Article Index

Božansko neraspadljivo tijelo


Do sada smo koristeći razum, spoznaju i uvid u čudesni svijet materije i energije ustvrdili da bi Bog trebao biti biće sazdano od materijalne energije, pa makar to bile čestice vidljive (anti)materije ili one nevidljive materije. Sada ćemo vidjeti da li Biblija podupire takvu hipotezu ili je pobija.

Mi za ljudsko tijelo kažemo da je prah, odnosno sastavni dio materije koja ga okružuje. Tako i Božje tijelo može biti sastavni dio prostora u kojem vječno prebiva. Ukoliko smo iz dostupnih činjenica mogli zaključiti da bi taj prostor imao materijalna obilježja onda bi i Božje tijelo moglo imati takva obilježja bez da time umanjujemo Boga kao vječno i svemoguće biće, jer je uz vječnog Boga i materija mogla biti vječna. 

Materija je kompleksna tvar koju Bog očito nije izmislio ni stvorio jer je i ona u izvornom smislu postojala u obliku suptilnih elementarnih čestica koje su bile sastavni dio izvornog prostora i Božjeg tjelesnog obličja. On je tu postojeću materiju iz svog prostora mogao samo umnožiti, oblikovati, preoblikovati i prenamijeniti jer se zna da se atomi mijenjaju dodavanjem ili oduzimanjem subatomskih čestica (protona, neutrona i elektrona), čime se mijenjaju i njegova svojstva. To ne znači da su prije stvaranja svemira postojale sve poznate čestice. Ne, dovoljno je da su postojale temeljne čestice od kojih je Bog kroz termodinamičke i kemijske procese stvarao razne atome i različite tvari od kojih je oblikovao svemir kao jedan živi entitet u kojemu je moguć život. U tom slučaju je on mogao stvoriti sasvim nove i do tada nepostojeće atome te izmisliti i stvoriti razne tvari temeljene na kombinaciji svih tih čestica. Čak su i znanstvenici stvorili umjetne tvari koje ni Bog nije stvorio.

Zato ne možemo govoriti o točnoj strukturi tkiva kojom je građeno Božje tijelo i njegovo okruženje jer nitko od nas ne može znati ni predočiti kakve sve molekule sa svojim čudesnim svojstvima mogu nastati i postojati u nama nepoznatom i ekstremnom okruženju Božjeg prebivališta. Riječ je o neuništivim i samoodrživim česticama koje su neraskidivo vezane za energiju i za Boga koji je fizički neuništiv i samoodrživ. To ujedno može značiti da je i Bog mogao svu svoju esencijalnu (bitnu, suštinsku, životno važnu) energiju imati u tim česticama koje sačinjavaju njegovo neraspadljivo tijelo. Međutim Boga nitko od ljudi nije vidio, pa o njegovom vanjskom obličju možemo govoriti samo kad Ga promatramo kroz ono što je stvorio od materije (oblikovane energije). Činjenica je da se ogromna potencionalna energija nalazi u velikim skupinama mikro čestica izvan Boga, pa je sasvim razumljivo da i vječna energija može biti sastavni dio Boga unutar elementarnih čestica njegovog tijela. Npr. energija sadržana u česticama našeg tijela isijava energiju i može se obnavljati i održavati vječno. Postoji i energija našeg uma. Kakvu tek energiju isijava Božje tijelo i um.

Kad ovako postavimo i posložimo neke ključne stvari dolazimo do zaključka da je Bog vječni duh u materijalnom neraspadljivom tijelu u kojem se nalazi njegova svijest i razum (duša) i krije ogromna snaga i moć, što bi značilo da on nije sveprisutan duh i nematerijalno biće. Pitanje je kako mi doživljavamo Boga i kojim ga riječima pokušavamo sebi objasniti. Npr. kralj Salamun je rekao da Boga ne može obuhvatiti ni nebesa ni nebo nad nebesima. Na što je mislio kad je to rekao? On ga nije vidio niti je mogao znati veličinu nebesa, a kamo li veličinu Boga. Očito je govorio slikovitim riječima jer je drugom prilikom rekao da "je samo njegovo ime nedostižno visoko (jer) čast njegova nadvisuje zemlju i nebo." Ta čast je toliko velika da ne može stati u zemaljski hram kojim se časti Boga (1.Kraj 8:27; Ps 148:13). No, Bog ima svoje vanjsko materijalno obličje koje može stati u hram na nebu kojeg je za sebe izgradio od materijalne supstance. U Bibliji se nigdje Boga ne prikazuje u nematerijalnom obličju osim što čitamo gdje piše:

"Bog je Duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini." (Ivan 4:24)

"A [Jahve] je Duh, a gdje je duh [Jahvin], ondje je sloboda." (2.Kor 3:17)

Čitajući ove riječi ljudi uglavnom bez analiziranja tvrde da ovdje piše kako je Bog duhovno, a samim tim i nematerijalno biće. Međutim, to ovdje ne piše. Duh se u ovom kontekstu ne odnosi na nematerijalnu prirodu tijela nego na Božji duh kao pokretačku snagu života jer je Isus rekao:

"Duh je onaj koji oživljava" (6:63)

Taj Duh života je vezan uz Boga jer je On izvor života tj. izvor duha koji daje život. Samim tim je on "Duh koji oživljuje" (skraćeno 'Duh'). Osim toga njegov um je duh (karakter, osobnost) po kojemu ga možemo upoznati jer je po tom svom duhu ili duhovnom obličju stvorio čovjeka kao samosvjesno razumno biće sa slobodnom voljom. Tamo gdje je među ljudima taj Božji duh kao način razmišljanja tamo je i sloboda duha. Zato i mi moramo takvog Boga obožavati u tom duhu ljubavi i pravednosti.

Kad bi se ovdje izraz 'Duh' odnosio na nematerijalno biće onda bi to zvučalo ovako:

"Bog je nematerijalno biće i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u nematerijalnom biću i u istini."

"A [Jahve] je nematerijalno biće, a gdje je [Jahvino] nematerijalno biće, ondje je sloboda."

Da li vam ovo zvuči razumno i razumljivo. Ne. Očito je da ove misli nisu izrečene na ovakav način jer Bog ne može biti među nama svojim tijelom nego duhom. I Pavle je za sebe rekao da je tjelesno odsutan a duhom prisutan sa udaljenom skupštinom (1.Kor 5:3). Zato Isus i Pavle u navedenim stavcima ne opisuju Božje tijelo nego njegovo duhovno obilježje ljubavi, pravednosti i izvora života po čemu ga možemo 'vidjeti' (upoznati) kao živog Boga. Budući da je ljubav najistaknutije svojstvo Božjeg duha koje nas pokreće, onda je izjava da je Bog ljubav istoznačnica izjavi da je Bog duh (izvor ljubavi i života). Prema tome, kad kažemo da je Bog duhovno biće, to nikako ne može značiti da je njegovo vanjsko obličja isključivo nematerijalne prirode. Mi ne znamo kako Bog fizički izgleda i od čega je sazdano njegovo tijelo, ali mislim da nećemo pogriješiti ako nakon svega ovoga kažemo da ono ima veze s jednim oblikom materijalne energije. Pitanje je samo kako gledamo na materiju.

Materija je za stare grčke filozofe u religioznom pogledu povezana sa nečim što je samo po sebi zlo, raspadljivo i uništivo, pa je takav pogled utjecao na odbacivanje materijalnog oblika života i nastavak života u nekom nematerijalnom obliku nakon smrti. Zbog takvog gledišta, koje se uvuklo i među kršćane je bilo nezamislivo Boga i anđele gledati kao materijalna bića. No, biblijski pisci nisu imali problema nebeski svijet promatrati u materijalnom obliku jer su ga razlikovali od zemaljskog samo po pitanju besmrtnosti koju čovjek nije uspio dostići. Mi očito na materijalno tijelo gledamo kroz svoje ograničeno tijelo koje je podložno raspadljivosti. No, materijalno okruženje nam svjedoči o sasvim drugoj prirodi materije koja ne može nestati iako se tvari sastavljene od materije mogu raspasti.

Budući da materijalno tijelo čovjeka može biti neraspadljivo poput Božjeg tijela ukoliko je u njemu vječni život, onda nikako ne možemo na materiju isključivo gledati iz naše ponižene perspektive. Ona je puno više nego što to mi možemo zamisliti. To ćemo tek razumjeti kad budemo u svu vječnost živjeli u slavnom neraspadljivom (materijalnom) tijelu. Čak ni tada nećemo imati čudesne sposobnosti koja je Bog dao nekim životinjskim vrstama.

Božje tijelo je očito čudesno na mnoge načine, pa je On i tijela svih vrsta živih bića stvorio na različitim molekularnim strukturama kako bi istaknuo njihove čudesne mogućnosti. Diveći se njima koje vidimo, mi se divimo Bogu kojeg ne vidimo jer on tako pred nama manifestira sebe i sve mogućnosti života u materijalnom tijelu. Isto je tako sve svoje umne sposobnosti na neki način razdijelio među razumna bića tako da se ljudi usmjeravaju u različite prirodoslovne grane matematike, astronomije, fizike, kemije, biologije, medicine, psihologije itd. Bog je kao biće u psihofizičkim mogućnostima sve ono što možemo zamisliti u našem univerzumu, a živa bića su samo mali odraz svog Stvoritelja.

------------

Sve ovo rečeno može biti podloga tvrdnji da sva živa bića u svemiru, pa sam i Bog, imaju materijalna obilježja, dok vrsta materije, gustoća i kombinacija atomskih struktura određuju njihova fizikalnu tjelesna obilježja. Ljudi očito ne znaju što to znači kad za Boga i anđele kažu da su nematerijalna bića jer su i ljudi nematerijalna bića koja su građena od elementarnih čestica na nekom drugom i drugačijem strukturnom nivou.

Ako je morala postojati neka osnovna razlika između Boga i njegovih stvorenja, onda bi mogli pretpostaviti da su Bog i neka njegova nebeska stvorenja građena od druge vrste materijalnih čestica. To bi bila osnovna razlika jer bi čovjek građen od materije trebao imati istu neraspadljivu slavu vječnog i besmrtnog života u svom tijelu kao i druga razumna bića u cijelom univerzumu. Taj univerzum je toliko ogroman da bi bilo razumno vjerovati kako u njemu već postoje mnoge (vanzemaljske) civilizacije razumnih bića koja su postigla savršenstvo uma i tijela kojemu mi težimo. Razmotrimo to u drugom dijelu.


Kraj 1. dijela