Article Index

Frekvencija života


U Bibliji se nigdje ne koristi izraz "nematerijalno biće" u smislu prirode tijela kao suprotnost materijalnom biću. Pavle spominje 'duhovno tijelo' ali samo u kontekstu čovjeka kao materijalnog bića. Materijalno tijelo je raspadljivo zbog nedostatka duhovne energije unutar atoma tako da tjelesne stanica građene od takvih atoma bez odgovarajuće frekvencije duha gube moć trajne samoobnove što dovodi do smrti tijela koje se pretvara u prah (atome). Neki atomi u svom nepromijenjenom obliku mogu trajati milijarde godina jer imaju u sebi sile koje ga štite od raspadanja. No, temelj ljudskog tijela je stanica koja je građena od atoma. Da bi stanica mogla trajno izvršavati svoju funkciju, ona mora sačuvati sve atome koji omogućavaju stvaranje zamjenskih stanica bez rasipanja životne energije.

Međutim u čovjeku ne postoji sila koja bi spriječila samouništenje tjelesnih stanica pa se na molekularnoj razini atomi odvajaju i nestaju iz tijela bez adekvatne zamjene. Ipak ljudsko tijelo snagom duha u kojem je život može postati neraspadljivo (duhovno) kao što je postalo u slučaju Isusovog tijela. Tu snagu života može crpiti samo iz božanskih čestica s odgovarajućom frekvencijom duha koji čuva mehanizam održavanja tjelesnih stanica od raspadanja. To je taj viši stupanj materije kojom su građena besmrtna bića, zbog čega će na nivou atoma doći do preobrazbe iz raspadljivog u neraspadljivo tjelesno obličje.

Kad Pavle govori o Adamu i Isusu kao predstavnicima čovjeka, on piše da "duhovno tijelo nije prvo nastalo nego tjelesno (raspadljivo) pa onda duhovno (neraspadljivo)" (1.Kor 15:44,46). Da bi postojalo duhovno tijelo mora najprije postojati materijalno tijelo. Preko fizičkog (tjelesnog) tijela se zatim oblači duhovna neraspadljiva snaga vječnog života. To znači da je nakon toga svaki atom koji gradi tijelo ispunjen jednom (božanskom) silom po kojem ...

  • materijalno smrtno raspadljivo tijelo

dobiva karakteristike

  • materijalnog duhovnog neraspadljivog

Stoga materijalno biće u kojem je život možemo gledati kroz dvije prirode

  1. Priroda tijela ~ raspadljivo ili neraspadljivo
  2. Priroda života ~ smrtno ili besmrtno

U tom smislu čovjek može po prirodi života biti besmrtno biće ili 'duh' kao i anđeli, pa je sasvim razumljivo da su i vanzemaljska bića poznata kao anđeli u ljudskom obličju najprije stvoreni kao materijalna smrtna bića koja su zatim u određenom trenutku dobili duhovno obilježje tijela i postali besmrtnici po duhu koji daje život.

Dolaskom na našu Zemlju, oni se ne trebaju materijalizirati jer su materijalna bića. Energija je ta koja se može materijalizirati, a ne živo biće koje je stvoreno unutar svoje vrste. Biblija samo govori o preobrazbi raspadljivog tijela u neraspadljivo i obrnuto pri čemu se preobrazba dešava na razini tjelesnih stanica i atoma. Zato atomi u tijelu moraju biti ispunjeni duhovnom energijom ili frekvencijom života kako bi nastalo duhovno tijelo koje je i dalje materijalno. Tom frekvencijom bi nastala energija koja bi svojim zračenjem stvorila snažnu energetsku barijeru oko svakog atoma, a time i oko svake tjelesne stanice.

Kao što oko naše planete postoji zračni omotač, ali i elektro magnetno polje koje je štiti od štetnih zračenja iz svemira tako bi bilo i sa našim tjelesnim stanicama. Kad bi Zemlja imala slabo zaštitno polje došlo bi do njenog postepenog umiranja. Snaga tog polja dolazi iznutra, iz same jezgre planete. Tako bi i svaki atom koji gradi jezgru stanice u sebi sadržavao energiju za dovoljno snažno zaštitno polje koje bi se stvorilo oko svake stanice. Svaka stanica je građena od bilijardu atoma zbog kojih bi se oko stanice stvorio duhovni omotač (svjetlosna aura), dovoljno jak da je štiti od raspadanja.

Na nebu (u svemiru) i na zemlji postoje samo dvije vrste tijela:

  1. materijalno raspadljivo (tjelesno) tijelo
  2. materijalno neraspadljivo (duhovno) tijelo

Oba tijela su materijalne prirode. Ovaj zaključak je u skladu s činjenicom da pisci biblijskih tekstova nikad nisu tvrdili da postoji život u nekoj nematerijalnoj prirodi.

Biblija iznosi svjedočanstva ljudi koji su imali susret s anđeoskim bićima nalik čovjeku. Riječ je o najnižem redu anđela iz drugih vanzemaljskih svjetova. Nigdje ne piše da su oni imali krila niti su ih Božje sluge doživljavali kao bića bez mesa i kostiju. Da su ih gledali na taj način onda ne bi tražili od njih da se odmore i okrijepe uz jelo i piće (1.Mo 18:1-8; 19:1,2). Ta bića su bila fizički slična čovjeku iako nisu živjeli na zemlji zbog čega se može reći da su došli sa drugih planeta našeg svemira. Tako je jedan od njih došao ženi nerotkinji da joj kaže da će roditi sina. Ona je svom mužu rekla da je posjetio Božji čovjek koji je imao "lice anđela Božjega" (Suci 13:3-6). To nije značilo da je to lice bilo različito od ljudskog, nego je odražavalo dostojanstvo. Na sličan je način opisan i Stjepan kojemu je lice bilo kao u anđela (Dj 6:15). Zanimljivo je da je njen muž Manoah, kad je anđeo ponovo došao, rekao:

Jesi li ti čovjek koji je razgovarao s ovom ženom?” A on je odgovorio: “Jesam.” (Suci 13:11)

Ovaj anđeo je neizravno priznao da je on taj 'čovjek'. Zbog te sličnosti sa čovjekom se često nije znalo da li je sluga Božji sa zemlje ili sa neba (vidi Hebr 1:2; Jošua 5:13-15). Zato možemo slobodno govoriti da su neki anđeli izdvojeni iz svoje civilizacije i postavljena u službu Božje vojske koja nadgledava i upravlja naseljenim planetama unutar galaksija. Po istom principu će biti uspostavljena vojska anđela sastavljena od ljudi s naše planete koje će predvoditi Isus (drugi Adam, sin Božji). Neki od njih će vjerojatno služiti na planetarnom nivou, a drugi na galaktičkom nivou u suradnji sa anđelima iz drugih svjetova.

Sve ovo u sebi krije još jednu činjenicu, a to je da su anđeli najnižeg reda koji su dolazili na zemlju bili spolna bića kao i čovjek. Zato nas zanima što Biblija o tome govori.