Article Index

Duhovno tijelo


Izraz 'duh' u Bibliji ima više značenja ovisno o kontekstu. Uglavnom se taj izraz koristi za nešto što na prvi pogled nema materijalno obilježje kao što je vjetar, zrak, misao, um, svijest, životna sila. Međutim, ljudi uglavnom neznaju da sve ovo spomenuto ne bi moglo postojati bez materijalnih čestica. Isto tako se pojam 'duh' odnosi na anđele i ljude kao materijalna bića, ali i za iluzorne nematerijalne pojave vezane uz ta bića. U vezi toga čitamo:

“A kad su ga ugledali kako hoda po moru, pomislili su: “To je utvara!“ (Marko 6:49,50)

“Dok su [učenici] o tome govorili, Isus je stao među njih i rekao im: ‘Mir vama!’ A oni su, uplašeni i puni straha, pomislili da vide duha. Ali on im je rekao: ‘Pogledajte ruke moje i noge moje! To sam ja! Opipajte me i vidjet ćete, jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.’”(Luka 24:36-39)

Apostoli su bili uplašeni i puni straha misleći da vide 'utvaru' koja hoda po moru. Utvara bi bila neka vrst iluzije u prostoru iza kojih stoje za ljude nevidljiva anđeoska bića i kod ljudi izazivaju strah i druge neugodne osjećaje. Tako su i apostoli tada pomislili da vide takvu utvaru koja hoda po vodi jer u mraku nisu raspoznali Isusa.

U drugoj situaciji su apostoli mislili da vide 'duha' jer se još nisu uvjerili da je Isus uskrsnuo. Iako su čuli da je uskrsnuo bili su sumnjičavi. Za njih je on još uvijek bio mrtav. U tom kontekstu bi izraz 'duh' bio korišten za utvaru mrtve osobe kao što je bio umrli prorok Samuel kojeg je vidjela žena koja se bavila dozivanjem umrlih. No, taj duh nije bio stvarna osoba nego utvara ili prikaza.

Neki apostoli su imali prilike vidjeti umrle proroke Mojsija i Iliju koji nisu bili stvarne osobe od mesa i kostiju nego samo slika u prostoru ili duh (utvara). Za razliku od njih anđele se moglo vidjeti kao stvarna bića od mesa i kostiju, kao što je to bilo u slučaju Abrahamovih posjetitelja, tako da Isus nije mislio na njih iako se i za njih koristi pojam 'duh' ali u drugom kontekstu. Anđeli su za ljude 'duh' samo kad su nedodirljivi i nevidljivi u situacijama u kojima je do izražaja dolazila njihova sila (duh) s kojom su izvršavali svoje zadatke. Prema tome, kad je Isus rekao da on nije 'duh' onda je rekao da on nije utvara (iluzija) nego stvarna osoba od mesa i kosti.

  • Duh (utvara) nije stvarno živo biće (iluzija)

Utvara ili duh neke osobe se spominje samo u kontekstu iluzije kao nešto što nije stvarno tako da ne možemo pojam 'duh' koristiti za tvrdnju da postoje nematerijalna bića. To je poput holograma koji odgovara trodimenzionalnoj slici u prostoru. Kad to može čovjek napraviti, onda mogu to i vanzemaljska bića na neki drugi puno uvjerljiviji način.

Što je onda sa opsjedanjem po kojem neka nebeska bića mogu navodno ući u čovjeka? Ljudi često pomisle da oni doslovno ulaze u ljudsko tijelo jer vjeruju da oni to mogu samo ako su nematerijalna bića. Međutim, oni fizički ne ulaze u čovjeka nego ulaze u ljudski um, na sličan način na koji to rade hipnotizeri ili hakeri koji ulaze u tuđe servere i kompjutore. Da bi to mogli učiniti, čovjek mora za njih imati otvorena vrata svog uma i svjesno ili nesvjesno dozvoliti da se njime manipulira. Kad bi oni mogli ulaziti u tijelo onda bi mogli ući u svakog čovjeka kao paraziti, a budući da jedino um može to spriječiti onda je očito da oni opsjedaju mozak preko kojeg drže u vlasti cijelog čovjeka. Možda se svojim umom vežu i za glavne energetske točke u tijelu čovjeka kako bi koristili njegovu materijalnu energiju.

Vidjeli smo da se ni Boga ne može smatrati isključivo nematerijalnim bićem bez obzira što piše da je On Duh. Isto tako je i s anđelima koji se smatraju duhovima.

“Nisu li svi oni službeni duhovi (kojima je dužnost služiti) i koji su poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ (Heb 1:14)

  • poslani duhovi - poslanici (apostoli), glasnici (anđeli)

Skoro svi pomisle da se pojam 'duhovi' odnosi na nematerijalna bića. No, kad se uzme u obzir kontekst vidjet ćemo da je ipak riječ o materijalnim bićima. Naime, kad govorimo o prirodi njihovog postojanja, oni su spadali u kategoriju besmrtnih bića i zbog toga ih svi biblijski pisci nazivaju 'duhovima' (vidi 5.Mo 18:11; Mt 8:16; 9:34; 12:24; 1.Kr 22:19-21; 1.Kor 10:20; Ef 6:12; Od 16:14). Tijelo je podložno smrti, a duh je nešto što ne propada. Samim tim je moguće uskrsnuće onih kojima se duh vraća Bogu prilikom smrti.

Da je to tako vidimo iz konteksta jer je Petar, prije nego što je spomenuo 'duhove', spomenuo Isusa za kojega je rekao da je:

“ubijen u (smrtnom) tijelu, a uskrsnut u duhu.“ (1.Pet 3:18)

On je uskrsnut u duhu koji je bio sačuvan kod Boga. Duh je životna sila, a smrt je stanje sna pri čemu je tijelo podložno uništenju. Kad je tijelo jače od duha, onda čovjek spada u kategoriju tijela, a kad je duh jači od tijela, onda je čovjek u kategoriji duha ili duhovnih bića. Drugim riječima, kad je čovjek u vlasti smrti, onda se za njega kaže da je 'tijelo', a kad je u vlasti života onda je on 'duh'.

Budući da je Isus kao čovjek uskrsnut u svom materijalnom tijelu od mesa i kostiju, ali kao besmrtno biće, onda je to bilo uskrsnuće (materijalnog tijela) u duhu jer je "duh taj koji daje život" materijalnom tijelu. Zbog smrtne prirode, Bog čovjeka naziva 'tijelo', a budući da Isus više nije u toj kategoriji smrtnih bića, njega više ne poznajemo po (smrtnom) tijelu nego po (besmrtnom) duhu kao i sve one koji su prešli iz smrti u život (1.Moj 6:3). Prelazak iz smrti u život je u biti prelazak u stanje duha koji nije podložan smrti.

“Zato mi od sada nikoga (tko je prešao iz smrti u život) ne poznajemo po tijelu; i ako Krista poznajemo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.“ (2. Kor 5:16)

  • čovjek - tijelo (smrtno biće)
  • čovjek - duh (besmrtno biće)

Isus u pravom smislu riječi spada u kategoriju živih 'duhova' iako je ljudsko materijalno biće.

  • Isus je najprije bio 'tijelo - živio je u materijalnom smrtnom (tjelesnom) tijelu
  • Isus je nakon uskrsnuća postao 'duh' - živi u materijalnom besmrtnom (duhovnom) tijelu

U tom smislu je i Isus 'službeni duh' kao i anđeli odnosno duhovno ili besmrtno biće, ali u materijalnom tijelu od mesa i kostiju, a ne 'duh' ili utvara bez mesa i kostiju (Hebr 1:14). To je za čovjeka nova i viša dimenzija materije koju imaju druga bića u svemiru koji pripadaju kategoriji duhovnih bića. Tako čitamo da se Filipu javio 'anđeo', a u nastavku čitamo da mu se javio 'duh' (Dj 8:26,29,39). Prema tome, za Boga, anđele i Isusa su koristi izraz 'duh', jer su besmrtna bića koje pokreće sila (duh) besmrtnog života. Njihova tijela su neraspadljiva iako su sazdana od materije.

Kakve veze duh ima s materijom? Uzmimo opet u obzir da 99,99% ljudskog tijela je prostor u kojem djeluje nematerijalna energija (duh). Materija unutar atoma zauzima samo 0,01% prostora. Ta praznina unutar atoma je 'ono' nešto, a ne ništa. Ona je ispunjena nematerijalnom energijom koja je sama po sebi duhovna dimenzija svakog atoma iz kojeg izvire materija. Bog kroz frekvenciju životnog duha određuje da li će taj duh imati snagu neraspadljivog života ili ne. U tom smislu je Isusovo postojanje ovisno o tom duhu, kao i svako besmrtno biće. Kao što možemo govoriti o materijalnoj energiji u materijalnim česticama, tako o besmrtnim bićima možemo govoriti kao o materijalnim 'duhovima' u materijalnim tijelima. To bi bio biblijski kontekst.

Zanimljivo je da se Isusa u viđenjima apostola Pavla i Ivana opisuje na isti način kao i anđele u vizijama, dok se anđele koji su došli na zemlju opisuje kao ljudska bića, odnosno kao i Isusa koji je nakon uskrsnuća postojao u neraspadljivom materijalnom tijelu. Tu vidimo dodatni razlog za tvrdnju da su anđeli (duhovi) u biti materijalna bića poput ljudi, potpuno slična Isusu nakon njegovog uskrsnuća u neraspadljivi život. Kao što je Isus uvjeravao svoje učenike da je on biće od mesa i kosti tako i anđeli to mogu tvrditi. Kao što je Isus rođen na zemlji po Adamovom i Davidovom sjemenu i postavljen za službenog duha Božje riječi, tako i neki od njih (osim serafa i keruba) mogu biti rođeni na svojim planetama od svojih praočeva, nakon čega su izdvojeni i postavljeni za anđele. Isus je po imenu (autoritetu) puno više od tih anđela koji su dolazili na našu planetu jer nitko od njih nije bio postavljen nad našom civilizacijom niti je dobio ime (autoritet) prvorođenog Sina.

Stoga, kad Biblija spominje nebeska bića kao dobre i zle 'duhove' onda ne govori o nematerijalnim nego o besmrtnim bićima. Život, životna sila ili duh života je nematerijalne prirode, a ne tijelo iako smo vidjeli da je i tijelo većim dijelom nematerijalne prirode s materijalnim česticama koje u sebi sadrže sile za strukturalno povezivanje u trodimenzionalne rešetkaste strukture molekula i tkiva.