Article Index

Stvaranje - od nečega ili od ničega


Biblija ništa ne otkriva o vremenu prije početka svemira tako da je ne možemo koristiti za dokazivanje ili pobijanje nekih znanstvenih i teoloških pretpostavki o Božjem početku i početku svemira. Zato ćemo koristiti neka saznanja i indicije. Naime, u Bibliji ne piše da je Bog najprije stvorio materiju pa onda svemir tako da postoje indicije da je jedan izvorni dio materije već postojao prije preobrazbe u svemir. Odakle potječe ta materija i da li je ona vječna? Pogledajmo što možemo saznati iz prve rečenice zapisane u Bibliji:

"U početku stvori (bara') Bog nebo i zemlju." (Post 1:1)

Hebrejska riječ 'bara' (bā·rā) se prevodi sa 'stvoriti'. U biblijskom tekstu ta riječ nema značenje stvaranja nečega iz ničega već se odnosi na 'intervenciju promjene' nečega iz jedne u drugu namjenu ili 'oblikovanje' (kreaciju) već postojeće nefunkcionalne materije u funkcionalnu. Pisac knjige Postanka je podrazumijevao da je sve stvoreno od nekog građevnog materijala. Mi danas znamo da su to atomi. No i u dalekoj prošlosti su postojale indicije da postoje atomi od kojih je Bog načinio nebo (svemir) i zemlju. Tako je grčki filozof Leukip (5.st. pr.n.e.) govorio o atomima 2300 godina prije nego je to znanstveno dokazano. Biblija ne spominje nevidljive atome nego samo vidljivu materijalnu tvar od koje je sve stvoreno. U Postanku 1:1,27 stoji zapisano:

"Stvori ('bara') Bog nebo i zemlju" - od materije (kreacija)

"Stvori ('bara') Bog čovjeka" - od materije (kreacija)

Budući da se riječ 'bara' (stvoriti) koristi za stvaranje čovjeka od nečega tj. od zemlje (materije), a ne od ničega, onda bi mogli zaključiti da je to isto mišljeno i za svemir, odnosno da su nebo i zemlja oblikovani (heb. 'bara') od postojeće materije. Da li to znači da je Bog najprije stvorio atome kao građevnu materiju i nakon toga počeo od materije oblikovati svemir? Ili je materija u obliku elementarnih čestica već postojala kao sastavni dio vječne energije?

Za energiju se može tvrditi da je postojala oduvijek, jer je Bog izvor života, a samim tim i izvor energije (duha) bez koje život ne može postojati, pa čak ni Bog. Takva energija je morala ispunjavati Boga ali i prostor univerzuma u kojem je Bog oduvijek prebivao. No, kad je u pitanju materija onda mnogi teolozi tvrde da ona nije postojala nego da je stvorena prilikom nastanka svemira i da je samim tim svemir nastao iz ničega. Oni se oslanjaju na izjavu apostola Pavla koji je zapisao:

"... da je ono što je vidljivo nastalo iz onog što je nevidljivo." (Heb 11:3)

Međutim, ova izjava ne govori da je sve što vidimo nastalo iz 'ničega' nego da je nastalo iz 'nečega' što je oduvijek postojalo ali je za naše oči nevidljivo. Jedna od supstanci koja može biti nevidljiva je energija. Međutim, ukoliko je postojala nevidljiva energija, onda je sasvim moguće da je postojala i nevidljiva materija. Znanstvenici su svojim mjerenjima utvrdili da u svemiru zaista postoji nevidljiva materija koja je sazdana od nama nepoznatih subatomskih čestica. Za naše su oči nevidljivi čak i atomi od vidljive materije zbog njihove minijaturne dimenzije pa je i u tom smislu može reći da je vidljivo nastalo od nevidljivog, jer je Pavle ovo rekao u vrijeme kad se već pretpostavljalo da postoje nevidljivi atomi.

Materija je nerazdvojno vezana za energiju kao što je i prostor vezan uz vrijeme. U prilog tome ide tvrdnja nekih astronoma koji smatraju da su nebeska tijela koje nazivaju crnim rupama dokaz nastanka svemira iz ranijeg svemira. Postoje razlozi zbog kojih bi se mogli donekle prikloniti ovoj tvrdnji. Taj raniji svemir bi po mom mišljenju bio vječni univerzum u kojem je Bog prebivao i koji je već imao neki oblik materije i energije. Bog je intervenirao u taj prostor i preobrazio ga u svemir koji je trebao biti mjesto za nove oblike života. Naravno, za pokretanje te preobrazbe je bila potrebna mudrost i “obilje dinamične sile (energije)” koju posjeduje Bog (Izaija 40:26). Kako je to učinio?

Da bi svojom energijom mogao stvarati, Bog je utjecao na prostor u kojem je bila prisutna puno veća količina energije koja se sama od sebe mogla materijalizirati u subatomske čestice. Te iste čestice su se mogle dematerijalizirati jer je tim univerzumom vladao kružni tok materijalizacije i dematerijalizacije po principu vode koja se pretvara u paru, a zatim opet u vodu. Kao što voda sa svojim temeljnim česticama vodika i kisika ne može nestati, tako je i taj univerzum bio ispunjen smjesom energije i materije koja nije mogla nestati jer se u svojim ciklusima mogla transformirati iz jednog stanja u drugo čak i bez Božje intervencije. To pretpostavlja da su morali postojati i univerzalni samopostojeći zakoni koji su određivali samoodržavanje tog iskonskog univerzuma. Naravno, mi uglavnom mislimo da zakoni ne mogu postojati bez svjesnog zakonodavca, što očito ne mora biti pravilo. To može vrijediti samo za naš svemir, ali ne i za vječni samopostojeći prostor u kojem je Bog prebivao i u kojem su morali postojati neki univerzalni zakoni samoodržavanja koje Bog nije stvorio i postavio kao što nije stvorio ni samog sebe niti zakone koji definiraju njegovo postojanje, o čemu ćemo kasnije nešto više reći.