Article Index

Knjige pod povećalom


Bez obzira u kojoj su mjeri apostoli bili uvjereni u priču o palim anđelima, onako kako je navedena u Henokovoj knjizi, ona je pružala nadu u oslobođenje od zla iza kojeg stoje sotona i demonski anđeli. U ono vrijeme se neke riječi i tvrdnje nisu mogle provjeriti, ali danas mogu. Zapazio sam gdje autor opisuje viđenje zemlje i neba i zakone po kojima se kreću nebeska tijela u koje je bio potpuno uvjeren. Iz opisa se vidi da je u pitanju tadašnje shvaćanje koje ne odgovara stvarnim činjenicama, ali se ono nije moglo opovrgnuti. Po njemu Zemlja nije okrugla, nego ravna i ima svoj krajeve uz bezdan koji zemlju dijeli od nebeskog svoda. Na zapadnom kraju se nalazi bezdan u kojem je gorjela vatra.

Nebeskim tijelima upravljaju anđeli koji s nevidljivim kočijama i snagom vjetra prenose Sunce i Mjesec od istoka prema zapadu ulazeći i izlazeći iznad svoda kroz šest nebeskih nevidljivih prozora ili otvora s obje strane neba. Nakon što Sunce prilikom zalaska zađe kroz jedan od šest nebeskih otvora, ovisno o dobu godine, ono ne kruži nego skreće ispod sjeverne strane zemlje i ponovo izlazi s istoka. To mu je navodno otkrio jedan od arhanđela (Uriel) što očito ne može biti istina jer anđeo takvo nešto ne bi rekao. Čak je naveo da je bio na nebesima kod Boga i da je vidio kako mu anđeli služe čak i noću, što nema smisla jer se Božje i njihovo prebivalište ne nalaze na nekoj planeti na kojoj postoji izmjena dana i noći (14:8-23).

Kaže da je putovao brzinom munje sa zemlje do nebesa i da je vidio putanje zvijezda. (16:8). Kako to da nije vidio galaksije i planete nego samo zvijezde? Iz perspektive tog vremena to je bilo razumljivo jer su ljudi mislili da su zvijezde sve što na noćnom nebu svijetli i da su po Henokovim riječima zvijezde velike kao ogromne planine. On čak kaže da su zvijezde duhovna svjetlosna stvorenja koja su imala svoju vojsku anđela, nebeskih stražara čime se aludira na noćne straže. Vidio je neke od tih zvijezda koje su bile kažnjene i bačene u goruće jezero jer se nisu držale svog nebeskog reda putanje. Da li to zvuči kao istina? To je možda moglo proći u ono vrijeme kad ljudi nisu znali ništa o nebu i nebeskim tijelima.

Da je on prolazio nebom (kao astronaut) vidio bi da to nije točno, što dovodi u sumnju sve ono za što je rekao da je vidio i doživio. Ako su anđeli upravljali svakom pojedinom zvijezdom kako bi se mogle precizno kretati nebom po točno utvrđenom redu, onda su morali upravljati i zakonima na razini atoma u kojima se i te najsitnije čestice kreću po utvrđenim putanjama. Naravno, to nije ni mogao reći jer nije znao da postoji mikro kozmos koji precizno funkcionira bez anđela. Da je to znao, onda ne bi tvrdio to što je napisao o nebeskim svjetlećim tijelima.

Ovo su samo primjeri koji nama danas dokazuju da je knjiga puna izmišljenih priča iza kojih stoji ljudsko viđenje, gledište i tumačenje koje se u ono vrijeme nije moglo dovesti u pitanje. Zato ovu knjigu očito nije pisao Henok, a kamo li da iza svega stoji Bog. Stoga je upitna i verzija o palim anđelima. Tu sad imamo jedan problem jer Petar i Juda u svojim poslanicama spominju detalje koji se nisu nalazili u knjizi Postanka niti u drugim hebrejskim svetim spisima, nego samo u toj apokrifnoj knjizi. Zašto su uzimali slike iz nje ako nisu bili sigurni u istinitost priče o palim anđelima? Nitko nije mogao potvrditi ni opovrgnuti tu priču. Vjerojatno su je mogli u ograničenoj mjeri koristiti jer priča nosi određenu poruku koja se slaže sa božanskom pravdom pa se kao takva mogla koristiti u poučavanju bez da se išlo u preispitivanje vjerodostojnosti tih informacija.

Bez obzira tko su bili Božji sinovi, oni su imali Božje vodstvo zbog kojeg su nosili i veće odgovornosti, a budući da je Isus rekao da će se svi vjernici nazvati Božjim sinovima, onda je priča nosila i opomenu kako im se ne bi desilo da isto tako budu odbačeni i kažnjeni od Boga. I Isus je koristio izmišljene mitove o anđelima, hadesu i duhovima umrlih u priči o bogatašu i Lazaru kako bi poučio svoje učenike. On nije nikad išao osporavati izmišljene priče nego je isticao duhovne i moralne vrijednosti unutar Božjih zakona kako bi ljude vratio Bogu i ugradio u njih čvrste temelje vjere u Boga i njegova obećanja. Zato možemo slobodno reći da tekst iz 2.Petrove 2:4, 1.Petrove 3:19 i Jude 6, nije nadahnut nego je samo poslužio za pouku pa bi ga trebali uzeti s rezervom. Dovoljno je da samo jedan detalj u toj priči bude upitan i sporan pa da svoje istraživanje usmjerimo u drugom pravcu.