetsko polje koje potenciraju elektroni, a vjerojatno i neke druge subatomske čestice.

Uzmimo u obzir kisik kojeg dobivamo iz zraka. Kisik je materijalna čestica koja omogućava život. Kad je Bog udahnuo 'duh' u čovjeka udahnuo je zrak koji je ispunjen sa dva atoma kisika (O²), što znači da je taj 'duh' sastavni dio materijalnih čestica koje ga drže u sebi. Duh je sila (pneúma), a ta sila se manifestira kroz vibraciju u atomima koji tu vibraciju prenose u krvotok sve do tjelesnih stanica gdje se spaja sa drugim molekulama pri čemu se stvara energija potrebna za održavanje života stanica i cijelog tijela.

Međutim, mi zrak doživljavamo kao nematerijalni prostor samo zato što je nevidljiv i ne možemo ga opipati. Zrak je sastavljen od materijalnih čestica ali u plinovitom stanju i u puno rjeđoj količini pa je bezbojan i proziran. Zrak koji udišemo ima masu koja dokazuje prisutnost materije i iznosi 1kg/m³. Bez materijalnih čestica zrak ne bi postojao. On je poput energije sveprisutan i ispunjava prostor. Budući da je zrak sastavljen od materijalnih čestica u razrijeđenom plinovitom stanju onda je taj duh u obliku zraka ipak vezan za materijalne čestice atoma koji mu daju pulsnu vibraciju i frekvenciju. Tom frekvencijom djeluje na životnu funkciju tjelesnih stanica koje su građene od milijarde atoma.

Zato, izraz 'duh' ne mora značiti da je to nematerijalna supstanca. Kao što izraz 'tijelo' ne znači da u njemu nema duha (energije, nematerije) tako i izraz 'duh' ne znači da je to nešto bez ikakvog udjela materije. Jedno je vezano uz drugo. Duh ne može djelovati bez suptilne materije koja preuzima i prenosi vibracije života.

Kad je Bog udahnuo dah u čovjeka tada mu je prenio čestice kisika u pluća preko kojih je taj duh sa svojom životnom vibracijom dospio u krvotok. Time je stvorio biće koje je putem krvotoka povezao sa energijom (vibracijom) zraka u životnom prostoru iz kojeg crpi kisik u kojemu je duh života. Ono što čovjeka održava na životu su atomi kisika koje ulaze u krvotok čime se pokreću sve druge kemijske funkcije tijela. Bog je u čovjeka udahnuo taj zrak (duh) i spojio ga sa tijelom koje pomoću energije atoma (atomske energije) taj duh održava u stalnom kretanju.

Zrak koji udišemo je sazdan od materije tj. od atoma kisika u kojima je energija (duh). Tjelesne stanice su sazdane od drugih atoma (ugljik, vodik) u kojima je energija (duh). Da bi tjelesne stanice bile u funkciji tkiva i organa moraju putem krvi dobivati vibraciju ili puls (duh) koji prenosi kisik. S tom vibracijom se pokreću i održavaju sve kemijske funkcije koje stvaraju i pohranjuju energiju iz molekula vode, glukoze, masti. Atomi kisika pomoću svoje vibracije komuniciraju sa ostalim atomima u stanici. Ta komunikacija je 'srebreno uže' koje održava stanicu na životu. Ono s vremenom slabi. Kad nestane te vibracije tada prestane komunikacija na nivou stanica pa možemo reći da je "prekinuto srebrno uže" života. Duh se tada vraća Bogu (Prop 12:6).

S obzirom da je 'duh' osnovni i funkcionalni princip materije, onda su sva bića duhovne i materijalne prirode. Bog je po svojoj funkciji 'Duh', ali to ne znači da je On nematerijalne prirode kao sveprisutna energija i da nema tijelo. Boga ne možemo predočiti sa sveprisutnim zrakom koji ispunjava određeni prostor nego sa određenim nebeskom tijelom u kojem je duh života. To tijelo bi trebalo biti građeno od nekog oblika materije koja mu daje obličje i masu.

Tako možemo reći: "Bog posjeduje duh života u sebi" ili skraćeno "Bog je Duh", ali mislimo na duh koji je u Bogu, odnosno u njegovom tijelu. Taj isti duh je i izvan njegovog tijela u prostoru ispunjenog eterom života koji ga okružuje u tom dijelu neba, kao što zrak okružuje naš životni prostor i sadrži duh koji održava funkciju našeg tijela. U svakom slučaju ne možemo pogriješiti ako Boga gledamo kao nematerijalno biće čije obličje ima neraspadljivi materijalno obilježje. To bi po meni bila točnija definicija Božje prirode postojanja.